Još pred par godina, svako toliko bi se jeftino i usputno šalili na CW-ov račun kao mreže koja ima manje gledatelja nego Jaques Houdek glazbenih hitova, a više trashy tinejdžerskih serija nego RTL i Nova TV turskih sapunica. I svako toliko netko bi se našao uvrijeđen što smo se drznuli zagrabiti taj low hanging fruit, ljuto protestiravši zašto mrzimo CW. Ovaj tekst je za vas.
Nikada zapravo nismo mrzili CW, njihova gledanost definitivno je bila razlog podsmjehu (danas nije puno bolja), a njihove serije – najblaže rečeno – jednostavno nisu bile rađene za nas. I to je to.
Posljednjih par godina CW je donekle uspio rehabilitirati svoj imidž mreže površnih serija, trashy sapunica i jeftinih gulty pleasurea. Teško je promijeniti percepciju publike u kratko vrijeme, no danas prva asocijacija na CW ne bi trebale biti Gossip Girl te očajni pokušaji remakeova Beverly Hillsa i Melrose Placea, već Arrow, The Flash, Jane the Virgin ili iZombie – solidno, ponekad jako dobro složene zabavne serije koje ne podcjenjuju svoju publiku.
Mala lekcija iz povijesti: The CW je nastao zajedničkim pothvatom CBS-a i Warner Brosa i krenuo s emitiranjem u jesen 2006. godine. Stvaranje The CW-a značilo je efektivni kraj dviju drugih mreža – UPN-a i The WB-a, čiji su programi stopljeni u novoosnovanu mrežu. Predsjednica te mreže postala je Dawn Ostroff te brzo postala omražena kod starih fanova zbog gašenja danas kultnih serija kao što su Gilmore Girls i Veronica Mars.
Još gore, njihove zamjene bile su Gossip Girl – tipični predstavnik ranog CW-a – 90210, Melrose Place i druge plitke serije o lijepim, bogatim ljudima i njihovim životnim problemima. Tu i tamo pojavila bi se pokoja serija koja bi evocirala “duh starog WB-a” – tople, emotivne priče sa simpatičnim likovima, kao što su to bile npr. Gilmoreice – no niti su dugo poživjele, niti su bile toliko dobre.
Stvari su se počele mijenjati pred četiri godine, kada je čelništvo mreže preuzeo Mark Pedowitz. Demografija se pomakla sa mlade ženske publike na mlađu publiku generalno, ali i dalje onu ispod trideset i pet godina starosti. Tematski, serije su se odmakle od glamura i romanse, a Pedowitz današnji ciljani sadržaj opisuje kao “kombinaciju konceptualnih žanrovskih serija i serijalizirane drame”.
Povucimo samo brzu paralelu nabrajanjem serija.
CW prije šest godina, kada je Serijala pokrenuta: 90210, Gossip Girl, One Tree Hill, Smallville, Supernatural, Melrose Place, The Beautiful Life: TBL, The Vampire Diaries
CW danas: Arrow, iZombie, Jane the Virgin, Supernatural, The 100, The Flash, The Vampire Diaries
Neću sad braniti svaku aktualnu seriju pojedinačno, niti tvrditi da se radi o vrhuncima televizije kakvu poznajemo danas. Ne pišem ovo ni kao obožavatelj ijedne od njih. Štoviše, pratim tek dvije (Arrow i The Flash), a da sutra sve redom budu otkazane, nedostajala bi mi tek zabavna, uzbudljiva i vesela ekranizacija super heroja u crvenom odijelu.
Nitko ne tvrdi da je mreža napravila zaokret za 180° i odlučila raditi tmurne prestižne drame. Samo da u zadnje vrijeme bolje radi zacrtano, bolje angažira i razumije publiku. Radi se o solidnim, zabavnim, ležernim, uzbudljivim serijama od kojih su neke čak odvažne i vrlo originalne, usprkos svojim manama. CW će i dalje izbaciti pokoju jednostavno glupu i bedastu seriju, no pogledajte ostale mreže i recite mi da to ne vrijedi i za njih.
Da, ima tu ostataka onog starog CW-a. Glumci su gotovo isključivo lijepi i mladi, bivši ili trenutni modeli. Thea iz Arrowa (Willa Holland) negdje u ugovoru sigurno ima stavku da se u epizodi ne smije pojaviti pokrivenog trbuha; Oliver nas svako malo podsjeća da Stephen Amell ima perfektan six-pack; The Flash mora imati romantični interes usprkos tome što je Iris (Candice Patton) površna, često naporna kartonska šablona, a “Beast” iz Beauty & the Beast (Jay Ryan) ima tek ožiljak na licu (i naglu narav). Budžet je i dalje malen u odnosu na konkurentske mreže, i dalje njihove serije imaju pregršt sapunjavih ljubavnih zapleta te cheezy dijaloga. No, to čak uspijevaju biti malo subverzivni i samosvjesni sa tim stereotipovima, primjerice ona famozna šipka iz Arrowa.
Jane the Virgin je ove godine postala prva njihova serija koja je osvojila neku bitnu nagradu – Gina Rodriguez dobila je Zlatni globus za najbolju žensku ulogu u seriji koju će mnogi bez gledanja, čitajući sinopsis – ili samo naslov – otpisati kao suludu i preglupu ideju. Opet, not my cup of tea, ali serija je kritički najbolje prihvaćen CW-ov uradak od… odavno.
Što se gledanosti tiče, mreža se nije pomakla daleko. Arrow, The Flash i The Vampire Diaries su uvjetno rečeno hitovi, ali samo u okvirima mreže; na bilo kojoj drugoj bili bi pri dnu tablice gledanosti. Pedowitz priznaje da njihove serije gube novac emitirajući se na televiziji, no ističe da CW radi bolji posao od konkurencije po pitanju online monetizacije. Njihove serije u plus guraju streaming servisi poput Hulua i Netflixa – logično, njihova mlađa publika sve rjeđe gleda televiziju na… televiziji.
Bitna i hvale vrijedna stvar koju CW pod Pedowitzom radi su primjereni završeci serija. Mreža otkazuje serije, jer ipak ne egzistira u nekom paralelnom svemiru gdje se televizija financira lajkovima na Facebooku, no daje im priliku da završe svoje priče skraćenim sezonama. Svakom odanom gledatelju bilo koje serije dosta je bitno znati da neće nestati s ekrana prije nego dobije primjeren kraj.
Još uvijek ćete naletjeti na komentar kako je CW mreža za klinke, tinejdžerke i njihove nezaposlene mame, no ti su ljudi zarobljeni u prošlosti kao današnja domaća politička scena te uglavnom ne znaju o čem pričaju. CW ne teži tome da bude relevantna, revolucionarna mreža, ali danas je sasvim solidna verzija svoje trenutne vizije.
