Recenzija: Run — nova serija Phoebe Waller-Bridge* nije Fleabag, ali ima dovoljno šarma

Za nešto manje od dva tjedna HBO će početi emitirati svoju novu polusatnu komediju s Merritt Wever i Domhnallom Gleesonom u glavnim ulogama. “Zajednički bijeg“, naslov kojeg serija nosi u prevedenom obliku priča je o dvoje bivših ljubavnika koji su u fakultetskim danima sklopili pakt. Ruby Richardson (Wever) i Billy Johnson (Gleeson) su prije 17 godina odlučili ako jedno od njih pošalje poruku s riječi “RUN”, a drugo odgovori istom, ostavit će sve i naći se na kolodvoru Grand Central te zajedno putovati Amerikom.

Gotovo u obliku “bottle” serije, Run većinu svoje radnje izlaže u vlaku na relaciji New York-Chicago na koji su se Ruby i Billy ukrcali. Barem u uvodnih nekoliko epizoda. Dijalogom između glavnog dvojca serija prolazi kroz detaljni izvještaj njihove propale veze i transformacije koju su doživjeli kao osobe u posljednjih sedamnaest godina. Simpatičan ritam epizoda kvari sve gore ponašanje bivših ljubavnika koji su uvjereni da samo mogu nastaviti tamo gdje su stali prije skoro dva desetljeća. Ruby je udana žena koja je jedva dočekala dići ruke i ostavila svog muža i djecu, a Billy je napravio glupost iz koje se nije mogao izvući pa je odlučio povući drastične mjere. Wever i Gleeson lakoćom dominiraju ekranom, a povijest njihove veze od početne romantične zgode polako se pretvara u noćnu moru sve veće netrpeljivosti, laži i antipatije. I jedno i drugo imaju sebične razloge zašto su ostavili svoje živote i ukrcali se na vlak, koje serija prikazuje u kratkim flashbackovima u određenim trenucima. Tko je iskren, ili barem iskreniji od drugoga, često ćete se pitati, a serija polako otkriva što je dovelo do ovog dramatičnog događaja. HBO nam je ponudio prvih pet epizoda, a četvrta i peta gotovo polukružnim okretajem izvrću sve što smo do tada mislili i gledali. Teško je prihvatiti smjer u kojem Run skreće u tim kasnijim epizodama, ali krajem pete epizode jedno poznato lice barem donekle smiruje mahnitost zavrzlame u koju su se likovi zapetljali.

Autorica serije Vicky Jones je kazališna redateljica i scenaristica kojoj je ovo prvi samostalni televizijski projekt. Jones je 2013. režirala i Phoebe Waller-Bridge u njenoj predstavi Fleabag, a Waller-Bridge zauzvrat ovdje stavlja svoj pečat izvršne producentice. Iskreno, teško je shvatiti koliki je stvarni utjecaj same Waller-Bridge, budući da nijedna epizoda ne završava s “written by PW-B”.

Osim Wever i Gleesona, kroz Run prolazi i šačica sporednih likova, prvenstveno Rich Sommer kao Rubyn muž Laurence i Archie Panjabi kao Fiona, Billyjeva bivša asistentica. Njih dvoje razlamaju jednoličnost i površnost glavnog dvojca što nije kritika usmjerena na izvedbe Wever i Gleesona koliko na samu situaciju u kojoj se njihovi likovi nalaze — skučeni u vlaku u kojem je najzabavnije piti, jesti i unajmiti kupe s krevetom.

Run je neobična crna komedija koja se kasnije žanrovski preobražava, možda ne baš posve uspješno, ali i to će ovisiti o doživljaju. Ovo je zabavna polusatna serija koja definitivno nije nova Fleabag. Vicky Jones je uspješno napravila skok na televiziju bez obzira što Run neće oduševiti sve gledatelje, ali mogao bi barem djelomično odagnati misli od stvarnog svijeta. Možda ćete malo više promisliti o odnosima s nekim ljudima u vašem životu, a možda i nećete — u svakom slučaju Run je simpatičan, ali ne baš uvijek uspješan eksperiment za koji nećete odvojiti previše vremena i živaca.