Dexter (5. sezona)

Dexter je ove godine prošao kroz dosta promjena. Showrunner Clyde Phillips napustio je seriju i predao je u ruke Chipu Johannessenu, koji je već treći showrunner u pet sezona serije. Johannessen je prije radio na 24 te doveo neke svoje ljude, uključujući Mannya Cota kojeg se neki možda sjećaju kao showrunnera četvrte i najbolje (jedine dobre, ako mene pitate) sezone Enterprisea.

Najavljen je drugačiji smjer serije, potenciran šoktantnim raspletom četvrte sezone, u kojem je ubijena Dexterova supruga, Rita. Tada je to bila win-win situacija za gledatelje – Rita je ionako bila jedan od iritantnijih likova, a potez je bio hrabar te obećavao neke nove mogućnosti za razvoj Dexterova lika. Peta sezona uvela je, umjesto jednog glavnog, nekoliko negativaca; a Dexter se trebao nositi sa posljedicama Ritine smrti, u čemu mu je pomogla i Julia Stiles (Lumen) kao novopronašla srodna duša.

Zvučalo je dobro na papiru, ispalo je nekoherentno, zbrzano i užasno predvidljivo. Dexter, osim tog ubojstva Rite, nikad nije bio naročito kreativna serija. Bio je i prije vrlo formulaičan, no njedna sezona dosad me nije toliko iziritirala i razočarala kao ova. Između ostalog jer sam ulazeći u sezonu očekivao konkretnije promjene. Formula nije odveć komplicirana – glavni gostujući glumac, po mogućnosti jače glumačko ime, kao glavni negativac s kojim se Dexter usput poistovjeti, povjeri, razočara i na kraju završi na stolu zamotan plastikom. Znam da se uspješne formule teško mijenjaju, ali ne mogu cijeniti seriju ni autore koji nemaju muda istraživati nove mogućnosti i mijenjati formulu.

Osim toga, fascinantno je koliko tako uspješna i hvaljena serija uspijeva ležati na jednom i pol plus četvrtinu lika. Dexter i čovjek kojem treba priznati glumačku veličinu, Michael C. Hall, su taj jedan kompletni lik, njegova sestra Debra kao polovica koliko toliko zanimljivog lika, a Masuka je tu kao zabavan comic-relief u malim dozama. LaGuertu su ove godine uspjeli učiniti još iritantnijom, što je, morate priznati, solidan uspjeh, jer je ionako bila prilično naporna. Na njenu svađu sa Batistom, za koju aposlutno nikog nije bilo briga, potrošena je cijela sezona (!), da bi na kraju bila gotovo resetirana jednim potezom (!!). A još gore od toga bilo je žrtvovanje Deb zbog sranja koja je LaGuerta sama zakuhala. Takve stvari (antagoniziranje gledatelja) se obično rade sa svrhom guranja neke radnje i kasnijeg pay-off momenta, čega ovdje nije bilo. Deb je ponovno sama, ponovo nalazi pogrešnu ljubav, ponovo ima commitment issues, ponovo je tjeraju da paradira u gaćama i grudnjaku iako ne vidim poantu gledanja polugole daske za peglanje. Žena izgleda žgoljavo kao da je ona imala rak, a ne C. Hall. Ali barem dobiva solidan character development.

Najpozitivniji dio sezone bio je onaj sa Peterom Wellerom (ex Robocop) u ulozi bivšeg policajca Stana Liddya, koji je po Quinnovom nalogu kopao po Dexterovoj prošlosti i sadašnjosti. Pozitivan sve do pretposljednje sezone, kada je otkrio i uhvatio Dextera, da bi se ovaj oslobodio i ubio ga – sve u razmaku od 15 minuta. U biti to je bio način razrješavanja svih problema stvorenih tokom sezone, užasno antiklimaktično, predvidljivo i razočaravajuće. Zapravo sam najviše očekivao od tog storylinea, ili ga barem gledao kao najopasnijeg (polu)negativca, iako sam bio potpuno svjestan da priča vodi samo u jednom smjeru te da će Dexter ionako sve počistiti za sobom.

Quinn je odmah potom, u finalu, bio osumnjičen za Liddyevo ubojstvo i priznajem, to je jedina stvar koja se razvila suprotno očekivanjima. Očekivao sam da ga Dexter ubije, baš kao i Liddya, kad dođe preblizu otkrivanja Dexterove mračne tajne. Usprkos “kodeksu”, ne bi bilo totalno out of character za ovu sezonu, niti prvi put da ubije nedužnu žrtvu. No shvativši da je on Debrin “taj”, uništio je glavni dokaz i maknuo krivnju sa Quinna. Ostalo je još visjeti pitanje zašto je Quinn tako brzo oslobođen optužbi, iako je odbijao suradnju, bio u stalnom kontaktu sa Liddyem te je na njegovo ime bila podignuta oprema iz kombija u kojem je ubijen Liddy. Ali rekoh, to je sve simptomatično za ovu sezonu čije su zadnje dvije-tri epizode poslužile kao sredstvo održavanja status qoa.

Jordan Chase je bio najbliži definiciji “glavnog negativca” ove sezone, a Dexter mu je, jednog po jednog, ubijao suradnike. No pokazao se kao poprilično loš negativac, i poginuo nekih par minuta nakon što je ulovio i svezao Dextera. Deb je vrlo brzo (i jednostavno) pronašla mjesto ubojstva te na djelu zatekla Dextera i Lumen. Njeno otkrivanje Dexterove tajne dijelio je samo tanak komad prljave plastike iza kojeg su se nalazili on i Lumen. Ali eto, Deb je odlučila poštediti ubojice, te se pokupila sa mjesta zločina; usput ih čak pohvalila i zahvalila im se. Ta je scena bila moment koji me možda najviše iziritirao ove sezone.

Lumen je naposlijetku seriju napustila na prilično nezanimljiv, ali logičan i zadovoljavajuć način, rekavši Dexteru da ne može slijediti njegov put. Scena ponovo dala priliku Michaelu C. Hallu da se iskaže i, kasnije, održi nam još jedan unutarnji monolog. Ne bih se previše bunio da je ostala uz seriju, jer uglavnom je dobro nadopunjavala Dexterov lik.

Kad bi netko od producenata zapravo imao želju protresti seriju, prvi korak vjerojatno bi bilo razotkrivanje Dextera i njegov bijeg. Makar scenaristi lik Deborah iz sezone u sezonu sve više  vode prema stanju u kojem bi bila spremna prihvatiti Dextera kakvim jest, pa je ona logičan izbor za to. Pretpostavljam da Dexterov bijeg nećemo gledati (ponajviše zbog spomenute formulaičnosti koja očito funkcionira), već se kao potencijalni završetak serije nameće njeno otkrivanje i prihvaćanje Dextera kakvim jest.

Uz najavu šeste sezone, koja sigurno neće biti posljednja, prilično je očito da Dexter nema definirani kraj, a bojim se ni plan za naredne sezone. Iako sam poprilično razočaran sezonom, nisam još došao do točke kada bih poslao sve kvragu i digao ruke od serije. Formulaičnost na stranu, Dexter je lani pokazao da može, formuli usprkos, uz kvalitetnog gostujućeg glumca i interesantnog negativca biti vrlo dobar i zabavan.

Za kraj, neke dodatne bilješke:

• Ispravna je bila odluka sa početka sezone kada su Astor i Cody “uvaljeni” njihovom djedu i baki, a Harrison dadilji. Dexter se koliko toliko bavio Harrisonom, što je poticalo nekoliko (ponovo) zgodnih monologa, no Astor i Cody bi bili preveliki kamen spoticanja za Dextera.
• Deseta epizoda bila je uvjerljivo najlošija u čitavoj sezoni. Odličan potez bio je guranje Astor izvan slike, a njen povratak kao pijane emo rebel teen bio je užasan. Iako je i ta epizoda imala nekoliko iskupljujućih momenata, poput Dexterovog razgovora sa Astor, te praktičnog demonstriranja osnova ljudske anatomije nasilnom ocu Astorine prijateljice.
• Tipičan Masukin moment – stranglebation.
• “Anything of us?” – “No, just a cat that hiccups and farts.” – “Cute.”
• Trailer za finale implicirao je (iako je bilo potpuno jasno da se to neće dogoditi) da bi Deb mogla saznati za Dextera, fino namontiravši njezin “Don’t move” te ukočenog Dextera kako ispušta nož na pod. Podlo.