Blue Bloods (pilot)

CBS je mreža prepuna svih mogućih istražitelja, detektiva i policajaca raspoređenih u milijardu različitih proceduralnih serija i njihovih spinoffa. No, ponekad se dogodi da naruče seriju koja svojom serijaliziranošću, originalnošću i kvalitetom odskače od ostalih. Prošle godine dobili smo The Good Wife – ove godine, riječ je o Blue Bloods.

Serija prati njujoršku obitelj policajaca, na čelu s Frankom Reaganom (Tom Selleck), načelnikom policije. Frank je već duže vrijeme udovac, a izgubio je i sina policajca, koji je poginuo na poslu. Njegovih preostalih troje djece svi su na neki način povezani s NYPD-em – Danny (Donnie Wahlberg) radi kao detektiv, Erin (Bridget Moynahan) je zamjenica državnog odvjetnika, a Jamie (Will Estes), najmlađi sin, tek je postao policajac. Iako ova premisa možda na prvi pogled djeluje neoriginalno i klišejasto, autori serije vrlo su dobro postavili temelje odnosa između članova obitelji u pilotu. Upravo taj aspekt serije njezin je glavni adut.

Naravno, svaka kriminalistička drama mora imati “case of the week“, pa tako ni Blue Bloods nije zaobišao tu formulu. Slučaj u pilotu poprilično je nemaštovit, već viđen i jednostavan – radi se o otmici devetogodišnje curice koja ima dijabetes. Ono što me iznenadilo jest to što je već nakon pola epizode počinitelj pronađen i tu taj proceduralni aspekt serije prelazi u pozadinu. Ono što je uslijedilo bile su najbolje minute serije, s obiteljskim ručkom kao vrhuncem. Nije ni čudo da je taj dio serije kvalitetno odrađen, s obzirom da su producenti serije radili na Sopranosima. Pilot se kasnije vraća na sada riješen slučaj otmice, s obzirom da je Danny na nekonvencionalan način izvukao priznanje od počinitelja, što otežava stvari za tužitelje. Jedan storyline u pilotu pomalo mi je zasmetao – s “policijskim templarima” serija zalazi u razne teorije zavjere i vrlo nerealistično područje, što mislim da bi im moglo poprilično naštetiti, pogotovo ako tu priču budu razvlačili tijekom cijele sezone. Ukoliko primarni fokus serije ostane na samoj obitelji i njihovim odnosima, a ne postane tipični procedural, Bloods bi se lako mogao razviti u vrlo kvalitetnu seriju.

Glumačka postava jedna je od najboljih od ovogodišnjih pilota (uz The Event i No Ordinary Family), a kao što sam spomenuo, i ekipa iza kamere ima iza sebe vrlo impresivnu listu projekata na kojima su radili, stoga je bilo i za očekivati da Blue Bloods neće biti samo jedna u nizu prosječnih CBS-ovih krimi serija. Usporedio sam seriju s The Good Wife – nemojte me krivo shvatiti, Wife je miljama ispred Bloodsa, te je još uvijek rano povlačiti paralele, no ovo je serija s mnogo potencijala za koju vrijedi odvojiti 45 minuta tjedno, posebice ako ste fan ovog žanra.