Serijalin ljetni retrovizor: The Sopranos 4×12 – Eloise
Pretposljednju epizodu u sezoni čini se da su svi elementi za mafijaški obračun u finalu posloženi, a dobar dio tema sezone priveden kraju. Sutra nam ostaje vidjeti kako će se sve rasplesti, no do tad…
4×12 Eloise
Scenarij: Terence Winter
Režija: James Hayman
Originalno emitirana: 1.12.2002
Usprkos svim Juniorovim naporima, sudac nije uvažio njegovu priču o mentalnoj nesposobnosti, pa Bobby traži druge načine za osigravanje oslobađajuće presude – klasičnom metodom pritiska na porotnika. Odličan je callback (i pojavljivanje na sekundu) Juniorove bivše medicinske sestre / prikrivene agentice, no cijela ta nit radnje dobila je sitnu minutažu i čini se potpuno odvojenom od ostatka priče.
Nastavljaju se i eskaliraju nesuglasice oko podjele profita između Jerseya i New Yorka, a Mali Carmine koji se vraća u NY s namjerom da kaže koju dobru riječ svom ocu za Tonyja, nakon što mu otac povrijedi ponos, potpuno okrene priču i zapravo dodatno potkuri vatru; na što Johnny Sack poludi (ali vrlo smireno) i krajem epizode suptilno Tonyju predloži da se riješe Carminea. Holy shit, indeed.
Paulie također preispita svoju lojalnost, nakon što sretne Carminea na svadbi – koji ga jedva prepozna – i uvidi da mu je Sack lagao kad mu je pričao kako Carmine računa na njega. Usput i “slučajno” ubije prijateljicu svoje majke dok ju je pokušavao pokrasti te novac koji kasnije i uzme od nje preda Tonyju pod svoju regularnu zaradu. Pomalo je i ova priča prezentirana tragikomično, no Paulie je ovime zacementirao svoju eskalirajuće negativnu prisutnost.
Centralni dio epizode ipak je završetak Carmelinog i Furiovog flertanja, koji kulminira time da Furio skoro ubije Tonyja, ali umjesto toga se pokupi shrvan nazad u Italiju. Jadni Furio. Carmelu to, pak, ostavlja devastiranu i dovodi do toga da napokon sređen i lijep odnos sa Meadow (koju nismo već neko vrijeme vidjeli) nagriza i usprkos Meadowinim najboljim namjerama (i između ostalog, krasnom callbacku na sam pilot i njihovu tradiciju ručka u Plazi za njen rođendan) završava svađom. Fantastični su kao i uvijek, i fantastično realni i suosjećajni svi ti obiteljski momenti: Meadowini pokušaji približavanja mami, večera u njenom stanu s cimerima, odnos brata i sestre – prilično sam siguran da niti jedna druga serija to nije radila tako jebeno dobro.
(Hvala Mihailu za prijedlog naslovne slike)
