Serijalin retrovizor: The Sopranos 2×12 – The Knight in White Satin Armor
Mnogo se toga dogodilo u ovoj epizodi, ali nemoguće je ne osvrnuti se odmah na centralni događaj, jer ne samo da je Janiceino ubojstvo Richieja odmah postalo i zauvijek ostalo jedna od klasičnih scena serije išamaravši nas spektrom emocija od šoka do ushita, već i zato što je vrhunac već sada standardne taktike Sopranosa pribjegavanja antiklimatkičnim završetcima.
Zato što, u normalnim serijama ovako se ne rješava negativaca, pogotovo ne kada još i čitava epizoda vodi epskoj konfrontaciji ili barem smaknuću, Richiejevim konačnim pokretanjem plana za svrgavanje Tonyja. Plana za koji baš i ne nalazi podršku, a čak i Juniorova je lažna te on kraljevski odigra odlučivši ga cinkati Tonyju, pošto mu nije uspio prodati priču kako bi pod njegovim režimom bilo bolje.
I dok je bilo očekivano da beskrajna sreća Richieja i Janice neće trajati zauvijek (usprkos tome što mu nitko drugi ne bi dao da mu drži pištolj uperen u čelo tokom seksa), činilo se kao da će njihov odnos biti dugotrajna smetnja u Tonyjevom životu.
Drugačiju vrstu problema stvaraju mu žena i ljubavnica – prva, nesretna time što ova druga uopće postoji, a druga suicidalna nakon što prekine s njom. Prije nego što se pokušala ubiti, očajna je nazvala Tonyja doma, čime je Carmeli razumljivo prekipjelo (a odlično je što će nešto vrlo slično dvije sezone kasnije dovesti također do jednog od najboljih trenutaka serije), dok Tonyju, izvoru njihove nesreće, njih obje, njihovi osjećaji i zahtjevi manje-više samo iritiraju. Irinu na kraju Silvio isplati (većom sumom nego što je Tony dao Richieju), a Carmela svoj prkos odluči pokazati putom u Rim s Rosalie.
Sjajno se zapravo, a nekako u pozadini, Carmelina priča gradila kroz čitavu sezonu, njen osjećaj nevoljenosti i nesretnosti s njenim odnosom s Tonyjem: od njegovog puta u Italiju na koji je išao bez nje (pa mu sad vraća), preko zahtijevanja vazektomije, na kraju do zaljubljivanja u Vica – kojeg je opet posjetila i ovdje zaključivši njihovu priču, s time da su njihova viđenja raspleta potpuno različita – Carmelino romantično, a Vicovo realno.
Prvi put se ovdje pojavila (iako je prije bila spomenuta) Irinina rođakinja Svetlana, njena gotovo potpuna karakterna suprotnost koja će ostati jedan od simpatičnijih sporednih likova serije.
Za razliku od Jackieja Juniora koji se ovdje isto prvi put ukaže (opet, i kao i Richiejev sin, kao netko tko je stalno bio tu, ali nismo baš čuli za njega ni vidjeli ga) i koji već na prvi pogled izgleda kao da je bahatost naslijedio od strica. No, o njemu ćemo imati dovoljno prilike raspravljati kasnije.
Kad smo već kod iritantnih likova, Janice napušta seriju u jednoj od najljepših scena sezone, netipično iskrenim i dirljivim razgovorom s Tonyjem. Nazvati Janice samo iritantnim likom je prejednostavno, jer je jedan od integralnih i odličnih faktora same obitelji i serije, koji je u ovoj sezoni nakon čitavog života pokušavanja odmicanja od svog odgoja i obiteljske situacije, preimenovavši se i putujući svijetom tražeći mir i smisao, na kraju završila natrag gdje je i bila u mladosti, potpuno zahvaćena utjecajem tog istog odgoja i obitelji kao i Tony, koji se vratio na površinu jednim doslovnim udarcem u lice.
Naslovna tema viteza kojeg Janice, Carmela i Irina neuspješno traže u životu, toliko zaokuplja epizodu da na kraju gotovo i zaboravimo da je i Pussy zauzimao velik dio minutaže, svojom gotovo nevjerojatnom naglom promjenom stava prema FBI-u, dovevši svoje posvećivanje doušništvu do suludih (i tragikomičnih) ekstrema. No, više o Pussyju sutra.
Epizoda: 2×12 – The Knight in White Satin Armor
Originalno emitirana: 02.04.2000
Scenarij: Robin Green & Mitchell Burgess
Režija: Allen Coulter
