Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×03 – Denial, Anger, Acceptance
Zanimljiv je komadić trivije da su u razmatranju za ulogu Tonyja Soprana bila još dva glumca osim Jamesa Gandolfinija: Steven Van Zandt i Michael Rispoli. Oba su, očito, dobila utješne uloge u seriji — prvi malo dugotrajniju (Silvio), a drugi baš i ne.
OK, ne možete reći da je spoiler da Jackie Aprile Sr. neće još dugo biti s nama, a i sama epizoda prolazi kroz tri naslovne faze Tonyevog žalovanja, kojima usput reflektira i vlastitu smrtnost. Srećom, nije mi palo na pamet kao Sepinwallu gledati to ekstratekstualno s obzirom na Gandolfinijev prerani odlazak, jer to bi bilo pretužno.
Treća epizoda je općenito prilično manje humoristična od prethodne, iako ne i potpuno turobna, pogotovo u dijelu zapleta sa Židovima (“Say bupkus” “Why?” “That’s how they say ‘nothing’” “This is how I say nothing” “bing bing bing bing bing”). Na drugoj strani obitelji Carmela dobiva svoju prvu veću priču — iako smo već u nekoliko navrata vidjeli njen karakter (u pilotu kad istrese žuč Tonyju dok čeka magnetsku rezonancu i u drugoj epizodi neku njenu verziju pasivne agresije prema Liviji), ovdje se otvara ta njena dihotomija između obožavanja njenog stila života i nelagode zbog toga što taj stil života plaća kad joj Charmaine brutalno spusti pred kraj epizode, a ima nešto kasnije u seriji jedna fantastična scena kojom se može opisati čitav njen karakter. Ovdje je isto brutalan (i brutalno režiran) trenutak kad doziva čistačicu i kasnije Charmaine.
Meadow je također bila u fokusu i s obzirom na to kako je odmah znala kome se može obratiti za speed, morate se zapitati koliko ti klinci znaju o tome čime im se otac bavi. Ili bolje, nemojte se to pitati još dva dana.
Drago mi je da je Livia svima postala najdraži (ili “najdraži”) lik, a ovdje makar je bila u samo jednoj sceni pokazala je da može i osuditi nekoga na smrt bez da trepne.
Vjerojatno je ovo bila najslabija epizoda do sad (od čitave tri), ali opet ponavljam, kod ovakve serije to reći stvarno nije negativno. I sve me svrbi da pogledam sljedeće dvije epizode odmah, no strpljenje spašava.
Nadam se i da svi gledate odjavne špice do kraja — prilično sam siguran da takvih sa relevantnom muzikom prije nije bilo na televiziji — ovaj put su Complicated Shadows Elvisa Costella fenomenalno sjeli.
Epizoda: 1×03 Denial, Anger, Acceptance
Originalno emitirana: 24. 01. 1999.
Scenarij: Mark Saraceni
Režija: Nick Gomez
Daljnje čitanje:
