Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×05 – College
Jedino što je teže od pristupanju seriji slavljenoj kao što je ova, je kad dođete do epizode te serije koja je slavljena kao njena najbolja i redovito na vrhu lista najboljih epizoda televizije u povijesti. I još k tome, kad je to tek peta epizoda. Hoće li takav pedigre okaljati iskustvo gledanja i je li sve nakon nje lošije? Naravno, odgovori su ne i ne.
Svijet Sopranosa je bogat odličnim likovima, situacijama i temama o kojima su napisani milijuni knjiga i članaka, ali srž odličnosti je uvijek bio Tony (i Gandolfinijeva izvedba), njegova dualna osobnost u vidu glava obitelji, njegov odnos sa Carmelom i u nešto manjoj mjeri Meadow (i AJ-em, ali k’o njega jebe, nek’ ide igrati Nintendo kod susjeda).
Čitavu srž serije ova epizoda upakirala je u svojih sat vremena. I na kraju doslovno ispisala ugraviranim citatom:
No man can wear one face to himself and another to the multitude without finally getting bewildered as to which may be true.
Da je dodano još malo podstave s oba kraja (radi ničeg drugog osim minutaže), funkcionirala bi odlično i kao zasebni film.
Interakcija Meadow i Tonyja — i razgovor na samom početku epizode, gdje Meadow odmah udara u glavu pitanjem (koje ste se i vi pitali): “Are you in the Mafia”, i onaj nenadjebiv trenutak iskrenosti oca i kćeri u restoranu (iskrenosti sa malo zadrške) jedan su emotivni centar epizode, prikazujući Tonyja kao oca punog ljubavi koji želi najbolje za svoju kćer i s njim odlično isprepleten onaj drugi, potpuno suprotni, gdje ga bez zadrške vidimo kao sirovog nepopravljivog kriminalca (ili kako je eksplicitno nekoliko epizoda ranije stari Židov rekao, golema, čudovište).
Chaseu je taj storyline donio i prva negodovanja od strane predsjendika HBO-a, koji se bojao da će publika izgubiti empatiju prema protagonistu ako se ovako rano pokaže kao hladnokrvni ubojica. Chase je odgovorio da bi bilo koja druga reakcija bila izdaja Tonyjevog karaktera i čitave serije.
Njegova potraga i ubojstvo mafijaškog izdaijce jedini je logičan razvoj događaja, no kako smo već svi kolektivno otupjeli na protagoniste koji hladnokrvno ubijaju, vjerojatno ne nosi takav udarac kakav bi trebao biti očekivan u realnoj situaciji, ali kako je samo ubojstvo postavljeno — ne kao rješavanje prigušenim hicem iz daljine, već garotiranjem koje traje dobru minutu, dok Tony uzdiše naporom, a njegova žrtva polako gubi život — sjajno potencira njegovu krvoločnost. Jer na kraju krajeva, taj lik Tonyju nije predstavljano nikakvu neposrednu ili buduću opasnost (OK, dok ga nije skužio), već ga je ubio jer to je ono što se radi smrdljivim izdajicama.
Natrag kod kuće, Carmela se oporavlja od gripe, kad joj pokuca župnik koji traži utočište od kiše (i malo zitija, ak’ je kaj ostalo). Njihova flertom ispunjena interakcija, koja uključuje jedenje, pijenje i komentiranje Last Temptation of Christ* kulminira Carmelinim meltdownom i ispovijesti zbog krivnje o tome kako živi svoj život i na kraju, vrlo bizarno seksualiziranim pričešćivanjem.
(Moram ovdje spomenuti koliko je super to što smo u komentarima zadnja dva dana komentirali zna li Carmela što Tony radi i kako živi s tim, a onda nam serija savršeno servira odgovor)
Dva storylinea na kraju se spajaju konfrontacijom Tonyja i Carmele (koja je usput i saznala da dr. Melfi nije muško), za čiju prekrasnost nemam više riječi. Osim da me podsjetilo na najdražu mi scenu u seriji u još jednoj epizodi koja je slavljena kao najbolja ikad, kojoj se više ne sjećam konkretnih detalja, ali osjećaj te scene je nezaboravljiv — i pomalo odjekuje ovom scenom. Da ne riskiram da one među vama koji seriju nisu gledali ne zagolica da preskočite do nje, neću reći koja je, ali tko je gledao zna na što mislim.
* osim što je čudno za tipičnog svećenika da odobrava ovaj film, moram samo ovdje napomenuti da mi je to u top 10 najdražih filmova, kojeg tradicionalno pred svaki Uskrs pogledam, i ciknuo sam od veselja na njegovo spominjanje. Osim toga, za taj film mi se već godinama kuha neka recenzija koja nikako da iz glave pređe na ekran.
Epizoda: 1×05 College
Originalno emitirana: 07. 02. 1999.
Scenarij: James Manos, Jr. i David Chase
Režija: Allen Coulter
Wikipedia
Playlista pjesama iz epizode
Daljnje čitanje:
Sigurno najmračnija epizoda do sad, i ona izravno pokazuje o čemu se radi u ovoj seriji, bez sporednih likova, Tonyev odnos sa obitelji (pogotovo Meadow). Edie Falco je rasturila u sceni kad se ispovijedala, stvarno odlično. Ova epizoda je imala puno sjajnih scena, ali najjača mi je bila ona zadnja.
I sad kada sam pogledao ovu fenomenalnu epizodu, nije valjda da serija može bolje od ovoga?? Ovo sad je neki vrhunac, a ostalo je još 81 epizoda za pogledati. Great!!
Ovo “ali k’o njega jebe, nek’ ide igrati Nintendo kod susjeda” me podsjetilo na The Americanse :D
Edie Falco je dobila i Emmyja za ovu epizodu. A serija je te godine izgubila od The Practice.
Da, bit ce jos mnogo odlicnih epizoda, bar pet se mogu bez razmisljanja sjetiti koje su na razini s ovom.
Odlicna referenca na Americanse
Jako mi se svidjela epizoda jer je, kako si rekao, funkcionirala kao zaseban film. Malo character developmenta između Tonyja i Meadow, koji zajedno, mislim, nisu imali zasebnih scena, a ni baš previše dijaloga dosad. Znam da Tony kao brižni otac želi zaštiti svoju kćerku od toga da previše zna o mafiji i svemu tome, ali kad joj govori te jadne izgovore pravi ju glupom. Ona mi je još i bolji lik od AJ-a od kojeg mi je dovoljno samo da čujem glas, a i to je previše.
Sve do samog kraja sam mislio da Carmela neće reći Tonyju za svećenika, ali je ispalo da je rekla samo da mu napakosti zbog ženskog psihijatra. I sumnjam da je Carmela sa svećenikom ciljala samo na ispovijed, ali je lik morao popiti malo više krvi Kristove hahah
Kao što je Ana (ili Magla) rekla koju epizodu ranije, Carmela očito živi u neznanju, tj. tjera samu sebe da skroz zaboravi na to što joj muž radi i jednostavno uživa u onome što ima. Nisam ni znao da je iznutra toliko nesretna da misli da će ju Bog kazniti zbog toga…
I iako smo vidjeli dr. Melfi samo na trenutak, jadna žena se razbolila od cijelog tog uhođenja od Tonyja hahah A i nenamjerno mu je uzvratila udarac uzdrmavši mu brak lol
Epizoda je sjajna, ali malo su falili dvojac Silivio-Paulie. Nije bilo ni Livie, ni strica Juna, Pussya. Samo malo Jennifer i Chrisa. Nevjerojatno kako se sa samo pet likova može napraviti odlična epizoda.
Predobro je kako sam si pisala bilješke dok sam gledala, sam prvo mislila da će ovo biti malo prohodnija epizoda xD –> od početka kad su stvorene dvije linije, jedna sunčana u kojoj Tony s kćeri obilazi koledže i jedna kišna u kojoj Carmela ima filmsku večer sa svećenikom i Christopher se javlja tijekom oluje na pay phone (treći-četvrti put kad je bio u kadru sam se sjetila zašto ne uzme kišobran!? xD Ali vjerojatno bi ga vjetar odnio pa nema svrhe… :D) Mislila sam da će to biti sad malo produbljivanje likova i pričice, kad ono top epizoda. Postalo mi je jasno kad je ubio izdajicu. Zanimljiv piece of information da je HBO negodovao…
Dakle, prvi put vidimo da Tony ubija nekoga i to golim rukama. Lijepo je napravljeni krupnjak davljenja, da se vidi sva brutalnost toga.
Dakle, čovjek ubija, laže.
Cipelice (zoomira se na njih kak su prljave od blata) su grozne, haha,mrzim takve cipele al super mu pašu jer su tako malene za njega ogromnog. I one natikače kad je išao u intervenciju sa Židovom su bile užasne. :D
Dio s Carmelom je predivan, ali koliko god je nekako prizemna i glupava, što vidimo kad priča sa svećenikom, na kraju epizode vidimo kako zakuca Tonyju i kako je praktična i konkretna žena. :D
Ova epizoda je bila ZA OGLADNJETI. :D Stvarno sam ogladnjela i htjela nešto fino pojesti! Ziti su, kolko sam proguglala, pužići. Pašta. :D
Kako pribor lijepo zvecka, kako se mljacka… papaju i pričaju o filmovima i vjeri. Super mi je taj dio. Svećenik je puknut. Kad je došao, prvo sam mislila da ih špijunira, onda da je zaljubljen u Carmelu… ispalo je da ima crush na Carmelu ali i hrana je faktor :D Odlična preporuka i za film.
Meni je epizoda dala ideju za ručak sutra: salata od tjestenine s tunom. xD
Ovo si super primjetila o kontrastu između kiše i sunca. Mislim da odlično prikazuje svu Tonyjevu brutalnost kada usred bijela dana bez pola beda ukoka lika. Strava.
Eh, još da nije pretjerao s Chiantijem…
Ak se netko sjeća šta su u Communityju rekli za Remains of the Day… xD …zgadilo mi je taj film.
Kad sam vidjela onaj ugravirani citat, imala sam potrebu pljeskati.
Kakva epizoda.
Super i muzika, pogotovo ova klasika na čelu posvećena Chestertonu – paše kršćanskom tonu epizode
Ovo je zaista bila jedna briljantna epizoda.Toliko dobra da se pitam kako to da Sopranose nisam gledala ranije. Sad mi je u potpunosti jasno zašto ovu seriju smatraju jednom od najboljih ikad. Svaki dio u ovoj epizodi, svaki kadar i svaka rečenica ima smisao. Dobila sam odgovore na neka pitanja iz prošlih epizoda. Da, I Carmela i Meadow znaju da je Tony dio mafije, jedino što Meadow, za razliku od Carmele koja je bolno svjesna svih zlodjela koja je Tony napravio, nema točnu predodžbu kako okrutna i surova mafija jest. Ako ni gledatelji nisu bili svjesni, Tony je hladnokrvnim ubojstvom to jako dobro pokazao. Fascinira me s kojom lakoćom Tony može (a Gandolfini je maestralno odglumio) gotovo džekil-hajdovski se preobraziti iz dobrog i brižnog oca i supruga u nemilosrdnog ubojicu.
Još jedno pitanje koje ova epizoda postavlja je koliko bismo ZAISTA željeli znati istinu? Jer poznato je svima, laž povrjeđuje. I Meadow i Carmela u epizodi zahtjevaju istinu, no bi li se mogle nositi s njome kad bi ju znale u potpunosti? Je li onda laž ili poluistina opravdana? Može li Carmela oprostiti sebi i Tonyju? Svećenik ističe da je to moguće jedino na kršćanski način – Ljubavlju. No ponekad, ljubav nije dovoljna za spas.
Ne znam je li bilo u dosadašnjim epizodama ili sam tek sad primjetila ili mi se samo čini da kamera gotovo uvijek ostane sekundu, dvije više na Tonyjevom licu i pogledu prije nego što scena završi jer se u tim sekundama može iščitati toliko emocija. Ma ne znam više što da kažem, mislim da ću ovu epizodu pogledati još jednom, tri put su me prekidali. -.-‘
Moraš objasniti ljudima koji te prekidaju koliko je bitno to što trenutno radiš ;)
Pokušala sam. Bojim se da sam na kraju ispala kučka kojoj nije problem odjebati ljude zbog serije. Što je, ovaj, istina…
To je potpuno u redu :)