Serijalin retrovizor: The Sopranos 2×06 – The Happy Wanderer
Ova epizoda, slično kao i College, bi se mogla gledati potpuno samostalno kao zasebna minijatura u kojoj je rečeno sve što trebamo znati o obitelji Soprano, a ipak se dalje radnjom veže uz ostatak sezone.
Meadow u školi saznaje kako ima zadnju šansu za sakupljanje dodatnih bodova pri prijavi za koledž, što želi postići solo pjevanjem na Cabaret večeri , ali ju učiteljica ipak zaduži za duet s Ericom Scantinom, a ne solo izvedbom. Istovremeno upoznajemo Davida Scantina (Robert Patrick), dugogodišnjeg prijatelja iz školskih klupa od Tonyja i Artieja Bucca – još jedan primjer iznenadnog uvođenja lika koji je „cijelo vrijeme ovdje“. David je uspješan vlasnik dućana sa sportskom opremom, no istovremeno i čovjek kojem želja za kockanjem ne da mira, a duguje neke novce koje je izgubio u partiji pokera vrlo bijesnom Richeju. U toj “niže rangiranoj” partiji upoznajemo i Vita Spataforea Jr., koji vam se možda čini poznatim odnekud. Ako ne, to je zato što se prvi put pojavio vrlo kratko i kao prolaznik – u osmoj epizodi prve sezone je bio u pekari prije nego je Christopher upucao pekara u stopalo.
Tony je od ujaka preuzeo „executive“ partiju pokera, igru s vrlo visokim ulozima u kojoj mogu sudjelovati samo probrani igrači, a David je za to čuo i želi iskoristiti svoje poznanstvo s Tonyjem kako bi upao u veliku ligu. Tonyjevo odbijanje jer ne želi vidjeti Davida kako si uništava život mu čini tu partiju samo poželjnijom i primamljivijom.
Uz sve to, Tony ponovno posjećuje Melfi, čija pitanja ne pogađaju u srž problema kao dosad. Tony izražava ogromnu količinu bijesa koja se u njemu nakupila od početka sezone, uz već poznato glasno disanje kroz nos – poput razjarenog bika. Ljut je što uopće ima potrebu ići na terapiju,(„ I’ve got the world by the balls and I can’t stop feeling like I’m a fucking loser!“), ljut je što drugi ljudi šeću svijetom i izgledaju kao da nemaju nikakvih briga u životu kao sretni lutalice, ljut je što ga to ljuti; on želi biti jak i tih poput Garyja Coopera, prezire slabost koja je prevladala cijelom Amerikom, a na kraju prezire i sebe što je postao pacijent.
Ujak Jun Tonyju kod doktora ispriča kako su on i Tonyjev otac imali još jednog brata i kojem se nije pričalo jer je bio „malo spor“, što Tony dosad nije znao.
U par scena gledamo pripremu za partiju pokera – Paulie na svojevrstan i simpatičan način potkupi policajca kako ih ne bi smetali tokom executive partije, a Christopher kupuje hranu za igrače i vara na vagi derući se pritom kako je prevaren. Na kraju se David Scantino ipak pojavi u motelu gdje se održava igra (poznatom iz epizode Denial, Anger, Acceptance) i nakon kraćeg moljakanja ga Tony pusti u igru s visoko rangiranim mafijašima, urologom dr. Irom Friedom i Frankom Sinatrom Jr. (koji glumi samog sebe).
Cijela večer završi očekivano – David duguje Tonyju 45 kutija zitija, tj. 45 000 dolara, novac kojeg definitivno nema, a da stvar bude gora, Richie ga vidi u igri i napravi scenu jer mu duguje novce, a igra se s velikim dečkima pa ga Tony mora staviti na mjesto –a kasnije i kazniti tako što će David prvo vratiti dug Tonyju u cijelost, a tek onda Richieju.
Janice ponovno pokazuje svoj sotonski karakter i ocrnjuje Tonyja pred Richijem, pokušavajući zatrti Richijevu zahvalnost što mu je Tony dao 50 000 po izlasku iz zatvora jer što je zapravo 50 000 dolara, toliko zaradi i poštar.
Cijela priča s Davidom napravi krug tako što ga Tony prebije jer mu ne vrati dug na vrijeme – nema više prijateljstva jednom kad je novac u igri, a očajan David Tonyju daje auto svog sina Erica kao djelomičnu otplatu duga. Tony taj isti auto poklanja Meadow, koja je odmah prepoznaje jer ju je Eric u njemu nekoliko puta vozio te odbija poklon. Na kraju, par minuta prije predstave u školi, Eric okrivi Meadow i njenog mafijaškog oca za to što mu je otac uzeo auto i bijesno odjuri, nakon čega Meadow ipak dobije solažu,“ My heart will go on“. Svi su dobili što su htjeli. „Well, that’s a lucky break. I wonder what happened?“, kaže Carmela, koja nije uspjela povezati sve što se dogodilo.
Izvrsna, izvrsna epizoda koju ću vjerojatno ubrojiti među svoje omiljene jer je uspjela savršeno obuhvatiti i dio s igrom, reketarenjem, posljedice na prijateljstva i obitelj kad ti ta igra donosi hranu na stol.
Epizoda: 2×06 – The Happy Wanderer
Originalno emitirana: 20.02.2000
Scenarij: Frank Renzulli
Režija: John Patterson
Odlična epizoda kako si i opisala!
Znači, u jednoj epizodi su doveli novog lika koji je “cijelo vrijeme ovdje”, ali su za mene uspjeli da se u nešto manje od sat vremena povežem s tim likom i da osjetim sažaljenje zbog njegovih problema. David si je sam kriv zbog svojih kockarskih problema, ali ako ovisniku o pušenju ponudimo cigaretu, on će ju prihvatiti. Tony je trebao bolje postupiti što se toga tiče jer ipak zna da njegov sin i Meadow idu zajedno u školu. Ali budući da je Tony dopustio da mu David postane dužnik, nije uništio samo Davidov život koji je već u dugovima, već i dio Meadowinog života. Iako je dobila ulogu koju je htjela u predstavi, izgubila je dobrog prijatelja usput što nije vrijedno uloge.
Dr. Melfi i njena ozbiljna faca dok sluša Tonyjeve gluposti je fantastična hahah
Tony: “‘I’m thinking i’d like to take a brick and smash your fucking face into fucking hamburger.”
Dr. Melfi: “Okay.” “Let’s get back to smashing my face.”
Zanimljiv trik sa šibicama i vagom :)
Meni se čini da je Tony jako dobro znao što radi; to je zasad moja teorija, ali mislim… David je baš tip čovjeka čije manjkavosti Tony jako dobro zna iskoristiti. Mislim da je dosad vjerojatno puno takvih tipova iskoristio, jedino što je u ovom slučaju David molio i preklinjao da mu unište život. Čak ga je možda na početku zaista htio odvratiti od toga, ali da ga je stvarno htio “spasiti”, potjerao bi ga s vrata motelske sobe kao balavca što i je. Mislim, i Artie voli partiju pokera pa nije takav kreten. Ma…
Meni se cijeli dio kod Melfi jako jako svidio, ovu sesiju sam se baš dosta poistovjetila s Tonyjem jer i ja često želim zabiti ciglu u glavu svim tim ljudima bez brige na pameti koji šeću ulicama i fućkaju…. ehhh… da.
Trik sa šibicama ću morati jednom probati :DDDD
Ja mislim da je Tony potpuno ispravno postupio: dao je Davidu dovoljno šansi da se predomisli i dovoljno ga upozorio na posljedice.
Klinci su mi se oboje činili totalno nezahvalnima, i Meadow i Eric, pogotovo Eric – pa nije si sam kupio auto da sad cmizdri kad mu ga uzmu, a Tony je fino objasnio životnu situaciju Meadow i Carmeli – makar, da, tu si pak one nisu toliko same krive i nije tako jednostavna situacija, ali u velikom moralnom relativizmu ove serije, Tony je potpuno u pravu bio.
Ma… Djeca su takva. Nezahvalna i misle da je to što im roditelji kupuju njihovo i da imaju prava na nešto samim postojanjem. Ali moraš priznati da je izgovor pod kojim je Robert Patrick uzeo auto – blatnjave gume, genijalan.
Pa nije mi to toliko far-fetched, kad i sam još uvijek znam doć doma svojima sa zmazanim autom, a otac se više ni ne trudi nešto komentirati, samo vidim kako gleda te mrlje.
Očevi su baš grozni dakle.
Moj ne. Robert Patrick da.
Samo mi je smiješna bila ta ekstremna verzija “prljav ti je auto”
Onda je valjda do “veze” muškaraca i automobila da ti je tako nešto prihvatljivo jer normalno zaista nije. Nisam ni mislila na tvog, tvoj ima vinograde, dakle super je!
Nisam ni primjetio da je Djevojka pisala tekst da nisi rekao: “Odlična epizoda kako si i opisala!” :D
Ja sam ženski Marko, jeej!
upravo sam pogledao epizodu Simpsona koja je referenca na Sopranose, sjajna epizoda, bio je čak i Paulie u njoj <3
Ovu ne bih ubrojila među najbolje mi epizode, ali sam uživala u izvrsnoj izvedbi priče koja se odvija, a koju je Marko lijepo opisao u članku. Kockarska ovisnost je jedna od opakijih i bilo mi je užasno vidjeti kako David, nakon izgubljene love, obećava Tonyju da će ponovno igrati i vratiti mu – neee… Drago mi je bilo vidjeti Roberta Patricka u drugačijoj ulozi od onih u kojim sam ga navikla gledati. Zanimljiva mi je ova teorija koju djevojka iznosi, da je možda Tony namirisao njegovu slabost, moguće, ja nisam dobila takav dojam nego dojam da Tony doživljava Davida kao prijatelja kojeg radije ne bi pretvorio u svog dužnika, ali jednom kad ovaj uđe u igru, Tony pada na “pravila koja su oduvijek postojala”…
Terapija kod Melfice se još uvijek postavlja na noge, Tony i dalje nadoknađuje to što nije išao na terapiju neko vrijeme pa se vrtimo oko njegove agresije.
Linija s Richiejem ne miriše na dobro…
Ehem, nema Marka ovaj put :)
Ajme! Nisam skužila – svaka čast djevojko, onda! :) <3
Hvala djevojci što je odlično uskočila dok sam ja nosio pute okolo po bregima.
Prekjučer sam zaspao na pola epizode i kad sam se probudio sam mislio da se već tri epizode odvrtilo koliko se toga dogodilo u njoj. Odlična mi je bila, linije sjajnog dijaloga letile su posvuda.
“leave the fucking cheese there, alright! I love fucking cheese at my feet! I stick motherfuckin’ provolone in my socks at night, so they smell like your sister’s crotch in the morning. Alright? So, leave the fucking cock sucking cheese where it is!”
Silvio <3
I Janice je bila u svom najgorem izadnju do sad. Ugh. Savršeni su skupa ona i Richie.
Činilo mi se da je ova cijela epizoda bila samo za pokeraškim stolom i na sprovodu, ali opet jedna sjajna epizoda koja pokazuje granicu između (ovakvog) posla i nastranog prijateljstva. Teško je Meadow u ovakvim situacijama, i podržao sam je kada je rekla da Eric nije kriv za očeve probleme, dok Carmela puno bolje shavaća situaciju i zna da to što Tony radi hrani obitelj. Silvio opet u elementu. :PP