Nakon dvije bezlične i dosadne sezone, Dexter je opet… dobar
Desetak minuta prije kraja lanjskog finala bio sam spreman odustati od Dextera. Nakon tri epizode sedme sezone, drago mi je da nisam. Obzirom da sam prethodne dvije sezone komentirao uz relativno malo riječi hvale, vjerojatno sam dužan dodatni komentar sada kada je serija konačno krenula smjerom koji su mnogi, pa tako i ja, priželjkivali. Ne morate ovo smatrati recenzijom, za nju trenutno nema vremena, ovo je samo neki tok misli nakon pogledane treće epizode sedme sezone.
Naslov recenzije prošle sezone bio je “Sezona za zaborav i 10 sekundi nade“, aludiranje na trenutak kada Deb otkriva Dextera kako zabada nož prsa glavnom sezonskom negativcu. Nakon nekoliko izvlačenja i odgode neizbježnog, nisam bio uvjeren da će serija krenuti odvažnijim i neizvjesnijim putem, da neće potencijalno zanimljiv zaplet opet pomesti pod tepih i nastaviti po starom.
Vjerojatno nije neki spoiler reći da se serija ipak nastavlja baviti posljedicama događaja iz finala, što donosi toliko željenu i nužnu napetost, neizvjesnost i rušenje tog prokletog, dosadnog statusa quo. Dexter više nije siguran, više nije u familijarnom okruženju i glavna prijetnja nije mu anemični sezonski negativac za kojeg svi znamo da će završiti zamotan plastikom.
Ako ste odustali u nekom trenutku kroz posljednje dvije sezone, zanima li vas je li stvarno sedma donijela nužna poboljšanja, možete se bez problema uključiti. Standardno dugački rewind na početku premijerne epizode upoznat će vas sa svim bitnim informacijama, a likove ionako znate. Što samo pokazuje koliko su suvišne i nebitne zadnje dvije sezone bile.
Znam da je dvanaesta epizoda još daleko i da stvari stignu otići kvragu vrlo brzo, no zasad – Dexter je skoro pa onaj stari, ili barem na pravom putu da to ponovo bude.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=2NzpnjVmuCA[/youtube]