Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×07 – Down Neck – serijala.com
Trenutno čitaš
Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×07 – Down Neck

Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×07 – Down Neck

Jedno je kad vas ne iznenadi da je kritički najhvaljenija epizoda odlična, ali ne sjećam se nekog bitnog izdvajanja ove epizode. Što opet ništa ne znači, jer što je loša epizoda Sopranosa? (Da, postoji i to… prilično sam siguran – zapravo, nevjerojatno bi bilo da u osamdeset i šest ne postoji jedna loša)

Možda kad sam ranije gledao nisam obraćao pažnju na tematske odrednice, ali način na koji ova epizoda prezentira generacijske odnose i nepromjenjivost pozitivnog napretka porodice Sopranosa je fantastičan.

Down Neck je na neki način AJ-eva verzija Collegea – na koji dobijemo nekoliko callbackova i flashbackova (sjajni su oni prebrzi rezovi na “Are you in the Mafia?”) i odlično Tonyjevo slaganje s Carmelinom izjavom “The two of us should sit with Meadow, talk as a family”. Mhm.

Središte epizode su Tonyjeve terapije kod Melfi ispresjecane flashbackovima na njegova sjećanja kako je saznao da mu je otac u mafiji, potaknuta njegovim sumnjama da je AJ prokužio pravu prirodu njegovog posla.

U krasno atmosferičnim flashbackovima na 1967. godinu prvi put upoznajemo Tonyjevog često spominjanog oca i manje spominjane sestre Janice i Barbaru, te mlađe verzije Livije i Juniora. Suprotno pričama, Johnny Boy nema neku karizmatičnu osobnost van generičkog wiseguya, dok se već u kratkom pogledu na Janice osjeti neka napetost među bratom i sestrom (bez brige, tome ćemo se još vratiti), a Barbarina uloga ovdje je gotovo jednako neznačajna kao i kasnije u seriji. Livia zato, čini se, svoju nezamjenjivu osobnost nije izgubila s godinama (možda jedino malo manične energije).

Možda više nego ikad do sad, neusporedivo najveća zvijezda epizode je James Gandolfini. Njegovi odgovori na pitanja kako će se nositi s AJ-evim saznavanjem; njegova mimika, glas i pogledi samouvjerenog čovjeka koji ne zna što da radi; gotovo pripremljeni govor o toksičnom otpadu koji stvaraju legalne tvrtke – pripremljen u smislu da je sigurno već sebi racionalizirao kako to što on radi nije tako loše; na kraju, kada priča kako ne želi isti život za AJ-a, tako je jebeno fenomenalan užitak gledati ga.

Odličan je bio i trenutak između njega i AJ-a (iako ni blizu onima s Meadow) dok mijenjaju gumu na autu. (“We change tires at our house” – svesrdno to podržavam)

Sjetio sam se kasnije priče da su Michaela Imperiolia (Christopher) pitali je li gledao ENOUGH SAID, na što je rekao da je pogledao trailer, ali film neće vjerojatno nikada, jer čini mu se da je Gandolfinijev lik u filmu najsličniji njegovoj stvarnoj osobnosti i da ne bi mogao tako skoro gledati duha svog dragog prijatelja.

No, dosta pimpanja drugih filmova: simpatično mi je kako je ponovno kao i prije par epizoda Tony spomenuo da bi u drugom životu prodavao vrtni namještaj; i kad smo kod namještaja, je li ikoga iznenadilo što Sopranovi u sedamdesetima imaju najlon preko kaučeva?

Tonyjeva zaljubljenost u doktoricu ovaj put je pala u drugi plan, i to Tonyjevim prilično neugodno ljigavim hendlanjem (“I already have a girlfriend, she’s 24, how old are you?”).

Pročitaj još

Nemojte ni sumnjati da će svoje mišljenje o psihijatrici imati i Livia, kojoj je AJ slučajno rekao za Tonyjevu terapiju prilikom svog “kaznenog” posjeta. Nije li Tony bio rekao da je mrtav ako itko sazna za to?

Epizoda: 1×07 Down Neck
Originalno emitirana: 21.02.1999
Scenarij: Robin Green & Mitchell Burgess
Režija: Lorraine Senna Ferrara

Wikipedia
Playlista pjesama iz epizoda

Daljnje čitanje:

20 komentara
  • .. kilometarski osvrt incoming ..

    Da, Jamesa Gandolfinija je užitak gledati. Kako lik dobiva sve više i više, on to genijalno prenosi.
    Kad si spomenuo Enough Said, sad mi je i to na watchlisti, a išla sam pogledati i malo na youtubeu Gandolfinija, znala sam da mu naglasak u seriji nije pravi ali KAKO JE ČUDNO gledati ga u RL-u kako priča čisti američki engleski bez sleeps-with-the-fishes-štimunga!! Totalno druga osoba pa i po gestikulaciji i držanju, što pokazuje koliko je odličan glumac.

    Naletjela sam i na youtube clipić o dodjeli Emmyja 2000 kad je James dobio. Nominirani su bili glavni glumci iz serija: NYPD Blue, Law & Order i The West Wing. Koja prahistorija televizijska! :D
    S tim da su samo Sopranosi i The West Wing iz 1999., ove druge dvije su iz prekambrija xD
    The West Wing r0cks.
    Lijepo je i tužno gledati Jamesove intervjue i pojavljivanja na SNL-u sada.

    Ova sedma epizoda se vrti oko discipliniranja AJ-a i Tonyjevih sjećanja kad je on sam bio dječak. AJ-eva kazna za krađu misnog vina se sastoji od: „You are not to play Mario Cart or go skateboarding for three
    weeks. And no TV. You won’t sit on that Internet. And every day, you’ll ride your bike to go visit Grandma.“ Ovo zadnje isto spada pod kaznu. xD

    Izgleda da se serija do sada svaka drži tema – možda ova prva sezona, kao razrada – i vuče poantu iz usporedbe paralelnih priča. To ima veze i s onih quoteom koji si ti zalijepio, s AV Cluba čini mi se, da za razliku od nekih drugih serija Sopranosi ipak imaju u svakoj epizodi jedan mali svemir, više nego serija usmjerena finalnom zakucavanju.

    Ovo je sada draž štreberskog vođenja bilješki: na dijelu kad se tek uključio školski psiholog, zapisala sam si: Pitanje je da li disciplinirati malog AJ-a, po meni za takvo nešto dijete ne bi trebalo disciplinirati ni kažnjavati, Sopranosi su malo zbunjeni dijagnozom ADHD-a koje su se tada dijelile svoj živahnoj djeci šakom i kapom s jedne strane i ulogom očeve kriminalne pozadine u tome s druge strane. Potonje, mislim, nema veze, nije još AJ došao do toga potpuno, on je samo nestašni dečkić koji ide u katoličku nekakvu školu, koliko sam skužila i dečki su popili malo misnog vina.
    Na kraju, Sopranosi reagiraju ovako kako bih i ja: Super su hendlali školskog psihologa. Kreten. Kad već mali ne zadovoljava 6 od 9 potrebnih kriterija, nego 5, onda je „borderline“. Fck you. :D

    Opet smiješno režirani flashevi na petu epizodu, po tim nekim smiješnim režijskim trenucima se vidi da je starija serija… jer nije nam to trebalo in your face, skužili smo o čemu Tony i Carmela pričaju, ali to je bilo doba kad se serija gledala na TV-u i išla jednom tjedno ili što li pa je trebalo gledatelje podsjetiti :D

    Smiješni momenti
    – kako Tony pokušava učiniti psihijatricu ljubomornom spominjanjem da ima curu od 24. A ti imaš kolko ono? xD *facepalm
    – kako Carmela i djeca urlaju po kući i onda ona viče ‘you’re father is sleeping’

    Vidimo malog Tonyja i kako je vidio da mu tata i ujak Jun tuku nekog tipa. Vidimo kako je život ugrađen u njega i predestiniranost tu nekakvu ustvari. Ali isto tako, kroz stalnu sličnost neku sa starim Rimljanima, vidimo i da ti ljudi imaju neki osjećaj entitlementa pa biti prodavač patio pokućstva ne znači samo biti siromah nego i ne biti poštovana faca. Tako Tony kaže Melfici: trebao bih ti reći kako moj otac bio grozan i kako mi je uništio život, ali ovo ću ti reći: bio sam ponosan što sam sin Johnnyja Soprana. U razredu je rekao kako je njegov tata jak. I Tony hoće da njegov sin bude ponosan na njega, ali ipak ne želi da AJ bude kao on i da slijedi njegov posao. „He could be like a guy I knew in school. His grandfather invented ties for the end of salamis. He made millions of dollars. He’s sitting on his ass.“
    Lijepi filozofski diskurs o predestiniranosti:
    „- You think everything that happens is preordained? You don’t think that human
    beings possess free will?
    – How come I’m not making fucking pots in Peru? You’re born to this shit. You
    are what you are.
    – Within that there’s a range of choices. This is America.“

    Konačno malo Silvija i Pussyja, Tony ih pita o njihovoj djeci, njihovi odgovori su super, ta scena mi je odlična.

    Chris je opet napravio sranje, nekakve satove je ukrao od FedExa usred bijela dana, taj je stvarno ko slon u stakleniku.

    Zanimljiv je trenutak kad AJ u obligatornom posjetu baki otkrije Liviji da tata ide na terapiju. Opasno! Iako je Carmela već u jednoj ranijoj epizodi rekla da je Tony na lijekovima… Gadno, otkrit će se i Jun će biti tu negdje kad se otkrije… Već skoro je…

    Livia iz prošlosti je grozna, otkrivamo čak i pored njezinog obiteljskog terora, da je spriječila muža da uloži u neki liegalni biznis, “prije će zaguštii djecu nego otići u Nevadu”. A čak olajava i Juna: „THAT MAN. He’s so full of himself since becoming caporegime. He makes me sick.“ xD

    Mislim da je poanta ovoga, da nije toliko tata utjecao na Tonnyjev rast i razvoj koliko mama, koja je gangster u krvi, samo da je bilo malo feminističkije doba.

    Namještaj u plastici me nije iznenadio. :D

    I opet fina klopica: sladoled sa šlagom, sprinklesima, lješnjacima, M&M’s. Moram si to napraviti sad jedan dan, uz epizodu Soprana.

    • Bilo mi je tako žao malog AJ-a kad su ga uz sve kazne, poslali još kod psihologa jer je napravio psinu kakvu sva djeca počine barem jednom u životu. Ali kazna da mora svaki dan kod babe je valjda najgora koju je mogao dobiti.

    • Da, odlično je bilo to sa psihologom. I odlično su oni reagirali. “He fidgets?!”

      Meni su ti flashbackovi bili OK, pogotovo to kak su bili isprekidani, jesu bili on the nose, ali vjerojatno bi ih se baš tako Tony sjećao.

      “Chris je opet napravio sranje, nekakve satove je ukrao od FedExa usred bijela dana, taj je stvarno ko slon u stakleniku.”

      Super će ti biti sljedeća epizoda.

      Mislim da ono u Renu nije bio baš legalni biznis, ali je bio nešto novo s čim bi mogli krenuti ispočetka… i obogatiti se.

    • Zaboravio sam ranije reći (ali i prestat ću s tim filmom, obećajem), a sjetilo me ovo sa sladoledom: ima u Enough Said scena di on i Julia-Louis Dreyfuss idu na frozen yoghurt, neko mjesto gdje si uzmeš čašu i sam izabereš kaj hoćeš, a on natrpa jogurt i gore tonu M&M-ova. Julia mu nešto kaže tipa “ozbiljno?” a on ju pogleda onim svojim “u čem je problem” pogledom.

  • Šteta koju roditelji mogu nanjeti djeci u vidu fizičkog ili psihičkog nasilja, odbacivanja, razočaranja nešto je s čim se osoba nosi cijeli život. I na kraju završi kod psihijatra pričajući o svom djetinjstvu. Livia mi je bila najjača kad se čudila što Tony ide na terapije. Ono, da, nije ni čudo kad je imao tebe za majku! Zaboravila je valjda da je prijetila da će ubiti djecu ako se Johnny okrene poštenom životu. Užasna žena. Nesumnjivo će činjenicu da Tony viđa psihijatricu nekako iskoristiti protiv njega.
    Ova epizoda fino prikazuje ono što je Marko neki dan rekao, da je pitanje serije koliko se oni mogu izvući iz okova nepošenog života i koliko su produkt životnih okolnosti? Tony se kod Melfice također isto pita, bi li mu život bio drugačiji da mu je otac postao voditelj restorana u Renu. Odlična mi je bila ta rasprava o predodređenju vs. slobodnoj volji, jer iako ne pravi lonce u Peruu, svejedno ima toliko mogućnosti izabrati nešto drugo. Ima Melfi pravo, uvijek imamo izbora, a Tonyjev je mafija. Njegove relativizacije idu u tom smjeru da čak u ‘College’ izjavi kako mafija ne postoji, a potom se opravdava time kako je on samo hranitelj obitelji. Tako danas opravdava djelatnost mafije uspoređujući je sa štetnim posljedicama neodgovornog djelovanja kemijskih tvornica. Sad me zanima hoće li kasnije u seriji prikazati kakav utjecaj Tony and the gang imaju na širu okolinu.
    I ja bih imala najlon preko kaučeva da imam malu djecu. xD

    • On ide psihijatrici zato da priča o NJOJ i blati ju, svoju majku, koja mu je uvijek stavljala hranu na stol! GaaaaaahhhhHHH!!!!$%%&#
      Sve rasprave o predestinaciji i slobodi čovjekovog izbora koje nisu imale u vidu Ameriku ostaju nepotpune. :D

    • OK, nisam razmišljao o tome da imaju malu djecu… ali i ta mala djeca lako potrgaju najlon (makar, mislim da bi u tom slučaju vidli ovu vilicu s naslovne izbliza)… i, onda su trebali kupiti neki kauč koji se lako čisti :)

        • Kako onda nisi izguglala nešto što ne potvrđuje da to nema smisla? :P

          Slično je i sa folijama i maskama za mobitel – ne razumijem njihovo postojanje – zašto kupiti mobitel dijelom i zbog dizajna, a onda to sakriti u jeftinu plastiku. I to je, kao i kauč, samo stvar koju koristiš i onda nakon godinu, dvije, tri, pet, deset (u slučaju kauča) zamijeniš. A sve te mrlje, ogrebotine i nesavršenosti mu daju i neki šarm i neko sjećanje tipa “e, to je mrlja kad mi se mali zrigao prije tri godine”.

          S druge strane (i da se tangencijalno vratim Sopranosima), znala mi je mama reći “sine, ti uopće ne znaš cijeniti stvari, vidjet ćeš jednog dana kad ćeš sam zarađivati kruh”… a danas samo izbaci ovaj drugi dio rečenice.

          E da, i: postoji grudnjak za auto?! To je više nego mildly interesting.

          I znao sam da će priča s kaučem završiti sa Everybody Loves Raymond.

          • Erm, ovo se činilo zanimljivim. :) Slažem se u potpunosti, stvari su tu da se koriste, jedno je znati ih cijeniti, a sasvim drugo je pretjerano čuvanje koje samo umanjuje njihovu svrhovitost. Iako masku za mobitel niti ja ne koristim, mislim da ih ljudi imaju više kao ukras ili izraz nekih posebnosti nego kao zaštitu.
            Drago mi je da gluparije poput te plastike ili grudnjaka za auto kod nas nisu popularne, baš očajno izgleda.
            LOL, da, ne sjećam se te epizode.

  • Sopranose sam počeo gledati prije nekih mjesec dana, dakle netom prije ove vaše odlične ideje. Naime, već sam stigao do 3×2 pa mi je žao što ne mogu ovdje aktivno komentarisati (nije mi teško zanemariti naknadno saznato, koliko se posjetiti svih pojedinosti iz konkretne epizode da bih mogao kvalitetno nešto napisati).

    Uglavnom, sjajna mi je serija. Nije da mi nije sjela od prve, ali trebalo mi je neko vrijeme da me uvuče u svoj svijet. Apsolutna zvijezda je naravno Gandolfini – čovjek je fantastičan.
    Najbolji segmenti su mi razgovori sa dr Melfi, u kojima ponekad uspijemo vidjeti Tonijevo pravo lice (dok je u ostatku serije maska u zavisnosti od okoline: porodica ili mafija).

    Za sada mi je najbolja epizoda 1×5 College.

    Zanimljivija mi je radnja i dešavanja u porodici (posebno Carmella i Meadow). I da, Christopher strašno nervira.

    • Možda sam ja tu kriv, da li bi pomoglo da su u člancima i kratki sinopsisi epizode?

      I ako si stigao do 3×02… prilično sam siguran da ćeš za dvije epizode imati novu najbolju epizodu.

      • po ovom konceptu (dakle gledanja epke dnevno) sinopsis je nepotreban – svi pamtimo makar toliko – ali da bi se i drugi priključili, možda ne bi loše bilo.
        ako ti ne oduzima puno vremena. neki c/p (na eng) bi bio dovoljan. poz

        • Hm, ali pretpostavljam da je nešto ovog tipa ipak premalo:

          A.J. and his friends steal some sacramental wine and arrive to gym class drunk. Tony thinks little of the incident, until the school psychologist informs him that his son may have ADD. Tony reflects on his own childhood antics in therapy. A.J. is grounded and forced to regularly visit his grandmother, where he lets slip that Tony is in therapy.

          • da, upravu si. slabo bi pomogao :)
            ništa, čitam vas dalje – godišnji mi je gotov, od danas sam na poslu pa vjerujem da ćete me stići sa gledanjem (već dva dana nisam ništa pogledao). dakle nadam se nastavku ovog eksperimenta i obrazovanja šireg gledateljstva odličnim serijama koje smo propustili.

  • Izvrsna epizoda. Jako sam se naljutila na AJ-a kad je pred Sotonom izvalio da Tony ide na terapiju. Razumijem da je mali, ali neke stvari bi morao shvaćati. Eh.
    Najbolja scena je ipak bila Gandolfinijeva izvedba te ljigi rečenice “I have a girfriend. She’s Russian, 24.” .. *gadljivi cerek i dizanje obrva* “How old are you?” – i to sve nakon nedavnih pohvala Melfi kako se diskretno oblači ali ima očito “killer bod under there”. Ljigi ljigi ljigi, bilo me sram i počela sam se smijati od neugode dok sam gledala. Izvrsno!

  • – bas je impresivno gledati odnos Tonya sa AJ i kako on gleda mladega sebe
    -bas se zlobno Tony nasmijao Jennifer kad joj je rekao da ima ljubavnicu
    -zanima me dali cemo vidjeti kako je umro Tonyev otac
    -gdje su FBI agents, dali ce biti u ovoj epizodi?
    – Tonys sister is a real bitch! …. and mom too.
    -pa da, Livia je Tonyeva majka :D
    -kao da je Tony bar na trenutak htjeo da izade iz tih mafia biznis
    -na kraju Tony ipak brani sina i pokazuje koliko ga voli
    – so no feds in this episode, ali ima vremena do kraja sezone.

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861