Serijalin retrovizor: The Sopranos 2×07 – D-Girl
Nije jednostavno opisati ovu epizodu nakon one burne jučerašnje i vratiti se u kolotečinu ovih osvrta nakon što je jučer djevojka odlično preuzela palicu, jer ovog se nastavka nisam uopće sjećao (usprkos tome što je odličnu prominentnu gostujuću ulogu imala Alicia Witt).
Još k tome, ponovno moram pojesti svoje riječi od neki dan, kada sam tvrdio da smo zasad završili priče o Chrisovim holivudskim snovima, jer upravo su oni u središtu ove epizode. Pojavljuju se njegov već u prvoj sezoni spomenuti rođak i njegova zaručnica koja radi u industriji i nekoliko puta je prenijela Chrisu da su mafijaški filmovi uvijek traženi. Odlično je kako je odmah pri njihovom prvom susretu očito kako su Greg i Amy različiti od Chrisa i Adriane – oni u nenapadnoj poslovnoj odjeći, Chris u crvenom odijelu i Ade u razmetljivoj jarkoj haljini s dekolteom, na što u početku Chris komentira kako Amy niti ne izgleda kao žena, već kao da je ispala iz Obitelji Addams.
Privlačnost Christopherovog mafijaškog života odmah je bila uočljiva kod Amy, a kasnije i (budućem redatelju Iron Mana, tada poznatom po odličnim Swingersima) Favreauu u proširenoj cameo ulozi. Nejasno je je li Chrisu bilo jasno da je Favreauu on bio interesantan samo zbog njegovih potencijalnih doprinosa budućim mu filmovima svojim stvarnim pričama, ne iz neke uvjerenosti u njegove scenarističke kvalitete. Super je kako ne zna kako bi mu komentirao scenarij, bojeći se da ga ne odvrati nečim negativnim dok u isto vrijeme pokazuje neku kombinaciju straha i zainteresiranosti. Kada za Jonov ukus njihov odnos pređe neku granicu “stvarnosti”, on se brzo pokupi natrag u Los Angeles.
Slično, samo intimnije i emotivnije, odvija se i odnos Chrisa i Amy. Čim mu je otvorila vrata hotelske sobe u šlafruku bilo je jasno kamo priča ide – u kratku i turbulentnu aferu kojom oboje pronalaze nešto uzbudljivo u životu i koja, opet očekivano, završava naprasnim spuštanjem na zemlju, za Amy, samim spomenom njenog zaručnika. Chrisov reality check stiže putem Tonyjevog ultimatuma i odlukom na kraju epizode želi li neko obećanje uzbudljivog ispunjenja snova koje bi vjerojatno bilo kratkotrajno kao i njegova afera ili zadržati poznatost svog okruženja iako nije potpuno zadovoljan svojom situacijom.
Na kraju, ne znam je li pogled u Hollywood trebao biti samo opservacijski ili pomalo podbadajući.
Potragu za svrhom svog postojanja ima i AJ, kao i valjda svaki drugi tinejdžer, nabasavši na egzistencijalističku filozofiju, i dok je njegovo ponašanje samo zanimljiv korak za tog lika, fantastične su reakcije Tonyja i Carmele, u sjajnoj svađi na početku epizode i Tonyjevom “jednostavnom” pristupu njegovoj novo-nađenoj filozofiji u izlaganjima na terapiji.
Konačno, svoje životne odluke propituje i Pussy, rastrgan svojim dvostrukim životom i činjenicom da mora izdati svog najboljeg prijatelja (i pritom još uvijek bivavši jako lošim doušnikom). Užasno je tužna i empatična njegova situacija, i to situacija u kojoj bi zapravo logično bilo da navijamo za njega da strpa mafijaše u zatvor, a zapravo je uspjeh što uopće možemo razumijeti kako to uopće može raditi.
Je li se i vama činilo da je Tonyju bilo sumnjivo kad ga je ožičeni Pussy iz vedra neba pitao za ubijenog mafijaša u Philadelphiji?
Epizoda: 2×07 – D-Girl
Scenarij: Todd A. Kessler
Režija: Allen Coulter
Originalno emitirana: 27.02.2000
