Recenzija: Magic City – Vizualno perfektan, sadržajno pomalo šupalj

Osobno više volim pročitati dobro ili lošu recenziju za neku seriju nego si pokvariti iznenađenje pozitivno ili negativno gledajući trailer. Tako sam zasad barem odustao od gledanja ovogodišnje nove HBO-ove serije Luck. Odgledao sam veoma obećavajući pilot nakon kojeg sam odgledao i preview ostatka sezone i imam osjećaj da znam sve što će se dogoditi kroz cijelu sezonu. A to ne volim…

Magic City. Radnja serije smještena je na kraj 50-ih u Miami i vizualno veoma dobro uspijeva uhvatiti svu čar i glamur života na viskoj nozi u to vrijeme. Priča se vrti oko hotela Miramar Plaza čiji je vlasnik, ujedno i glavni lik serije, Ike Evans (vrlo dobri Jeffrey Dean Morgan) koji se bori sa svakodnevnim upravljanjem najluksuznijeg hotela u gradu. Hotel, doduše, ne može generirati dovoljnu zaradu, zbog čega je Ike prisiljen prodati gotovo pola udjela u vlasništvu hotela najopasnijem čovjeku u gradu, mafijašu Benu Diamondu (Danny Huston). Ike osim upravljanja hotela pokušava žonglirati sa kompliciranim odnosom sa obitelji od svoje preminule supruge, kockanjem, kompliciranim odnosom sa ocem i sve to pod paskom državnog tužilaštva koje se pokušava preko njega dočepati okorjelog Bena Diamonda.

Dio radnje serije vrti se i oko Ikeove nove, prekrasne supruge Vere (Olga Kurylenko), koja se pokušava izboriti za naklonost svoje nove djece, najviše kćeri Laure (Taylor Blackwell), kojoj nedostaje majka. Najstariji Ikeov sin, Stevie (Steven Strait), je očeva desna ruka, okorjeli ženskar koji slučajno završi u opasnoj vezi sa novom ženom najopasnijeg čovjeka u gradu, prekrasnom Lily Diamond (Jessica Marais). Drugi sin, Danny (Christian Cooke), je sušta suprotnost ocu i starijem bratu — u karijeri pokušava napredovati čisto i pošteno kao pravnik. Danny je u romantičnoj vezi sa kćeri šefa osiguranja Miramar Plaze, prekrasnom Mercedes (koju glumi kćer Andyja Garcie, djevojka muškog imena Dominik García-Lorido).

Prvi mali problem, ako se to tako može nazvati, je odabir glumaca. Svaki glumac i glumica u seriji izgledaju blještavo i spektakularno. Serija je inače sjajno producirana, poput vremenski bliskog Mad Mena i možda Boardwalk Empirea sa sjajnim kadrovima i odlično odjevenim glumicama i glumcima. Ali kad se to blještavilo slegne, glumački nastupi su dosta razočaravajući. Svaki glumac u seriji izgleda dobro, ali bez previše talenta. Šteta što je odličan, ne toliko zgodan i karizmatičan, karakterni glumac Leland Orser, koji je glumio predsjednika sindikata, ubijen u prvoj epizodi. Možda su producenti trebali po uzoru na prvotnospomenutu seriju Luck dati neku ulogu nekoj provjerenoj glumačkoj zvijezdi. Iako to košta, a Starz nije HBO… Ponekad epizoda izgleda kao nekakav dugačak videospot od pedesetak minuta, sa nejasnim dijalozima. Što je druga glavna mana ove serije, veoma neobičan scenarij. Na tren pisan u stilu film noira iz 60ih i onda na trenutke kao tipična slična serija novijeg datuma.

Još jedna usputna poveznica sa serijom Mad Man je ta da svaki lik u seriji puši. Često kadar započinje na način da netko od likova postavi neko pitanje, pa lik kojem je pitanje postavljeno traži cigaretu, pali cigaretu, udahne dim, izdahne dim i onda izgovori nekakvu duboku misao. I tako u nedogled. Glavni negativac serije, mafijaš Ben Diamond aka “The Butcher” (mesar), uglavnom se izležava ispred svoje ogromne vile i bazena i onda sipa mudre poslovice koje nemaju smisla. Naravno, za to vrijeme njegova gola ili ponekad polugola žena pliva bazenom i onda pozira nekoliko sekundi da upečati kadar. Neobavezna golotinja odavno je mamac za bolju gledanost, a Starz je postao poznat po tome. Tadašnje 1959. godine žene još nisu imale silikonske umetke, ali to nije previše smetalo ljude koji su radili casting, pa tu serija malo gubi na vizualnom kredibilitetu.

Nekakva konačna ocjena serije je prolazna. Pomodna i zanimljiva serija koju nakon gledanja nemate neku potrebu više analizirati jer se tijekom gledanja serije niste zbližili sa ni jednim likom. Solidna večernja razbibriga.