Recenzija: Space Force — poraz svemirskih snaga u novoj komediji Stevea Carella

Zamislite ovo: autor jedne od najboljih humorističnih serija svih vremena, (američkog) The Office, i njena najveća zvijezda, uz vrlo obećavajući prateći ansambl, udružuju se u novoj komediji. Njen zadatak je bocnuti najnoviji rod vojske koji je krajem prošle godine osnovao onaj apsurdni čovjek koji trenutno vodi SAD. Što bi moglo poći ukrivo? Pa, sve.

Nekad kolač i od najboljih sastojaka jednostavno ne ispadne dobro, a to je slučaj i s novim uratkom Stevea Carella i Grega Danielsa, kreatora univerzalno omiljenog Ureda, desetodijelnom komedijom Space Force koju od proteklog vikenda možete gledati na Netflixu. Ako ste se nabrusili na unaprijeđenu verziju uredskih dogodovština, razočarat ćete se. Ako pak očekujete političku satiru koja će razmontirati američke svemirske ambicije, razočarat ćete se još više. Čini se da je ova komedija imala namjeru (ili se suočila s očekivanjima) da bude sve to, ali na kraju nije uspjela realizirati ništa od toga.

Bezuba je ovo priča o Marku Nairdu (Carell), generalu s četiri zvjezdice i bivšem letačkom asu koji sanja o tome da vodi nacionalnu vojnu avijaciju, a uvale mu vođenje novog roda vojske, “svemirce”, u čiju je bazu bogu iza tregera administracija utukla goleme količine love. Carell se u priči koju je sam sukreirao snašao prilično loše; Naird je potpuno nejasan lik, a Carell nema pojma kako ga oblikovati. Ništa od njegovih postupaka i motivacija nije jasno; nije čak jasno ni koja je njegova razina inteligencije – kao da su pokušali povremeno izvući Michaela Scotta iz lika koji bi trebao biti njegova sušta suprotnost.

Nevjerojatno je da rezultatu nimalo ne pomaže ni na papiru sjajan cast pratećih glumaca: tu su John Malkovich kao kreativni i autoritetu neskloni znanstvenik, zamišljen očito kao kontrapunkt Carellovom Nairdu, zatim Lisa Kudrow, Ben Schwartz, Chris Gethard, Jimmy O. Young, svi odreda tek blijede sjene potencijala svojih likova. Situaciju tek mrvicu izvlače proplamsaji duhovitosti na sastancima šefova rodova vojske, gdje veterani komedije poput Jane Lynch i Patricka Warburtona paraju novi šupak Nairdu, ali oni se u priči pojavljuju tek sporadično i nedovoljno da bi je izvukli.

Bez obzira na tih nekoliko iskupljujućih momenata, posljednja granica prihvatljivosti ovdje ostaje i ona najbolnija: ni zaplet, ni izvedba pa ni sam Carell, jedan od najboljih glumaca komičara današnjice, jednostavno nisu smiješni. Ključ neuspjeha ovdje je prilično jasan; autori su očito htjeli biti duhoviti, ali ne i provokativni, a bez toga komedije nema. Svemirskim snagama manjka svake vrste snage – snage društvene, političke kritike i ogoljivanja apsurdnosti, snage dopadljivosti likova i identifikacije s njima, snage dobro napisane i odigrane komične minijature.  

Ako ste ovih dana posebno raspoloženi za britku kritiku trampovske Amerike (ima li nekoga da nije?), ovdje je nećete naći. Preskočite, radije zabinđajte prvih pet sezona Ureda i prisjetite se nekog bivšeg života na ovom planetu. Veliki prasak ovdje je zakazao.