Recenzija: Ringer – It’s Buffy, bitch!

Otkako je početkom godine najavljen povratak Sare Michelle Gellar na male ekrane, nijedan televizijski pilot nije pridobio toliko pozornosti kao Ringer. Što je i za očekivati, s obzirom da se jedna od najomiljenijih televizijskih junakinja 90-ih odlučila vratiti na male ekrane u novoj mračnoj i zavodljivoj seriji. Čini se kao dobitna kombinacija. Nažalost, kvalitetna realizacija projekta nije ostvarena zbog oslanjanja na snagu imena i zvjezdanog statusa bivše ubojice vampira.

Opisan od strane autora kao psihološki triler, Ringer je zapravo obična primetime sapunica sa kompleksnom i isprepletenom radnjom prepunom klasičnih twistova. Gellar ima dvostruku ulogu u seriji – glumi sestre blizanke Siobhan i Bridget, koje godinama nisu u kontaktu. Bridget je bila svjedok okrutnom ubojstvu te prije svjedočenja na suđenju bježi svojoj sestri. Siobhan tada misteriozno nestaje, a Bridget, u bijegu od mafijaša odgovornih za zločin kojem je svjedočila, preuzima Siobhanin identitet. Do te točke priča i drži vodu. No, kada se ubaci još i muža kojeg Bridget vara s mužem najbolje prijateljice, istražitelja u potrazi za Bridget i napornu pubertetliju, dobije se miks koji predstavlja američku daytime sapunicu u večernjim satima s većim budžetom (iako je i to diskutabilno) i boljom glumačkom postavom.

Klišeji se u prve dvije epizode samo nižu jedan za drugim. Scenaristi jako vole (ili jednostavno nisu sposobni napisati kvalitetniji scenarij) zavaravati gledatelje – iako im to polazi za rukom isključivo kod maloumnih gledatelja – sa “Ajme, Bridget je otkrivena! (…) Ipak nije!” primjerima, kao da su upravo odslušali prvo predavanje o pisanju scenarija u večernjoj školi koje drži scenarist Santa Barbare. Primjer: “Mislim da me muž vara i mislim da znam s kim.” Šok! Bridget/Siobhan će biti otkrivena. “Sigurno je dadilja.” Nakon određenog vremena takve jeftine egzibicije počnu peglati prosječnom gledatelju živce i ubije svaku želju za gledanjem serije. A o jeftinim twistovima koji su izašli iz “Oldest tricks in the book For Dummies” nema smisla ni trošiti vrijeme. Nakon pogledane dvije epizode, činjenica da je ova serija prvotno bila namijenjena za CBS apsolutno je nevjerojatna. Les Moonves i Nina Tassler (čelnici mreže) vjerojatno su došli do famozne scene na vodi, doživjeli blagi infarkt i požurili odgledati reprizu CSI: Miamija da se smire. Da je Ringer bio namijenjen isključivo CW-u, još bi (možda) nekako i razumjeli snimanje scene na zelenom ekranu, ali na CBS-u? Nadajmo se samo da ta  scena nije trebala predstavljati nekakav umjetnički izražaj, jer je mali budžet ipak lakše probavljiv razlog.

Glumačka postava prepuna je poznatih faca. Neki od njih zaslužuju puno bolji materijal, dok su si neki pronašli materijal koji savršeno odgovara njihovim sposobnostima. Ioan Gruffudd u mnogim scenama ima “Što-mi-je-ovo-trebalo” izraz lica, a Tara Summers (Boston Legal) zaslužuje puno bolju ulogu od ljubomorne bogatašice koja se iz scene u scenu prenemaže. Je li Gellarica jednostavno nesposobna ili je redatelju bilo lijeno dati joj bilo kakav savjet, teško je prosuditi, ali uopće nema nikakve razlike između njezine Bridget i njezine Siobhan, osim što Bridget ima raščupanu kosu i podočnjake, a Siobhan skupu frizuru i ogromne naočale. Kristopher Pollaha samo je preselio iz Portlanda u New York i promijenio ime iz “Baze, Lux’s father” u “Andrew, the cheating bastard”.

Kao što sam natuknuo na početku recenzije, Ringer je slučaj loše realizirane serije čiji su autori očekivali da će sama snaga imena Sare Michelle Gellar moći nositi seriju. Predvidljivost, loša gluma i amaterski scenarij samo su jedni od velikih problema koji su zahvatili seriju. A kako stvari stoje s gledanošću, Ringer će mučiti gledatelje najkasnije do svibnja. Jedna od najiščekivanijih novih serija pretvorila se u jedno od najvećih razočaranja sezone.