Zbogom torrentima – može se i legalno – serijala.com
Trenutno čitaš
Zbogom torrentima – može se i legalno

Zbogom torrentima – može se i legalno

Odlučio sam prestati downloadati serije. I općenito, bilo kakav ilegalni sadržaj. Kako je tomu prigodno vrijeme, nazovimo to novogodišnjom odlukom.

Zašto?

Dva su razloga: zato što jako volim ta sranja, i zato što je pošteno.

Jeste li ikad probali napisati scenarij? Izmisliti vlastite svjetove, ljude koji se moraju činiti stvarnima, imati stvarne karaktere i motivacije? Pogotovo na televiziji, imati priču koja se može protezati godinama, no uz to i dati završiti u slučaju prekida, dati izmijeniti ako neki glumac dobije otkaz? Pronaći ili izgraditi lokacije kako su ih scenarist i redatelj zamislili? Dva mjeseca do savršenstva graditi set koji će se vidjeti na desetak minuta filma? Stajati pred kamerom i praviti se kao da ona ne postoji? Poljubiti nepoznatu osobu dok vam svjetla piče u lice i pedeset ljudi bulji u vas? U deset navečer trčati kroz kišu, i onda opet, i opet? Pokušati uvjeriti ljude koji vam daju novac da su u krivu i kompromisno ubaciti dugi kadar sa novim Fordom Focusom tako da ne bode u oko?

Pogledajte samo koliko su duge odjavne špice filmova i serija, ili lista osoblja koja je radila na nekom albumu — zapravo, što su one kraće, često je i pothvat impresivniji — no, svaka od tih osoba naporno i vrijedno radi za naš trenutak zabave. Da bi im horde ljudi izrezbarile novi šupak ako im nešto nije po volji. I još k tome, zahtijevamo da nam to sve daju besplatno. Ne samo da zahtijevamo, već kad nam ne daju, uzimamo si za pravo da si njihov rad dijelimo besplatno.

Kako bi se osjećali da netko isto tvrdi za vaš rad?

Rekao je Harlan Ellison:

People have been gulled into believing that everything should be free, and that if a professional gets published, well, any thief can steal it, and post it, and the thug feels abused if you whack him for it. Meanwhile, vast hordes of semi- or untalented amateurs festoon the Internet with their ungrammatical, puerile trash, and they think because this ‘vanity’ publication gets seen by a few people, that they are ‘writers.’ Horse puckey!

Naravno, nije sve tako jednostavno: za početak, Harlan Ellison je često pun govana. Reći ćete i: oni su već debelo plaćeni za svoj posao, a glumci pogotovo su često, pogledamo li novine, loše, ohole ili amoralne osobe. Neki jesu, da, no isto vrijedi i za ostatak populacije, samo se nama običnima lešinari rjeđe uvlače u privatnost i dijele je za naše voajersko zadovoljstvo. Mi za to imamo Facebook. I samo vrhovi industrije i to ponajprije holivudske i srednjestrujaške glazbene žive okupani u novcu. Većina vjerojatno živi normalno, a što su zaradili, zaradili su svojim trudom i znanjem i sposobnošću da stvore nešto što netko drugi ne može.

S druge strane, umjetnost mora biti slobodna.

Prekrasan je lajtmotiv u premijeri pete sezone Fringea užasnost budućnosti u kojoj nema muzike i prelijepa scena u kojoj je pjesma dovoljna za zaliječiti rane mučenja. Umjetnost nam čini živote manje sumornima i zašto bi ikome ograničavali uživanje u njoj? No, zašto ne i nagraditi one koji nas njome uveseljavaju?

I u tom smislu, nisu li ljudi koji iz te prekrasnosti rade industriju najveći šupci ikad?

No, piratstvo nije rješenje. Nije ni potpuno loše, no kako je postalo nevjerojatno dostupno i jednostavno, otupjelo nas je. Nekada je barem trebalo kupiti kazetu i imati kazetofon koji ih može presnimiti ili snimiti DVD i razmijeniti ga sa živom osobom ili barem poslati poštom; sada nam treba samo broadband i diskovni prostor.

O, kako volimo puniti te diskove, sadržajem kojeg niti ne stignemo dobro procesirati, a već nas čekaju gigabajti drugoga. Konzumiranje digitalnog sadržaja nekako nam je kolektivno smanjilo attention span, a dodatno, stvaranje i distribucija postali postali su nevjerojatno jednostavni i jeftini stoga sada svatko može biti autor. Ili kako Ellison kaže, umisliti si da je autor.

Na drugom kraju spektra, omražene su industrije koje kao da žive u devetnaestom stoljeću i nije im jasan taj niz tuba po kojem možete gledati i slušati sve što hoćete i stvari ne idu po njihovom i smanjuju im se prihodi i samo to žele ubiti.

Jedino su kina i koncerti ostali iznimke kao posebni doživljaji, makar i to u što su se kina i njihovi posjetitelji pretvorili… je tema za neki potpuno drugi članak. Zanemarimo to. Idealno, nema bolje opcije da utonemo u film ili muziku, koliko god dobar sustav imali doma. I složit ćete se, neusporediv je doživljaj.

Isto tako, nije li sam proces skidanja omota, otvaranja kutije, mirisa diskova; nedajbože prije toga kupnje u dućanu; pregledavanja pakiranja i ubacivanja diska (nedajbože ploče) puno posebnije i osobnije od dvoklika? Meni jest.

A što se pretrpanosti sadržajem tiče, već sam mnogo puta rekao, vjerujem da će ono što vrijedi preživjeti, a ostalo se izgubiti u prašini (ili pedesetim stranicama Google Searcha). Da negdje ne postoji novi Dylan, Kubrick ili Lynch koji je snimio svoje remekdjelo jadnom kamerom, mikrofonom i laptopom i nikada neće biti prepoznat.

U svemu ovome, mi smo ključni. Jer nije li najljepše od svega kada CD, DVD, kazetu, ploču, knjigu (čak i USB stick ili torrent link) date nekom drugome i kažete: vidi ovo, sjajno je. I kada bih znao savršeni sustav, vjerojatno bih se već obogatio na njegovoj proizvodnji, no na žalost ništa od toga. I makar vjerujem da industrija mnogo toga radi krivo i nije ju briga niti za najbolji interest konzumenata ni autora, nije ni piratluk puno bolji u zadnje vrijeme.

Kako od kraja studentskih dana imam sve manje i manje vremena, posljedično i kronični nedostatak diskovnog prostora, a na kraju i sve manje volje za praćenjem svega novoga, odlučio sam bar na godinu dana prestati s ilegalom. Malo kako bih vratio svoj obol industriji i dao svoja (doslovno) dva centa ljudima koji to zaslužuju i malo kako bih prestao gomilati serije, filmove i muziku na diskovlju.

Kako?

Vjerujte mi, nije nimalo jednostavno. Pogotovo u našem (za pojmove filmske i glazbene distribucije, iako i mnogog drugog) zapećku svijeta.

No, da krenem od onoga što napuštam, a napuštam sistem doveden gotovo do savršenstva: moj pouzdani šest godina star Mac mini, spojen na 40″ televizor i receiver sa pristojnim zvučnicima. OK, sve osim funkcionalnosti Minija ostaje. Mini je upaljen 0 – 24, na njemu Transmission i nekoliko vrlo jednostavnih “skripti” u Automatoru koje bi filtrirale RSS s privatnog trackera specijaliziranog za HD televizijske ripove i automatski srkale torrente. Dodavanje nove serije za praćenje svodilo bi se na dodavanje jedne linije s filterom u skriptu. Transmission bi ih automatski pokretao i sortirao svaku u svoje foldere.

Tu dolazi u igru još jedan gotovo savršen komad softvera – Plex, fork jednako genijalnog XBMC-a. Dovoljno mu je pokazati na foldere u kojem vam se nalazi sadržaj i tip sadržaja (muzika / film / serija), nakon čega on automatikom skida metadatu, označava što je pogledano, što nije, ako ste negdje stali na pola, pamti pozicije, ima vrlo intuitivno i lijepo skinnabilno sučelje jednostavno upravljivo daljinskim. Smatram da tastaturi i mišu na Home Theatre PC-u nije mjesto, jer ako vam oni trebaju, sustav je prekompliciran. Idealni kućni multimedijski centar bi trebao znati što vi hoćete, ne da mu to morate utipkavati.

Moram spomenuti i da Plex ima klient/server pristup, gdje serveru kažete gdje vam je sadržaj, on se brine o njemu, a klijent može biti lokalno, na kompjuteru, mobitelu, tabletu (postoje klijenti za iOS i Android), ili televizoru (noviji modeli LG-a i Samsunga su podržani). Klijenti mogu biti lokalni ili udaljeni, što je dodatni plus (ako imate bandwidtha). Plex ima i tonu plug-inova za pristup sadržaju od Youtubea do TV mreža, no to su više hackovi nego prava rješenja i čak i kad zanemarimo regionalna ograničenja (više o tome kasnije), dobijete manje ili više šugav rezultat. Tako je Plex nažalost potpuno ispao iz priče.

Mala polu-digresija prije nego što krenem na konkretna rješenja: ja ne vjerujem u televiziju. Ne u njenom trenutno prevladavajućem obliku: moj televizor nikada neće imati spojeno ništa na antenski ulaz, niti ikakav IPTV STB. Nemojte me krivo shvatiti, za tehnologije i izvedba koje se kriju iza DVB-x i IPTV-a se ponekad pitam kak se netko sjetio nečeg tako genijalnog i tek retrospektivno, vrlo očitoga. Problem je što mislim da je davno prošlo vrijeme kada će nam netko drugi diktirati u koliko sati se moramo nacrtati pred TV-om da bi gledali što želimo. Ne dajte im. Sport i vijesti jedini su pravi problem, ali za oboje postoje bolja rješenja. Kako ne pratim ni jedno ni drugo, ne bih ovdje trošio riječi na njih.

Dakle, kako legalno slušati muziku, gledati televiziju i filmove? Spotify, Hulu, Netflix, iTunes, Amazon. Vjerojatno ste za sve njih čuli, no svi (osim Amazona, barem za fizičke medije) dijele isti problem: nisu dostupni globalno.

“This video contains content that is blocked in your country”.

Jebite se.
Jebite se.

Malo je toga na Internetu što mrzim više od pogleda na ovu poruku. Dobro je što ju je prilično jednostavno izbjeći. Loše je što relativno kvalitetno izbjegavanje košta. Riječ je naravno, o VPN-u. Jednostavnije rješenje je korištenje proxya, no oni su, pogotovo oni besplatni, manje pouzdani. VPN ima potpuno drugačiju osnovnu namjenu — ukratko, stvara tunel na čijoj jednoj strani ste vi, a na drugoj VPN server i sav promet između je kriptiran — što je idealno za udaljeni pristup korporativnoj mreži, no činjenicu da nitko drugi ne vidi što se krije iza ulaska u tunel i da drugi kraj tunela može biti, recimo, u SAD-u, iskoristila je sada već poduža lista davatelja usluga nudeći vam time kriptiranje i anonimiziranje vašeg Internet prometa i zaobilazak geografskih ograničenja.

Tako da prvi troškovi kreću ovdje: VPN usluga će vas koštati cca $5 – $10 mjesečno, što nije puno, no time samo osiguravate pristup sadržaju za koji tek morate platiti. Što je suludo, no što je tu je. Problem s VPN-om je i što promet tunelirate kroz servere koji (bar na mom odabranom provideru) vam u nekim slučajevima neće moći iskoristiti vaš raspoloživi bandwidth. Na primjer, ovako kod mene izgleda tipična propusnost T-Mobileovog LTE-a:

Prije VPN-a
Prije VPN-a

Prilično lijepo, ne? A ovako izgleda nakon uključivanja VPN-a:

Nakon uključenja VPN-a
Nakon uključenja VPN-a (YMMV)

Što više nije ni približno jednako lijepo i dovodi do svima nam poznatog buffering problema.

Naravno, dva dana nakon što sam uzeo šestomjesečnu pretplatu na Hide My Ass, saznao sam za playmo.tv, koji za sličnu, zapravo, nešto nižu cijenu, nudi DNS servis kojim isto možete zaobići neke regionalne restrikcije i još k tome je bezbolniji za postavljanje (barem teoretski, praktična iskustva slijede za minimalno tri mjeseca). Da, to je puno varanja i zaobilaženja (i novca) da bi tek došli do legalnog sadržaja, za koji u dobrom dijelu tek morate platiti.

Pa, kada smo riješili geografske restrikcije, krenimo sa servisima: najbezbolniji je Spotify. I od svih koje ću spomenuti, pruža najpotpunije iskustvo. Za $0 dobijete ogromnu bazu muzike kojoj instantno možete pristupiti, na bilo kojem kompjuteru. Čak ne morate stalno pristupati putem VPN-a jer vam toleriraju 20 sati “u inozemstvu”. Povremeno reklame prekinu sviranje, no dovoljno su rijetke i neupečatljive da ne smetaju puno.

Za $10 mjesečno oglasi nestaju, dobijete mogućnost downloadanja pjesama za slušanje dok ste offline, neograničeno korištenje “u inozemstvu” (VPN vam u ovom slučaju više uopće ne treba) i najbitnije od svega – puni mobilni pristup (besplatni accounti imaju pristup samo personaliziranom radiju na mobilnim uređajima). Što je prilično dobar deal.

Tri su velika problema sa Spotifyem: prvi i najveći, muzičari dobivaju jako malo novaca od njega, kao što je odlično opisano u ovom članku koji se referencira na ovaj lijep (i pomalo tužan) graf.

Drugi problem je – u njihovoj bazi nema svega – Pink Floyd i Led Zeppelin prvi mi padaju na pamet, no može se naći stvarno puno toga, uključujući i (bizarno) puno domaće muzike.

Treće, da bi kupili premium account, morate imati kreditnu ili Paypal s adresom naplate u SAD-u (ili gdje ste već otvorili Spotify account). Isto se da zaobići, kupnjom Spotify gift cardova sa sajtova poput buyfrompowerseller.com ili eBaya. Što je prilično minoran problem, no uzmite u obzir da (na buyfrompowerseller) postoji samo gift card vrijednosti $50, koji ćete platiti $70.

Isti sajt odlična je destinacija i za iTunes gift cardove, koje prodaju sa puno manjom, hm, maržom. Što nas dovodi do sljedećeg servisa.

iTunesi su stvarno odličan i sveobuhvatan servis: muzika, serije, filmovi, knjige, audiobookovi; imaju veliki izbor svega. Muzika je bez DRM-a tako da ju možete kopirati i dijeliti svugdje i sa svima, no to ne vrijedi za ostatak sadržaja. No, ako koristite isključivo Appleove uređaje, nije veliki problem (možete ih registrirati pet), ali DRM je sam po sebi odvratna stvar pa to nije velika utjeha.

Dodatna je gnjavaža što je i na iTunesima sadržaj različit ovisno o državi u kojoj se nalazite: tako u hrvatskom storeu imate pristup samo mobilnim aplikacijama, podcastima i besplatnim knjigama (klasici kojima su autorska prava istekla). Za pristup ostatku, morate se prebaciti na neki drugi store – najbolje američki, ali niti to nije stopostotno rješenje – npr. na britanskom storeu dostupna je čitava druga sezona Homelanda, dok je na američkom tek prva.

Otvaranje accounta na nedomicilnim storeovima je također pomalo iritantno, jer za isto morate imati kreditnu karticu s adresom naplate i dostaviti adresu stanovanja u odabranoj državi. Oboje je relativno jednostavno zaobići: dok u “normalnoj” formi za otvaranje računa nemate opciju izbjeći upisivanje kreditne kartice, ako bez otvaranja računa pokušate preuzeti, recimo, besplatnu aplikaciju, tada se u formi za otvaranje računa nekim čudom pojavi uz kreditnu karticu opcija “none”. Koji kurac, Apple. Sadržaj tada možete plaćati unosom gift cardova koje možete kupiti na već spomenutim sajtovima. Adresu stanovanja, pak, još je jednostavnije riješiti: jednostavno pronađete hotel i navedete njegovu adresu (tako ja živim u Waldorf Astoriji u New Yorku i Four Seasonsu u Londonu).

Primijetite da nigdje nisam spomenuo VPN, jer u ovom slučaju vam isti uopće ne treba.

Ako ste ikad koristili iTunes za kupovanje aplikacija, proces je sličan i za sve ostalo — jednostavno, pregledno, najčešće i sa zdravorazumskim preporukama za sličan sadržaj. Za TV serije postoji opcija pretplate na čitavu sezonu, te vam se u tom slučaju epizode automatski downloadaju čim su dostupne (što je u pravilu dan nakon emitiranja).

Kako gledati sve to? Putem Apple TV-a, naravno. Prilično slabašan u odnosu na mogućnosti media playera poput Duneovih ili Popcorn Houra, no nije mu ni cilj nadmetati se s njima, već prvenstveno biti “streaming conduit” za iTunese. Što radi odlično, a proporcionalno je i jeftiniji. I minijaturan je! Da, slike ga takvim pokazuju, no opet mi je bilo nevjerojatno koliko je malen i lagan. Doći do njega, opet, nije bilo jednostavno, jer na upit domaćem dućanu može li se možda naručiti dobih odgovor od gospodične “ali, znate da vam to ne radi kod nas?”. Um, u tom trenu se okrenuh prema oglasnicima, i nakon malo traženja, sada mi relativno uspješno zamjenjuje Mac mini.

Skoro kao kutija cigareta
Skoro kao kutija cigareta

U čemu je problem s iTunesima? Cijena, samo cijena. Iako realno cijene nisu velike, nisu baš ni pristupačne. Nađe se i besplatnog sadržaja (odlično je što većina pilota početkom televizijske sezone bude besplatna), no akcije i sniženja su rijetka, pa se često događa da jeftinije možete proći na Amazonu za fizički medij + “digitalnu kopiju”, nego za sam film ili TV sezonu na iTunesima. Konkretan primjer: Season Pass za prvu sezonu Girls na iTunesima je $28.99, dok sam za Blu-Ray + DVD + digital copy combo set na Amazonu platio $22.49, što nema nikakvog smisla.

Neisplativost iTunesa tako me dovela do Netflix + Hulu kombinacije s jedne (jeftine) i klasično provjerenog Amazona s druge (skuplje) strane. Dodatni minus iTunesima je nedostupnost aktualnih HBO-ovih i Showtimeovih serija, no tu nažalost nema puno pomoći (kada bi HBO Go postojao kao standalone opcija, priča bi bila drugačija).

Dakle, Netflix i Hulu. Svakom je cijena $7.99 (odnosno, $8.70 s porezom – da, izgleda da sada plaćam i porez u SAD) mjesečno. Hulu, doduše, nudi i besplatno gledanje, no samo putem browsera. Za sve ostalo potreban je Hulu Plus.

Oba servisa imaju svoje aplikacije za Apple TV, što je u mom slučaju prilično praktična stvar; uz to, registracijom preko Apple TV-a pretplate se terete na iTunes račun, što je puno jednostavnije od kupovanja zasebnih gift cardova za svaki. Nedostatak je što je za njih nužan VPN, a kako Apple TV ne podržava postavljanje VPN-a, niti mi isto podržava router, završio sam na triper kombinaciji uključivanja VPN-a na interfaceu LTE sticka koji je upiknut u Mini te dijeljenju te konekcije preko ad-hoc Wifi mreže Apple TV-u. Dodatni problem je ograničenje prometa na mobilnom internetu, no Netflix i Hulu su prilično konzervativni: 40-minutna epizoda pojede cca 400 MB (u “720p HD” kvaliteti).

Kvaliteta: da, iTunes, Hulu i Netflix etiketiraju se “HD” naslovima, neki i sa “1080p” i kvaliteta je stvarno u redu, ali od Blu-Raya i Blu-Ray, pa čak i 720p ripova s torrenta je niža. Zvuk je u najboljem slučaju kodiran s Dolby Digitalom, a u velikom broju i samo Pro Logicom.

Vrijede li tih $8 mjesečno? Netflixova baza prilično je velika, no novi naslovi su rijetki i mnogo poznatih naslova fali, a krcato je B produkcijom. Serije su zastupljene u solidnom broju, no opet, ništa aktualno; u najbolju ruku kasne sezonu, ali ako se uhvatite klasika, možete dobro iskoristiti vrijeme (npr. čitavi X-Filesi i katalog Star Treka su gore, Buffy, pa Cheers, Mission Impossible, Twilight Zone, Arrested Development itd). Najgore od svega: njihovi ugovori ističu, a koliko sam malo pratio situaciju, studiji nisu oduševljeni zaradom od Netflixa, pa im neki ne obnove ugovore; pa se može desiti da stavite nešto u Instant queue, a dok do toga dođete, taj naslov nestane.

Hulu je s druge strane primarno okrenut aktualnim serijama, no čak i uz Hulu Plus, ostaju vam reklame. Koje nisu potpuno nepodnošljive (četiri komada u trajanju od 30 do 90 sekundi na act breakovima), ali se vrlo često ponavljaju i neke od njih su potpuno izluđujuće užasne — sve za razne kreditne i debitne kartice i najviše od svega: reklame za Geico osiguranje – ponekad bih gađao televizor kada ih vidim.

FX je potpuno povukao svoj sadržaj s Hulua, CBS je vrlo slabo zastupljen (who cares), ABC, NBC i FOX solidno (iako i oni imaju set serija koje se i uz Hulu Plus mogu gledati samo na webu — od meni bitnih — 30 Rock i Last Resort). Nije najsretnija situacija, no uz to, Hulu Plus nudi i čitav katalog Criterion Collectiona, bez reklama. Što je ogromna, ogromna vrijednost. Criterion, ako ne znate, izdaje odlična (i prilično skupa) DVD i Blu-Ray izdanja bitnih klasičnih i suvremenih filmova (plus Armageddon koji se nekako našao tamo).

Na kraju dolazimo do najskuplje i najkvalitetnije opcije: Blu-Ray. Koja je ujedno i najsporija – sve prethodno opisano omogućuje vam gledanje ili slušanje u istom trenu kad vam se sprdne (što niti torrenti još generalno ne mogu), dok na Blu-Rayeve treba čekati. Ali kada jednom krene film, to je to.

Kada jednom krene film. Jer… prvo, možda je ovaj članak ostavio dojam da se kupam u novcu, što je zapravo dijametralno suprotno od istine i moja se kolekcija filmova može nabrojati na prste ruku (OK, možda i jedne noge); i kada me nakon ubacivanja diska u plejer dočeka FBI warning koji upozorava na kazne za piratstvo, osjećam to kao pljusku u lice; nakon toga kada krenu nepreskočivi traileri za naslove koji me možda i zanimaju, no sada svakako ne jer želim samo pogledati film i dodatke, druga je pljuska; kada uz taj kupljeni naslov dobijem “digitalnu kopiju” koju ne mogu preuzeti jer nisam u ispravnoj državi (zato i imam UK i US iTunes račune), treća pljuska; kada me (iskreno, zbog vlastite neopreznosti) dočeka “This disc cannot be played because of the region setting of this player”, četvrta pljuska. Jebi se, Holivude. Jebi se jer se zbog tebe osjećam kao mazohist zbog kupovanja filmova.

Spomenuta “digitalna kopija” (koja mi puno ne znači u životu, no kada je već tu…) pomalo odlazi u povijest u korist novog sustava “podržanog od industrije”, Ultraviolet kopije. Što je tek najveća katastrofa: za preuzimanje su potrebna dva zasebna accounta (na Flixsteru i Ultravioletu), za svaku platformu poseban klijent (u Adobe Airu) i kako imam naslove sa britanskog i američkog Amazona, vjerojatno ću na kraju završiti sa četiri accounta. Jedina polupozitivna stvar kod Ultravioleta je mogućnost dijeljenja naslova sa maksimalno pet drugih osoba, no i one moraju biti članovi istog servisa pa je i to većinom beskorisno.

Kolika je na kraju računica?

Vrlo varijabilna, no “osnovni paket”: VPN ($8.40), Netflix ($8.70) i Hulu ($8.70) kada se sve zbroji u domaćoj valuti iznosio bi cca 150 kn mjesečno. Što je prilično dobar bang-for-buck, ako usporedite sa cijenama domaćih kabelskih provajdera.

Kada uzmem u obzir da za, kako je Kurt Vonnegut to rekao, “elegantan način suicida” dajem mjesečno šestotinjak kuna, to uopće ne izgleda strašno.

Kako da si to sam složim doma?

Downloadajte torrente. Ozbiljno, ako do sad niste skužili, sve ovo je ogromni pain in the ass. No dobro:

Najjednostavnije i najjeftinije — ako gledate na kompjuteru ili TV-u spojenom direktno na kompjuter, osim tri gore navedene usluge — ništa.

Dijametralno suportno — kupnjom novog TV-a ili linijskog Blu-Raya — što je i najskuplja opcija, osim ako već ne kupujete isti. Ali je i najelegantnija. Gotovo nema proizvođača koji ne nudi nekakvu streaming uslugu out-of-the-box, no nemojte se pouzdati u Internet, već probajte u dućanu isprobati podržava li navedeno.

I treća, middle-of-the-road opcija su sveprisutni media playeri ili media extenderi. Uključujući i sve popularne igraće konzole koje barem za Netflix imaju (skoro pa) out-of-the-box podršku. Roku je lijepa opcija, slična ali puno bogatija sadržajem od Apple TV-a, no naravno, samo ako ga nekako dostavite iz inozemstva.

Kamo dalje?

Dobro pitanje. Zasad ostajem pri kombinaciji svih navedenih s naglaskom na Hulu i Netflix, no tendencijom na prebacivanje na iTunes + hardcopy. Iako je budžet za potonju opciju prilično neizvjestan.

iTunesi bi zapravo bili blizu savršenom digitalnom servisu kada bi nudili neku opciju mjesečnog paušala ili uz ove cijene, izbace DRM. Ili dodaju “share to a friend” opciju. Što se neće dogoditi.

Napredak ćete moći pratiti na http://zbogomtorrenti.wordpress.com iako će cilj tamo biti više moja evidencija nego informiranje puka; a ako bude što vrijedno spomena vezano uz serije, prvo ćete to vidjeti ovdje.

Nastavak slijedi za godinu dana.

47 komentara
  • Wow, stvarno imaš čelične sajle umjesto živaca.

    Baš sam nedavno nabavio TV od 40\” kojeg sam spjio na kompjuter pa sam razmišljao nabaviti i blu-ray čitač i polako kupovati omiljene serije na Blu-rayu. Naravno, seriju ću ocijeniti tako da ću je prije pogledati :-)

    I ja sam pobornik toga da autore treba nagraditi za svoj trud, ali na žalost, nama je to moguće samo za PC igre. Ovo što si ti sve probao da kretenima (izdavačima) tutneš hrpu novčanica u ruku je stvarno nehumano. Kako je npr. Louis C.K. omogućio bezbolno nabavljanje njegovog stand-up-a a velike korporacije to ne znaju ili ne žele?

    Iako, dok mi je muziku draže nabavljati u digitalnom formatu i staviti cijelu kolekciju na hard disk ili iPhone, za filmove i serije je to malo nezgodno. Naročito snimanje na DVD-ove i katalogiziranje. Zato mi je kupljeni proizvod ( blu-ray, DVD) draži.

    • Uf, Blu-Ray za kompjuter je stvarno (kak je pokojni Jobs rekao) bag of hurt. Total Media Theatre mi još najbolje izgleda, ali opet mi se nekak čine ne potpuno praktični za upravljanje daljinskim… tak da, oprezno s tim.
      I opet mislim da je dodatna zajebancija sa region-unlockanjem (u slučaju potrebe, ali barem tu stvari idu na bolje s novim izdanjima).

      No opet, ja sam lijen i neko upravljanje sadržajem s kompjutera prek tastature mi ne dolazi u obzir :)

      Zapravo, ja želim da, kad upalim televizor, on zna što želim gledati i ponudi mi izbor iz moje postojeće kolekcije ili neku odličnu preporuku. Ali to je isto tema za poseban članak.

    • Što se Louieja tiče, to je ODLIČAN, ODLIČAN primjer. Ali Louie je specijalan, čak i njegova serija je pomalo specifičan slučaj. I kad smo već kod toga, sad ne vjerujem da u tekstu nisam spomenuo ime Trent Reznor ili David Byrne, koji su isto tako FANTASTIČNI primjeri ljudi koji znaju i kuže kako bi stvari idealno trebale funkcionirati.

      No i Trent je sa svojim novim bendom ipak odlučio ponovno otići u veliku izdavačku kući (mislim da sam malo umro iznutra kad sam to pročitao), ali… razumijem ga – razlozi su prilično jednostavni – kad si one-man-show i sam izdaješ i prezentiraš i oglašavaš svoj rad, ostaje ti manje vremena za sam rad i teško je tu odvagnuti isplati li se.

      Dodatno, i on i Louie imaju već veliki fanbase koji će progutati i platiti sve što im serviraju jer znaju da će biti dobro (makar, taj Trentnov novi bend, hmm… ali ovo nije mjesto za to). Nekome tko počinje puno je teže, iako sad postoje Internet i word-of-mouth i Kickstarter i svakakva čuda, teško je. I žalosno, ali istinito, publika koja će tim kanalima doći do njihovog rada puno je manja od one koja će doći klasičnim putevima – i tu mislim da se prvenstveno moraju mijenjati navike i ljudi.

      I, idealan put zapravo bi bio podržavati takve ljude: odličan televizijski primjer je Pioneer One (recenzija možda uskoro možda), neovisna serijica koju se potpuno legalno može downloadati i nakon završetka kratke sezone izdali su (region-free) Blu-Ray izdanje. Najbolja stvar od svega je: serija je prilično dobra (u svojim okvirima). No opet, svi želimo svoje Mad Mene i Breaking Badove i Game of Thronese i Dark Knightove, a čak i kad bi autori njihovog kalibra odlučili otići u nezavisnost, sumnjam da bi Kickstarterima dobili imalo približan budžet.

      Tako da, neki oblik posrednika mora postojati, i morat će. Posrednika koji će u tome vidjeti neku zaradu i dati lovu. I u njima i je najveći problem jer su upravo to stare prdonje koje gledaju ratingse i demo i product placemente i daju upute redateljima da pazi da ne uvrijedi nekoga ili nešto itd.

      • Da, Trent je valjda skužio da se NIN fanovima neće svidjeti novi band, a po komentarima na YouTube-u vidim da je imao pravo. Možda zato jer je spominjao odustajanje od NIN pa su se fanovi zainatili, meni su How to destroy angels odlični.

        Imam još jedan odličan primjer samoizdavaštva: Robert Fripp (King Crimson) je otvorio svoju izdavačku kuću na kojoj izdaje sve vezano uz njegove projekte, a najviše oficijalne bootlege koncerata King Crimsona. Lijepo ih označi zvjezdicama prema kvaliteti zvuka tako da ne bude razočaranih. Što se novih izdanja tiče, tu se još uvijek oslanja na izdavačke kuće. Valjda je tajna u kombiniranju.

        Ali ipak mislim da bi za sve, i veterane i nove izdavače bilo dobro da netko smisli Steam za filmove i serije, ali sa istom politikom, bez regionalnih ograničenja. Od kada imam kreditnu karticu kupio sam možda jednu igru u kutiji. Osim toga Steam ima i sistem glasanja za nove, većinom nezavisne, igre koje kasnije uvrštavaju u svoj katalog.

        E da, što se Louija tiče, nedavno sam gledao intervju gdje objašnjava kako je nastala serija. Kaže da su ga nazvali sa FX-a i ponudili mu da radi seriju za 100.000$ po epizodi. On je isprva odbio jer se nije htio seliti u LA. Kad su ga ovi ponovno nazvali pristao je ali pod jednim uvjetom. FX njemu pošalje novac, a on od toga snimi epizodu i šalje gotovu stvar preko interneta. FX ima pravo odbiti epizodu što bi značilo da za iste pare mora snimiti drugi pokušaj. Na njegovu sreću, izgleda da tamo rade pametni ljudi i nisu imali primjedbe niti na jednu epizodu. Kad je snimao prvu epizodu snimio je materijala za tri koliko je štedljiv. Kaže da sebe plaća minimalno za sve što radi (pisanje, režija, gluma, montaža). Na kraju su mu povisili budžet za duplo. I još nikako ne mogu skužiti kako za te pare uspijeva pridobiti zvijezde tipa Chriss Rock i David Lynch :-)
        Tip je legenda!

        • Za Lyncha iskreno nemam pojma kako je dosao na seriju, ali Rock mu je frendač. Pisao je (i dobio Emmy) za Chrisov late night show na HBO-u. Tako da je to vise usluga nego gaža.
          Isto za Lyncha. Pretpostavljam da mu se svidio njegov rad i one thing led to another. Ako su dobili nesto, dobili su kikiriki. Louis sigurno ne bi trazio i placao high profile licnosti za boostanje profila serije.

        • O, kolega cjenitelj lika i djela Trenta Reznora!

          Pa, nije nikad rekao da odustaje od NIN-a, samo da odustaje (za dogledno vrijeme) od koncerata, jer mu se ne da više nakon deset godina svaki dan pjevati \”Closer\”, \”Head Like a Hole\”, \”Terrible Lie\” itd. I nakon te izjave napravi jebeno savršen soundtrack (TSN)… a moram priznati, nisam previše poslušao HTDA, ali na prvu i drugu loptu su mi… dosadni. Nije loša muzika, ali nema mi… nešto. Doduše, davno sam i dijelove Downward Spirala preskakao (recimo \”Ruiner\”, što sad smatram remekdjelom), ali zato što su mi se tada činili neslušljivima (odnosno, imali su nekakvu reakciju)… na ovo je reakcija \”meh\”… no, zabrazdih i ja u nešto nevezano :)

  • Sve je to lijepo i krasno i divno i da kao razloga zasto stvarno si lijepo napisao, medjutim…

    Ako pricamo o piratstvu moram citirati CEO Valve koproracije (vlasnik Steama, najpopularnijeg digitalnog servisa za distribuciju igara, koja je dosta ljudi, myself included, uspijela preobratiti na kupovinu igara umjesto na piratstvo) Gabe Newella koji je po meni to najbolje opisao:

    \”In general, we think there is a fundamental misconception about
    piracy. Piracy is almost always a service problem and not a pricing
    problem. For example, if a pirate offers a product anywhere in the
    world, 24 x 7, purchasable from the convenience of your personal
    computer, and the legal provider says the product is region-locked, will
    come to your country 3 months after the US release, and can only be
    purchased at a brick and mortar store, then the pirate\’s service is more
    valuable. Most DRM solutions diminish the value of the product by
    either directly restricting a customers use or by creating uncertainty.

    Our goal is to create greater service value than pirates, and this
    has been successful enough for us that piracy is basically a non-issue
    for our company. For example, prior to entering the Russian market, we
    were told that Russia was a waste of time because everyone would pirate
    our products. Russia is now about to become our largest market in
    Europe.\”

    U drugom dijelu teksta upravo si najbolje opisao ama bas sve razloge zasto piratizirati filmove i serije. Ocekivati da cu se, prvenstveno ja, ali i mislim bilo tko drugi normalan zajebavati sa placanjem VPN usluge da bi mogao pristupiti usluzi koju onda trebam dodatno placati, da cu se zajebavati sa region lockovima i glupostima tipa ovo je dostupno samo u US storeu, ovo je dostupno samo u UK storeu je besmislica. Industrija bi mi trebala olaksavati legalan pristup sadrzaju, jer u konacnici njima bi trebalo biti u interesu da ja nesto kupim, a ne da nesto skinem. Ali oni se i dalje drze zastarijelih koncepata poput \”regija\” i \”dostupnosti\”. Da imam internet dostupno mi je jedino sto ostaje je pitanje da li mi vi to zelite prodati ili ne.

    Po tom pitanju TV, a posebno filmska industrija su svjetlosnim godinama iza PC industrije (koja da se odmah ogradim nije savrsena), jer do u biti relativno nedavno ih nove tehnologije nisu toliko pogodile, koliko su bile svojevremeno pogodile glazbenu i igracu industriju, da bi Hollywood i TV industriju natjerale na nekakve velike promjene. To je jedan proces koji oni tek trebaju proci.

    • Bravo. Upravo to.

      Osim toga, korištenje VPN-a je isto tako moralno upitno – svi ti region lockovi i ograničena dostupnost su stavljeni iz kojekakvih poslovnih ili zakonskih razloga. Pronalaženje \”zaobilaznica\” je možda ispravnije od piratiziranja, ali opet predstavlja nepoštivanje sustava i dovodi do zakidanja; možda se ne zakidaju autori serija ili pružatelji usluga, ali zakidaju se regionalni medijski servisi i državna blagajna koji bi kroz legalni uvoz tih medijskih sadržaja te marketing dobili svoj obol. E sad, ak netko smatra da ovi zaslužuju a ovi pak ne… znači opet stvaramo nekakav subjektivni sustav vrijednosti i biramo svoju nijansu sive i vraćamo se na početak.

      Ja sam u svemu tome pragmatičan. Ponudi mi dobru uslugu za prihvatljivu cijenu i imaš me za kupca. Ne ponosim se što serije gledam sa torrenata, ali nažalost ipak cijenim svoje vrijeme i živce malo više nego što me cima etički kompas. Pogotovo u ovakvoj državi u kakvoj živimo.

      • Dobiju oni svoj obol, prilično sam siguran. Jerbo, kupio sam jedan domaći album s (američkog) iTunesa koji izdaje Croatia Records i kasnije mi je vlasnik autorskih prava (kojeg znam iz viđenja) rekao da je dobio neke (sitne) pare od ZAMP-a i moguće da je i od mene tu bila koja kuna… i mislim da mi je onda platio gemišt :)

        Ako se ne varam, negdje u tekstu i stoji da je naša generacija (a to koristim kao neki širok pojam – 18-49 recimo) ta koja može usmjeriti stvari, pa i u ovoj državi: i to što je tu krađa i muljanje općeprihvaćeni način života – zašto bi bilo ako mi tome ne pogodujemo? A falabogu svi tome pogodujemo

    • Lijepo napisano, slažem se u potpunosti. Upravo je Steam na mom vlastitom primjeru krunski dokaz kako od nekoga tko je piratizirao igre stvoriti kupca koji razmišlja hoće li čekati rasprodaju ili kupiti igru odmah i tko više ni ne razmišlja o piratskim igrama jer je razmažen redovnim updateima, patchevima, upgradeima, DLC-evima itd.

      Jednostavno – do uredno plaćene igre sada se može doći u nekoliko klikova, sve je dostupno u isto vrijeme kada i ostatku svijeta, postoje akcije, rasprodaje, sve što ti gamersko srce poželi.

      Kad filmska/TV industrija to shvati, tada ću prestati skidati serije. Ne želim ih gledati s nekoliko godina zakašnjenja po smećarskim tv postajama kao što su RTL ili Nova TV, kojima će uvijek prioritet biti sapunice i program za \”nezahtjevnu\” publiku, da ne uporabim neki teži izraz. Ali isto tako, ne želim prolaziti kroz ovakve procese s VPN-ovima, region lockovima i sličnim glupostima. Želim uslugu kao što je Steam, želim platiti pošteno svoj novac, želim skinuti ili streamati seriju i pogledati je kao čovjek. To je sve. Trebalo bi biti jednostavno, no nažalost iz godine u godinu pokazuje se prekomplicirano za TV i Hollywood.

    • Sad kad vidim na kaj sve moram replyati, bilo bi mi draže da si ostavio neki bezvezni pity comment ;)

      Prvo, jebiga, trebao sam spomenuti Steam, to se negdje izgubilo u mjesecima kolko mi se članak kuhao u glavi, jer, da, oni su manje-više pogodili. S druge strane, ne koristim Steam pa nisam htio srat previše o nečem o čemu ne znam. No, kako kažeš drugdje, njegov problem je opet: što ako Valve propadne, kaj se onda događa sa svim tvojim kupljenim igrama (isti problem imaju i iTunesi) – dakle, DRM.

      I za iTunese jedino što moraš fejkati je adresa stanovanja – ne treba ti VPN, ne treba ti ništa drugo. I VRLO je jednostavno, jednostavnije od torrenta (a torrente stvarno skoro svatko zna koristiti). Opet, nije idealno, ali nije ni (pre)daleko. Samo je meni malo preskupo.

      I nažalost, tvoji razlozi za piratiziranje jesu ispravni, ali nisam baš uvjeren da su svačiji – jer generalno, jako smo se uljuljkali u činjenicu da je sve besplatno dostupno; a za film, muziku i televiziju ne možeš kupca namamiti fičrima poput patcheva, multiplayera itd.

      Vidim i u ovom Newellovom kvotu da spominje ulaženje na rusko tržište – znači i oni moraju učiniti nešto da bi se prilagodili pojedinim zemljama – na žalost, jer jebo ja neke linije nacrtane na karti u svijetu kakav je danas. Samo je (tužna) činjenica da je Valve puno angažiraniji oko toga. A druge industrije nisu.

      Ponajprije zbog toga što još uvijek dobro zarađuju na klasičnim uslugama i što velika većina plaća te klasične usluge i najtužnije od svega je što mislim da mi (van SAD-a recimo, jer, realno, ovdje govorimo o njihovoj ponudi) nismo jako relevantni – jer, jebe se njima ako ti i ja downloadamo torrente ako imaju dvadeset milijuna kablovskih pretplatnika (karikiram).

      I tak, upravo zbog toga, sigurno ni ovako nije ispravno, ali rekoh, probat ću malo drugačije.

      Jedino što mi možemo (a ja to i radim) ne koristiti domaće ekvivalentne usluge i tako pokazati davateljima da nešto ne štima. A to je najteže, jer (iako puno manje od inozemnih) i njima je dobro kako je… sad, da neki od domaćih IPTV providera ima samo on-demand uslugu i da mi je jednako jednostavna i dostupna kao iTunesi, sigurno bih je uzeo. Ali ono, želje i konji…

      • Bolje da nisi spomenuo Steam u clanku jer za ono o cemu si pisao mozda nije toliko zanimljivo nacin na koji Steam neke stvari rijesava, koliko sam proces sirenja Steama i kako je to od jednog privatnog servisa namijenjenog distribuciji jedne igre jedne kompanije postao servis koji po nekim istrazivanjima drzi cak 85% PC trzista danas. Ono cisto sa stajalista na koji nacin je PC industrija presla sa klasicnog prodavanja igara kroz brick n mortar ducane na digitalnu distribuciju, cime su defacto izbacili iz procesa mnoge interesne strane kao sto je Kreso spomenuo dolje nize, tipa proizvodjaci CD-a, zadali veliki udarac trgovackim lancima tipa Gamestop koji se specijaliziraju u prodaji kompjuterskih igara..A kako si i sam to rekao sumnjam da o tome imas dovoljno znanja da bi mogao informirano pisati.

        Potrebe za prilagodjavanje trzistu uvijek postoje jer ne vladaju svugdje isti uvjeti. Ono sto je jeftino nekom Amerikancu je skupo jednom Rusu. To u slucaju Steama dovodi do nekih problema tipa stvaranja lanaca ajmo nazvati sive ekonomije u stilu (ja Amer cu tebi Rusu na Paypal uplatiti 20$, ti mi kupis igru u protuvrijednosti od 10$, posaljes mi ju kao gift i svi sretni i zadovoljni jer ja sam igru koju bi inace platio 50$ kupio za 20$, a ti si zaradio 10$), sto pak vodi do nekih drugih problema (tipa posebnih verzija za Rusko trziste, koje sadrze samo ruski jezik i zakljucane su da nemogu online igrati protiv ljudi koji imaju orginalnu nerusku verziju igre). I opet tu najebu mali tipa Latvijci ili Estonci koje neki publisheri strpaju pod rusko trziste, ali im nabiju polueuropske cijene (to je bio cijeli skandal bas oko toga prije par mjeseci kada su likovi iz Latvije, Estonije i tak igru platili 50€, ali su dobili verziju igre koja ima samo ruski jezik i vodi se kao drugaciji proizvod na Steamu pa je u multiplayeru nekompatabilna sa internacionalom verzijom igre, nakon puno buke i loseg publicteta worldwide publisher igre je odlucio im svima dati internacionalnu verziju)

        Medjutim sad malo laprdam i opet rastezem komentar. To su sve neki problemi koji iz raznoraznih razloga nastaju bas kao rezultat jednog takvog servisa kao sto je Steam.

        Zanimljivo da spominjes feature poput patcheva, multiplayera, DLC-eva i tak, to je sve dostpuno i kod piratskih igara samo je potrebno malo zajebancije. Kod orginalnih igara je to sve automatizirano i da to je jedan veliki bonus koji serije, filmovi…nemaju ali bi se u slucaju serija i filmova dalo nadomjestiti stvarima tipa besplatni bonus materijal. Kupi sezonu za 20€ pojedinacno (lapdram) ili kupi cijelu seriju od 5 sezona za 85€ i dobijes besplatno bonus materijal. U slucaju filmova ima jedna stvar, izmislio ju je mislim GoG.com (ili sam barem tamo to ja prvi puta vidio) i rijec je o najbriljantnije zloj stvari koju sam ikad vidio.
        Napravis neki pack tipa recimo Arnie pack koji sadrzi tri odlicna filma (Predator, Terminator i Total Recall) i dva losa filma (Jingle All the Way i Batman & Robin). Dobri filmovi kostaju 10€ svaki, losi 5€ svaki. Stavis ih zasebno na -50% tako da Terminator sam za sebe kosta 5€. Cijeli pack koji kosta 40€ bez popusta stavis na -60% tako da u biti dodje 16€. Sad ide psihologija kupca netko zeli samo tri dobra filma i ako ide uzimati zasebno sva tri ce ga ispasti 15€ i sad razmislja na nacin pa jebote mogu platiti 15€ za tri filma ili mogu platiti 16€ za pet filmova, radje cu platiti taj jedan Euro vise da dobijem jos ova dva filma mozda ih nekada i pogledam.

        To ti iz osobnog iskustva mogu reci da je kljuc uspjeha digitalnih distributera – popusti. Ne ides ciljati na pirate da ih preobratis, nego ides ciljati na ljude koji vec kupuju preko tradicionalnih kanala, a ti kao digitalni distributer mozes brze i lakse organizirati popust na nesto i to bolje razglasiti nego sto to moze jedan Algoritam. To je kljuc uspjeha Steama to sto su njihovi popusti i rasprodaje tipa zimska rasprodaja postali legendardni do te mjere da su defacto standard za industriju. I GoG i EA su lapradali da Steam steti industriji jer navikava kupce na to da kupuju igre samo kada su na popustima tipa -75% i da oni to nece raditi pa eno i na Originu i na GoGu i na Amazonu i na GamersGateu i na GreenManGamingu i na svakom digitalnom storeu su igre na tipa -75% popusta. U konacnici ti popusti koji ce privuci kupce iz tradicionalnih kanala ce ako su dobri postati znani svima pa ce cak i jedan pirat reci hmmm ovo je bila dobra igra, sto je je volio bi je imati orginal, a sad ide Christmas Sale na Steamu i mogu je uhvatiti jeftino. A nakon prve kupovine, druga je laska, treca jos laksa. To ti je nacin na koji je Steam postao to sto je i u tome nema nisto sto nije primjenjivo na TV i filmsku industriju.

        • Da, mislim da osim toga da je Steam počeo kao servis za distribuciju jedne igre i do kud je došao nisam skoro niš znao; i ne laprdaš, jer korisno je sve to kaj si napisao.

          Ovo sa bundlanjem dobrih i loših filmova: o, kako je to loše i zlo i u kurcu. Nije to GoG izmislio, tako industrija funkcionira već dugo. Kad recimo Nova TV kupi neki \”supermegahit\” uvale im uz to i hrpu neisplativih govana (99% sam siguran da je zato na istoj emitiran Firefly); ista stvar je i (bila?) sa odnosima distributera sa videotekama i isto tako i videotekara prema članovima (o, uzeli ste Silence of The Lambs, oćete možda i novog Bore Leeja) i to naravno ima OGROMNOG smisla za industriju, ali je užasno KRIVO i ne želim tu filozofiju \”kupite set noževa i dobite besplatni masažer uz njih\”. Skoro bih rađe gledao reklame za Geico.

          iTunesi (za neke naslove) imaju bonus materijal ako kupiš Season Pass (neki kratki making-ofovi, intervjuići itd – vjerojatno niš posebno, ali čovjeka veseli) – a fizički diskovi bi to morali imati pod mus – zato recimo i Criterion izdanja i vrijede toliko jer uz film obično dobiješ i dokumentarac / audio komentar povijesničara filma ili filmologa ili slične stručne osobe.

          Isto tako (već mi je glupo, osjećam se ko da reklamiram, ali to i koristim) iTunesi imaju \”TV show of the week\” gdje ti daju pilot besplatno pa ti vidi. S druge strane, rijetko imaju popuste pa često bude na Amazonu jeftiniji DVD od njihovog Season Passa.

          Vrlo je i istinito ovo što kažeš: nakon prve kupovine sve sljedeće su lakše… što isto u biti nije dobro, ali to je tak, kad te jednom navuku :)

  • Ili si bedast ili nam prodaješ maglu :))

    Ne živiš u Americi gdje sve serije možeš jeftino legalno skinuti ili fino gledati ko čovjek na TV-u, bilo network ili kablovskoj. Živiš u Hrvatskoj gdje se većina tih serija ili nikad ne prikaže, ili prikaže s par godina zakašnjenja i to u udarnom terminu u 2 ujutro. Prema tome, ne nameći si neku nepostojeću krivicu zbog ilegalnog downloadanja.

    • Slažem se, u biti umjesto da oni rade na tome da ti prodaju produkt ti radiš i gubiš dragocjeno vrijeme da im daš pare. Malo nelogično.

    • Je li ovo nešto kao Jeopardy gdje je pitanje u komentaru a odgovor u članku?

      Ne živim u Americi, ali mogu sve skinuti legalno. Na networku i kabelskoj, a još manje na domaćim televizijama ne želim i neću gledati ništa. Ne znam zašto (zbog priče o VPN-u vjerojatno) je ispalo da je stvar komplicirana, ali stvarno nije; pogotovo kad se jednom setupira. A slično mi je bilo i sa torrentima.

      Razlika između dodavanja \”mad men\” u filtere RSS-a nakon čega bi me svaka nova epizoda automatski dočekala kad bih upalio televizor s oznakom da je nešto novo za pogledati i kupovanja Season Passa na iTunesima je ravno $34.99 i cca pola dana do dan razlike u pojavljivanju na torrentima i iTunesima.

  • Zabavna industrija ostvaruje rekordne profite a piratstvo je doprinjelo tome, koliko god kontradiktorno zvučalo.

  • Maiden je ovo super objasnio, barem u prvoj polovici: uopće je nebitno košta li film 10 eura ili 0 eura, jer realno, ako je painless dostupan – platit ću ga, ali ako me netko zahebava, neću mu platiti 1 eur samo da imam više maltretiranja.
    Ista stvar i s video igrama: Steam accounti (prodao već dva s 50 i 30 igara) su jednostavno genijalno rješenje distribucije igara i općenito sadržaja, nešto što svojom jednostavnošću i kvalitetom vrijedi svakog eura, pa makar i njih 30. Jedina stvar koja iritira, ali koju je Gabe preskočio su cijene: idiotska politika 1USD=1EUR jednostavno ide na živce, a cijene u Rusiji su drastično manje.

    • To sa regionalim cjenicima, kao i neke druge stvari na primjer sto je tocno kupljeno (npr sutra Steam prestane postojati, sto se dogadja sa igrama koje si kupio) jesu problemi digitalne distribucije sadrzaja za koje ne postoji jedinstveno rjesenje nego svaki publisher ima svoje vidjenje. Konkretno u slucaju Steama, Steam nema kontrolu nad time kako ce se igre cjenovati u odredjenim djelovima svijeta nego to ovisi o izdavacu igre. To znaci da neke igre jesu 1$=1€, ali neke nisu. Jos jedan problem koji se ne spominje je sto je sa offline pristupom sadrzaju? Kupio sam igru online, skinuo i instalirao je ali idem u vikendicu gdje nemam interneta, hocu li tu igru moci igrati tamo ili ne.

      Ali za TV i filmsku industriju to nisu problemi iz jednostavnog razgloga sto oni jos nisu dosli do faze gdje bi to bili problemi. Tek kada shvate da se moze digitalni sadrzaj prodavati worldwide preko interneta i kada to pocnu prakticirati, oni ce naletjeti na probleme u digitalnoj distribuciji s kojima se susrece gaming industrija.

      • Sve stoji.
        Ali.

        Gaming i tv industrija su razlicite. Televizijska je kompliciranija i postoji puno realnih faktora koji sprečavaju Steam-like servis dostupan ravnopravno svima u svijetu. Jos teze – *istovremeno*, to je glavna caka. Postoji previše interesnih strana koje bi puno izgubile pojavom nečeg takvog. Dosta posrednika. Cable provideri, internacionalna prodaja prava na emitiranje… Sve pada u vodu ako ih korisnik može preskočiti sve njih. Televizija se još grčevito drži offline svijeta. I to nosi dobre pare.

        • To isto sve stoji.

          Ali takodjer ono sto se dogadja je da se navike korisnika mijenjaju. Sve vise ljudi razmislja kao autor ovoga clanka na nacin sto ce meni televizija? Sto ce meni netko drugi diktirati kada cu nesto gledati. Vjerovatno si preko interneta, americkih serija koje pratis ili iz nekog drugog izvora shvatio koliku popularnost u Americi imaju usluge tipa TiVo, ili koliko su rasirene radnje poput snimanja serija na DVR. Posebno sa dolaskom SmartTV-a koji imaju ugradjeni Wi-Fi i na koje je jednostavno moguce Youtube, Netflixe ili Hulu instalirati kao aplikacije bez ikakvih dodatnih STB-ova prijezalak sa TiVa ili snimanja na DVR, na SmartTV-e i streamanje sadrzaja sa interneta direktno na TV nije uopce velik korak.
          Takav jedan trend gdje se ljudi lagano odvikavaju od toga da im netko drugi diktira kada ce sto gledati moguce je primjetiti cak i kod nas, i to ne zbog freakova i ekstremnih slucajeva kakvi smo vjerovatno svi koji smo dovoljno osvjesteni da citamo sto na nekakvom blogu laprdaju o TV serijama koje se emitiraju u UK i US, nego i kod ono kucanica. Malo obrati pozornost na ove kucancice i slicnu ekipu koja se zakacila na Sulejmana velicanstvenoga. Ne prate sve to na NovojTV. Kad je jos isla ona Seherezada jednom sam nacuo svoju staru i tetu kako pricaju i sad teta kaze staroj a u Seherezadi se dogodi to i to na sto stara pita kako znas sinoc sam gledala i jos do toga nije doslo,a teta odgovara a pa ja sam ti to sve gledala na Internetu na onome jutjubeu sa srpskim prijevodom. Ostao sam paf ono starija zena od nekih 50tak godina je pogledala cijelu seriju na Youtubeu. Nevjerovatno je koliko takvo jedno realno gledajuci smece od serije moze natjerati bas nekako na tehnoloske promjene najinertniju skupinu populacije da doskoci u korak s vremenom.

          Uza sve to na umu misljenja sam da iako sad postoji previse otezavajucih okolnosti, za 10tak, 15 godina kada SmartTV-i ili nesto naprednije bude standard, kada streamanje sadrzaja s neta bude nesto vise manje mainstream i najbitnije od svega kada se pojave legalni servisi za online live streamanje sporta u HD rezoluciji (makar vec su se zadnjih godina, u Americi naravno, poceli pojavljivati i takvi servisi jer i NFL i NHL i NBA i MLB i ESPN televizija imaju svoje internet streaming servise, worldwide zacudo (tako da Marko, ako hoces, mozes gledati NFL preko interneta u Hr bez VPN-a, samo trebas platiti NFL player koji navodno za nase pojmove nije bas jeftin) koji se mogu uzeti neovisno o bilo cemu drugome i rade na principu plati x novaca i gledaj kad hoces i koliko hoces, hoces li uzivo ili snimku svejedno) i kada internet konekcije koje mogu sve to progutati bez problema budu vise manje defacto standard – televizije u sadasnjem formatu, kabelskih operatera i slicnog sranja vise nece biti. Imati cemo svi aplikaciju na televizoru, i za pristup sadrzaju na toj aplikaciji cemo placati x novaca. Kao sto je autor clanka rekao sport i donekle vijesti su jedine stvari u kojima televizija u ovom trenutku ima prednost nad internet streamingom. To je bar nekako moje vidjenje buducnosti televizije za 10tak godina.

          • Znam, znam. Problem je samo kaj mi je NFL preskup (ak se ne varam, zadnji put kad sam gledao, sezona + post season + superbowl bi me došli cca $250), nema aplikacije za ATV, ali ima za iPad i mislim da se može airplayati na ATV i stvarno je dobar bang for buck (uz sve kaj si nabrojao afaik imaš i community, u appu možeš pratiti statove itd), ali ne volim football baš toliko :/

            NHL, NBA i MLB imaju i appove za ATV, tak da možda i uslijedi i NFL, pa ak budem nekim čudom imao višak love… :)

        • Jesam pricao o Steamu, ali sam u biti govorio opcenito o nekim problemima digitalne distribucije. Mozda to nisam bas jasno izrazio :)

  • Iako post nisam kompletno pročitao mislim da ti je to pretakanje iz šupljega u prazno… Gledat kako zaobić region lock također spada u sivu zonu i mnogi bi rekli da je to jedna vrsta piratluka. Osobno mislim da bi internet sadržaj trebao bit svima dostupan al da naplatu korištenja malo sofisticiraju. Recimo da uz pretplatu ljudi plaćaju nekakav paušal koji se onda kasnije dijeli prema najskidanijim torrentima, najgledanijim sadržajima itd. itd. … Samo treba vremena, razumijevanja i volje za takve stvari, a to je očito ono najteže

    • Ali nije toliko poanta u legalističkom i pravnom, koliko u moralnom aspektu. Platiti za nešto što koristiš / konzumiraš. Fer je.

  • Evo da još malo nadovežem…

    vidim da B.net sad nudi nekakav HBOGo koji nudi streaming serija.

    S jedne strane sam oduševljen što se stvari ipak kreću u pravom smjeru, no s druge sam opet totalno zblenut glupošću odgovornih (dal je to B.net, HBO il netko treći. ne znam). Naime, ovaj HBOGo oni ne smatraju zasebnom, primarnom uslugom, već dodatnom pogodnošću uz postojeću pretplatu (!?). Kao gledao bi HBO, al eto nisam doma no na svu sreću imam HBOGo pa ću pogledati propušteno na laptopu.

    Ovo je savršeni primjer za ono što ja pričam – distributeri jednostavno ne znaju ponuditi model orijentiran kupcu. Znači streaming kao primarna usluga uz plaćanje po epizodi, sezoni ili (ko baš hoće) pretplata. Ovo što rade je kao da nude internet kao usputnu uslugu uz fiksni telefon i telefaks.

    No eto, korak u pravom smjeru ako ništa. Vidjećemo kako će se razvijati.

    • Heh.
      Ovo je nesto o cem sam ti pricao u onom \”GoT najpiratiziranija serija\” threadu. To je HBO-ova usluga, ne B.netova, mislim da je i u MaxTV-ovoj ponudi isto.
      Objasnio sam tamo zasto HBO to ne zeli i nece ponuditi odvojeno, ali vjerojatno je bilo predugačko za čitanje…
      https://www.serijala.com/ostalo/najpiratiziranija-serija-2012-godine-je-naravno-game-of-thrones/#comment-747685292
      Uglavnom, postoji smislen i racionalan razlog.

      Spominjes HBO. Imaju jednu sjajnu stvar, HBO Go. Sad je krenulo u Hrvatskoj i uz malo srece, naci cu vremena da napisem nesto o tome. Jako puno ljudi zaziva HBO da ga ponude bez pretplate. Ja bi bio prvi koji bi uzeo i to, i Netflix da ga ponude na nasem trzistu.
      Ali razlog zasto HBO nikada (ili bar ne tako skoro) nece dati HBO Go bez pretplate je što se financiraju dobrim dijelom od kabelskih providera. Bez njih nema ni love za skupu tv produkciju, pa onda ni Game of Thronesa. HBO povrh pretplate ubire dio i od cable providera, dio koji ne bi mogao nadoknaditi standalone uslugom. Ne samo cable providera, nego drugih tv kanala na internacionalnim tržištima. Nestaje ekskluzivnost. Prodaje i otkupi serija – sve pada u vodu kada bi dali za xy dolara *svima* za streaming putem interneta (interneta, bajdvej, ciju uslugu nude dobrim dijelom upravo ti cable provideri kojima bi se zamjerili).

      • Ma znam. čitao sam neke članke o tome, između ostalog i ovaj:

        http://www.forbes.com/sites/erikkain/2012/05/09/hbo-has-only-itself-to-blame-for-record-game-of-thrones-piracy/

        Vrlo je upitno da li bi HBO ponudom standalone usluge profitirao ili izgubio. Koliko vidim, čelnici te kuće smatraju da je online streaming \”prolazni hir\” što se meni osobno čini prilično kratkovidno. I to ne pričam za ove naše domaće sirotinjske uvjete – puno amerikanaca više ne želi pretplatničke obveze već puno pravedniji model plaćanja po potrošnji robe koju uzimaš.

        E sad, ako jedan amerikanac ide piratizirati GoT jer ne želi plaćati pretplatu kablovskim provajderima, ne znam zašto bi sad mi u Hrvatskoj sa svojim desetak puta manjim standardom bili veći katolici od pape. Zašto Homeland u USA nije gotovo uopće piratiziran? Zato što se epizode mogu streamati/kupiti za $2-$3. Neka se HBO drži svojih poslovnih modela, ali nek onda i žive sa posljedicama istih.

        • Uh. Taj clanak koji si linkao je pun krivih informacija (i koliko vidim, autor tvrdi da je streaming hir, a ne HBO – kojem se ispricava na kraju clanka).

          Pa cak u samom uvodu linka na svoj drugi clanak u kojem ispravlja pogresne informacije, a naslov je \”Why HBO Can\’t Afford To Offer A Stand-Alone Streaming Service\”.

          \”Zašto Homeland u USA nije gotovo uopće piratiziran?\”

          Come on, nemojmo sad vaditi podatke iz guzice. To nema veze sa istinom, ali slobodno prilozis dokaze zasto mislis da je tako.

          \”Neka se HBO drži svojih poslovnih modela, ali nek onda i žive sa posljedicama istih.\”

          Ali stvar je u tome da HBO odlicno posluje i nema razlog za sada mijenjati svoj model koji za njih funkcionira. Ali oni su specifican slucaj.

  • Već tjedan dana gledam kako ću ti se nadovezati na članak i nikako da uhvatim vremena za uključiti se u neke postojeće.

    Uglavnom, ljude odbija kompliciranost ovoga, ali… Zbilja, nema ničeg posebno kompliciranog. VPN, jedino, i slažem se da je apsurd plaćati nešto da bi mogao plaćati nešto, ali mislim da trošak nije toliko osjetan. Tebi se možda malo zakomplicirala implementacija, ali inače je stvar trivijalna.

    Već duže vrijeme gledam Raspberry Pi kao HTPC i media player, trebao bi ga uskoro imati u rukama. I jedva čekam. Stvarčica je interesantna i za druge stvari, ali obzirom da košta tridesetak dolara i guta 1080p HD video… Impresivno je to. Postoji fork XBMC-a koji ga pretvara u prilično dobar media player sa Air Playjom i ostalim fićrima koje dolaze uz XBMC. A doslovce ga čičkom možeš zalijepiti na stražnju stranu TV-a. Šteta što ne podržava Netflix, ali postoji Air Play via iPad opcija… Tako da bi mogao barem djelomično krenuti tvojim stopama :)

    • Najs :)
      Al čudno mi je to da nema Netflixa na XBMC-u, hm. Kolko se sjećam, Boxee je imao, pa ne znam zašto XBMC ne bi – valjda problemi s licenciranjem API-ja – ali i to je rješivo embeddanjem web sučelja ak niš drugo – makar, airplay opcija je niiice. Airplay sam po sebi je very very nice.

      Morat ćemo o tome uživo (a dijelom i uz recording)

      Nije ni meni jasna ta “kompliciranost” (da, možda sam kriv sa opisom svog setupa), ali podesiti RSS-ove da srču torrente i media centar je bilo kompliciranije od toga. (BTW ak nekom treba jedno il drugo, uvijek sam za neki jefitini fuš :) )

      Zapravo, pogotovo sad kad sam se naviknuo, vrlo, vrlo, VRLO je jednostavno (i zapravo još gore od torrenta kad bih skidao hrpu stvari, sad GLEDAM hrpu stvari od kojih bih možda odustao dok bi se torrent skinuo), jedino je (Netflixov i Huluov) problem kaj nemaju SVE. Nekad jako velik problem – konkretno, jako mi se gledao Die Hard oko Božića – nema – a bio sam škrt za rentanje na iTunesima.

      S druge strane, kak sam bio prikovan za krevet kroz vikend, pogledao sam FNL S5 (napokon), počeo Parenthood S2 (malo ponavljam gradivo zasad) i S1 X-Filesa (jer su bili tamo i zasvrbilo me i kad sam krenuo nisam mogao stati) i Carpenterovog Stvora i Maglu back-to-back (nisam ih valjda od djetinjstva gledao, od The Thinga sam se sjećao samo pesa čija se glava rascvjeta tak da je i to bilo lijepo nostalgično :))

      • Linux, odnosno Silverlight su problemi, nisu supportani na Linuxu pa otpada i web sučelje. Sad, kako radi na Boxeeju obzirom da to AFAIK vrti neki Linux – ne znam. Vjerojatno je Netflix napravio API kojeg ne da van. Zaobiđe se to Airplayjem.

  • Fina nauka od svega ovoga….zamisli koliko vremena, truda i živaca treba uložiti da bi se došlo do ikojeg rješenja od navedenih. Za što? Za još jedan način da nekom dam lovu + porez (naravno onu lovu koja mi se gomila na tekućem i zbilja je imam na bacanje, jer i moj autorski rad se mjesečno fino i debelo naplaćuje od svih poštenjačina ove zemlje/svijeta), kako bih poslije mogao moralizirati o poštenju. Svijet nažalost nije pošten, prilagodi se ili ne. Inače tekst je zaista dobar i iscrpan i zahtjeva priličnu količinu znanja da ga se napiše; za to ti svaka čast.

    • Hmm, nisam siguran koliko se to kosi sa HBO-ovom politikom, ali jebeno. Samo kad bi b.net bio kod mene… :)

      • Ako prodaju, onda su se valjda dogovorili. Ugl. izbor je dobar i super radi. Komp, ipad i s3. Navodno ce uskoro bit i na smarttvima kao u americi…

  • Omašio si ceo fudbal već na početku. Pošteno? Koga briga, piratstvo je “zločin” bez žrtve. Svatko tko sugerira suprotno nije adekvatno upućen u tematiku, simple as that.

  • Nakon sladunjavo klišeizirane i precijenjene nostalgije za omotima i tvorničkim mirisima originalnih medija, te uzdizanja negdašnje potrebe za većim trudom kako bi se došlo do piratiziranog materijala, a naposljetku i moralističke lekcije o financijskom podupiranju multimilijarderskih projekata od strane svakog konzumenta bez obzira na njegove mogućnosti i standard u kojem je osuđen preživljavati, ovaj članak poimam kao ništa drugo nego reklamnu kampanju glorificiranja nelogičnog globalno izrabljivačkog organizma zapakiranog u priču o povredi autorskih intelektualnih prava.

    Prvo bih se osvrnuo na mišljenje koje je možda i glavni razlog da netko zbog piratije osjeća grižnju savjesti, a to je da megaprodukcije svih grana medijske industrije osjećaju navodne financijske gubitke koje im je donijelo piratstvo u proteklim godinama. To jednostavno nije istina. Na stranu moje uvjerenje da se tu ne radi o gotovo nikakvim gubicima, jer vjerujem da je interes za multimediju zbog lako dostupnog piratskog materijala barem peterostruko veći i to samo zbog činjenice što piratstvo uopće postoji i da unutar tog višestruko većeg broja zaljubljenika u multimediju jedan veliki broj konzumenata se uz piratstvo odlučuje i kupiti sve ono što istinski cijeni, također bi doveo i u pitanje mišljenje kako se međusobnim dijeljenjem multimedijskih uradaka radi o krađi.

    Pojam krađa je u ovom slučaju neprimjenjiv jer krađa u sebi sadrži nečiji izravni dobitak, i nečiji izravni gubitak. U slučaju „krađe“ digitalnog sadržaja ne može se reći da postoji direktan gubitak, već se radi o hipotetskom gubitku, tj. hipotetski se smatra da je svaka nelegalna kopija ekvivalentna potencijalnoj kupovini originala, ali to je jednostavno nemjerljivo na taj način. Štoviše, u praksi često konzumiranje nelegalne kopije rezultira i kupovinom originala. Kod krađe neke konkretne stvari, primjerice automobila, jasno je da nije za očekivati da bi moglo doći do nečeg takovog. Samim time piratizaciju je teško zvati krađom. Ne mogu decidirano tvrditi da unutar cijele priče ne postoje moralne dubioze, ali one se definitivno ne mogu mjeriti sa surovošću čitave globalne ekonomije u kojoj su tolike razlike među konzumentima da jednom čovjeku uložiti u kupnju jednog filma dođe desetinu čitave plaće, dok nekom drugom tisućinu. Umjetnost (bilo filmska, bilo glazbena ili bilo koja druga), kao i znanje mora biti svima podjednako dostupna i dok god postoje financijski okovi koji ograničavaju njenu dostupnost svima, ona se kosi s onim što je u srži čini veličanstvenom, a to je da nema okova.

  • Ovo što autor predlaže kao legalno je kažnjivo i prema hrvatskom Kaznenom zakonu i prema američkim federalnim propisima. Da bi stvar bila još bolja prema američkom sustavu ovo se kažnjava s 35 godina zatvora.

    • Odlično :))

      Naravno da je. Prilično sam siguran da negdje u članku i piše da to zapravo nije legalno, al ko će tog monstruma opet čitati. Vodilja je više bila moralna nego zakonska.

      Nego, može još detalja? Jel se to tretira kao švercanje robe? Ozbiljno. I, imam još nekoliko općenitih pitanja o distribuciji, a prvoloptaški sam zaključio na temelju ovog da bi mogao znati odgovore… ali to bi bilo više za neki mail/pm

  • Koji krkan, fejka lokaciju i misli da nije pirat. Servisi dostupni samo u USA su samo tamo dostupni sa razlogom. Sustav naplate je drugaciji i ako funkcionira za Amere, predstavljanje kao jedan je violation TOSa

  • Provjereno, VPN na Netflix ne radi. Imam vrhunski VPN i US Netflix. Taman pocnes gledati nesto, nakon pola sata zezanja, i na pola ti prekine jer Netflix skuzi VPN. Pa mjenjaj server, pa opet sve ispocetka. Nekad radi sat, nekad dva, a nekad par minuta. Deaktiviran US account stoji vec sigurno pola godine. Sa novcima gore. Ako netko hoce, 20 EUR nek mi plati preko PayPal, koliko je novaca na accountu, i ja mu dam US Netflix account. Probao sam i VPN direktno na routeru i svakako, ne radi.

Odgovori na filantrop Otkaži odgovor

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861