Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×07 – Second Opinion; 3×08 – He is Risen
Danas se opet moram ispričati na kašnjenju, ovaj put za izgovor ću iskoristiti savršenu epizodu Doctor Whoa nakon koje nisam baš mogao razmišljati o bilo čemu drugom, kamoli to još pretočiti u riječi. Srećom, uspio sam se othrvati želji da epizodu pogledam ponovno prije nego što ovo završim. Vjerojatno bi to bilo teže da i ove dvije epizode Sopranosa nisu bile prilično odlične. (I za to što ovi osvrti nisu baš najbolji ću isto okriviti Doktora)
3×07 Second Opinion
Scenarij: Lawrence Konner
Režija: Tim Van Patten
Originalno emitirana: 08.04.2001
Druga mišljenja u ovoj epizodi traže Carmela i Junior. Potonji o statusu svog tumora na želucu i tek na Tonyjev nagovor, pošto je svojim trenutnim liječnikom vrlo zadovoljan – jer se zove John Kennedy. Već nakon Tonyjevog prvog rukovanja s doktorom bilo je očito da će do kraja epizode doći do konflikta među njima. Humorom prožet sukob na kraju je ispao trivijalan, dodatno i zbog toga što su nam scenaristi kroz Kenneydjev stav na konzultacijama kako ne preporuča daljnje operacije jer ne želi da mu drugi doktor visi nad vratom, poručili da nas ne treba dirati što će ga Furio i Tony malo zastrašiti. Dapače, drago nam je što je na kraju pružio malo utjehe nemoćnom starcu koji je nekad bio moćni kriminalac, a sada mu je ostao samo trapavi potrčko, strah od zatvora i duhovi prošlosti.
Duhovi prate i Tonyja – prvo ga na Pussyja podsjeti govoreća riba (zbog koje opet Georgie dobije po glavi), a zatim i njegova žena. Riba je bila odličan podsjetnik, a lijepo je bilo vidjeti i što se događa s Angie, kao i produbljivanje tenzija između Chrisa i Paulija (čija nas svojevrsna kulminacija čeka kroz nekoliko epizoda), no ova epizodi gotovo u potpunosti je Carmelina – još i najmanje zbog činjenice da je Edie Falco za ovu epizodu osvojila Emmy.
Prilično sam siguran da sam bar jednom to već rekao, ali iako se možda na prvu ruku čini da nije tako jer u dobar dio radnje nije uključena, Carmela je drugi najbitniji lik u seriji. Ovo nije ni prvi put da se bavimo njenim dvojbama oko vlastitih životnih izbora – sjetimo se samo njenog sloma pred župnikom u prvoj sezoni – ali dok je župnik bio više sklon nekoj vrsti racionalizacije, psihijatar kojoj ju je Melfi preporučila odlično je odrješit u svom stavu da je jedino ispravno za nju da uzme djecu i započne novi život bez Tonyja, njegovog novca i utjecaja. Umjesto toga, svojim utjecajem na njega ona na kraju iskamči $50.000 za donaciju Columbiji, a iako se to čini kao mala jadna pobjeda za nju i povratak na status quo, ovdje su i dodatno postavljeni temelji za nastavak ove priče – uz sjajno odgovarajuće taktove Black Books Nilsa Lofgrena.
3×08 – He Is Risen
Scenarij: Robin Green & Mitchell Burgess i Todd A. Kessler
Režija: Allen Coulter
Originalno emitirana: 15.04.2001
Nakon što je u prošloj epizodi potpuno zanemaren, sukob Tonyja i Ralphieja ovdje je centralna tema, koja je na kraju i razriješena nelagodnim primirjem, a u međuvremenu smo dobili i kratki tečaj iz mafijaških pravila, no po dobrom običaju serije, samo u nekoliko natuknica. Smiješno je što se na kraju problem zapravo riješio sam od sebe – Gigijevom smrću od zatvora – vjerojatno i najsmješnijom smrti u seriji. Možda bi mogli reći i da je to bio očito umjetni scenaristički manevar kojim su glatko riješili situaciju, ali u Sopranosima nije ništa neobično da se tako stvari poslože gotovo nasumično (od Meadowinog nedavnog uzimanja ozvučene lampe do recimo Richijevog ubojstva). Odlični su bili i Pantoliano (ono pokunjeno ispričavanje je bilo stvarno efektno) i Gandolfini (u epizodi sa stvarno puno momenata Tonyjevog jedenja), a predobro je bilo i kako je Johnny Sack odigrao ulogu medijatora.
Ralphova i Tonyjeva priča isprepletena je sa slavljenjem Dana zahvalnosti (slučajno smo pogodili isti vikend s rewatchem, dok je epizoda originalno emitirana na sam Uskrs) kroz otpozivanje Ralpha i Rosalie s večere kod Soprana i začetkom veze Meadow i Jackieja Jr. Ostavit ću vama da taj dio radnje komentirate – rekao bih samo kako je simpatično bilo što ih Rosalie već ženi, a Carmela i Tony, čini se nisu baš sretni, već bi htjeli da se Meadow makne iz tog okruženja (dobro, možda ne baš u ruke crncu).
U epizodi je debitirao još jedan prilično bitan lik – ne, nije Janicein narkoleptični novi dečko – već Gloria Trillo, Tonyjeva nova ljubavnica koju upoznaje kad im se preklope termini za terapiju. Za njihov odnos će isto već ubrzo biti puno bolje prilike za komentiranje. Taj susret je bio najbitniji događaj na Tonyjevoj terapiji, uz onaj lijepi detaljčić da otprati doktoricu do auta, koji je, između ostalog, komentirala ona na svojoj terapiji. Odličan je bio taj njen razgovor s Elliotom, napokon malo širi od njenih problema u liječnju Tonyja.
Ponovno je na kraju bila odlična pjesma, The Captain Kasey Chambers, koja me uvijek kad ju čujem podsjeti na Tonyja i Gloriju, iako se možda više tekst odnosi na Ralpha? Usput, obećajem da ću jednog dana (do kraja rewatcha) vratiti i Deezer playliste s muzikom iz epizoda, zajedno s ovim propuštenima.
