Serijalin retrovizor: The Sopranos 2×12 – The Knight in White Satin Armor
Mnogo se toga dogodilo u ovoj epizodi, ali nemoguće je ne osvrnuti se odmah na centralni događaj, jer ne samo da je Janiceino ubojstvo Richieja odmah postalo i zauvijek ostalo jedna od klasičnih scena serije išamaravši nas spektrom emocija od šoka do ushita, već i zato što je vrhunac već sada standardne taktike Sopranosa pribjegavanja antiklimatkičnim završetcima.
Zato što, u normalnim serijama ovako se ne rješava negativaca, pogotovo ne kada još i čitava epizoda vodi epskoj konfrontaciji ili barem smaknuću, Richiejevim konačnim pokretanjem plana za svrgavanje Tonyja. Plana za koji baš i ne nalazi podršku, a čak i Juniorova je lažna te on kraljevski odigra odlučivši ga cinkati Tonyju, pošto mu nije uspio prodati priču kako bi pod njegovim režimom bilo bolje.
I dok je bilo očekivano da beskrajna sreća Richieja i Janice neće trajati zauvijek (usprkos tome što mu nitko drugi ne bi dao da mu drži pištolj uperen u čelo tokom seksa), činilo se kao da će njihov odnos biti dugotrajna smetnja u Tonyjevom životu.
Drugačiju vrstu problema stvaraju mu žena i ljubavnica – prva, nesretna time što ova druga uopće postoji, a druga suicidalna nakon što prekine s njom. Prije nego što se pokušala ubiti, očajna je nazvala Tonyja doma, čime je Carmeli razumljivo prekipjelo (a odlično je što će nešto vrlo slično dvije sezone kasnije dovesti također do jednog od najboljih trenutaka serije), dok Tonyju, izvoru njihove nesreće, njih obje, njihovi osjećaji i zahtjevi manje-više samo iritiraju. Irinu na kraju Silvio isplati (većom sumom nego što je Tony dao Richieju), a Carmela svoj prkos odluči pokazati putom u Rim s Rosalie.
Sjajno se zapravo, a nekako u pozadini, Carmelina priča gradila kroz čitavu sezonu, njen osjećaj nevoljenosti i nesretnosti s njenim odnosom s Tonyjem: od njegovog puta u Italiju na koji je išao bez nje (pa mu sad vraća), preko zahtijevanja vazektomije, na kraju do zaljubljivanja u Vica – kojeg je opet posjetila i ovdje zaključivši njihovu priču, s time da su njihova viđenja raspleta potpuno različita – Carmelino romantično, a Vicovo realno.
Prvi put se ovdje pojavila (iako je prije bila spomenuta) Irinina rođakinja Svetlana, njena gotovo potpuna karakterna suprotnost koja će ostati jedan od simpatičnijih sporednih likova serije.
Za razliku od Jackieja Juniora koji se ovdje isto prvi put ukaže (opet, i kao i Richiejev sin, kao netko tko je stalno bio tu, ali nismo baš čuli za njega ni vidjeli ga) i koji već na prvi pogled izgleda kao da je bahatost naslijedio od strica. No, o njemu ćemo imati dovoljno prilike raspravljati kasnije.
Kad smo već kod iritantnih likova, Janice napušta seriju u jednoj od najljepših scena sezone, netipično iskrenim i dirljivim razgovorom s Tonyjem. Nazvati Janice samo iritantnim likom je prejednostavno, jer je jedan od integralnih i odličnih faktora same obitelji i serije, koji je u ovoj sezoni nakon čitavog života pokušavanja odmicanja od svog odgoja i obiteljske situacije, preimenovavši se i putujući svijetom tražeći mir i smisao, na kraju završila natrag gdje je i bila u mladosti, potpuno zahvaćena utjecajem tog istog odgoja i obitelji kao i Tony, koji se vratio na površinu jednim doslovnim udarcem u lice.
Naslovna tema viteza kojeg Janice, Carmela i Irina neuspješno traže u životu, toliko zaokuplja epizodu da na kraju gotovo i zaboravimo da je i Pussy zauzimao velik dio minutaže, svojom gotovo nevjerojatnom naglom promjenom stava prema FBI-u, dovevši svoje posvećivanje doušništvu do suludih (i tragikomičnih) ekstrema. No, više o Pussyju sutra.
Epizoda: 2×12 – The Knight in White Satin Armor
Originalno emitirana: 02.04.2000
Scenarij: Robin Green & Mitchell Burgess
Režija: Allen Coulter
Ritchie je bio prava ljiga i čak sam na trenutak zavolio Janice, ali onda sam ipak došao sebi i sjetio se da je to Janice, jednostavno je ne mogu smisliti. Uncle Jun je jedan od likova koji mi je konstantno drag ( posebno u nadolazećim sezonama) usprkosom njegovim zločinima te sam se na trenutak prepao da će poduprijeti Ritchiea, ali Jun je to maestralno odigrao. No zato nam se pojavljuje Ritchiev nećak Jackie, pravi mali jazavac spreman da se ugled na strica, on isto dobiva minus :) . Silvio mi se od svih njih čini kao najpametniji, rijetko kad eskalira, pri samome vrhu je, nema bračnih problema (ne spominju se) ne sudjeluje u prljavim poslovima za razliku od samog Tonya, čovik sidi u uredu i kupi paru. Jako mi je žao što ima sve manje i manje komentara, trebalo bi možda usporiti praćenje da povećamo kvalitetu, ja sam na 5. sezoni pa sve komentiram ovako iz glave ali i dalje podržavam ovu ideju i čitam sve tekstove i komentare i ovim putem želim posebno pohvaliti Anu na sjajnim komentarima, užitak ih je čitati :)
Vaaaau!!! Odlična epizoda i odličan tekst: ovo da se tako u normalnim serijama ne rješava negativca; to je, pretpostavljam, ta zasluga Sopranosa i zašto je tako legendarna serija, sad smo već navikli i na takve obrate.
…i ovaj odlomak o Janice je super, nemam ništa za dodati…
Epizoda je puna neočekivanih ponašanja. Osim Janice, Pussy se ponaša kao na ludim gljivama, uopće ga nisam kužila cijelu epizodu.
Novost je i gruesome scena rješavanja tijela koju vrše Furio i Chris, a najbizarnija je ona scena kad Tony praktički bježi od Livije, popikne se vani i padne koliko je dug i širok, pištolj mu ispadne, a Livia plače ili se smije, nejasno je.
Divan je taj naslov i tragedija žena kroz epizodu, koja i otvara bajkovito, sa scenom plesača za koju sam prvo pomislila da je nešto surealno, što više pristaje otvaranju epizode Six Feet Under. Kad se ispostavi da su prave osobe, uđu u kadar nekako smiješno, kao da je i to pljuska romantici.
Odlična epizoda od početka do kraja, Junior mi je postao zanimljiv, Bobby (jel se tak zove onaj uz Juniora… koja dobrica xD)… razvoj likova je nevjerojatan.
Citati:
„I know the feds stay on the phone longer than the 20 seconds they’re allowed to see if the call is relevant, I hear a click. I could be talking about root beer, and sometimes they stay on 40, 50 seconds before they hang up. Pricks.“
„She’s changed, my ass. She’s just too senile to remember who she hates.“
„Well, it’s a gun, Janice. I thought you were a feminist.“
I POBJEDNICA:
„Babies are like animals. They’re no different than dogs.“ – LIVIA. Spuštanje niz onu rampu na stepenicama je uvijek zbunjujuća mješavina creepy i smiješnog.
“a najbizarnija je ona scena kad Tony praktički bježi od Livije, popikne se vani i padne koliko je dug i širok, pištolj mu ispadne, a Livia plače ili se smije, nejasno je.”
Uf, ta scena, da. Nisam ju spomenuo / mogao uklopiti u tekst, al bizarno je dobar opis, da. Baš je sotonska bila ta njena reakcija.
Ne mogu reći da je ubojstvo bilo očekivano ali u trenutku kad je uperila pištolj u tog ljigavca sam pomislila da, jasno, sad će ga ubiti. A još je on bio siguran da je bezopasna. Tako mu i treba.
Koliko god ova epizoda bila šokantna idemo redom hahah
Prvo, ona sva Janice i Tonyja na početku popraćena plesom onih dvoje je bila predobra. To mi se sviđa kod Sopranosa, kako si i ti rekao jer su im svađe i razgovori prirodni sa odličnom glumom i realni. Nije ni čudo da su onda glumci dobili tolike nagrade :D
Ali ne može sve biti idilično pa zato Tony ima overly-attached prostitute, koja se iz nekog razloga hoće ubiti jer ju opaki mafijaš više neće jebati pa će ju valjda deportirati u Sibir… ili gdje već šalju napuštene ruske kurve talijanskih mafijaša.
Nakon toga me je najviše iznenadilo Juniorovo mijenjanje timova :) Već neko vrijeme planira svrgnuti Tonyja jer Richie neprestano potpaljuje vatru okrivljujući Tonyja za gubitke i promjene i sranja. I onda je došla ta scena gdje su sve nade u “sretan” brak Janice i Richieja pale u vodu nakon samo jedne svađe. Sve se dogodilo tako brzo i neočekivano da se nisam stigao oporaviti od smijanja udarcu koji je dobila Janice da bi samo minutu kasnije ostao šokiran kad je izvukla pištolj i izrešetala Richieja na kuhinjskom podu. I onda kad je shvatila što je napravila panično je nazvala brata da počisti njen nered?! Jeste bilo šokantno, ali nekako mi je iznenada i naprasno izveden odlazak dvoje likova iz serije (ili samo sezone?) čiji su se karakteri gradili od početka sezone.
I još jedan dio definitivno vrijedan spominjanja. Onaj koji nije došao naprasno i iznenada, već se, kako si napisao, gradio cijelu sezonu. A to je Carmelino nezadovoljstvo brakom s Tonyjem. Jednostavno sam obožavao scene kad ona vara Tonyja, bilo to očito poput poljupca ili samo razmišljanjem o tome, pogotovo kad je plakala nakon zaruka Janice i Richieja. Vidimo da je shvatila kako je možda pogriješila udavši se za Tonyja. To se već na veliko vidjelo u onoj odličnoj epizodi College kad se rasplakala svećeniku, ali ovdje su kroz cijelu sezonu to suptilno prikazivali da bi na kraju ove predzadnje epizode samo odlučila otići na zasluženi odmor od njenog lošeg braka.
Još jedan komičan trenutak s Carmelom kad joj je Janice pričala kako joj Richie prijeti s pištoljem kad se seksaju pa je Carmela napravila tako sarkastičnu facu kojom misli: U kakvu sam se ja to obitelj udala?! lol
Richie is dead!!!…… ali njegova smrt je bila tako čudna i zbrzana, da sam malo ostao i razočaran. Janice ga ubije samo zbog one šake u zube, wtf. Zato i jeste tako šokantno. Jesu oni imali malih svađa prije toga, ono kada joj neda da potroši puno novaca za svadbu… Ali ipak ona je Soprano, ubijanje joj je u krvi.
Zanimljivo koliko mi je Jun puno draži u ovoj sezoni nego u prethodnoj, vjerovatno zbog toga što se udaljio od Livie, koja je smanjila svoj utjecaj na njega. Bio je mnogo pametniji u ovoj sezoni, a kako i nebi kad mu je policija puhala za vratom.
Carmela još jednom odlična, sjajan je lik.
Scena kad Chris reže ostatke Richiea je……… gadna ali zadovoljavajuća. Posjetila me na Hannibala :D
Kurvino jaukanje mi je bilo bezveze, ko bi rekao da se Tony s njom zabavljao dvije godine :O
Nije bilo Melfi u ovoj epizodi :(
Neznam više što mogu staviti u finale jer je glavni problem ove sezone bio Richie. Možda bude nešto oko Pussya i njegovog cinkanja.