Recenzija: Helix – bez mašte i samo dovoljno, u maniri mreže

Indikativno je da je zadnja dobra znanstveno-fantastična serija na Syfyju ujedno i zadnja emitirana pod starim Sci-Fi kanal brandom. Možda to i nije zahvalna usporedba jer je ta, zadnja njihova dobra serija, ujedno i najbolja znanstveno-fantastična serija ikad, Battlestar Galactica. Da – bilo je problema s krajem, da – možemo se čak i svađati da li je to stvarno najbolja znanstveno-fantastična serija ikad, ali zato smo i ovdje. Da imamo nekakvo mišljenje i da ga možemo, odnosno, u ovom slučaju – mogu izraziti. Nisam siguran kako uredništvo stoji s Galacticom u globalu televizijske znanstvene fantastike, ali svi smo gledali i svi smo uživali. No, digresiram sad.

Helix, nova Syfyjeva serija nije dobra kao Galactica, ali ona to ni ne mora biti. Serija prati tim znanstvenika iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti predvođenih Dr. Alanom Farragutom (Billy Campbell; The 4400, The Killing) koji putuje u istraživačko postrojenje na Arktik zbog potencijalnog izbijanja bolesti. Kako to obično biva, u istaživačkom postrojenju nije sve kako izgleda, a voditelj istoga, Dr. Hiroshi Hatake (Hiroyuki Sanada; Sunshine, Lost) skriva neke tajne od novopridošlog tima.

Voditelj tima, Alan Farragut, nije samo došao na Arktik zato što mu je to posao, već zato jer je jedan od zaraženih pacijenata njegov brat, Peter (Neil Napier; Riddick, Bullet in the Face). Pored Alana, u ekspediciju odlaze i njegova bivša žena, Julia Walker (Kyra Zagorsky; Supernatural), koja ima povijest s obojicom, mlada znanstvenica Sarah Jordan (Jordan Hayes; House at the End of the Street, Flashpoint), bojnik Sergio Balleseros (Mark Ghanimé; Emily Owens M.D., Soldiers of the Apocalypse) i Doreen Boyle (Catherine Lemieux; White House Down) kao svojevrsna comic-relief znanstvenica. Neuspješna, naravno. Likovi su prilično standardne dvodimenzionalne šablone s pokojom trunkom osobnosti, ali da su jako zanimljivi – nisu.

Billy Campbell je Billy Campbell, ako ste ga gledali u bilo kojoj seriji, bilo kojem filmu, on je i dalje taj isti lik kojeg već godinama igra u skoro svakom projektu. Trokut između njega, bivše žene Julije Walker i mlade Sare Jordan nategnut je i djeluje kao izvučen iz Glorijinog ljubića. Pokušaj karakterizacije sva tri lika vezanih jednom potrošenom scenarističkom niti nepotreban je i ne djeluje dobro. Osim tajnovitog voditelja istraživačke postaje, Hiroshija Hatake, najzanimljivijeg lika u ove dvije epizode (vjerojatno samo zbog Sanade koji ga portretira), jedini koji je pokazao potencijala je Sergio Balleseros, isto zato što nije pokazao sve karte.

Radnjom, Helix pokazuje utjecaje Outbreaka, Thinga i Andromeda Straina, nešto što su strani mediji već primjetili, što nije čudno obzirom da je Ron D. Moore čak i napisao vrlo rani draft za remake The Thinga. Moorea se često spominjalo uz Helix, ali osim naljepljenog imena i titule izvršnog producenta, ovo je projekt Camerona Porsandeha, koji u svojoj biografiji nema ama baš ništa, sudeći po IMDb-u. Čudnije od toga je da je showrunner same serije Stephen Maeda, čovjek koji je radio na drugoj sezoni Losta. No ovdje ne staju imena jer je pilot s Porsandehom, odnosno drugu epizodu, pisala Lynda Obst (i Keith Huff), jedna od producentica na Contactu, ali i Nolanovom Interstellaru. Mnogo je imena ovdje, prava kaša svega i svačega, a i sam pilot u nekim trenucima djeluje nabacan i zbrzan. Syfy je uložio solidnu količnu novca u produkciju i to se vidi na ekranu, neki dijelovi pilota zbilja su prekrasno režirani, zaslugama Jeffreya Reinera, ali građe oko kostura baš i nema. To se može još promijeniti tokom sezone, ali nakon pogledane dvije epizode, koje je Syfy reklamirao kao jedan dugački pilot, serija nit’ smrdi nit’ miriši.

Helix je prilično uobičajena Syfyjeva serija s odličnom marketinškom kampanjom, koja nudi određenu, ali ne i zavidnu količinu misterije i uzbuđenja, plitkim i monotonim likovima, vrlo dobrom produkcijom i izgledom, ali manjkom svega ostalog. “Pilot” i “Vector” su dvije solidne, ali ne baš vrlo dobre epizode koje ćete pogledati i vrlo brzo zaboraviti. Syfy se i dalje trudi naći svoju sljedeću veliku seriju, ali bojim se da Helix to nije i da neće to postati. Battlestar Galactica i dalje je iznimka, hvatanje munje u boci kako bi rekli Ameri – rijedak kreativni podvig, još uvijek neuhvatljiv za mrežu. Preporuka fanovima žanra, svima ostalima – ne očekujte previše.