Serijalin retrovizor: The Sopranos 2×04 – Commendatori
Zanimljivo je na početku epizode bilo za promjenu vidjeti kako Tonyjev biznis utječe na obične ljude, kada jednoj takvoj obitelji ukradu auto, iako je vjerojatno vrlo svjesna bila odluka da ih se netom prije prikaže kako se svađaju oko nečeg beznačajnog, a nakon pljačke njihov rasizam, time pokazujući kako nisu ni oni baš puno bolji od naših protagonista.
Ako je bilo ikakve sumnje da je Pussy doušnik, sada su one razriješene – makar prilčno šugav doušnik, pošto je pola informacija koje prenosi svom handleru krivo. Uz to, očito ga njegov odnos s policijom ne priječi da hladnokrvno ubije čovjeka samo kako bi se riješio (prilično neosnovanih) sumnji i noćnih mora. Njegovoj ženi Angie, koju prvi put vidimo u većoj mjeri, također nešto ne štima i na rubu je razvoda; od sada na dalje Angie glumi Toni Kalem – iako je ranije bilo samo implicirano da je žena koja je u par navrata stajala pored Pussyja njegova žena – u svakom slučaju, Toni je ovdje bila sjajna i svojom pričom vratila temu života mafijaške žene, osim publike natjeravši i Carmelu da se ponovno zamisli nad vlastitom situacijom. Odlična je bila i trač-linija mafijaških žena (gdje smo na trenutak vidjeli i recastanu Silvijevu ženu, u ulozi žene Stevena Van Zandta, Maureen).
Ostatak epizode odveo nas je zajedno s Tonyjem, Paulijem i Chrisom u Italiju.Romantiziranje stare domovine (temeljeno dijelom i na beskrajnom gledanju Kuma 2 – barem kad plejeri ne zajebavaju) pomalo se raspliće kada tamo umjesto tjestenine i paradajza namirnicama dominiraju riba i morski plodovi, mafijaši su okrutni i za njihove pojmove, a ni toaleti nisu baš oličenje higijene. I povrh svega, vodi ih žena (nevjerojatno).
Svaki od trojice putnika različito proživljava tu avanturu: Tony ostvarujući želje izražene u prvoj sezoni o posjeti rodnom mjestu svojih predaka i verbalnim sparingom sa svojim pandanom na drugoj strani; kroz Paulijeve oči većinom vidimo raspad te umišljene romantike (u kompletu sa simpatičnim cameom Davida Chasea koji ga izignorira kad ga pozdravi u kafiću); a Chris čitavo putovanje provede šutajući se heroionom (sumnjam da je ikad otišao do Vezuva).
Blesavo mi se već čini to ponavljati, ali i u ovoj epizodi (prilično sam siguran da je to sad stvarno zadnji put) upoznali smo još jedno novo lice s kojim ćemo se više družiti – Furia Giuntu i njegov talijanski šarm i istovremenu okrutnost kojima će izmijeniti dinamiku Obitelji kada doputuje s druge strane Atlantika. I kad smo već kod putovanja preko Atlantika, koliko god je muzika inače savršena, malo mi se pretjeranim činilo višestruko ponavljanje Andree Bocellija (makar ne sumnjam da je bio prilično popularan krajem devedesetih, pogotovo kod kućanica). Je li se i vama uvukao u uho kao meni?
Epizoda: 2×04 – Commendatori
Scenarij: David Chase
Režija: Tim Van Patten
Originalno emitirana: 6.02.2000
Bocelli kao Carmin osobni soundtrack mi je zakon, jedna od boljih suptilnosti serije. Omiljena scena: David Chase cameo i Pauliev “cocksucker!” follow-up. Vjerojatno Top 3 epizoda sezone. Ona vožnja na kraju kad naši akteri gledaju post-industrijski Jersey u usporedbi s Italijom i melankolični pogledi… Vrh! Ova epizoda zoran je prikaz količine muda koju Chase posjeduje i zašto je ovo najbolja serija ikada.
Je, Carmeli potpuno paše, samo mi je bio malo too much triput.
“Ona vožnja na kraju kad naši akteri gledaju post-industrijski Jersey u usporedbi s Italijom i melankolični pogledi… Vrh!”
E, to! To sam preskočio gore u tekstu, ali je, vruhnski je to bilo. Makar, nisam siguran znače li ti pogledi tugu za Italijom ili olakšanje što su se vratili na sebi drag i poznat teritorij (i naginjem prema ovom drugom)
Zanimljivo je i da je ovo uz finale sezone jedina epizoda koju Chase potpisuje.
I meni je bilo malo preveć Bocellija.
Ta scena kad gledaju post industrijski Jersey je odlična, meni su ti pogledi značili ne toliko tugu za Italijom u smislu da žele živjeti tamo, ali nekakvu zbunjenost, ovo im je poznati teren, Italija im je bila čudna i nisu se baš slagali sa stvarima tamo, a opet tako je lijepa…
Druga sezona stvarno donosi odlične sporedne likove, Furio Giunta je sjajan lik i njegova priča mi se kroz daljnje sezone stvarno dopala.Prisjećajući se ove epizode, malo mi je Napulj u ovoj epizodi prikazan karikirano, kao ogromno grotlo zla.
Odlicna epizoda!!!
Ono kad je Paulie pricao s kurvom da su iz istog kraja me podsjetilo na jos jednu takvu scene iz neke druge serije, mislim komedije. Pa se ispostavilo da su ti likovi u rodu. Jel tko zna na sto mislim?
Paulie mi je definitivno bio omiljeni dio ove epizode. Od dolaska u Italiju, kako pokušava na svom UŽASNOM užasnom talijanskom se sporazumjeti s lokalcima, zove ih paesano, sviđaju mu se ženske, sviđa mu se što ih se naziva commendatorima, on ide sam iskusiti ulice Napulja; dok se Tony provodi na privatnom imanju. A ustvari je takva jadna seljačina koja hoće jesti špagete i paradajz jer ne voli dagnje i škampe. And you thought the Germans were classless pieces of shit! Tu sam umrla! Rezignirana faca Davida Chasea je trebala biti slika ove epizode :D
Izvrsna, izvrsna, izvrsna epizoda, jako dobar prikaz raskola Italije “domovine” cijele obitelji koja je ipak više američka nego europska i stvarne Italije u kojoj se ne jedu makaroni con gravy. Gravy, grapes, uva? Vogli mangiare l’uva? No? Cocksucker.
Veselim se Furiu, da malo poboljša krvnu sliku Amerike :D
“Tu sam umrla! Rezignirana faca Davida Chasea je trebala biti slika ove epizode :D”
Jebemu. Je, stvarno je.
Odlična epizoda, s puno humora, od početka, s pokušavanjem gledanja DVD-a. One-liner na one-liner. Super mi je bio dio sa ženama na ručku pa kad Pussyjeva žena kaže: “I’ve thought of killing myself”, a Jackiejeva udovica se brzo prekriži.
Talijanski mafijaši su prikazani kao puno brutalniji. Baš me zanima kako će se Furio uklopiti.
A i dio s Pussyjem je bio brutalan, kako je zatukao onog tipa ČEKIĆEM… uf… Nije mi simpatičan Pussy otkad je postao sumnjiv, jedino što mi se sviđalo u vezi njega na početku je da je veliki mrki ali vjerni medo, sad mi se totalno promijenio.
Bossica me iritirala svojim tantrumima. :D
Paulie je najbolji u epizodi, slažem se.
„Benign, malignant, I’m getting a divorce.“
Fantasticna epizoda!!
Koliko god su ponavljali Andrea Bocellija, svaki put je bio divan dodatak te ga i sad slusam dok pisem komentar :D Onako daje neki osjecaj da je ovo sto gledam umjetničko djelo i nešto najbolje što ima!
U početku zanimljiv dio sa “modernom” tehnologijom xD I onda Carmelina lažna ravnodušnost jer ju muž ne vodi u Italiju hahah
Dobar dio kad mafijaške žene tračaju preko telefona dok su im muževi u Italiji i opet Andrea Bocelli…
Volim kad u američkim serijama spomenu nešto sa naših prostora pa mi je izmamiilo smiješak na lice kad su spomenuli Sloveniju i Crnu Goru, iako u mafijaškom smislu, svejedno cool hahha
Nisam očekivao da će se Chris drogirati tijekom cijelog putovanja, već da će on najviše partijati od ostalih, iako se baš ni Paulie nije predobro proveo. Kao što si napisao on je uništio svu romantiku koja je postojala u Italiji u vidu prljavih WC-a, hrane od koje se dobiva proljev te urnebesnog nerazumijevanja i neuspjelih šali xD
Ne znam koliko su realistično prikazali talijansku mafiju, ali onako kako ja vidim iz serije, Talijani u SAD-u su puno blaži i razumniji od okrutnih Talijana u domovini koji tuku majke i sinove koji bacaju petarde.
Što se tiče Annalise, ona mi se učinila kao nova Isabella, samo što je ova bila stvarna, ali i dalje praćena Tonyjevin čudnim seksualnim snovima i maštanjima da bi joj na kraju rekao: I don’t shit where I eat! lol
S druge strane Pussy mi je postao toliko đubre da mi je i drago što se njegova žena razvodi od njega. Ravnodušan je prema mogućoj bolesti svoje žene, ubije Elvisa, još je i cinkaroš!!
I ono što me iznenadilo je kraj epizode u kojem se ponavlja ono što je Pussyjeva žena rekla pa je i Carmelli pomalo muka od Tonyja što se vratio. Opet neka referenca na College kad se žalila svećeniku…