Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×03 – Denial, Anger, Acceptance – serijala.com
Trenutno čitaš
Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×03 – Denial, Anger, Acceptance

Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×03 – Denial, Anger, Acceptance

Zanimljiv je komadić trivije da su u razmatranju za ulogu Tonyja Soprana bila još dva glumca osim Jamesa Gandolfinija: Steven Van Zandt i Michael Rispoli. Oba su, očito, dobila utješne uloge u seriji — prvi malo dugotrajniju (Silvio), a drugi baš i ne.

OK, ne možete reći da je spoiler da Jackie Aprile Sr. neće još dugo biti s nama, a i sama epizoda prolazi kroz tri naslovne faze Tonyevog žalovanja, kojima usput reflektira i vlastitu smrtnost. Srećom, nije mi palo na pamet kao Sepinwallu gledati to ekstratekstualno s obzirom na Gandolfinijev prerani odlazak, jer to bi bilo pretužno.

Treća epizoda je općenito prilično manje humoristična od prethodne, iako ne i potpuno turobna, pogotovo u dijelu zapleta sa Židovima (“Say bupkus” “Why?” “That’s how they say ‘nothing’” “This is how I say nothing” “bing bing bing bing bing”). Na drugoj strani obitelji Carmela dobiva svoju prvu veću priču — iako smo već u nekoliko navrata vidjeli njen karakter (u pilotu kad istrese žuč Tonyju dok čeka magnetsku rezonancu i u drugoj epizodi neku njenu verziju pasivne agresije prema Liviji), ovdje se otvara ta njena dihotomija između obožavanja njenog stila života i nelagode zbog toga što taj stil života plaća kad joj Charmaine brutalno spusti pred kraj epizode, a ima nešto kasnije u seriji jedna fantastična scena kojom se može opisati čitav njen karakter. Ovdje je isto brutalan (i brutalno režiran) trenutak kad doziva čistačicu i kasnije Charmaine.

Meadow je također bila u fokusu i s obzirom na to kako je odmah znala kome se može obratiti za speed, morate se zapitati koliko ti klinci znaju o tome čime im se otac bavi. Ili bolje, nemojte se to pitati još dva dana.

Drago mi je da je Livia svima postala najdraži (ili “najdraži”) lik, a ovdje makar je bila u samo jednoj sceni pokazala je da može i osuditi nekoga na smrt bez da trepne.

Vjerojatno je ovo bila najslabija epizoda do sad (od čitave tri), ali opet ponavljam, kod ovakve serije to reći stvarno nije negativno. I sve me svrbi da pogledam sljedeće dvije epizode odmah, no strpljenje spašava.

Nadam se i da svi gledate odjavne špice do kraja — prilično sam siguran da takvih sa relevantnom muzikom prije nije bilo na televiziji — ovaj put su Complicated Shadows Elvisa Costella fenomenalno sjeli.

Epizoda: 1×03 Denial, Anger, Acceptance
Originalno emitirana: 24. 01. 1999.
Scenarij: Mark Saraceni
Režija: Nick Gomez

Wikipedia

Playlista pjesama iz epizode

Daljnje čitanje:

17 komentara
  • Ajme, stvarno, Livia je osudila Brendana ili barem nudgeala u tom smjeru, a rekla je samo: „I don’t know.“ Nisam slušala odjavne do sada, odlična je ova stvar Complicated Shadows! Nakon Sopranosa je dosta serija preuzelo taj model s relevantnom muzikom na kraju, a Six Feet Under je doveo i ove teaser-scene prije špice na novu razinu… :D
    OK, ova epizoda.
    Najdraži moment mi je Tonyjevo dešifriranje slike u čekaonici kod Melfi. „That is a special made psychological picture. Like that what-do-you-call-it test. The Korschach.“
    „- What does that picture say?

    – “We’re from Harvard, and what do you think of this depressing barn and this rotted-out tree here?”

    • Nastavljam jer je screenshot bio namijenjen za quote: Krešo, jel se može slika staviti usred komentara u Diqusu?:D Probala sam ali nije išlo :D (ide samo na kraj komentara)

      Dalje, najdraže scene i quoteovi:
      – Paulie pita zašto Židov ne riješi problem tako što samo ubije zeta, a Silvio mu objašnjava: „It’s taboo for their religion.“
      – nabavljanje speeda. Chris mi je postao simpa u ovoj epizodi, a Junior mi je počeo ići na živce!
      – kad Tony tjera rukom i grunta kad mu ljubavnica dira kosu kad priča na telefon. Tjera ju ko dosadnu muhu.xD
      – slika u sobi s ljubavnicom. Kao da Tonyja napadaju duboke misli i bori se s njima s onim ogromnim šakama.
      – odlični detalji, Tonyjeve cipelice, Carmelini nokti- iako ne znam kakav je ono bio čudni kadar kad je Carmela pozivala sluškinju rukom, sad vidim da je to Marku super kadar, meni je bio malo čudan…
      „- And the Romans, where are they now? – You’re looking at them, asshole.“ :D
      – već sam mislila da Livija ne može ništa osim pasivne agresije, ali s Juniorom jedinim normalno priča. Psihopat. Junior je kao izrezan iz stripa. Kako bi rekle Tina i Amy na dodjeli Golden Globesa, kandidat za nagradu the tiniest man with the biggest glasses. (Bio je i Scorsese kotobože u prvoj ili drugoj epizodi :D)
      – Tony je naučio da se Židovi ne boje smrti.

      Ova epizoda mi je bila odlična, ali više ne mogu razlučiti koja je bolja, nakon pilota su mi ove dvije u istom rangu.

      • Ne vjerujem da se može… :(
        Btw. zapravo, krivo sam ti rekao za žutu crtu. To je kad klikneš na mail notifikaciju i odvede te na taj specifični komentar.

      • Ne znam jel mi zabavnije što sam se smijao dok sam čitao ove kvotove ili to što sam ih u isto vrijeme i zamislio u glavi, zajedno s njihovim glasovima. Odličan presjek epizode.

        A taj kadar… možda je bio previše “on the nose”, ali to kako prijekim pogledom s visoka doziva sluškinju okićena prstenjem i narukvicama… i onda to ponovi Charmaine, predobro.

  • Iskreno, ova mi je epizoda bila bolja od druge. Nekako mi je imala zanimljiviju priču i lakše mi je bilo za pratiti. Nadam se da će serija u budućim epizodama imati neku priču u pozadini (koja je možda počela polako dolaziti do izražaja) koja će trajati cijelu sezonu. Zasad mi izgleda kao serija koja prikazuje svakodnevni život mafijaša, ali nisam vidio nikakvu priču koja će se onako graditi ili odvijati do finala sezone. Možda je veća priča već počela u onom dijelu sa Christopherom i Uncle Juniorom? Ili sam možda sam na takve priče previše navikao zbog današnjih serija koje imaju sličan način?

    Epizoda mi je na dobar način prikazala još jednu stranu Tonyjeve osobnosti, tj. kako se nije mogao pomiriti s tim da mu prijatelj Jackie umire i sl. Zanimljiv dio mi je i to što Tony u svemu vidi provokaciju, ili sam barem ja tako shvatio vezano za onu sliku. Slika ima nešto što on ne konta, ili barem misli da ne konta ili da slika ima veće značenje koja on ne razumije, i onda misli da mu školovaniji ljudi to nabijaju na nos.

    Neke stvari koje nisam baš pohvatao u drugoj epizodi su objašnjene u trećoj pa onda pretpostavljam da ću popamtiti i pohvatati sve likove i priče do kraja sezone lol
    P.S. Muzika je super :D

    • Ne znam koliko ima smisla reći, odnosno koliko je spoiler, ali power struggle Junior – Tony je u biti neka sezonska priča, mislim da nema neke konkretnije sezonske radnje od toga. Općenito ta smjena generacija je u biti u srži ove sezone.

    • Sad baš čitam VanDerWerffovu recenziju 1×04, pa ima jedan odlomak vezan na sezonske priče koji je savršeno opisao situaciju:

      “In the past few years, the accepted storytelling model for “great drama” has become the idea that all seasons (and series, really) should tell bold, novelistic type stories that have an epic sweep and many moving parts that all come together in the end to tell one cohesive story. The Wire, of course, is the most obvious example of this, but in just the last five years, we’ve seen series like The Shield, Lost, and Battlestar Galactica come to ends that suggest the creators thought of them as big novels that came to (mostly, in some cases) satisfying conclusions. All of these shows, of course, were heavily influenced by The Sopranos in ways both big and small. But The Sopranos is not nearly so epic in sweep. It’s novel-like in places (especially as it draws the many strands of its story together in the final two seasons, particularly the fifth), but it much more closely resembles a collection of short stories.”

      http://www.avclub.com/tvclub/the-sopranos-meadowlandscollege-42209

  • Meni je Charmaine otela epizodu. Kako je epski spustila Carmeli- da, i ja sam spavala s tvojim mužem i mogla sam imati sve ovo ali sam radije siromašna i poštena, a ti se i dalje odnosi prema meni kao prema sluškinji. A Tony se bori striptizetama protiv smrti.

  • Super mi je što svatko u epizodi može izdvojiti neku posebnu scenu. Zabavno je bilo gledati kako Pussy i Paulie djeluju skrušeno, gotovo pokorno prije nego što počnu lupati onog Židova.

    Nego, nije mi jasna Carmela, zna li ili barem pretpostavlja čime joj se muž bavi? Ili samo živi u blaženoj iluziji? Za Liviu nisam mislila da bi mogla biti odurnija, a još će biti da drži sve konce u rukama, haha.

    Posljednje zbogom iritantnom karakteru. Neće nedostajati.

    • Mislim da je Carmela već sama skontala, ili sam barem ja tako zaključio iz njenih komentara kad Tony kaže: “I will deal with it” ili “I will see what I can do”, na što ona odgovori nešto tipa “I didn’t mean it that way”… Kao da zna da joj se muž bavi ilegalnim aktivnostima pa da ne protumači krivo.
      Uglavnom, ako nije skontala dosad onda će scena kad dozna biti ili urnebesna ili vrlo emotivna. lol

      • Da, imaš pravo. Moguće je da svjesno ignorira tu činjenicu sve dok joj muž pruža određeni lifestyle.

        • Um, sad ne znam jesam li vam spoilao, ali svi dobro znaju i kuže čime se Tony bavi.(osim AJ-a, ali to je današnja epizoda)

          Ali i u pravu si oko ignoriranja… u biti, nije da ignorira, već joj je ljepše tako nego recimo kao Charmaine. Teško mi je sad tu nešto pričati, njen stav prema tome što Tony radi je zapravo njen cijeli arc, koji je… ugh, nije jednostavno. Sve će biti lijepo pokazano :)

  • “If all this shit is for nothing, then why do I think about it?”
    -Tony Soprano

    Serija nastavlja biti predobra. :DD

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2023 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861