Kada je Davies oživio franšizu, po prvi put uveo je misteriozan pojam Vremenskog rata. Svi su se fanovi, kako postojeći tako i novi, čudili prisjećanju i uspomenama devetog Doktora na taj nemili događaj, događaj koji je na njega ostavio duboke ožiljke i ponekad pokazao na Doktorovu mračniju stranu. Svi smo suosjećali s njime, iako nam nije bilo poznato što se zapravo dogodilo. Bilo je tu riječi o Doktorovoj vrsti, o skakanju kroz prostor i vrijeme, o nemilosrdnim borbama za prevlast između Galifrejaca i Daleka, a sve se završilo nepovratnim uništenjem. Jedini preživjeli koji je mogao pričati o tome bio je Doktor.
Davies je započeo eru idejom o novom poglavlju Doktovorih avantura, a ujedno i skrivenim sjećanjima na nešto što je toliko davno prošlo (iako je za Vremenskog lorda “davno” relativan pojam). Kroz prvu sezonu saznali smo malo više, no opet nedovoljno. Daleci su dolazili i odlazili, reklo bi se standardno, tako se to u klasičnoj seriji stalno odvijalo. O Doktorovoj vrsti pak nismo saznali ništa, čak ni na kapaljku.
Sometimes I think the Time Lord lives too long.
Sve do finala treće sezone. U djetinjstvu Doktorov najbolji prijatelj, od tada najljući neprijatelj, pojavio se na Zemlji s planom osvajanja, izazivanja, vladanja, uništenja. Master je Doktora podsjetio na nekadašnja vremena Gallifreyja, njihovo zajedničko vrijeme i početak svega budućeg. Dobili smo prizore galifrejske Citadele, veličanstvenog crvenog neba i susreta sa Nekaljenim raskolom, izvorom svega zla u Masteru. I tu je zapravo počeo zaplet Daviesove vizije.
The Doctor: I wonder what I’d be, without you.
The Master: Yeah.
Sada smo konačno pogledali i sami vrhunac. Drugim povratkom Mastera na Zemlju sve se počelo odvijati veoma brzo. Davies je imao u planu priču zaključiti svojim odlaskom. Sve ono što je ostalo u zraku tokom prethodnih godina, sada je barem djelomično uspio smisleno povezati. Dobili smo priliku po prvi put vidjeti Vremenske lordove, ponešto različite od onih koje smo očekivali. Timothy Dalton možda i neće ostati kao (treći) najomiljeniji Galifrejac, no svakako je svoju ulogu odradio savršeno. Spletkarenje i bijeg od nevolje u koju su se Lordovi sami zapleli nova je strana medalje koju nikako nismo očekivali, no začuđujuće je dobro ispala, kao i saznanje o razlogu Masterove psihotičnosti. Bijeli dijamant koji su i Master i Doktor odmah prepoznali nije najbolji i najlogičniji način da se povežu prošlost, budućnost i vrijeme u kojem se nalazio uništeni Gallifrey, no poslužio je svojoj svrsi.
The Doctor: Back into the Time War, Rassilon. Back into hell!
Odnos Mastera i Doktora ovdje je bio na novoj, dosad neviđenoj razini. Nismo znali da su nekada bili najbolji prijatelji, nismo znali da su djetinjstvo i mladost provodili zajedno u igri, nismo znali ni da je Masteru ovoliko stalo do bilo kojeg drugog Vremenskog lorda. Posebno u oko upada prizor nakon što Master svojim elektricitetom ošamuti Doktora, odmah ga uhvati da ipak ne padne tako naglo na tlo. Detalj, no koji toliko mnogo govori o prošlosti koju zajednički dijele.
Vidjeli smo još jedno čvrsto muško prijateljstvo. Scena iz prvog dijela, koja je odmah postala klasik i koju fanovi definiraju kao “scena u kafeu”, vjerojatno je jedna od najdirljivijih i najemocionalnijih u novoj seriji. Doktor prvi put otvara srce i dušu te Wilfu govori da ga je strah umrijeti. Tome svjedoči i posljednja scena u seriji kada radi Doktorovog odupiranja strada gotovo cijela TARDIS, lomeći prozore i zapalivši njenu unutrašnjost.
I don’t want to go.
Doktor nije imao izbora. Jedna sezona više bila mu je dovoljna kao bonus, Donna je psihički platila njegovo inaćenje, no sada je kraj desetom Doktoru. Jeziva četiri kucanja presudila su u Wilfovu korist i spas njegova, iako naizgled nebitnog, staračkog života.
Hair… I’m a girl! No! No! I’m not a girl!
A novi Doktor nam je tu. Jedanaesti po redu, sa sjećanjima svih prethodnih i uspomenama na bezbroj avantura koje nije proživio iz prve ruke, sa leptir-mašnom i ženskom frizuricom, spreman da osvoji novu suputnicu a usput i poneki novi svijet. Zemlju treba spasiti, TARDIS preurediti, Daleke ponovno šutnuti u metalnu pozadinu i negdje opet pronaći starog prijatelja. Doktor je umro, živio Doktor!
Žanr:
Autor:
Mreža:
Glume:
Datum premijere:
Lijep osvrt. Tennant ce uzasno falit kao Doktor. I Simm kao Master jer imam neki filing da ga Moffat nece bas upotrebljavati, ali Davies mu je namjerno ostavio onakav kraj, u slucaju da mu Simm i Master opet zatrebaju.
Epizoda nije bila medu boljim RTD-ovim, ali ima srece sto mu je ovo zadnja, pa cu ga malo ostaviti na miru. :)
Hoću da vrate Timothya Daltona. Odličan je bio.
Mda, ni meni epizoda nije bila baš sve što Tennant zaslužuje za odlazak, ali bolja od prvog dijela. Ova recenzija mi je čak skoro pa bolji oproštaj od Tennanta od epizode. Meh.
Nisu mi još uvijek prodali Smitha, ali kao što je već milijun puta rečeno, zna Moffat što radi.
Eh, i tko je bila ona žena koja se Wilfu pojavljivala? Prethodnica weeping angela? Doktorova mama? Kćer? Donna?
@Dario jel to ova nova companionka u avataru?
Ja sam nekako uvjeren da je ona zena bila njegova mama.
“@Dario jel to ova nova companionka u avataru?”
Nego. :) <3 Karen Gillan.