Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×01 – 3×03
Prilično sam siguran da sam slično rekao i na početku druge sezone, ali opet je istinita činjenica da, koliko god kasnim sa svim aktualnim serijama i koliko god sam odgađao paljenje ove epizode, kad je jednom krenula potpuno me ispunila nekim zadovoljstvom, što zbog neke prepoznatljive ugode druženja s ovim likovima, a jednako tako i zbog ovog druženja s vama ovdje. Zato se i pomalo neadekvatno osjećam što ovaj uvod pišem mamuran u zadnji čas, a tako će vjerojatno biti i neadekvatan ovaj tekst. Sljedeći tjedan ću se bolje organizirati.
3×01 Mr. Ruggerio’s Neigborhood
Scenarij: David Chase
Režija: Allen Coulter
Originalno emitirana: 04.03.2001
Ove epizode sjećao sam se kao duge neprekinute montaže FBI-evog izvođenja nadzora nad kućom Soprana praćenog odličnim mash-upom Policeovog Every Breath You Take i teme iz serije Peter Gunn Henryja Mancinija. Začudilo me sada što mi je sjećanje potpuno krivo, a epizoda je upravo posebno neobično strukturirana za jednu epizodu Sopranosa, svojim fade-outovima među scenama i gotovo rashomonovskim stilom pripovijedanja gdje priču po dijelovima pratimo iz raznih kuteva. Sjajno je to što nitko ne zna čitavu priču, recimo: FBI koji se koprca ne znajući zašto im je prvi put postavljanje mikrofona propalo (iako su situaciju predvidjeli ranije) ili Tony koji nikad neće saznati koliko je blizu bio slučajnom smaknuću od strane depresivnog Patsyja. Uz to što nam mijenjanjem perspektive skriva potpunu sliku, odlično je i kako preskaču dijelove narativa i ostavljaju nam da sami popunimo rupe – u najljepšem primjeru Meadowine cimerice Caitlyn koja prvi put kad ju vidimo bezbrižno i puna elana i dojmova dolazi u sobu nakon cjelonoćnog izlaska, dok je u sljedećoj sceni emotivno mrtva, deprimirana i prestrašena. Odlično je i kako se konstantno u tim scenama na kampusu čuju preglasne sirene u pozadini.
Sjajan je to komentar na čitavu seriju, u biti, koja je samo jedan isprekidani i subjektivni komadić prikaza zbivanja u životima naših protagonista, koja nam ostavlja da neki međuprostor ispunimo sami.
Taj komadić bio je kao i uvijek ispunjen jedinstvenim Sopranosovim miksom drame i humora, no komentar na same događaje prepustit ću vama.
3×02 Proshai, Livushka
Scenarij: David Chase
Režija: Tim Van Patten
Originalno emitirana: 04.03.2001
Nisam u ranijim sezonama htio govoriti o činjenici da je Nancy Marchand umrla prije početka snimanja treće sezone, iako to teoretski nije spoiler, no možda bi vam promijenilo percepciju prve dvije sezone da ste to znali – samo minorno, ako uopće. U svakom slučaju, stigli smo i do trenutka gdje su se događaji u seriji odrazili na glumičinu smrt. David Chase je već kod castinga za prvu sezonu znao da je Marchand teško bolesna, ali nije htio prihvatiti sugestije za drugu glumicu – vjerujem da ćete se složiti da nije pogriješio – jer neponovljivost lika Livije Soprano potpuno je vezana uz fantastičnu Nancyjinu izvedbu. Neki su kritičari čak išli tako daleko izjavljujući da se nakon njene smrti serija počela gubiti i da nikad kasnije nije dosegla vruhnac kvalitete prve sezone, jer je izgubila Tonyjevog centralnog antagonista i nikad ga nije uspjela dostojno zamijeniti.
Ne bih se nikako složio s time – da, bilo bi lijepo vidjeti kako bi serija izgledala do kraja s Livijom, no prilično je odlična i ovako.
Kad smo već kod antagonista, vratila nam se Janice (koja je gotovo 1:1 zamjena za Liviju), a prvi put (standardnom sopranosovskom tradicijom) vidjeli smo i Ralpha (Joe Pantoliano) koji je već svojom prvom pojavom obećao da će biti živopisan lik. Uz njih dvoje, lista glavnih uloga ovom epizodom prilično se podebljala: Artie, Charmaine, Furio, Bobby Bacala i Eugene Pontecorvo (tko? više o tome u sljedećoj epizodi), odnosno njihovi glumci su sada svi ispisani na uvodnoj špici uz standarni ostatak ekipe. Događaj poput ispraćaja bossove majke privukao je, uz njih, i hrpu sporednih faca (slično kao slavlje u sljedećoj epizodi) s kojima ćemo se u buduće više ili manje družiti ili će imati značajnog utjecaja na radnju.
Tužno je samo što je stvarni Chaseov oproštaj od Marchand bio tako traljavo napravljen. Možda se nije moglo bolje s obzirom na okolnosti, ali onaj Tonyev posljednji “razgovor” s Livijom gdje je ona toliko očito izmontirana iz starih kadrova je jednostavno preloš. Odlično je zato sve ostalo: reakcije drugih na njenu smrt i Tonyjeva reakcija, zajedno s gledanjem Public Enemyja kroz epizodu i Carmelinim “enoguh with the shit” monologom na karminama.
3×03 Fortunate Son
Scenarij: Todd A. Kessler
Režija: Henry J. Bronchstein
Originalno emitirana: 11.03.2001
Wow, koliko se stvari dogodilo u ovoj epizodi – negdje na dvije trećine sam pomislio jesam li zaspao i probudio se dvije,tri epizode kasnije. U najantiklimaktičnijem otkrivenju u povijesti televizije otkrili smo da je uzrok Tonyjevim napadima panike trauma kad je kao klinac prvi put vidio oca kako nekom dužniku sjeće prste, a povod su im stres i blizina mesa koje podsvjesno veže uz taj događaj. Molim? Ma zapravo, ako se ne varam, nikom to neće više biti bitno, a sumnjam da je i do sada ikome bilo – iako je odlično što je (i u ovoj i u prethodnoj epizodi) Tony pitao Melfi znači li to da više ne treba terapiju. Potpuno je bizarno bilo i upravo to što je na taj njegov upit kamo vodi ta terapija odjednom magično Melfi došla do uzroka. Jedini dobar dio ovog sveukupnog otkrića je kraj kada AJ također doživi napad panike. I to kako naslov epizode odlično povezuje Tonyja, AJ-a, Christophera i Jackieja Jr.
Christopher (i Eugene Pontecorvo) uvedeni su u mafijaške redove ceremonijom kakvom ju opisuju i u stvarnom životu, no Chris vrlo brzo prolazi kroz standardnu “pazi što želiš” priču. Koja na kraju prilično jednostavno i očekivano završi, makar se putem Chris direktno oglušio na Tonyjevu molbu da ne upliće Jackieja Jr. u kriminal, Jackieja koji sve čvršće zauzima svoju poziciju među napornim dušbegovima serije.
Kad smo već kod napornih likova, Janice. U biti, ostavljam nju i ostatak događaja vama na diskusiju. Kako su vam se svidjele ove prve tri epizode nove sezone?
Jedino što još moram napomenti je da Fortunate Son sadrži jednu od meni najdražih scena, zapravo slika, u čitavoj seriji: na Christopherovoj zabavi, kad Tony napikava hranu na tanjur i nezainteresirano gleda dvije striptizete kako plešu i drpaju se. Prekrasno! Savršeno! (Bila bi i naslovna da sam ju uspio naći jednostavnim guglanjem.)
Nancy Marchand je odigrala fantastičnu ulogu i bio sam zaprepašten kad je u drugoj epizodi naprasno objavljena njezina smrt, ne sjećam se kad sam bio više šokiran, tek sam naknadnim istraživanjem otkrio pravi razlog što je još više ustoličilo moje divljenje prema gđi. Marcchand. Dobra (ili loša?) vijest je da se vraća Janice, za koju sam već utvrdio da mi je najiritantniji lik u seriji, sjajno odigrana uloga, te pojava Ralpha, također se mučim u pronalasku superlativa za izvedbu Pantoliana,sve u svemu sjajna 3. sezona
Odlično mi je kak me Janice uspije svaki put ponovo i beskonačno nervirati – ovo sad sa Svetlanom – prestrašno. Fantastična je :)
Da, super se vratiti i ljepše mi je gledati ovako nego sama.
Prva
epizoda iz pretežno FBI-jevskog kuta, s Every Breath You Take pozadinom
je drugačija i odlično se igra gledištima. Druga počinje s Tonyjem na
podu pa se vrti kako je došlo do toga. Volim formu i obrasce pa su mi te
fore jako drage :D Iz trashy kuta, sviđa mi se CGI duh Livije. „Look
who calls“. xD Prvi put kad sam gledala odmah sam skužila, klik
wikipedia, da, vrlo nevješt CGI.
U prvoj mi je najbolja fora Pauliejeva germofobia: super rant o mokrim žnirancima.
Odmah
za to se veže scena za stolom, gdje Patsy kaže da bi najradije i on
umro, na što svi u isti glas protestiraju u tabu maniri; što me
podsjetilo na onaj slučaj kad se Pussyjeva supruga žalila Carmeli i onoj
drugoj da razmišlja o samoubojstvu, a one su se zgroženo prekrižile.
Dakle, ljudi koji ubijaju (ili znaju da je ubijanje sastavni dio
njihovih života) vrlo cijene svoje živote. Baš sam čitala o mafiji,
nakon jučerašnjeg gledanja Kuma, i zanimljiva je definicija doduše nekog
tipa s kraja 19. stoljeća, ali zgodna mi je: „Mafia is the
consciousness
of one’s own worth, the exaggerated concept of individual force as the
sole arbiter of every conflict“ To i jest taj njihov ponos, koji u
ekstremu dovodi do sukuba unutar sebe (primjer: Pescijeva oscarovska
uloga u Goodfellas). Ja sam bitan (i moji, ako me ne izdaju), nitko
drugi, bogatimo se na teret drugih, izrabljujemo slabosti… Tako Tony u
toj sceni za stolom kaže blizancu: Sad si tu, veseli se s nama, sretan
rođendan. A Paulie kasnije podcrtava: “We always have the option”.
Druga
epizoda mi je najbolja od tri. Prvo zbog CGI Livije, a zatim i zbog tog
nekog transcendentalnog osjećaja: razmišljanje o smrti, vidi se i
odbljesak Pussyja u ogledalu… Gostuje i moj dragi Robert Frost,
Stopping by woods on snowy evening. Lijep moment kad Meadow interpretira
i lijepo uklopljeno u temu epizode. Janicein projekt da svatko održi
govor za Liviju je superawkward, a na kraju je dirljivo kako Tony,
gledajući Public Enemy, plače za idejom brižne majke.
Najbolji citati iz druge:
“- I thought black was death.
– White too.”
“- When she was young, she used to picture her funeral.” – Livia živi i u ovoj epizodi :D
U
trećoj Chris postaje made guy, vidimo ritual, ali s njim dolazi i
obveza zarađivanja, koju Chris ne obavlja baš dobro i razočarava se u
cijelu stvar. Otkrivamo i zašto su Tonyjevi napadaji povezani s mesom,
ili su ipak nasljedni, kako vidimo na kraju epizode kad se i Junior
sruši.
Epizoda mi je najslabija od tri, s highlightom u krađi Svetlanine noge.
Najdraži citat je Tonyjevo “This sounds very gay”, kad mu Melfi objasni Prousta.
I
za kraj, lijep homage Kumu 1 kojeg sam baš jučer ponovno gledala pa sam
odmah primijetila, scena dolaska undertakeru, iz perspektive iza
rešetaka :)
Puno se toga dešavalo u ove tri epizode, da mi se malo i pomiješalo. Opet treba voditi bilješke tijekom gledanja :D Svakako su sve tri epizode bile odlične.
Prva epizoda- možda sadržajem i nije bila najbolja, ali meni se nekako najviše svidjela. Taj osjećaj ponovno gledati sopranose nakon par mjeseci… Nekako je epizoda bila super napeta, i nekako više iz perspektive policajaca.
Pogotovo kad je onaj lik došao da upuca Tonya, a policajci ne znaju što da urade.
Najbolja scena u epizode je kad Tony pokazuje srednji prst agentu Harrisu, a on spuštene glave kaže: “Vidio me je”. Također sjajna Every breath you take se odlično uklopila u epizodu.
Bit će zanimljivo vidjeti dali će FBI otkriti nešto putem onog mikrofona u podrumu.
Druga epizoda- nisam ni znao da je Nancy Marchand umrla prije snimanja treće sezone, i nisam uopće primjetio da je ona bila u CGI-u u ovoj epizodi. sada kad sam ponovno pogledao tu scenu, očito je da je sve bila montaža. Tkđ nisam primjetio Pussya u ogledalu, u što sam ja gledao??
Još jedna sjajna epizoda sopranosa, puna metafora, i odličnim uvođenjem novih likova. Ali svakako se slažem da se moglo nešto bolje napraviti s Liviom. Carmela je razvalila u onom govoru na sprovodu koji je započela preodvratna Janice. Nisam imao toooliko puno mržnje prema njoj u drugoj sezoni, ali u ovoj je epizodi prešla sve granice.
Treća epizoda- Chris postaje službeno gangster, i to je popraćeno uobičajenim razvojem situacija, shvaća da to nije toliko lagano koliko je on zamišljao. Čim je gledao na onu pticu onako, znao sam da će mu se nešto dogoditi. U ovoj se epizodi i više pažnje nego inače davalo AJ-u. Mislim da se na kraju srušio zbog toga što mu je trener rekao da će biti vođa, kao što je i njegov otac, pa mu je pozlilo na samu pomisao toga. Bit će zanimljivo vidjeti Tonyevu reakciju na taj događaj. Mislim da će iduća epizoda početi s AJ-em u bolnici.
I još jednom, odvratna Janice, koja krade nogu od one ruskinje, (ukrajinke, nebitno), samo da bi dobila ploče nazad.
I još jednom, odličan osjećaj je gledati sopranose, i komentirati s vama.
Vidim da iduće nedjelje gledamo samo jednu epizodu, mora da će biti odlična! :DD
“Vidim da iduće nedjelje gledamo samo jednu epizodu, mora da će biti odlična! :DD”
Uffff.
Nisam ni ja vidio Pussyja, tek poslije na Wikipediji pa sam se isto čudio kak, di.
Kakav početak treće sezone… Odlično! Kao što je i Dario napisao ispod (ili iznad) mog komentara, i meni se malo pomiješalo sve pa se možda neću sjetiti svakog detalja koji mi se svidio ili kojeg bi volio istaknuti, no potrudit ću se :)
Premijera je meni bila odlična, malo su promijenili točku gledišta što mi je bilo super jer konačno vidimo obitelj Soprano iz nekog trećeg kuta u čijem je u centru FBI. Inače u serijama obožavam ovaj, kako si napisao, rashomonovski stil pripovijedanja, iako ne bih rekao da se baš to primjenjuje u ovoj epizodi, no svejedno mi se vrlo svidjela. Dijelovi s FBI-jem su mi osvježavajući u ovakvim trenutcima. Ne bih nikad rekao da će mi faliti policijske drame, iako ovo nije ni blizu običnoj policijsko proceduralnoj drami, već mi je falio taj neki ugođaj da ih netko neprestano motri i da neprestano moraju biti na oprezu, istovremeno se naslađujući njihovom neznanju oko mnogo događanja unutar Obitelji. Plus, saznali smo da cijela obitelj ima fora FBI nadimke te vrlo dobro naučili što svako od njih radi utorkom poslijepodne :D
S druge je strane druga epizoda bilo vrlo tužna, barem meni. Još sam tijekom rewatcha prve sezone čitao da je Nancy Marchand umrla negdje nakon kraja druge sezone, no iako sam znao da se njen lik neće još dugo zadržati ta mi je vijest svejedno bila vrlo iznenađujuća i šokantna u tom trenutku kad je rečena. Početak epizode s Tonyjevom nesvjesticom i Meadowinim novim dečkom nije uopće nagovještavao ovakav trenutak. Usprkos tome što mi je epizoda bila vrlo tužna zbog smrti i glumice i lika, nekako mi se činilo da nije pogodila one prave tonove koje sam očekivao od ovakve epizode. Lijepo su se potrudili oko CGI Livie, koja unatoč trudu i dalje izgleda grozno (hahaha), ali i gore nego prije. Također, malo jeziva pojava Pussyja u ogledalu…. ….
Treca mi je epizoda bila najmanje zabavna od ove tri. Ne mogu reći da je bila loša. Naprotiv, bila je to još jedna odlična epizoda u nizu, ali nije mi dala nikakvu inspiraciju za pisanje ni komentiranje kao što su to učinile prve dvije. Imala je konačno dr. Melfi i njezino prosvjetljenje što se tiče Tonyjevih napada te Chrisovo primanje u Obitelj. Bilo je zabavno naučiti nešto novo, tipa, mafijaške običaje koji će mi uvelike poslužiti u svakodnevnom životu, no najupečatljiviji dio epizode mi je bila krađa lijeve noge Ukrajinske sluškinje od strane odvratne Janice koja mijenja ponašanje češće nego Cookie svoju frizuru u Empireu :P (tog sam se prvog sjetio lol)
Lijep početak i radujem se napretku, novim iznenađenjima i ispunjenim obećanjima u nadolazećim mjesecima tijekom ovog rewatcha :D
Cerekao sam se cijelo vrijeme na tu scenu kad Tony upozna Meadowinog dečka, kojem isprva nije bilo jasno u čem je problem i za razliku od nas nije mogao vjerovati kolki je ovaj rasist.
“Bilo je zabavno naučiti nešto novo, tipa, mafijaške običaje koji će mi uvelike poslužiti u svakodnevnom životu”
:) :) :)