Fringe: 2×06, 2×07

Moram reći odmah na početku: najteže je pisati o epizodama i serijama koje su prosječne. A “Earthling” i “Of Human Action” bile su upravo takve. I kada se to iskombinira sa gužvama u stvarnom životu, rezultat je poprilično kašnjenje recenzija. Moje isprike. (Slično vrijedi i za Friday Night Lightse).

Također, pošto je ovo prvi moj osvrt na Fringe ovdje, moram reći i: ja volim ovu seriju. Jako. Volim Waltera i freak meatove, muziku, atmosferu, setting, glumce, wordart i Genea. Moglo bi se reći da imam neki thing za JJ-eve radove: Felicity ću braniti makar nisam redovito pratio, niti se dobro sjećam likova i radnje, jako dobre su mi i kasnije sezone Aliasa; MI3 mi se sviđa, Cloverfield mi je odličan, Star Trek fantastičan, a čak i Armageddon mogu razumjeti (ili bolje reći, sebi objasniti) zašto je tako napisan. Eh, i Lost… ne želite da počnem o Lostu (koji već dugo nije njegov, ali je u njegovom razvoju odigrao ključnu ulogu). Jednostavno, volim njegov stil, misterije, akciju i over-the-topness. Uzmite to u obzir pri čitanju.

2×06 – Earthling

Epizoda koja nam je obećala dati malo veći uvid u Broylesov karakter i pozadinu, učinila je upravo to (dala nam, u fringeovskom stilu, mali uvid). Kao i u sljedećoj epizodi, Broyles (genijalni Lance Reddick, koji će meni ipak uvijek ostati poručnik Daniels) više aktivno sudjeluje na slučaju – vjerojatno kako bi popunili prazninu nastalu Charliejevom smrću. Što je apsolutno u redu, jer Charlie je bio nekako redundantan u ekipi.

Freak meat epizode bio je solidan, kozmonaut tj. entitet koji se stopio s njim i kao sjena isisava i hrani se prirodnom radijacijom ljudi i ostavlja ih spaljene, ali savršeno očuvane vanjske strukture – vrlo kul efekt, rezultirao s par nelagodno odličnih kadrova (opet, po standardnom fringeovskom običaju). Posebno, scenom u kojoj ventilator otpuhne pola lica kozmonautovog brata. Usput, vrijedi napomenuti da je gost redatelj epizode bio Jon Cassar, koji je definirao vizualni stil 24, dakle, čovjek zna posao. No, kao što je uvijek slučaj s gostujućim redateljima, njihova poanta je da se uklope u stil režiranja serije, tako da ne razumijem zašto se nekad velika strka radi oko toga.

Spomenuti kozmonautov brat (Ravil Isyanov, čovjek koji je posvuda glumio Ruse i monka koji je stvorio Dawn u Buffy) iako u biti nije bio negativac, bio je u biti dobar primjer kako bi oni trebali biti – osobe s kojima možete bar donekle suosjećati. Osim ako nisu criminal mastermindovi, no to ponekad vrijedi i u njihovom slučaju, ako nisu onaj tip koje volite mrziti.

Ostatak ekipe epizodu je proveo manje-više bivajući scenografijom, pa čak nije bilo ni nekih dobrih walterizama. Jer, kao što je već spomenuto, bila je ovo Broyles epizoda, a od uvida u njegov karakter najefektniji je bio fake-out sa entitetom i curicom pred kraj, i Broylesova odlična reakcija.

I sad, najteži dio, ocjena: prosječna epizoda, može to Fringe i puno bolje, bez da im glavni adut bude neki teaser veće misterije u epilogu. Usput, JR Bourne koji se pojavio kao CIA agent na kraju (većini vjerojatno najpoznatiji kao Martouf iz SG-1) čini mi se kao prepoznato lice za takav mali cameo. Očekujem ga ponovno.

Uz to, čini li mi se, ili su ovom epizodom uveli i vanzemaljce u Fringe univerzum?

2×07 – Of Human Action

Po previously on isječcima činilo se da će epizoda biti o Massive Dynamicu, ali već pomalo i očekivanim fringeovskim fake-outom to se ispostavilo točnim tek na samom kraju (i to kakvom kraju), ukupno drugim u epizodi, nakon (neiznenađujućeg) otkrivenja da je klinac taj koji kontrolira ljude, a ne njegovi “otmičari”. Mali Tyler (hehe) bio je ovotjedna zamjena za standardni freak meat, što se meni kao i Walteru u početku činilo dosadnim, a mislim i da je za očitost pravog stanja stvari manje kriv sam glumac, a više scenaristi.

Jer sa malim odvratnim bizarnim sociopatom je bilo nemoguće suosjećati. No, nakon otkrivenja na samom kraju, to nije ni čudno. Dakle, Massive Dynamic klonira ljude i testira mind control i tko zna što još na njima. Nije to prvi put da MD ulazi u neku vrlo neobično etičko sivilo, a nije ni prvi put da takvi likovi ili organizacije postoje u nekoj JJ-evoj seriji (Sloane u Aliasu, Ben, Richard i Othersi u Lostu); likovi kojima je ponekad jako, jako teško opravdati postupke, a s druge strane, mogu se činiti dobrima, pozitivnima ili da makijavelijanski rade za neko opće dobro. Vjerojatno ćemo morati čekati do samog finala serije da sigurno znamo, a možda i tada nećemo biti sigurni jesu li pozitivci.

Ocjena 3 za epizodu kao cjelinu, a kraj ju izdiže, no samo do 3.5.

Nasumične zabilješke:

• Zašto se ZFT više uopće ne spominje?
• Za promjenu, mjesto radnje nije bilo negdje u Massachusetsu, oko Bostona
• Parking na kojem su izginuli policajci na početku podsjetio me na onaj u Dark Knightu gdje Batman uhvati Scarecrowa, no možda je to samo generički parking
• Lijepo su izveli Walterove reakcije na odnos dr. Carson – Tyler … bit će grdo kad Peter sazna, jako grdo
• Simpsons scavanger hunt: Homer Pez dispenser i Tylerova majka koja živi u Springfieldu (bez označene države)
• Ljudski mozak ima okus po piletini
• Učinilo mi se da Nina za komunikaciju s Bellom koristi kompjuter iz Swana, ali prevario sam se
• Glyphovi u epizodama su bili: DEJAVU i ARRIVE, respektivno. “Arrive” mi nije baš jasan.