Recenzija: Beartown — adaptacija romana Fredrika Backmana priča je o opsjednutoj zajednici

Temeljena na istoimenom romanu Fredrika Backmana (“A Man Called Ove”) iz 2016. nova HBO-ova serija Beartown priča je o ledenom, zanemarenom i zatrovanom gradu, nezadovoljnim i revoltiranim ljudima koji ne vide izlaz iz svojih životnih situacija i posljednjem svjetioniku nade kako ga HBO naziva — hokeju. Točnije, jednom mladiću koji simbolizira i nosi snove svih sumještana na svojim srednjoškolskim plećima. U sklopu širenja proizvodnje originalne produkcije HBO Nordic napravio je cjelovitu adaptaciju romana koji je kada je objavljen izazvao određeni pushback u konzervativnijim sredinama jer se bavi temama koje se redovito trpaju ispod tepiha i o kojima specifični pojedinci i dalje ne vole razgovarati.

Serija započinje povratkom razmetnoga sina Petera Anderssona (Ulf Stenberg) u mjesto u kojem je odrastao. Peter je bivši vrhunski hokejaš koji je svoju karijeru proveo u najboljoj hokejaškoj ligi na svijetu, NHL-u. Stariji i zreliji nego kad je otišao preko bare, Peter se bori sa svojim demonima, ali ispunjen je i žudnjom za zlatnim vremenima mladosti. Zajedno s obitelji Peter se vraća u Bjornstad kako bi preuzeo posao trenera hokejaške ekipe koja je na rubu eliminacije u niže rangove natjecanja. Ljudi u Bjornstadu dišu i žive hokej, a Peterov posao bit će sve samo ne jednostavan. Financijska situacija je užasna, ulaganja su minimalna, a ekipa još gora. No, svjetlo na kraju tunela je srednjoškolska momčad puna potencijala. Ne znajući točno u što se upustio Peter shvaća da je jedini potez rezanje kompletne momčadi i preuzimanje mlađe ekipe koja je puna samouvjerenih mangupa koje još može oblikovati. Peter i njegovi mladi igrači imaju samo jedan potez. Moraju pobjeđivati. “Ako osvojite državni naslov sagradit će se nova dvorana, napravit ćemo trgovački centar. Život će se vratiti u mjesto.”, samo su neke od rečenica kojima ga sumještani udaraju po glavi. Zamislite grad pun Buddyja Garrityja koji kvocaju i gone Petera i njegovu ekipu. Samo što ovo nije Dillon u Teaxasu, a Peter nije Eric Taylor. Svi imaju nešto za reći, sugerirati, pojasniti. Majke i očevi prate svoje sinove na svakom treningu, dobacuju treneru kako bi trebalo igrati, tko bi trebao biti na ledu, a tko sjediti na klupi.

Ulozi su daleko viši u Bjornstadu — ovo je hladno, mračno i zabačeno mjesto koje je većinu godine pod metrom snijega, a sunce izlazi valjda dvaput godišnje. Ovo je mjesto u kojem nema posla, nema budućnosti, nema ničega osim snijega i leda. Poraz ne dolazi u obzir jer to znači propast ne samo hokeja već i cijelog mjesta koje živi za utakmice svojih Medvjeda. Zvijezda ekipe je Kevin Erdahl (Oliver Dufaker), neizmjerno talentirani mladić, sin jednog od najbogatijih ljudi u gradu i dijete Peterovog bivšeg suigrača i prijatelja, “gospodina Erdahla” (Tobias Zilliacus). Zbog određenih događaja u mladosti njih dvojica ne razgovaraju, a “gospodin Erdahl” ne dopušta svom sinu da se druži s Mayom (Miriam Ingrid), Peterovom kćeri. Kulminacija prvog dijela serije događa se krajem druge epizode i situacija se višestruko komplicira jer je Kevin optužen za užasan čin koji stvara vrtlog kaosa i prijeti razoriti zajednicu.

Zanimljiv je ovo uvid u kolektivnu svijest mjesta koje s jedne strane ne razumije toksičnost kulture koju njeguje desetljećima, ali je s druge sasvim namjerno ignorira. Hokej zahtjeva samo jednu stvar od ovih mladića, a to je — sve. U hokej se ulaže cijelo biće i to stvara groznu spregu i ovisnost koju je nemoguće uništiti. Mladići koji ne uspiju putem palice i paka izgraditi život daleko od Bjornstada osuđeni su na neslavan kraj u vidu mukotrpnog posla u jedinoj tvornici u gradu nakon kojeg mogu piti dok ne padnu s nogu u birtiji dok razgovaraju o nekim davno zaboravljenim vremenima. I tako iz dana u dan. S te strane tema serije nije spektakularno originalna, ali jasno je definirana. Emotivno zakržljali dječaci nemaju štaku na koju se mogu osloniti jer njihovi roditelji pokušavaju kroz svoje potomstvo ostvariti vlastite mladenačke snove jer ih sami nisu uspjeli ispuniti. I tu se stvara začarani krug iz kojeg nema izlaza. Roditelji guraju svoju djecu do granica pucanja, a djeca ne želeći razočarati roditelje postaju emotivni zombiji čiji moralni kompas više ne raspoznaje crno i bijelo. Priča je ovo i o pojedincima koji žele učiniti dobro, ali i naporima koji su potrebni da se oslobode okova krivog odgoja. Nije jednostavno isključiti mentalni sklop i suprostaviti se jedinom svjetonazoru koji cijeli život poznaješ. Glumačka postava odlično obavlja svoj posao, posebno mlada Miriam Ingrid kao Maya i Oliver Dufaker u ulozi Kevina Erdahala dok performans Ulfa Stenberga čvrsto usidruje cijelu seriju. Kroz pet epizoda serija je ispričala sve što je imala za reći, epizode su odlično tempirane, dinamične i nemaju nepotrebnih viškova. Vrlo dobra adaptacija romana koja će unijeti malo raznolikosti većini gledatelja naviknutih na američku i britansku hiperprodukciju. Beartown kao mjesto jest ledeno i izolirano od ostatka svijeta, ali ideje koje serija Beartown predstavlja su bezvremenske, ali ne i jednostavne za probaviti.

Beartown (“Bjornstad”) bit će dostupan na HBO GO-u od 18. listopada. U 21:00 istog dana emitirat će se prva epizoda na programu HBO 3. Epizode za recenziju ustupio nam je HBO Hrvatska.