Serijalin ljetni retrovizor: The Sopranos 4×12 – Eloise
Pretposljednju epizodu u sezoni čini se da su svi elementi za mafijaški obračun u finalu posloženi, a dobar dio tema sezone priveden kraju. Sutra nam ostaje vidjeti kako će se sve rasplesti, no do tad…
4×12 Eloise
Scenarij: Terence Winter
Režija: James Hayman
Originalno emitirana: 1.12.2002
Usprkos svim Juniorovim naporima, sudac nije uvažio njegovu priču o mentalnoj nesposobnosti, pa Bobby traži druge načine za osigravanje oslobađajuće presude – klasičnom metodom pritiska na porotnika. Odličan je callback (i pojavljivanje na sekundu) Juniorove bivše medicinske sestre / prikrivene agentice, no cijela ta nit radnje dobila je sitnu minutažu i čini se potpuno odvojenom od ostatka priče.
Nastavljaju se i eskaliraju nesuglasice oko podjele profita između Jerseya i New Yorka, a Mali Carmine koji se vraća u NY s namjerom da kaže koju dobru riječ svom ocu za Tonyja, nakon što mu otac povrijedi ponos, potpuno okrene priču i zapravo dodatno potkuri vatru; na što Johnny Sack poludi (ali vrlo smireno) i krajem epizode suptilno Tonyju predloži da se riješe Carminea. Holy shit, indeed.
Paulie također preispita svoju lojalnost, nakon što sretne Carminea na svadbi – koji ga jedva prepozna – i uvidi da mu je Sack lagao kad mu je pričao kako Carmine računa na njega. Usput i “slučajno” ubije prijateljicu svoje majke dok ju je pokušavao pokrasti te novac koji kasnije i uzme od nje preda Tonyju pod svoju regularnu zaradu. Pomalo je i ova priča prezentirana tragikomično, no Paulie je ovime zacementirao svoju eskalirajuće negativnu prisutnost.
Centralni dio epizode ipak je završetak Carmelinog i Furiovog flertanja, koji kulminira time da Furio skoro ubije Tonyja, ali umjesto toga se pokupi shrvan nazad u Italiju. Jadni Furio. Carmelu to, pak, ostavlja devastiranu i dovodi do toga da napokon sređen i lijep odnos sa Meadow (koju nismo već neko vrijeme vidjeli) nagriza i usprkos Meadowinim najboljim namjerama (i između ostalog, krasnom callbacku na sam pilot i njihovu tradiciju ručka u Plazi za njen rođendan) završava svađom. Fantastični su kao i uvijek, i fantastično realni i suosjećajni svi ti obiteljski momenti: Meadowini pokušaji približavanja mami, večera u njenom stanu s cimerima, odnos brata i sestre – prilično sam siguran da niti jedna druga serija to nije radila tako jebeno dobro.
(Hvala Mihailu za prijedlog naslovne slike)
Prvo, nema na čemu, tu sam sliku čuvao još od drugog mjeseca samo da bih je stavio u komentar hahah
Drugo, za ovu epizodu mi je najviše u sjećanju ostala Carmela. Ona i Furio se vole i to se vidjelo kroz cijelu sezonu i sad kad je doznala da je samo tako otišao (iako nije otišao bez razloga), to ju potpuno uništi jer se možda nadala da će jednog dana (u skoroj budućnosti) pobjeći s Furiom i ostaviti Tonyja i život mafijaške žene iza sebe. Ja sam tako gledao na to jer je kasnije za ručkom s Meadow bila na kraju živaca i samo je izbacila sve svoje frustracije na nju što nije smjela, ali se odmah ispričala. I naravno, kad je Tony doznao koliko je Carmela nervozna u zadnje vrijeme, nije mu ni na kraj pameti da je to zbog Furia, već nagađa tamo neke ženske probleme ili njene svakodnevne gluposti.
Sve u svemu, odličan uvod za Carmelu u finalu sezone :D
najbolja scena – Furijeva borba sa sobom, da li da gurne pijanog Tonyja u propeler… %)
Jadničak. I ono kad plače u autu, pa Tony pita šta mu je, on kaže, ma to zbog tate. A Tony ga onak s polugnušanjem pogleda.. kao, OK, ali sredi se.
…i odmah scena nakon: Tony u suzama kod Melfi, zbog Pie-O-My. :D Baš sam zapamtila taj tragikomični prijelaz. Tony je sebi najbitniji i uopće ne preispituje težinu muke onog drugoga.