Serijalin ljetni retrovizor: The Sopranos 4×13 – Whitecaps
Whitecaps je epizoda zbog koje televizija vrijedi postojati. Njena emocionalna snaga bila bi puno, puno slabija da nismo s tim likovima proživjeli četiri godine zajedničkog života, i zapravo, to što mi je Ana spomenula kako joj je bila odlična me i potaklo da stvarno ovo nastavimo.
4×13 Whitecaps
Scenarij: David Chase i Robin Green & Mitchell Burgess
Režija: John Patterson
Originalno emitirana: 8.12.2002
Ironično je stoga što ne mogu ništa puno reći o njoj. Dalo bi se, naravno, ali u tom slučaju bi taj tekst svjetlo dana ugledao tek za sljedećih šest mjeseci. Pogriješio sam i što sam nakon gledanja pročitao AV Clubov osvrt na epizodu i prva dva paragrafa su toliko moćna (univerzalno, ne samo vezano uz epizodu) da ne znam što bih drugo dodao.
Mislim da epizodu nisam gledao od prvog puta kad sam gledao seriju (davno, na HRT-ovom retrovizoru), ali svađe Carmele i Tonyja neizbrisivo su mi se usjekle u pamćenje. Iznenađujuće je bilo vidjeti sada koliko zapravo kratko traju, jer u sjećanju su mi ostale beskonačno dugima i ostavljajući trag svakom riječi, svakom prijetnjom i pogledom.
Rekla mi je Ana da je najbolje ništa ne pisati o epizodi, već ju samo treba gledati, i stvarno, samo vam to još mogu reći. Savršenstvo.
Morao sam ponovno pogledati epizodu da bih se podsjetio što je sve bilo prije nego počnem sa petom sezonom, a i zato što je bila stvarno izvanredan sat i 15 minuta televizije.
Za izvrsne performanse Edie Falco se ne mora ništa ni reći koliko je bila fantastična. Sve što se gradilo cijelu sezonu je jednim telefonskim pozivom izašlo van i bilo je predivno. Sve te svađe za koje govoriš da su tako stvarne i realne je istina jer stvarno jesu. Koja bi žena drugačije reagirala kad joj konačno ‘prekipi’ da ne može više izdržati. Da ne spominjem još kad je kasnije rekla Tonyju za Furia samo da mu napakosti da se i on osjeća grozno kao i ona, da vidi kako je to. A i Tony, u ovoj mi je epizodi bio jednako i đubre i kralj. Vidimo ga tako pokvarenog kroz Carmeline oči i sve te scene, a onda se paralelno s tim na tako divan način odluči osvetiti Alanu što mu nije vratio predujam za kuću. I još scena sa Meadow koja je shvatila da je sve to uzimala zdravo za gotovo…
Sve u svemu, krasna epizoda, shvaćam zašto si je toliko hvalio i nije ni čudo da je Falco dobila Emmy za ovo :)
Najbolji mi je dio od svega u toj glavnoj liniji Tony&Carmela, bio Carmelin razgovor s malom Ruskinjom; toliko je nespretan i Carmela ne zna što bi rekla, pomućen joj je um od bijesa
Mislim da su svi redom dobili Emmyja: serija, scenaristi, Falco i Gandolfini. Sve zasluženo.
da, AV clubov osvrt je zlatan i ne mora se ništa drugo reći, nego gledati… mene je epizoda totalno odnijela u drugi svijet, više nego ijedna druga epizoda. Funkcionira kao mali film i s elementarnim znanjem o Sopranosima, može se gledati i sama za sebe.
U jednu ruku da, al u drugu ruku… baš ima toliki impact nakon što provedeš četiri godine s tim likovima
Istina. Ali ljudi imaju otpor gledati tako monumentalnu seriju koja je tako davno prošla pa je moja želja svejedno svima preporučiti da pogledaju Whitecaps kao tako divan slice of TV…
Meni je sjajno bilo cijelo to flertovanje Carmele i Furia, stoga sam ostao malo iznenađen što je to naprasno prekinuto i pomalo lijeno objašnjeno. Postoji li neki opravdani razlog tomu?
Pa, mislim da ne, u nekom kontekstu van radnje – npr. da je glumac odlučio prekinuti ugovor ili je bio težak na setu… ali je baš u Chaseovom stilu da vodi neku nit radnje prema očekivanom vrhuncu i onda skrene negdje drugdje.
Ne znam kako bi to drugačije ispalo – to flertovanje je došlo već do granice ili će nešto biti od toga ili će netko nastradati… a da je došlo do nečeg, sumnjam da bi potrajalo… i vjerojatno bi bilo krvavih posljedica.
Da, čini se totalno chaseovski…
Huh, mailom mi je došla samo prva rečenica komentara pa mi se činilo kao ništa na što bi trebalo što dodati. Ali… WOW. Kakve intrige.
No na kraju, Furio (tj Federico) si je sam kriv :D
a izgleda totalno kao Data! :D
Da, malo da :) :) :)