Kada nas velike broadcast mreže razočaraju, uvijek možemo računati na kabelsku televiziju da nam servira pravu televizijsku poslasticu. To je, izgleda, novi trend. A spas dolazi u pravi čas – jesenski komplet nedjeljnih dramskih velikana (Boardwalk Empire, Homeland, Downton Abbey,…) je priveden kraju, a nakon još jedne razočaravajuće jesenske sezone, ni siječanj nije bio ponudio niti jednu poštenu novu seriju (čast jednom britanskom izuzetku). Sve do premijere The Americansa.
I dok kolutamo očima na svaki besmisleni, plitki zaplet u katastrofalno realiziranom FOX-ovom The Followingu ili isto to radimo uz dozu smijeha prateći tragičnu novu sezonu Smasha, The Americans se kroz prve dvije epizode uspio isprolifirati kao izuzetno inteligentno osmišljena serija, s odličnim glumačkih parom na čelu.
Premisa serije vrlo je jednostavna – u središtu je radnje naizgled tipični američki par u 80-im godinama prošlog stoljeća koji žive idilični život u predgrađu s dvoje djece. No, oni su ruski “sleeper” agenti, vrhunski istrenirani špijuni koji su savršeno uvježbali američki naglasak i prilagodili se zapadnjačkom načinu života. Mnoge su nam serije već nametale protagoniste u obliku antagonista – antipatične pojedince koje obožavamo, koji su moralni iskvareni i truli, a neodoljivi (Greg House, Dexter Morgan, Don Draper,…). No, autori Americansa aktivno od svog primarnog gledateljstva – Amerikanaca – traže da “navijaju” za neprijatelja, što je ipak veliki zahtjev za osjetljiv domoljubni američki narod. Keri Russell (Felicity) i Matthew Rhys (Brothers & Sisters) utjelovili su likove Elizabeth i Phillipa Jennigsa, koji su 1965. godine završili svoj trening i preselili se u Virginiu. Radnja se odvija 1981. godine, kada je naizgled sretan bračni par već uhodan u obiteljski život – samo što povremeno obave koju misiju za KGB preko vikenda.
Da je ovakav model serije završio na jednom CBS-u ili FOX-u, dobili bismo pretjerani, napuhani špijunski procedural prepun loših ruskih naglasaka i klišeja osamdesetih, a glavne bi uloge dobilo dvoje nesretnika koje šeću od jedne propale serije do druge propale serije iz sezone u sezonu kao kakvi beskućnici po hrvatskim ulicama koji idu od kante do kante skupljajući plastične boce. FX je, međutim, osvojio jackpot ovom serijom, jer su se svi elementi potrebni za stvaranje kvalitetne serije poklopili. Casting je bez greške, scenarij izuzetno kvalitetan, no ono po čemu se serija također ističe je način iznošenja radnje. Prvih deset minuta pilota u potpunosti će vas ostaviti zbunjenim. Vidjeli ste najavu, ili možda poster, eventualno ste pročitali koju recenziju, pa ste upućeni u opću tematiku serije, no neće vam biti jasno što to točno izvode troje ljudi koji su u potjeri za nama nepoznatim pojedincem. Serija od gledatelja traži povjerenje i potpuno prepuštanje fabuli – sve će biti razjašnjeno do kraja epizode, svi sitni detalji bit će povezani u smislenu cjelinu. Opet se vraćam na onaj vražji Following – Kevin Williamson, koji je, čini se, previše vremena proveo pišući za maloumne tinejdžere (Dawson’s Creek, The Vampire Diaries) da pošteno osmisli ozbiljnu seriju, ide logikom “ovdje otkrivamo detalj X o jednom liku, ali pošto gledatelju neće biti jasna pozadina tog detalja, ubacit ćemo flashback Y da se ne bi izgubio u priči”. Nemojte me krivo shvatiti, i The Americansi se kroz pilot upuštaju u niz flashbackova, nije samo korištenje tehnike problem, već činjenica da u FOX-ovom zlatnom govnu djeluje omalovažavajuće. Već sam upotrijebio pridjev “inteligentan” u opisu serije, a The Americans je upravo takva serija. Na vrlo inteligentan način vodi gledatelja na nepredvidljivu vožnju kroz dvostruke živote ovih kompleksnih likova.
Još jedan vrlo zahvalan i kompleksan aspekt serije jest “brak” Elizabeth i Phillipa. Kao dvoje agenata koji su spojeni igrom slučaja, kroz petnaest godina zajedničkog života uspostavili su jedinstven odnos. Phillip je u pilotu vidljivo pogođen nakon što se natjera da posluša snimku intimnih trenutaka njegove partnerice s traženom osobom, no isto tako u idućoj epizodi bez iole oklijevanja uskače u krevet s nepoznatom ženom za korist misije. Elizabeth je odlučna i fokusirana polovica veze, koja je poput lasera usmjerena samo na jedan cilj – uspješno obavljanje misija za KGB i poražavanje neprijatelja. Phillip je onaj koji oklijeva, onaj koji uživa u stavljanju perika i lažnih brkova i igranju različitih persona. U vrlo moćnoj sceni pred kraj pilota, Phillip čak izražava svoju skrivenu želju da napuste KGB i potraže zaštitu od Amerikanaca u zamjenu za informacije, što Liz gotovo trenutačno sreže u korijenu.
Kad spomenemo Mad Mene, odmah svima padnu napamet cigarete, šezdesete i sisate tajnice. Kad spomenemo Boardwalk Empire, svi se momentalno sjete Nuckyevih odijela, plesačica u ekstravagantnim kostimima i kutija i kutija alkohola. Osamdesete nisu zaseban lik u The Americansima, što me u početku iznenadilo, no kasnije me izuzetno impresioniralo. Serija je vizualno nenametljiva, a opet bez pogreške u dizajnu setova, bilo unutarnjih, bilo vanjskih, uz dodatak vrhunski odabrane glazbe osamdesetih. Prva scena u pilotu, uz Tusk Fleetwood Maca, te jedna kasnija, intimna scena između Liz i Phillipa uz In The Air Tonight upravo su i najupečatljivije scene zahvaljujući glazbenoj kulisi.
Nepisano je pravilo televizije da nakon kvalitetnog pilota obično slijedi slabija druga epizoda. The Americans, u ovom slučaju, prkosi zakonima prirode. Vrhunski pilot popraćen je jednako kvalitetnom drugom epizodom, koja, kao pokazatelj onoga što slijedi do kraja sezone, ulijeva povjerenje u autore da mogu održati tako visok standard kroz još deset sati materijala. Kolega Krešo je u svojoj recenziji Last Resorta deklarirao da je riječ o najboljoj ovojesenskoj novoj seriji. Ja ću samo malo proširiti zahvaćeno televizijsko područje i period, pa reći da su The Americans najbolja nova serija ove sezone. Zasada. Što je FX-u definitivno dobro došlo. Istina, American Horror Story se drastično popravio u drugoj sezoni (Da, osoba koju ste nakon recenzije pilota AHS-a razapeli na križu i nazvali homofobom, rasistom, nacionalistom, đubretom, smradom i nizom vrlo laskavih titula je pogledala AHS: Asylum i svidjela joj se.). Međutim, Justified je, iako i dalje odličan, svoj kreativni vrhunac očito doživio u drugoj sezoni, a Sonsi su na izmaku snaga. Stoga je mreži pod hitno trebao energetski napitak u obliku kvalitetne drame kako bi mogli konkurirati HBO-u i Showtimeu, a to su s Americansima i dobili.
drama
Joe Weisberg
FX
Keri Russell, Matthew Rhys, Noah Emmerich
30. siječnja 2013.
