Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×07 – Second Opinion; 3×08 – He is Risen
Danas se opet moram ispričati na kašnjenju, ovaj put za izgovor ću iskoristiti savršenu epizodu Doctor Whoa nakon koje nisam baš mogao razmišljati o bilo čemu drugom, kamoli to još pretočiti u riječi. Srećom, uspio sam se othrvati želji da epizodu pogledam ponovno prije nego što ovo završim. Vjerojatno bi to bilo teže da i ove dvije epizode Sopranosa nisu bile prilično odlične. (I za to što ovi osvrti nisu baš najbolji ću isto okriviti Doktora)
3×07 Second Opinion
Scenarij: Lawrence Konner
Režija: Tim Van Patten
Originalno emitirana: 08.04.2001
Druga mišljenja u ovoj epizodi traže Carmela i Junior. Potonji o statusu svog tumora na želucu i tek na Tonyjev nagovor, pošto je svojim trenutnim liječnikom vrlo zadovoljan – jer se zove John Kennedy. Već nakon Tonyjevog prvog rukovanja s doktorom bilo je očito da će do kraja epizode doći do konflikta među njima. Humorom prožet sukob na kraju je ispao trivijalan, dodatno i zbog toga što su nam scenaristi kroz Kenneydjev stav na konzultacijama kako ne preporuča daljnje operacije jer ne želi da mu drugi doktor visi nad vratom, poručili da nas ne treba dirati što će ga Furio i Tony malo zastrašiti. Dapače, drago nam je što je na kraju pružio malo utjehe nemoćnom starcu koji je nekad bio moćni kriminalac, a sada mu je ostao samo trapavi potrčko, strah od zatvora i duhovi prošlosti.
Duhovi prate i Tonyja – prvo ga na Pussyja podsjeti govoreća riba (zbog koje opet Georgie dobije po glavi), a zatim i njegova žena. Riba je bila odličan podsjetnik, a lijepo je bilo vidjeti i što se događa s Angie, kao i produbljivanje tenzija između Chrisa i Paulija (čija nas svojevrsna kulminacija čeka kroz nekoliko epizoda), no ova epizodi gotovo u potpunosti je Carmelina – još i najmanje zbog činjenice da je Edie Falco za ovu epizodu osvojila Emmy.
Prilično sam siguran da sam bar jednom to već rekao, ali iako se možda na prvu ruku čini da nije tako jer u dobar dio radnje nije uključena, Carmela je drugi najbitniji lik u seriji. Ovo nije ni prvi put da se bavimo njenim dvojbama oko vlastitih životnih izbora – sjetimo se samo njenog sloma pred župnikom u prvoj sezoni – ali dok je župnik bio više sklon nekoj vrsti racionalizacije, psihijatar kojoj ju je Melfi preporučila odlično je odrješit u svom stavu da je jedino ispravno za nju da uzme djecu i započne novi život bez Tonyja, njegovog novca i utjecaja. Umjesto toga, svojim utjecajem na njega ona na kraju iskamči $50.000 za donaciju Columbiji, a iako se to čini kao mala jadna pobjeda za nju i povratak na status quo, ovdje su i dodatno postavljeni temelji za nastavak ove priče – uz sjajno odgovarajuće taktove Black Books Nilsa Lofgrena.
3×08 – He Is Risen
Scenarij: Robin Green & Mitchell Burgess i Todd A. Kessler
Režija: Allen Coulter
Originalno emitirana: 15.04.2001
Nakon što je u prošloj epizodi potpuno zanemaren, sukob Tonyja i Ralphieja ovdje je centralna tema, koja je na kraju i razriješena nelagodnim primirjem, a u međuvremenu smo dobili i kratki tečaj iz mafijaških pravila, no po dobrom običaju serije, samo u nekoliko natuknica. Smiješno je što se na kraju problem zapravo riješio sam od sebe – Gigijevom smrću od zatvora – vjerojatno i najsmješnijom smrti u seriji. Možda bi mogli reći i da je to bio očito umjetni scenaristički manevar kojim su glatko riješili situaciju, ali u Sopranosima nije ništa neobično da se tako stvari poslože gotovo nasumično (od Meadowinog nedavnog uzimanja ozvučene lampe do recimo Richijevog ubojstva). Odlični su bili i Pantoliano (ono pokunjeno ispričavanje je bilo stvarno efektno) i Gandolfini (u epizodi sa stvarno puno momenata Tonyjevog jedenja), a predobro je bilo i kako je Johnny Sack odigrao ulogu medijatora.
Ralphova i Tonyjeva priča isprepletena je sa slavljenjem Dana zahvalnosti (slučajno smo pogodili isti vikend s rewatchem, dok je epizoda originalno emitirana na sam Uskrs) kroz otpozivanje Ralpha i Rosalie s večere kod Soprana i začetkom veze Meadow i Jackieja Jr. Ostavit ću vama da taj dio radnje komentirate – rekao bih samo kako je simpatično bilo što ih Rosalie već ženi, a Carmela i Tony, čini se nisu baš sretni, već bi htjeli da se Meadow makne iz tog okruženja (dobro, možda ne baš u ruke crncu).
U epizodi je debitirao još jedan prilično bitan lik – ne, nije Janicein narkoleptični novi dečko – već Gloria Trillo, Tonyjeva nova ljubavnica koju upoznaje kad im se preklope termini za terapiju. Za njihov odnos će isto već ubrzo biti puno bolje prilike za komentiranje. Taj susret je bio najbitniji događaj na Tonyjevoj terapiji, uz onaj lijepi detaljčić da otprati doktoricu do auta, koji je, između ostalog, komentirala ona na svojoj terapiji. Odličan je bio taj njen razgovor s Elliotom, napokon malo širi od njenih problema u liječnju Tonyja.
Ponovno je na kraju bila odlična pjesma, The Captain Kasey Chambers, koja me uvijek kad ju čujem podsjeti na Tonyja i Gloriju, iako se možda više tekst odnosi na Ralpha? Usput, obećajem da ću jednog dana (do kraja rewatcha) vratiti i Deezer playliste s muzikom iz epizoda, zajedno s ovim propuštenima.
Napokon pogledano, ali samo 7.
To je već sedam epizoda bez Pussy-a, čija žena živi bolje nego dok je on bio živ. Razumljivo je da se Carmela ljuti na Tonya što dijeli novac bezveze, dok s druge strane školi ne da više od 5000 dolara.
Ova me epizoda podsjetila na College iz prve sezone, kada se Carmela ispovjedala paroku. Ova epizoda se opet više centrirala na nju, i mogu reći da mi je ona jedan od najboljih likova u seriji. Ona živi u dvojbi odkad se udala za Tonya. S jedne strane je strah što joj je muž mafijaš, a s druge joj je strane drago što uvijek imaju novaca. Edie Falco je odlična glumica. U ovoj epizodi, Carmela je bila sama u kući cijeli dan, zato joj je i bilo onako drago kada je vidjela AJ-a. Tony je na poslu cijeli dan, Meadow na koledžu, dok je AJ bio na ekskurziji.
Paulie je baš gad u ovoj epizodi, bezveze siluje jadnog Christophera.
Sjajan je bio Junior, pogotovo glumac koji ga glumi. Baš je dobro prenio taj strah od smrti na lika. Baš mi je žao Juniora, potpuno obrnuto od prve sezone.
Ja nisam stigao Sopranose jer sam binge-watcho Person of Inerest. Naravno, po kvaliteti ove dvije serije su neusporedive, ali stigao sam s POI-om taman kad je postao odličan, kraj 2. sezone kada je došla Shaw. Jednostavno te tjera da upališ sljedeću epizodu :D
Daa odličan je Person of Interest :))
SECOND OPINION
– Junove fantazije kad pada u komu su presmiješne (…stay home, clip your coupons, be a happy man…)
Kako je Jun s jedne strane običan starac, ova epizoda baš pokazuje tu treću dob :D kako Jun misli da mu spletkare iza leđa (pogotovo Tony), boji se smrti, neće mu se umrijet… ne vjeruje doktorima, osim svom omiljenom Kennedyju… :D
– u prvim scenama, kad Kennedy izađe dati dobre vijesti o operaciji, u čekaonici je 5 starih i sredovječnih mafijaša (valjda su svi mafijaši? možda je poneki samo Junov frend s binga :D), svi u smeđe-crnim i kariranim tonovima … Tonyjeva kombinacija: karirani sako i bijela dolčevitka xD
– jadni Georgie stalno dobiva batina, što je smiješno jer je veliki tip. Čini se tako bespomoćno.
– Chris se suočava sa svijetom u kojem nije sve tako jednostavno. Paulie je dosta oštar prema njemu, baš me zanima kako će to eskalirati… već u ovoj epizodi Chris poseže za svojim pištoljem. Samo ne znam zašto je Paulie tako oštar prema njemu. Možda mu je dobro došao kao protege na kojem se može iživljavati.
– scena kad Tony vadi bunt novčanica iz džepa kaputa i daje Carmeli 5 tisuća :D
– dio s Carmelom kod doktora je napet… Carmela razmišlja o situaciji. Iako joj je prilično OK ipak uzeti tih 50 tisuća za Meadwoinu školu. Edie Falco je dakle osvojila Emmyja za ovu! Da, odlična je, pogotovo kako ima Tonyja pod potpunom kontrolom. Uvijek mi je njezina uloga ostala u sjećanju (ono davno kad sam gledala Sopranose povremeno na TV-u) kao snažna, suprotstavljajuća. Iako i Carmelini nokti komotno mogu osvojiti jedan Emmy. :D
– Furio nema baš screen timea u ovoj sezoni! Bilo mi ga je drago vidjeti. :D
Imat će sljedeće sezone Furio nešto više screen timea, bar koliko se sjećam. Ima zanimljiv storyline, u svakom slučaju.
HE IS RISEN
– Ralph… jesam već rekla da me podsjeća na Joe Pescijevog lika u Goodfellas?
– zanimljiva je Silvijeva uloga, kako savjetuje Tonyja. Kao da je on savjetnik o etici mafijaša. Što se smije, što se ne smije, što bi bilo priklano… all things considered, zaključuje da Ralph ima legitimni beef. Kako kaže Ralph u sceni poslije, kad i on sa svojim „savjetnicima“ važe situaciju: „Rules are rules. Otherwise, what? Fuckin’ anarchy.“ xD
Ralph donosi puno love u „zajednicu“. Zanimljivo je vidjeti, kako i otkuda dolazi taj novac mafijašima, koji Tony vadi u svežnjevima iz džepova. Kako oni dijele između sebe cut.
-hilarious je način na koji Tony opisuje Melfi što se dogodilo, što ga brine: „He caused the early retirement of somebody else.“ „Ordinarily, I would just, you know put him out to pasture.“
– paralela između Meadow i Tracee se pojavljuje opet kad Tonyja Meadow podsjeća na Tracee.
– Meadow i Jackie se zbližuju… ali Tonyju ne bi bilo baš drago da zna što joj Jackie dila. Mislim da Jackie nije najbolji izbor za Meadowinog dečka… nije uopće dobar izbor, ustvari. “She is ripe” i slični komentari… hmmm…
– Johnny Sack je mediator… kako puši cigaretu i žvače hranu… profesionalac. :D
– OODlična scena sastanka Ralpha i Tonyja. Uf, htjela sam cijelo vrijeme da se i Tony ispriča Ralphu, koliko god bio sleazebag, ipak se ponizio i vrlo opširno ispričao Tonyju. Bilo mi je žao što ga je Tony samo tako dismissao… ali Johnny Sacks zna: it’s posturing, it’s part of the game…
Pomislila sam: sad će Ralphu samo doći vijest da je capo. Onda Tony dolazi starom Junu i već sam znala da će ga pitati za savjet… Jun je ponosan, postavlja se kao Yoda. „A real contremps you have on your hands here.“ :D
– i tako Gigi umro na WC-u. Tonyja prati sreća; kao onda kad je Janice obavila Richieja za njega. Protagonistima u mnogo serija se stvari slažu, prati ih sretna zvijezda.
Nova veza između Tonyja i zgleda pacijentice dr. Melfi… uz Carmelino stanje uma, koje je bilo istraživano u dubinu u prošloj epizodi, ovo nije baš pametan potez od Tonyja… jer ova ženska očito nije samo neki goomar…
Svi su imali neki izgovor za kašnjenje, a ja ću se pokušati izvući na to da sam nadoknađivao cijelu drugu sezonu Farga (a i Doctor Who je bio izvrstan) :)
U sedmoj je epizodi Carmela stvarno bila odlična, a upravo sam proguglao za koje je sve epizode dobila Emmy i osim College u prvoj sezoni i sad ove, osvojila je i za taj čuveni Whitecaps za koji ti je drago što ide na Valentinovo. Ako uzmem u obzir da je u obje epizode plakala zbog života koji provodi s Tonyjem, jednostavno se bojim onoga što će biti u Whitecapsu! Ali bez spoilera, molim :)
I kad sam već kod Carmele, ona scena kad traži od Tonyja 50 000 dolara, a on joj onako bahato baci tih pišljivih 5000 dolara, a ona onako hladno pogleda kao da je to sitniš, je bila odlična! I recimo da razumijem Carmelu: žao joj je napustiti Tonyja jer je uvijek bio dobar prema njoj, brinuo se o njoj, pogotovo financijski, voli svoju djecu i dobar je čovjek prema njima dok s druge strane ima cijeli FBI i policiju koji se hvataju za slamke kako bi ga uhvatili u nečemu jer mora obavljati prljavi posao. I još kad sve to zna što joj muž radi, mora se praviti glupa i to jednostavno tajiti pred svima jer ako se kojim slučajem nekome povjeri, loše će završiti. Sad se povjerila tom psihijatru malo previše pa me zanima kako će to ići.
I dok sam sad ovo pisao, prisjetio sam se Skyler iz Breaking Bada koja se suočavala s istom odlukom. Ali njihovi položaji nisu uopće isti jer svi dobro znaju što Tony radi za život i cijelu tu priču o mafiji, dok za Waltera nitko ne zna osim nekolicine. Ispada da Carmela ne želi biti neki stereotip ili trophy wife nekog mafijaša koja će se kao obična kućanica družiti s ostalim mafijaškim ženama dok su im muževi “na poslu”. Shvaćam da joj je teško i razumit ću svaku njenu odluku pogotovo nakon ove zadnje scene sa Tonyjem i nekom glupačom koja prodaje aute. Nevjerojatno.
Odnos Chrisa i Paulija me je malo iznenadio. Mislim, uvijek ga je Paulie zezao i zajebavao, ali sam mislio da je to bilo samo to – međusobno zezanje i šala, onako mafijaško-obiteljski, a ispada da se ipak nisu podnosili baš toliko dobro. Baš me sad zanima kako će njihov odnos eskalirati do kraja sezone.
Juniora mi je žao jer je star i jadan i bolestan, a nekad je bio tako moćan. That’s just sad…
U osmoj me je epizodi najviše iznenadila Meadow s još jednim kontrastom nje i Tracy. Dok Tony ne može oprostiti Ralphu zbog ubijanja Tracy što se proteže kroz cijelu epizodu (od otkazivanja večere do onog tužnog govora Tonyju koji je tako i završio), Meadow je opet bila pametna i slupala auto svog dečka samo zato što je bila tako razmažena i sebična i glupa. Ne osuđujem ju, pametna je ona i razumije sve, samo je u toj sceni malo pretjerala (ili se samo napila hahah).
“Ako uzmem u obzir da je u obje epizode plakala zbog života koji provodi s Tonyjem, jednostavno se bojim onoga što će biti u Whitecapsu!”
Očito sam previše rekao. :D
Ili prepozorno pratiš.
Nije bilo izravnih spoilera, samo moje ideje i nagađanja. :)