Lost 6×09: Ab Aeterno

Kosmat i neobrijan, relativno mlad čovjek negdje se jako žuri na svom konju. Godina je 1867. Tenerife, najveći od sedam Kanarskih otoka, je u velikoj krizi. Ljudi su siromašni, gladni, žedni i bijedni. Emigriraju u velikom broju prema Novom svijetu, u nadi za boljim životom. Čovjek silazi s konja i ulazi u svoju kuću gdje nalazi vlastitu ženu kako se trese od groznice i leži teško bolesna. Pod svjetlom kućnog lampiona, ispod čupave kose i brade, prepoznajemo konture lica Richarda Alperta. Richard, kao i većina njegovih sunarodnjaka, nema novca da svojoj ženi plati posjet doktora i lijekove. Moli ju da izdrži još malo, te pod velikim pljuskom opet sjeda na svog konja i odlazi do pola dana udaljenog liječnika.

Mislio sam ovaj put naš tjedni osvrt početi teorijom za flash-sidewayse kao što sam obećao prošli put, no to će ipak morati pričekati slijedeći tjedan, jer danas slavimo Nestora Carbonella. Richard Alpert se prvi put pojavio prije tri godine, i to u prvoj epizodi nakon onog katastrofalnog niza od šest užasnih epizoda na početku treće sezone. Prva Alpertova epizoda ujedno je bila i prva s Juliettein flashbackovima, “Not in Portland”. Tko bi rekao da će se Richard Alpert pretvoriti u jednu od najvećih enigmi u seriji. “The Man Behind the Curtain” je bila prekretnica za Richardov lik, kada ga je mladi Ben sreo u džungli. Tada se već znalo da nešto s Richardom nije u redu. Konačno smo doznali i što se dogodilo.

Richard se već 140 godina nalazi na otoku i nakon što je Jacob umro, Alpert se s punim pravom osjećao prevareno i izigrano. Jednim dijelom je i sam kriv jer je odabrao takav dar, koji mu je Jacob i omogućio. Pitanje samo ostaje da li mu Jacob prve dvije želje nije mogao ili nije želio ispuniti U kratom uvodu epizode, Jacob posjećuje mumificiranu Illanu u ruskoj bolnici i zadaje joj zadatak čuvanja kandidata. Illana na otoku konačno informira naše Lostiese zašto je došla. Svoj dio posla je obavila, vrijeme je da Richard s grupom podijeli što on zna, kako i kamo dalje. Vrlo nekarakterističnim, nervoznim smiješkom Richard govori kako on ništa ne zna. Richard je ljut i u svojem u monologu objašnjava tajnu otoka:

Želite li znati tajnu koju ja već dugo, dugo znam? Vi ste svi mrtvi. Mi smo svi mrtvi. Ovo nije otok. Ovo je pakao.

Nakon što je objasnio svima što je otok, Richard je pobjegao duboko u džunglu i tako započeo najduži flashback u povijesti serije. Ispravite me ako sam u krivu, ali mislim da niti jedan flashback/forward/sideways prije nije bio duži od jučerašnjeg Alpertovog. Po ljestvici očekivanosti, Alpertova epizoda negdje je iza finala serije, a ispred sljedeće (ako će takve uopće biti) Desmondove. Je li ispunila očekivanja? I te kako. Dobili smo sjajan Alpertov flashback, njegovu životnu priču, na neke stvari smo dobili konačne odgovore, ali i neke dodatne tajne. “Ab Aeterno” me jako podsjetio na prvu Desmondovu epizodu, na finale druge sezone. Njihove priče dijele neke sličnosti, ali i vrlo različite krajeve. Desmond Hume je, bar za sada, svoj hepiend dobio, ali i zaslužio. Richard Alpert ga nikad vjerojatno neće dobiti.

Nakon 140 godina na otoku, umorio se od čekanja, sumnja u sebe, svoju vjeru i odabir, te jedini izlaz vidi u Čovjeku u crnom. Smokey ga je nakon dolaska na otok uvjerio da će svoju Isabellu vidjeti ako ubije Jacoba. To nije učinio, ali mu je Smokey rekao da ima njegov broj ako se ikad predomisli. Richard se predomišljava, ali sva sreća, Hurley ga susreće prije nego što se Smokey uspio pojaviti. Hurley Alpertu omogućuje (posljednji?) trenutak sa ženom. “Dovoljno si se napatio, dovoljno si čekao, izdrži još malo i nemoj sad pokleknuti”, kao da govori Isabella. Alperta ne čeka sretan završetak, Hurley mu govori kako će morati spriječiti Čovjeka u crnom da ode s otoka.

Pročitaj još

Knjiga: Noel Murray i Emily St. James — Lost: Back to the Island

“Ab Aeterno” je možda dao konačni odgovor na pitanje tko je loš, a tko dobar. Jacob definitivno u ovom trenutku izgleda da je onaj za kojeg se predstavlja, a Čovjek u crnom je bad guy ove priče. Odlično mi je što Lindelof i Cuse nisu pretvorili cijelu seriju u nekakvu veliku igru dvojice natprirodnih likova, u kojoj postupci naših lostiesa nemaju nikakve važnosti. Bilo bi prilično razočaravajuće da je sve što smo do sada gledali, svaki postupak Sawyera, Jacka, Lockea i ekipe, bio dirigiran pod dirigentskom palicom nekog drugog. Jacob je lijepo objasnio da svaku osobu koju dovede na otok pušta da svojom slobodnom voljom odlučuje gdje će, kada će i kako će odabirati vlastiti put. Jacob se ne želi mješati u odluke koje će ljudi dovedeni na otok donositi. “Zašto bih to napravio?”, govori Jacob, na što će mu Alpert: “Ako ti nećeš, on hoće”, misleći na Čovjeka u crnom.

Lijepa je i metafora kojom je Jacob objasnio otok. Lindelof i Cuse su uvijek odlično baratali metaforama i ova sa bocom, čepom i vinom nije bila nimalo lošija od prošlogodišnje Faradayeve sa preskakanjem ploče i putovanjem kroz vrijeme. Jacob je tamničar, Čovjek u crnom je zatvorenik, a otok je kavez, koji Čovjek u crnom ne može otvoriti. Bar do onog trenutka kada se konačno rješio svog tamničara. Je li u ovoj metafori netko od naših likova ključ koju će Čovjeku u crnom pomoći skroz otvoriti vrata tamnice? Odlična, odlična epizoda, sve mi je više žao što se bližimo kraju, jer ovakvu kompleksnu, epsku priču nećemo nikad više gledati na broadcast mrežama. Uživajte dok još možete ljudi. Ajmo na metkovne točke.

• Već sam spomenuo, ali vrijedi ponovno reći. Nestor Carbonell mora dobiti Emmya ove godine. Svaka čast Emersonu, O’Quinnu i Hollowayu, ali Carbonell ih je jučer sve popišao.

• Kapetan Black Rocka, Magnus Hanso je umro nakon što je brod udario u otok. Osim što je Jacob izazvao oluju kojom je dovukao Black Rock na otok, jačinom oluje je uništio kip (brod ga je silinom udarca slomio) i bacio Black Rock duboko u džunglu da se više ne mogu iskopati.

• O’Quinn je odličan kao Smokey, ali Titus Welliver je još bolji. Duboki glas, pogled, stav… jednostavno čovjek isijava nekakvom zlom karizmom. U zadnjoj sceni je potrgao flašu i izlio vino. Znači li to da Smokey ima način kako zaobići pravila i uopće ne dirati čep, koji metaforički predstavlja otok i zadnju liniju obrane od zla?

• Michael Giacchino je skladao potpuno novu glazbenu temu za Richarda Alperta. Želimo soundtrack za šestu sezonu što prije.

• Ukrast ću jednu točku od američkih kolega. Je li ikoga podsjetilo na Carnivale kada je Smokey dao oružje Alpertu da ubije Jacoba? Cijeli taj good vs. evil koncept, koji nije revolucionaran, smrdi na Carnivale, a oružje je samo bilo dodatni plus. Šteta što Alpert nije bar uspio upiknuti Jacoba da vidimo jel ima plavu krv.

• Alpert je živio na Tenerifama, koje su poprište najveće avionske nesreće u povijesti (kao što nas je premijera treće sezone Breaking Bada naučila). Godina kada se nesreća dogodila? 1977. Godina kada je Juliette aktivirala nuklearnu bombu? 1977. Slučajnost?

• Prvi časnik, odnosno kapetan, Black Rocka je kupio Alperta za roba, te ga je tako spasio vješanja. Black Rock je putovao prema Novom svijetu, što ne mora značiti sjevernu/južnu Ameriku. Poznato je iz dnevnika kapetana Black Rocka (“The Constant”) da je brod putovao iz Portsmoutha prema Novom Sijamu. Godine se baš ne poklapaju jer se Black Rock smatrao nestalim još od 1852.

• Prvi puta da je “normalna” epizoda trajala skoro 47 minuta. Dodatnih pet minuta je odlično iskorišteno.

To bi bilo to za danas, odlična epizoda, zato i prva petica od mene.

 Loading ...