Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×05 – Another Toothpick, 3×06 – University
Lijepo je vratiti se epizodama koje nisu prve u sezoni ili drugačije posebno značajne, već su jednostavno pune one “obične” odličnosti koja prožima Sopranose – barem ova prva, druga me dočekala malo nespremnog jer sam te događaje očekivao nešto kasnije i također ju možemo smjestiti u sam vrh serije.
3×05 Another Toothpick
Scenarij: Terence Winter
Režija: Jack Bender
Originalno emitirana: 25.03.2001
Najljepši je možda primjer uvodne scene ove epizode. Potpuno prekrasno. Melfijin ured, Tony lupka nogom, nelagodna je situacija – nije prvi put tako, nitko ne zna što reći, a onda kamera otkliže desno od njega i vidimo Carmelu kako sjedi pored. Beskonačnost neugodne tišine prekida samo nečije kruljenje želuca. Savršeno. Njihov banter koji tišinu prekida i kulminira Melfijinom observacijom “You’re both very angry” i Tonyevim sarkastičnim odgovorom “Well, you must have been top of your class”. Umro sam od smijeha. Rez na Tonyja koji bijes ispuhuje na gasu auta i Carmelu koja plače na suvozačkom sjedalu.
Mogao bih ovako do kraja, jer ova epizoda neočekivano odlično mi je legla tom Sopranosima jedinstvenom kombinacijom crnog humora, grotesknog nasilja (kako se brutalno rascvjetala glava Vitovog brata od one palice, uf) i komentara na obitelj i starenje. I prije svega ponos Bobbyja Sr. (sjajnog Burta Younga) i Juniora koji se boje da će završiti kao jadni, beskorisni i nemoćni. Možda je to sve nekako nekoherentno posloženo unutar jedne epizode, kao da nema neke zatvorene priče, već niz malih vinjeta koje su manje ili više bitne – ali meni je funkcioniralo odlično.
Bobbyjevo ubojstvo svog kumčeta i tipa koji se gotovo slučajno našao tamo (preko naslona stolca) definitivno mi je među najupečatljivijma u seriji – nešto je hladno napeto u toj prolongiranoj borbi mladića i onemoćalog starca, sjajno kadriranoj (epizodu je režirao Jack Bender, kasnije poznat kao čovjek koji je definirao vizualni identitet Losta). Sjajne su i Juniorove reakcije, pogotovo na smrt Bobbyja Sr. (za koju kasnije vidimo da ima dosta sebičnu pozadinu), i njegov odnos s Bobbyjem Jr. koji do sad, ako se ne varam, nije imao toliku minutažu po epizodi, a na dalje će biti jedan od dražih mi dijelova serije. Ma, čak i te prevrtljive Chianeseove oči su mi neostajale u ovih epizodu – dvije u koje se nije pojavljivao.
Zaplet s Adrianom i Artiejem čini mi se kao da je došao iz vedra neba, a čini mi se i da će jednako tako nestati (osim što će ostaviti neke posljedice na odnos Charmaine i Artieja). Jedino što je bilo zanimljivo u svemu tome primijetiti je koliko Tony dopušta Artieju – vrlo malo ljudi bi prošlo nekažnjeno nakon takvog ponašanja – odnosno, malo tko bi mogao spriječiti Chrisa da u najmanju ruku oslijepi Artieja. Odlično je i kako je Charmaine kao i uvijek glas razuma, ali ispada kuja.
3×06 University
Priča: David Chase i Terence Winter i Todd A. Kessler i Robin Green & Mitchell Burgess
Scenarij: Terence Winter i Salvatore J. Stabile
Režija: Allen Coulter
Originalno emitirana: 01.03.2001
Već sam spomenuo na početku, dočekala me ova epizoda nespremnog, jer sam Ralphovo ubojstvo Tracee očekivao kasnije, možda čak i u četvrtoj sezoni, jer mi se činilo da se dogodilo već kada je Ralphie bio dulje prisutan i njegov bezbrižno-nasilni karakter već poznat, i da mu je ovo bila kulminacija nepopravljivosti, dok je zapravo ovom epizodom taj karakter tek uspostavljen. Da, već smo ga vidjeli kako razbija glave neplatišama, možda i pretjeranim žarom, pa čak i ranije u ovoj epizodi kako ozljeđuje oko (dugo odsutnom) Georgieju dok se igrao Gladijatora, no vjerojatno nitko nije očekivao ovu brutalnost. A ubojstvo Tracee je najbrutalnije ubojstvo u čitavoj seriji, jedna od onih scena kojih se živo sjećam kada sam ih prvi put gledao i odvratnog osjećaja.
Postoji čak i urbana legenda da je zbog ove epizode mnogo HBO-ovih pretplatnika otkazalo uslugu, jer su bili zgroženi nasiljem.
No, vratimo se na početak: epizoda paralelno prati Meadow i Tracee, dvije možda i jednako stare djevojke potpuno različitih života.
Puno je u epizodi bila istaknuta Meadowina privilegiranost: od dolazaka doma u 2 ujutro, ili zapravo kad god joj se sprdne i uzimajući što god poželi, a meni najupečatljivije kad je za doručkom prema Carmeli uperila prazanu čašu željeći još soka (što je ipak i Carmeli bilo previše). S druge strane, dečko joj možda nije Ralphie, ali je također na kraju ispao popriličan šupak. I Meadow, za razliku od Tonyja sa Tracee, vjerojatno je napravila sve što je mogla kako bi pomogla svojoj cimerici – iako bez puno efekta.
Tracee je, pak, još jedan od onih likova koji se pojavljuju iz vedra neba, a trebali bi misliti da su tu već neko vrijeme, i više su kao dio zapleta nego stvarne osobe, neka očito umjetna scenaristička tvorevina. Usprkos tome, njen lik je svoju svrhu ispunio našim suosjećanjem, makar je ta empatija u konačnici više usmjerena protiv Ralpha nego prema njoj. Čak je i Tony na kraju bio tužan zbog njene smrti (iako nije smio priznati sve detalje pred Melfi i pogotovo Carmelom), a prekršio je i pravila ponašanja prema članovima mafije izudarajući Ralpha zbog toga što je učinio. Pomalo su tragične bile i reakcije ostatka ekipe, kojima je veći problem bio što je netko Tonyja mogao vidjeti blizu scene ubojstva i kako će se riješiti tijela, nego što je žena ubijena. Vrlo je zanimljivo bilo što je ranije u epizodi Silvio zašamarao Tracee i nazvao ju svojim vlasništvom dok mu ne otplati dug (za zubni aparatić), a to nam je prikazano kao prihvatljivo ponašanje – odnosno, u svijetu serije razlika protagonista i antagonista moralno je prilično mala, no u isto vrijeme i beskonačno duboka.
Slažem se,sjajan Burt Young i potvrda Bobbya kao stalnog lika, fantastični su mi comic relief situacije s njim i Juniorom. Mene je više od Ralphova zločina (kojeg smo svi očekivali kad-tad s obzirom na njegovo eskalirano ponašanje) iznenadilo prikaz brutalnosti Silvia (izuzmimo scenu s Pussyem), jer čini mi se ako se ne varam, da to sad nije bilo prikazivano, uvijek mi se Silvio činio najstaloženjim i čovjekom koji prepušta drugim da rade za njega, a njegovi potezi u budućnosti su još jedna sjajna potvrda kako su likovi iz Sopranosa nepredvidljivi i nanovo šokiraju. Moram još jednom pohvaliti ovu ideju rewatcha, nadam se da će Vam ovo postati stalna rubrika, evo ja već predlažem Twin Peaks za idući projekt, taman priprema za nadolazeću poslasticu.
Polako, Sopranos rewatch završava tek u 6. mjesecu tako da ima dosta vremena za planiranje sljedećeg :D
Bilo bi super napraviti Twin Peaks rewatch prije njegovog povratka (2017?). Također bih volio rewatch Losta, Deadwooda i sličnih koje nisam gledao, a zbog količine epizoda ne mogu uhvatiti vremena, a želio bih. No, polako, kao što sam rekao, ima vremena :)
Deadwood ima 36 epizoda pa to ti ne bi trebalo biti puno.
Imam drugih projekata pa mi je 36 sati komplicirano odvojiti. Za Sopranose mogu jel znam da jos netko gleda sa mnom i da mogu komentirati s drugima :D
Odlično si to primijetio za Silvija. I mene je malo iznenadilo što je bio tako nasilan, mislim da je jedino slično bilo kad je pizdio na onom pokeru (ali i to je ostalo samo na prijetnjama).
Twin Peaks… nije loša ideja :)
30 epizoda plus film, od lipnja 2016 do negdje u 2017… više nego izvedivo. Kad izađe točan datum premijere bi mogli konkretnije o tome (ako već nije, ali prilično sam siguran da nije).
Vrlo lijepe i napete dvije epizode, a budući da smo već na pola puta s trećom sezonom, mogu reći da je ova sezona skoro pa jednako odlična kao i prva, dok sad vidim koliko je druga bila slabija. Ne toliko slaba, ali jednostavno u usporedbi s prvom i trećom je zasad “najlošija”.
Peta je epizoda vrlo uzbudljiva, ali tek u drugom dijelu epizode. U prvom dijelu sam se još pitao tko su neki od tih likova koji su se možda pojavili prije, a možda nisu, no nisam htio guglati da si ne bih spojlao. No, sve je sjelo na svoje mjesto do kraja gdje sam ostao šokiran sa slikovitosti ubojstava i Juniorovom izjavom da ima rak… Tijekom epizode je izgledalo kao da je pomalo “izlapio” od starosti no ispada da ga je cijelo vrijeme mučila vijest o raku. Još kad je rekao Tonyju: “You can’t tell anyone.” i scena koja je uslijedila je zvonjava telefona kod Janice i Tonyjeve riječi: “Uncle Jun got cancer.”
Kao što si rekao, stvarno je iznenađujuće koliko humora mogu ubaciti u takve neke scene da na kraju ispadne groteska da ne znaš jel bi se smijao ili plakao lol. Ista je situacija bila i sa Bobbyjem Sr. kad se zabio u stup jer se zakašljao, a Bobby Jr. je kroz suze rekao: “I have to go all away to Staten Island to identify him.”
Jednostavno tragikomično xD
Još me je nasmijalo u epizodi kad je Meadow samo onako odnijela onu lampu iz podruma za koju se FBI mjesecima mučio da postavi i ugradi hahahah
Također, odlične scene Tonyja i Carmele na terapijama kod Melfi u obje epizode. Kao da Tony više nema o čemu pričati kad je Carmela tu.
Šesta mi je epizoda bila malčice bolja od pete jer je između ostalog obuhvaćala storyline koji me je zanimao, a to je onaj s Meadow. Lijepo si opisao kako se Meadow i Tracee nekako uspoređuju kroz cijelu epizodu jer su fizički slične, a po načinu života potpuno različite. Tako mi je žao obje cure, iako njihove patnje ne bih nikako trebao uspoređivati.
Na kraju epizode najbolje prikažu tu najveću razliku kad u trenutku dok Meadow onako sebično pretura po ormarićima i frižideru tražeći hranu koje “nema”, Tracee sigurno sahranjuju u neki plitku grob bog-zna-gdje. Tužno, ali istinito…
“Još kad je rekao Tonyju: “You can’t tell anyone.” i scena koja je uslijedila je zvonjava telefona kod Janice i Tonyjeve riječi: “Uncle Jun got cancer.””
Da da, još jedna potvrda činjenice da ne postoji nešto poput informacije u povjerenju. I jedna od rijetkih mirnih, bratskih scena s Tonyjem i Janice je proizašla iz toga.
Zaboravio sam jadnog agenta Harrisa spomenuti, i lampu. A netko je baš prošli tjedan pitao jel će FBI što dobiti tim prisluškivanjem. Jadni, nije im dugo potrajalo.
“Možda je to sve nekako nekoherentno posloženo unutar jedne epizode”- slažem se u tome. Kao da su natrpali previše likova u jednoj epizodi, a većina ih nije bitna. Ipak je dobro što se Chase nije izgubio sa toliko likova koje je stvorio. (Očigledno sve uspješne serije imaju mnogo likova: GOT, Deadwood, Lost, Good Wife, Mad Men, BE ……..)
Od prvog dijela epizode valja izdvojiti samo odličnu početnu scenu, dok je drugi dio epizode bio puno bolji, bez obzira što se bavio nekim trećim likom i kako on umire (Bobby Sr.).
Ni ono ponašanje Artiea prema Chrisu i njegova ljubav prema Adriani nije bila najbajniji dio epizode. Nekako mi je ova epizoda dosta lošija od prethodnih, ali nije bila katastrofalna.
Zato je sljedeća epizoda bila mnogo bolja i vratila se na važnije likove.
Janice je dobila konkurenciju za najodvratnijeg i najomrženijeg lika u seriji, Ralphia.
Kada sam vidio da ste napisali da je druga epizoda jedna od najbrutalnijig u seriji, nisam očekivao onakvo ubojstvo, a pogotovo žene, 20-godišnjakinje. Ono je bila scena koju nisam mogao gledati (a puno gore scene u Hannibalu jesam).
Ta prostitutka je nekako bila jadan lik. Kurva se za pare, radi kao striptizeta, i još dobije dijete s nekim tamo gadom. Što je najgore od svega, ona očekuje od njega da će se on brinuti za dijete. Glumac koji glumi Ralpha je odličan.
I mene je iznenadila Silvijeva brutalnost također.
Nekako mi je bilo drago kada je Meadow prekinula s Noom. Možda ponovno počne razgovarati s Tonyem.
Silne reference na Gladiatora, može se vidjeti koji je to tada hit bio.
Uf… University mi je overshadowala Another Toothpick pa ću odmah o njoj,
Tracee je lik jedne epizode, a koliko se mogla okarakterizirati u jednoj epizodi, jedan je od najsjebanijih likova koje sam vidjela na televiziji. Pale su mi na pamet Connie i Farrah iz Shielda, Tracee je mix njih dvije nekako, Connie je bila tragična i Vic ju je volio, Farrah totalni white trash i Vic ju je mrzio, ovdje je odnos Tonyja također mix to dvoje. :) Tracee ima neki mentalni problem, ali i priglupa je, možda od udaraca iz djetinjstva, kako kaže, “The county social worker says it all goes back to my mom and holding my hand on the stove” :/, saznajemo i da je gasila čikove na vlastitom djetetu, vidimo je s dva tipa, prilično nasty… lik jedne žene koji je totalno išamaran (nesretni pun) i koji je u totalnoj kanalizaciji života (na kraju je i vidimo kako mrtva leži u kadru gdje je potočić u prvom planu, a ona iza…).
Prekrasna glumica, bila mi je predivna cijelu epizodu, što još pojačava taj efekt. Aparatić za zube joj je dao neku deformaciju u izgledu koja naglašava tu deformaciju njenog lika, budući da je toliko lijepa i ta ljepota u spoju s onim što joj se događa začuđuje i boli.
Super je paralela nje i Meadow kao djevojaka slične dobi, a oslikava, da, upravo različite svjetove mistreatmenta žena. Meadowin svijet je civiliziraniji, ali ne bih vukla baš predebelu crtu razdjelnicu između Ralpha i onog kretena Noaha, njegovo šupaštvo je samo više hoch i nenasilno, dok je Ralphovo na van, ustvari dva vrlo slična nadobudna kretena. Jednu nijansu kretena susreću žene u višoj klasi, drugu žene u nižoj.
Prikazana je i nevolja žena koja potječe ne samo od muškaraca nego i od vlastitih stanja uma (sic! :D) na primjeru Caitlin koja se bori s nekakvim OCD/anxiety/depresijom. Isto jako lijepo prikazano. Iako, ako ima OCD ne bi dizala prljave tenisice na krevet, ali dobro :D
The Kinks: Living on a thin line je odlična muzička tema epizode.
Kad se otvara epizoda, sjetila sam se ranije opservacije o tim striptizetama kao personifikaciji svijeta ili kao nekakvom prikazu nezainteresirane hladnoće svijeta koja se vrti (oko štange) u pozadini. Iz njih se izdvaja ta jedna striptizeta koju upoznajemo… i kasnije striptizete nastavljaju svoj ples.
Prethodna epizoda, Another Toothpick je više “mafijaška”, odlična je scena mafije pred crkvom. Buon anima. Tip daje blagoslov za ubojstvo svog kumčeta. Super je što uopće ne kažu tko je on, dok postepeno ne skužimo da je Bobbyjev ćaća, stari mafijozo Bobby Bacala Sr… Tako se priča priča.
Super si opisao, Marko, ta borba između nemoćnog starca i mladića je bila ono što je sceni davalo upečatljivost.
E da, super je fora s lampom – the wiretap is neutralized xD
Tko je onaj tip koji je pomogao Tonyju riješiti se crnog policajca? Neki official, ne sjećam ga se od prije.
Hoch šupaštvo, kakva sintagma :)
Da, baš je taj striptiz u Bingu hladan i distanciran uvijek.
Super su bili Kinksi, jedino što nisu baš neka prigodna muzika za striptiz.
Onaj tip je councilman Zellman, bio je već negdje prije… mislim da na Christopherovom onom derneku kad je postao dio familije i još možda koji put na pola minute. Taj im je sredio građevinske poslove u… Newarku? Gdje se već gradi tamo, ovo što stalno komentiraju kad vide na televiziji vijesti, kako će zaraditi masnu lovu na tome.