Recenzija: Person of Interest – Nudi li išta interesantno?

Person of Interest bila mi je s velikim odmakom prva na listi serija kojima sam se veselio ove sezone, a nisam joj pogledao niti trailer. Dovoljna su bila dva imena: J.J. Abrams i Jonathan Nolan. Znao sam i da se radilo o nekim kvazišpijunima-nešto, te da će biti na CBS-u. Posljednja činjenica bila je jedina negativna, jer CBS gledaju većinom penzioneri i to u velikim brojevima, stoga će, mislio sam, garantirana nekonvencionalnost serije iste odbiti i neće privući niti približno dovoljno velike brojke gledanosti kako bi preživjela. Zašto?

Prvo, radi se o JJ Abramsu – autoru Aliasa (kojeg jako volim), koautoru Losta (o kojem sam već obećao da neću ništa govoriti, no ubrajam ga u pet, ako ne i tri najdraže serije) i Fringea (kojeg također obožavam); JJ Abramsu, velikom razigranom djetetu koje nas prije svega voli šokirati, zapanjiti i ukratko, pogoditi svim bazičnim emocijama. Ovdje je potpisan kao izvršni producent (a dok nisam vidio suprotno na špici, pretpostavljao sam da je koautor), naslov kojeg nosi na svakakvim projektima; doduše ne uvijek odličnima, a o zadnjem takvom već sam se i jadao prošle sezone (JJ se kasnije ispričao i rekao da je pokušavao stvoriti nešto jednostavno i nepretenciozno, a to nije njegov fah).

Pod be, autor serije je Jonathan Nolan – Christopherov mlađi brat, s kojim je kao scenarist ili autor priče surađivao na The Dark Knightu, Dark Knight Risesu (prema kojima moja ljubav nema granica) i Prestigeu (prekrasan film) te naposlijetku (zapravo, na početku) napisao je kratku priču prema kojoj je nastao Memento (jedan od pet najdražih mi filmova). Sudeći po opusu, Jonah voli komplicirane zaplete s twistovima i likovima koji možda nisu najpametniji ikad, ali znaju prekrasno emocionalno rezonirati; te nelinearnu radnju (na koju padam gotovo bezuvjetno).

Eh, i kao dodatan bonus, u glavnoj ulozi je Michael FUCKING Emerson.

Htio sam samo da dobijete perspektivu iz koje sam krenuo gledati Person of Interest – kao lako moguće seriju koja će mi postati najbolja ikad ili u najgorem slučaju jedna od deset najdražih.

Umjesto toga, dobio sam… Person of Interest.

Serija je, za početak, dosadna. Užasno dosadna. Kao što su rekli na AV Clubu (ako se ne varam), za seriju takovg imena, mogli su osmisliti i interesantnije gostujuće likove. No, nije da su ni oni redovni išta bolji – Michael Emerson je standardno dobar, ali što će jadan kad mu je materijal šugav. Caviezel je drveniji od Keanua Reevesa u najboljim danima – što u jednu ruku odgovara njegovom emocionalno distanciranom i zatvorenom liku, no ne tako kao što on to izvodi. Najgore od svega, serija nema ništa od elemenata zbog kojih volim radove obojice gore navedenih.

Što me dovodi i do zapleta, kojeg zaboravih i spomenuti: Caviezel je bivši tajni agent koji je nakon ubojstva voljene odlučio pijančevati po najmračnijim dijelovima New Yorka dok ga to ne ubije, no planovi mu propadaju kada ga pronađe Emerson; bogati čudak s listom social security numbera (iliti po naški OIB-ova) osoba koje će na neki nepoznat način biti upletene u zločin – ne zna niti hoće li biti žrtve ili počinitelji. Kako on sam nije čovjek od akcije, unajmi Caviezela da istraži te osobe i pokuša spriječiti predviđeni zločin.

Kako to sve zna? Ovdje ulazimo u područje spoilera (skočite na idući odjeljak ako ste jako analni, no nemojte reći da vas nisam upozorio): stvorio je za američku vladu (nakon 9/11, naravno) Stroj koji iz plejade izvora (mobiteli, nadzorne kamere, internet itd) analizira i izolira ljude koje procijeni prijetnjom. Točnije, primarna namjena mu je pronaći teroriste i spriječiti stradavanje tisuća, no kao svojevrsni nusprodukt pronalazi i pojedince koji će ili stradati ili nekom nauditi, no na osobnoj, ne na nacionalnoj razini (što je vladi, naravno, nebitno).

Mnogi će se sprdati s tom tehnologijom, no takvi niti ne vole Abramsa – meni je to bilo apsolutno prihvatljivo (za razliku od “force pairing” čudesa mobitela, ali i to je relativno nebitno). Kao neki komad tehnologije koji bi Fringeu bio u zapećku B priče. Najgora stvar je što takva tehnologija može otvoriti odlične teme poput paranoje, pitanja poput koliko u stvari upravljamo vlastitim životom i svakakvih drugih orvelijanskih tema, koje su upravo bliske obojici ovih autora. Podsjetilo me pomalo i na hi-tech verziju Followinga, prvog filma starijeg Nolana koji počinje s naratorom koji prati nausmične ljude na ulici. Što je u tom slučaju proizvelo jako dobar film vrlo bizarne atmosfere, a u ovom: prokleti generički CBS-ov procedural.

Prokleti CBS, koji osim vrlo rijetkih iznimaka generira odvratne generičke serije istog kalupa, mreža na koju čak i dobre ideje odlaze umrijeti. I dobri autori. Sada već sumnjam i u postojanje neke općenite CBS-ove biblije koje se sve serije moraju držati… jer, prvo je autor odličnog Romea Bruno Heller ispljunuo odvratnog Mentalista, a sada još i ovo.

Najtužnija, zapravo najodvratnija izjava u pilotu Person of Interest bila je ona Emresonova kako Stroj izbaci po jedno ime jednom tjedno. Fuj. Pretpostavljam da je to četvrtkom oko 9. Da ne bi slučajno očekivali neku radnju koja vam neće biti zapakirana kompletna u celofanu u tih 45 minuta (da, ima flashbackova i Emersonov lik će se otkrivati tokom sezone kroz njih, ali znate na što mislim).

Preporučio bih vam pogledati Person of Interest ako već gledate Mentalista, CSI, CSI Miami, CSI New York, NCIS i Criminal Minds i želite još malo istoga. U bilo kojem drugom slučaju, nemojte. Osim ako niste zagriženi fanboy ove dvojice i nadate se da će osloboditi svoju kreativnost ako brojke budu dovoljno dobre, CBS spusti gard te prestanu klišeji, šugavi dijalozi i dosada, a Caviezel počne glumiti.

Znam da ja hoću, barem još malo, jer ni Fringe nije počeo snažno (makar bitno snažnije od PoI), a pogledajte ga sada.

U svakom slučaju, izaći će u sljedeće dvije godine Dark Knight Rises i nastavak Star Treka koji će oba biti genijalni, a JJ-u i Nolanu sve će biti oprošteno.