Dexter je 2006. godine u prvoj sezoni bio svježa nova stvar, a iz današnje perspektive to je jedna od najboljih sezona neke serije u proteklom desetljeću. Sljedeće dvije sezone i dalje su bile dobre, a serija je uspješno prikrivala svoje nedostatke u vidu bojazni od prihvaćanja ikakvih promjena ili konkretnog napredovanja radnje. Četvrta sezona pokazala je da, usprkos inherentnoj neoriginalnosti i straha od rušenja statusa quo, serija može biti itekako zanimljiva i napeta, čak i kada podsvjesno vrlo dobro znate da neposredne opasnosti za Dextera nema. John Lithgow bio je fantastičan kao glavni negativac, a sezona je završila šokantnim ubojstvom Rite, Dexterove supruge. Iako ubojstvo nije bilo naročito bitno za cjelokupnu priču, uspješno je zamaskiralo kroničnu bojazan autora da se odmaknu od formule i zatvorenih sezona koje počinju i završavaju na istom mjestu. Na kraju desetljeća, Dexter se zasluženo našao na širim listama najboljih serija 2000-ih godina.
Peta sezona u potpunosti je ogolila seriju i na vidjelo izbacila sve kreativne probleme te nedostatak originalnosti i smjelosti. Dexter je u svojoj suštini formulaična i predvidljiva serija, zamotana u celofan surovosti i smjelosti kabelske televizije. To je serija velikih uloga, ali malih posljedica. A bez posljedica, bez osjećaja prave opasnosti za likove, drama ne postoji. Koji je točno bitan, opipljiv napredak likova i radnje ostvaren nakon šest sezona? Jesmo li nakon 72 epizode radnjom išta dalje od početka serije? Dexter je do neke mjere humaniziran i kroz beskonačne unutarnje monologe otkrili smo da ipak ima određenu sposobnost suosjećanja i brige za uži krug najmilijih. Osim toga? Bez problema možete preskočiti bilo koju sezonu od kraja prve do posljednjih 10 sekundi šeste sezone i nećete propustiti ništa bitno, osim što će vam Dexter djelovati malo pripitomljenije. Napredak je mizeran, a sezone se odvijaju po spirali – dugačkim obilaznim putevima za, u globalu, mizerne pomake u radnji, gdje svaka sezona završava resetiranjem. Sjećate se kako je Quinn čitavu prošlu sezonu gledao Dextera ispod oka, kad su svi pomislili da će završiti poput Doakesa u drugoj sezoni? Da bi u finalnoj epizodi to bilo zgodno pometeno pod tepih, a ove sezone potpuno zaboravljeno.
Formula prema kojoj se odvijala dosad svaka sezona je sljedeća:
- Uvod u sezonu. Dexter “za zagrijavanje” ubija par negativaca, dok nam serija predstavlja novog pomahnitalog ubojicu.
- Dexter počinje pomnije pratiti glavnog sezonskog negativca i steže obruč oko njega.
- Beskrajnim ekspozicijama i unutarnjim monolozima Dexter se poistovjećuje s glavnim negativcem ili nekim trećim likom. Preispituje svoju sudbinu, svoj “dark passanger” i kako se to odražava na njegovog sina. U dosadašnjim sezonama redom su to bili Lyla, Miguel Prado, Trinity, Lumen i otac Sam.
- Dodatna prijetnja otkrivanju njegovog identiteta: Doakes (mrtav), Stan Liddy (aka Robocop, mrtav), Quinn (pijan) te stari tragovi na koje nailazi Miami Metro (suviše nesposobni za išta).
- Igra mačke i miša prema kraju sezone, Dexter dolazi na rub otkrivanja ili smrti, ali u zadnjoj epizodi sve sjeda na svoje mjesto, a priča je vraćena na početak.
- Bonus: Dexter nam iznova i iznova unutarnjim monolozima bojicama crta što se događa u epizodi, Harry Morgan dodatno ističe očito, Masuka je simpatični pervertit, “fuck” čini 25% Debrinog vokabulara, Batista je naivni dobričina, LaGuerta je naporna ljigava karikatura, Quinn je pijan, a čitav Miami Metro je nesposoban riješiti križaljku u Modroj Lasti, kamoli slučaj ubojstva. Sporedni likovi, osim Deb, su nepostojeći.
* * *
U nastavku recenzije slijede spoileri šeste sezone serije.
* * *
Iako je ova sezona u posljednjih deset sekundi dala naznake da autori žele prodrmati status quo (o tome nešto kasnije), bila je to uvjerljivo najgora godina za Dextera. Teško mi je uopće započeti analizu ovosezonskih promašaja. Je li najveća glupost sezone devet epizoda lova za duhom radi spektakularno promašenog twista kojeg je većina gledatelja prokužila još u trećoj epizodi? Apsolutno nezanimljivi centralni negativac Travis Marshall? (Polu)incestualna ljubav Debre prema Dexteru? Poglupljivanje Dextera koji je radio više glupih pogrešaka no ikad? Ili generalno tragikomično osmišljena priča i scenarij?
Jedan od glavnih razloga zašto su posljednje dvije sezone bile loše – naravno, osim predvidljivosti i formulaičnosti – je nedostatak ikakve opasnosti za Dextera. Iako je svatko, makar podsvjesno, znao da je Dexter nedodirljiv, Trinity (Lithgow) je barem djelovao kao dostojan protivnik. Jordan Chase (peta sezona) i Travis Marshall (šesta sezona) to nisu bili. Prvih devet epizoda trebali smo misliti da je profesor Gellar “Doomsday Killer”, plahi i bezazleni Travis bio je prikazan kao njegov bojažljivi učenik, da bi na kraju devete epizode “šokantnim” otkrićem saznali da je Gellar već godinama mrtav. Odmah potom, trebali smo povjerovati da je Travis zli mastermind, odlučan i sposoban dokrajčiti Dextera, dok usput propovijeda kraj svijeta. No, je li itko povjerovao u tu naprasno zaokrenutu karakterizaciju Travisovog lika, te Colina Hanksa kao negativca? Hanks nam je, doduše, podario jednu od najsmiješnijih linija dijaloga ove godine, makar to bilo nenamjerno – “Hello, whore.” Ulazeći u sezonu, nadao sam se da bi Edward James Olmos (kao prof. Gellar) mogao biti ovogodišnji John Lithgow, no bio je u potpunosti neiskorišten.
Dobar dio sezone slušali smo beskrajne i nepotrebne ekspozicije u obliku Dexterovih unutarnjih monologa i Harryjevih savjeta, njegovo upoznavanje s konceptom religije, daljnjim promišljanjem dobru i zlu, odgoju njegova sina… Dok je ta narativna tehnika bila zgodna u prvim sezonama, do šeste sezone postala je dozlaboga dosadna i apsolutno suvišna, jer nam deset puta na nos nabija ono što već znamo te bojicama crta događanja oko Dextera, za svaki slučaj da je netko prespavao pola epizode. Religija je bila glavna tema sezone, no zaključak koji na kraju izvčaimo jest… da religiozna osoba može biti dobra ili loša?
Osim stvari koje su se protezale kroz čitavu sezonu, epizode su prepune sitnih i manje sitnih nelogičnosti, gluposti te prikladno posloženih događaja i postupaka likova. Uključujući Dextera, koji je bio posebno nepažljiv i jednostavno glup ove sezone. Tako su usputni negativci morali ostavljati video komentare na blogu pod punim imenom i prezimenom da bi ih se ulovilo; Dexteru je “Gellar” par puta pobjegao pred nosom jer je bio nepažljiv, naivno vjerujući Travisu (ostavio ga dok on ide liftom?); zamjenik načelnika Matthews nikad nije posumnjao na karijerističku kurvu LaGuertu zbog izdaje, već se izderao na Deborah; Batista ne zove pojačanje kada ugleda Gellarove knjige u domu Travisovih psihopata-prijatelja; Travis otima Dexterovog sina, a ovaj u sceni kasnije nimalo uznemiren šeta s novim tatekom pod rukom; nitko u Miami Metru ne zna osnove mreža i koncept IP adresa, ali novi stažist bez sudskih naloga pronalazi točnu kućnu adresu od kuda je objavljen članak na blogu… Upravo je ova zadnja spomenuta scena, iako relativno nebitna za sezonu u cjelini, jedan od boljih primjera totalne nebrige scenarista za detalje u radnji, bilo kakvu logiku i kontinuitet, a podsjetila je na neke od najsmiješnijih tehno-rješenja iz blesavih procedurala poput Numb3rsa, CSI-a i NCIS-a. Ne bi li Dexter trebao biti iznad toga?
Treba li uopće komentirati potpuno promašenu ideju velikog twista s kraja devete epizode, kad Dexter otkriva smrznutog mrtvog Gellara? Dvije trećine sezone potrošene ne jadan veliki red herring, čije otkrivanje nije bilo ni mrvu šokantno i grandiozno kao što su se autori nadali. To je problem s kabelskim serijama koje čitavu sezonu rade unaprijed, u vakuumu, bez povratke informacije gledatelja. Nakon što su gledatelji prokužili ovaj totalno proziran twist, već tamo u prvim epizodama sezone, autori su mogli samo gledati kako čitava sezona odlazi kvragu. Pod uvjetom da su imalo samokritični i samosvjesni. Na potpuno idiotsku ideju polu-incestuozne veze Deborah i Dextera nemam volje ni trošiti riječi (iako je razvoj Deborah kao lika bila jedna od rijetkih svijetlih točaka ove sezone). Osim što sama pomisao na romantičnu vezu Deb i Dextera u startu djeluje odbojno, je li itko ovo doživio kao smislen, uvjerljiv i svrhovit razvoj likova?
Serija je ove sezone uvela dva nova sporedna lika – Mike Anderson doveden je kao novi, ozbiljan i sposoban detektiv, toliko potreban cirkusantima u Miami Metru, a Louis Greene bio je Masukin misteriozni, ljigavi tehnološki potkovan stažist. Čim je Anderson bio predstavljen, onako upečatljivo odlučan, pretpostavio sam da će on početi sumnjati u Dexterov “noćni posao.” Nije. Bio je običan fikus, bez ikakve specifične svrhe tokom sezone. Louis je bio bolesno opčinjen Dexterom, a poantu čitave priče oko krađe prostetske ruke i njeno slanje Dexteru (što ovaj još nije otkrio) nismo doznali. Obojica će ostati visjeti s nama i u drugoj sezoni…
Poražavajuća je činjenica da možete bez problema preskočiti čitavu sezonu i pogledati finale da dobijete sve potrebne informacije za nastavak gledanja serije u sedmoj sezoni. Što nas vodi do finalnog otkrića u zadnjim sekundama sezone. Nešto što se trebalo dogoditi na kraju četvrte sezone, što bi nas možda spasilo dosadnih i nepotrebnih dviju prethodnih sezona. Nakon što je Deb u prošloj sezoni od otkrivanja Dexterove tajne dijelio tek frustrirajući, tanki komad prljavog najlona, konačno ga uhvaća na djelu kako ubija Travisa – na što šokirani Dexter uspijeva izustiti tek “Oh, shit God“, a sezona završava.
To je bio neizbježan potez i zapravo jedini logičan način da se okonča sezona. Koliko god ova sezona bila loša i promašena u globalu, njeni finalni trenuci osiguravaju da će se velik broj gledatelja barem vratiti u premijernoj epizodi sedme sezone. Makar samo da vide što će scenaristi učiniti s ovim twistom koji otvara brojne mogućnosti za mini-preporod serije. Vjerojatno ću i ja biti među njima. Iz čiste znatiželje, a ne zbog novostečene vjere u seriju i njene scenariste.
No, razmislimo malo o mogućim logičnim posljedicama tog otkrića. S najmanje dvije ugovorene sezone pred nama, bez definiranog datuma završetka, postoji li netko da vjeruje kako bi ovaj potez mogao obziljnije prodrmati koncept serije? Na neki bitniji način promijeniti dinamiku likova? Jesam li previše ciničan kad pretpostavljam da je završetak finala samo jeftini šok osmišljen da gledatelja zadrži uz seriju, a Debrina nimalo platonska ljubav prema Dexteru zgodan način da se u nastavku iduće sezone izbjegnu bitnije posljedice po Dextera, poput policijske potjere za njime, njegovog odlaska iz Miami Metra i/ili postupnog povezivanja preostalih masovnih ubojstava s njime? Hoće li Deb povući pištolj ili će joj um biti zamagljen emocijama? Preostalim fanovima serije ovo će možda zvučati previše cinično, no iz moje perspektive, serija je izgubila prethodne kredite i povjerenje. No, kažem, unatoč skeptičnosti, navratit ću početkom sezone i Dexteru dati posljednju šansu da ponudi nešto novo, zanimljivo i drugačije nego dosad. U suprotnom, dižem ruke. Ionako sam ostao dvije sezone predugo.
Serije stare i gube svježinu kako sezone odmiču. Neke brže, neke sporije gube priču i svrhu za postojanjem. Čak i u 11. sezoni Housea, The Big Bang Theoryja ili Supernaturala te serije imat će jezgru obožavatelja koji će tvrditi da ih se i dalje isplati gledati zbog Hugha Lauriea, Jima Parsonsa ili Jareda Padaleckog i Jensena Acklesa. Meni se Dexter više ne gleda samo zbog Michaela C. Halla, kojem treba priznati da je konstantno bio najsvijetlija točka serije, iako je u ovoj sezoni djelovao nekako dosadno i nemotivirano. Ili je razlog tomu što nije dobio materijal koji bi ga imalo izazvao kao glumca? Dexteru je rok trajanja istekao na kraju četvrte sezone, ali nastavlja se samo zato što je to Showtimeova najpopularnija serija ikad, a uspješne formule teško se mijenjaju. I to je ono što velike serije poput The Wirea, Sopranosa, Breaking Bada i Mad Mena razlikuje od ostalih.
Finalna napomena: ocjenu ne želim dati jer bi nepotrebno skrenula raspravu na sitničarenje je li previsoka ili preniska. Slobodno je ocjenite sami, infobox je tu, ali mislim da je samo kontraproduktivno sažimati preko 10,000 znakova recenzije u dvije znamenke.
