Ja volim Jossa Whedona. Traje to već neko vrijeme i već sam o tome nekoliko puta i pisao. Pratio sam Buffy u njeno zlatno doba, kada je priznati da je to odlična serija bilo prilično nepopularno; urlao na otkazivanje Fireflyja i plakao na finalu Angela. Desetak godina kasnije, generalni je konsenzus da je Buffy jedan od ključnih televizijskih proizvoda, a Fireflyu se još uvijek zahtijeva uskrsuće (prestanite, za boga miloga). Kroz te godine, Whedon je uvijek imao fanove. Ponekad, činilo se, prilično neumjerene fanove koji ga u najmanju ruku smatraju božanstvom. Fanove kojima se ne bi usudili spomenuti kako nešto što je isti stvorio nije savršeno, zbog straha da će vam odsjeći jezik. Ukratko, vaši tipični žanrovski fanovi.
Prije nekoliko godina, stvari su se promijenile. Objavljeno je kako će Whedon režirati Avengerse, posljednji komadić Marvelove dugogodišnje slagalice. Gorespomenuti i njima slične supkulture bili su oduševljeni: Whedon poznaje stripove i voli ih, pisao je X-Mene i zna raditi sa velikim ansamblima. No, u isto vrijeme postojao je strah da se jedan autor kultnih serija neće moći nositi sa franšizom teškom stotine milijuna dolara. Franšizom čiji je najveći kolač zagrabio; koji je morao spojiti radnje pet filmova, balansirati među njihovim protagonistima, ispričati dobru priču i uz sve to zaraditi tonu love.
Sjećam se da sam na kraju Avengersa skoro pustio suzu, ne zbog nekog dramaturškog razloga, već zato što je uspio. Uspio je po svim točkama, nadmašio očekivanja i sada više nije bio neki kultni televizijski autor, već redatelj filma s najboljim rezultatom na box officeu u povijesti (ok picajzle, skoro najboljim). Jebite se vi što ste tvrdili da je Buffy tinejdžerska sapunica.
Nedavno je kolega Dario rekao da ponovnim gledanjem Avengersi toliko ne drže vodu, da su previše televizijski, ali ja to ne vidim. Svaki put kada ih gledam me baš razvesele i potpuno se utopim u njihovoj stripovskoj odličnosti. Dodatno, ostatak Marvelove prve faze ponovnim gledanjima postaje mi bolji, odnosno, stvari koje su me prije smetale više mi nisu bitne. Čime dolazimo i do poante ovog predugog uvoda: vjerojatno sam subjektivan što se tiče Marvela i pogotovo Whedona.
Agents of S.H.I.E.L.D. logičan je dodatak Marvelovom svemiru, čak i ako se Whedon makne iz jednadžbe. Imao je i neku vrstu prethodnika u Marvel One-Shotovima koji dolaze uz video izdanja filmova. Radi se o kratkim filmovima u kojima npr. Coulson spriječi pljačku benzinske dok je stao natankati auto putem prema Thorovom čekiću; Lizzy Caplan i njen dečko pljačkaju banke uz pomoć chiaturijevskog oružja, SHIELD-ovci ih uhvate i regrutiraju (Lizzy postaje tajnica Titusu Welliveru). Simpatično, kratko, ali ništa senzacionalno. Ne sumnjam da su Marvelu i Disneyju služili i kao ispipavanje terena za pravu, jednosatnu network dramu.
I tako je pogonjen Marvelovom mašinerijom, uz veliki hype i, naposlijetku, ime Jossa Wheodona, stigao i pilot. Opet, simpatično, ali ništa senzacionalno. Kao što je, uostalom, bilo i za očekivati.
Očekivanja su zajebana stvar. Publike s jedne i Marvela s druge strane.
Krenimo od prvih. Marvelov stripovski univerzum je golem, pun drugo- i treće-razdrednih junaka, likova kojima bi ova serija bila savršena za umetanje u Marvelov filmski univerzum i koji bi, u najboljem mogućem slučaju, bili nakon toga ubačeni i u jedan od filmova. U ekstremno najboljem slučaju dobili svoj film. Dodamo li tome Whedonovu magičnu iskru kojom ponekad uspije dodatno dati duha postojećim favoritima (npr. Avengersi i Astonishing X-Men), čuda se mogu dogoditi.
Uz to, SHIELD je ogromna organizacija čiji smo djelić vidjeli u filmovima, dok je serija prilika za upoznavanje sa low-level detaljima, sa posljedicama postojanja superheroja, opet, inspirirane stripovima i oživljene Whedonom, moralnim sivilom i teškim odlukama koje karakteriziraju njegove likove.
Marvelova očekivanja su naizgled jednostavna, ali zapravo komplicirano izvediva. Novac: kako najveću količinu istog izmusti iz činjenice da je ovo tie-in Avengersima i dodatno, kako pridobiti publiku koja nije gledala Avengerse da pogleda i njih i ostatak filmova iz franšize. Što znači da serija mora igrati na sigurno, zaokružiti epizode, referencirati se na filmove, ali ne na način da neupoznatima bude nejasno ili dosadno.
Do sada emitirane dvije epizode više su sličile opciji B, sa standardnim proceduralnim zapletom (u drugoj epizodi začinjenim i “x sati ranije” strukturom koju je J.J. Abrams valjda iscijedio do zadnje kapi krvi) prebačenom u Marvelov svemir, uz dodatak Whedonovskih mini-twistova i one-linera, koji ovdje ponekad izgledaju ubačeni na silu, odnosno tek toliko jer si ne može pomoći.
Glumački ansambl jednako je neupečatljiv, a uloge su im standardni televizijski arhetipovi. Izuzmemo li Clarka Gregga, koji je ovdje simpatičan kao i u filmovima, koji je jedan od Whedonovskih primjera gdje je uzeo nešto postojeće — Coulsona koji je prisutan od prvog Iron Mana i, ne samo učinio ga likom za kojeg nam je bilo žao kada je umro u Avengersima, već učinio da nam i retroaktivno postane bolji lik. Pomalo me začudilo što nisu vratili ćelavog agenta iz one-shotova, ako već nisu mogli Titusa Wellivera.
Gostujuću ulogu ima J. August Richards, poznatiji kao Gunn iz Angela i posljednji u nizu dokaza da su Whedonove serije zabava za njegove prijatelje, iako to već godinama negira (osim u slučaju Much Ado About Nothing, koji je doslovno zabava za njegove prijatelje snimljena na film — prilično dobar, k tome). Za SHIELD je možda i upitno je li stvarno “Whedonova serija”. Prvo, zato što uzde ovdje drži komitet ljudi u Marvelu; drugo, zbog činjenice da je čovjek okupiran projektićem zvanim Avengers 2. No, zato je zabavu za njegove prijatelje (i rodbinu) ovaj put većinom preselio iza ekrana. Tako su izvšrni producenti Jeph Loeb (autor stripova Batman: The Long Halloween i Superman for all Seasons, nekada je radio na Heroesima i trebao je biti showrunner animirane Buffy), Jeffrey Bell (jedno vrijeme prvi čovjek Angela i kasnije producent Aliasa), Jed Whedon i njegova žena Maurisa Tancharoen (koji su s njime radili Dr. Horriblea i Dollhouse). Nedostaju još samo Tim Minear i Drew Goddard, no iako su zauzeti drugim poslovima, ne sumnjam da će se u roku sezone pojaviti s gostujućim scenarijem.
Komentirali smo već mogućnost da su štedjeli na glumačkim honorarima jer ostatak pilota izgleda prilično skupo — iako je upitno koliko vrijedi potrošiti novac na avion s kojim će se snimiti desetak stock kadrova koji će se iskorištavati sljedeće tri sezone ili na glumce čiji će likovi zapravo biti razlog zbog kojeg će se gledatelji vraćati iz tjedna u tjedan.
Nije sve tako crno: iako Whedona nema, gore navedene producentske ruke prilično su sposobne, a u krajnjoj liniji on je udaljen samo jedan telefonski poziv. Proceduralnost nije loša, pogotovo u šumi puno lošijeg novosezonskog izbora. I u krajnoj liniji, postoji potencijal. U svim tim producentskim imenima, u dosadašnjem Marvelovom radu, čak i u glumcima.
Alan Sepinwall i Daniel Fienberg sa HitFixa odlično su primijetili u svom podcastu da je David Boreanaz bio drvo na početku Buffy, da bi kasnije iz njega stvorili solidnog glumca. U našem podcastu komentirao je Dario kako niti jedna Whedonova serija osim Fireflyja nije imala stvarno odličan pilot, a Firefly je stvarno imao jedinstvenu magičnu kemiju među ansamblom, u sadržaju i atmosferi. Čak i tamo, stvarno odlične epizode krenule su tek sa šestom (“Our Mrs Reynolds”). U Buffy, bila je to sedma (“Angel”), iako je prava stvar počela tek sredinom druge sezone (“Surprise” / “Innocence”). Angel je bio čudna biljka jer je došao s pedigreom Buffy, ali za prvu stvarno odličnu epizodu čekao jedanaest (“Somnanbulist”) i nakon toga tek počeo pokazivati što bi sve mogao biti i nastavio to otkrivati do samog kraja. Dollhouseu je tek šesta epizoda bila dobra (“Man on the Street”), stvarno je zasjao tek od jedaneste na dalje (“Briar Rose”), ali do kraja je imao problem nesposobnosti Elize Dushku.
Dakle, dao bih SHIELD-u barem do sweepsa u studenom da dobije svoju prvu odličnu epizodu — iako je moguće i da će zbog sweepsa dobiti tek prvi veći cameo nekih od glumaca iz filmova. Vezano na to, ne znam što bih rekao na pojavljivanje Samuela L. Jacksona u drugoj epizodi. Je li to samo mali nevini easter egg ili se marketing već boji pada ratingsa? Prije je ovo drugo, ali ne vidim situaciju u kojoj SHIELD ne doživljava drugu sezonu. Čak i ako šepajući kroz ratingse dođe do nje.
Osjećam i da će tek tada, dok se Avengersi 2 budu približavali i kada daju zraka producentima, SHIELD postati odlična serija. Za sada je samo solidno provedenih četrdeset minuta tjedno.
Bi li im dao ztoliko šanse davao da nema Whedonovog imena? Da, vjerojatno bih, jer su mi dragi i Marvelovi filmovi. Da nema poveznice s Marvelom, već da se radi o generičkim tajnim agentima koji skupljaju artefakte nepoznatog podrijetla? Opet, vjerojatno da, no ja sam pogledao čitavu sezonu Warehousea 13, tako da bi za normalniju osobu odgovor vjerojatno bio ne.
* autor članka nije Marvelov ilustrator, već samo njegov imenjak
SF avantura
Joss Whedon, Jed Whedon, Maurissa Tancharoen
ABC
Clark Gregg, Ming-Na Wen, Brett Dalton, Chloe Bennet, Iain De Caestecker, Elizabeth Henstridge
24. rujna 2013.
“Za SHIELD je možda i upitno je li stvarno “Whedonova serija” – ja mislim da nije upitno, bar ne sto se tice pilota. Avengersi su uspjeli – Whedon je zasluzan; SHIELD nije dosegao ocekivanu razinu kvalitete – Whedon nije kriv. Cudna mi je ta logika s obzirom na to da je rezirao i napisao pilot. Isto tako je i stvorio sve te likove (zajedno s drugim ljudima, naravno) koji su poprilicno genericni i to je definitivno dijelom njegova krivica.
Ispricavam se ak ispadam previse cangrizav. Zapravo mi je serija zabavna. Nisam niti ocekivao nista drugo osim toga.
Smeta mi sto je vec sve prije viđeno i serija zbog toga nema nikakve svjezine ali se nadam da ce nastati neka kemija među likovima i vjerujem da serija moze postati bolja.
I jos jedna stvar… dal je stvarno moguce zatvoriti rupu u avionu sa napuhanim camcem?
“”Za SHIELD je možda i upitno je li stvarno “Whedonova serija” – ja mislim da nije upitno, bar ne sto se tice pilota. Avengersi su uspjeli – Whedon je zasluzan; SHIELD nije dosegao ocekivanu razinu kvalitete – Whedon nije kriv. Cudna mi je ta logika s obzirom na to da je rezirao i napisao pilot. Isto tako je i stvorio sve te likove (zajedno s drugim ljudima, naravno) koji su poprilicno genericni i to je definitivno dijelom njegova krivica. ”
Hehe, da, to je prilično licemjerno od mene. Ispalo je da je on samostalno učinio Avengerse odličnima, što nikako nije istina… jer recimo Jon Favreau je taj koji je postavio Marvelove temelje, i mogao bih nabrajati do beskonačnosti. Ali u produkciji filma sigurno je potrošio puno više vremena i energije, dok je možda za seriju rekao (banliziram): “ja bih napravio to, to i to, buraz, evo preuzmi, ja idem raditi na filmu”.
No da, i on je kriv za SHIELD. Kao što je bio kriv i za šestu sezonu Buffy, koju su mu svi fanovi opraštali jer je Marti Noxon u biti bila showrunnerica. Whedon nije savršen, ni blizu.
“I jos jedna stvar… dal je stvarno moguce zatvoriti rupu u avionu sa napuhanim camcem?”
Da, i moj komentar na to je bio “hmmm”, ali nisam ja Neil DeGrasse Tyson. Ali vjerojatno bi taj čamac isto bio isisan kroz rupu, da.
Nije na meni da objašnjavam što je Marko htio napisati kad je pisao, ali — svakako je SHIELD tek Whedonov *pilot* (i to ne *samo* njegov), ali ne i njegova serija. Definitivno ne u smislu Fireflyja, Buffy ili Dollhouse.
To bi bilo moje shvaćanje te rečenice, odnosno i ja bi je tako napisao, odnosno htio reći gornju stvar.
A čamac je… Uzasno. Ne prolazi ni kao pretjerana stripovsko-zajebantska fora.
ovo za čamac. teoretski bi bilo moguće budući da je dosta zraka već
izašlo i vanjski i unarnji tlakovi su se skoro pa izjednačili. Ali da, jaaaako nategnuto. makar filmovi često preuveličavaju trajanje dekompresije u takvim slučajevima. na takvu rupu, sav zrak bi otišao skoro pa instantno, a oni koji bi i ostali u avionu vrlo brzo bi se ugušili, čak možda i smrzli. sve ovo naravno ovisi na kojoj visini su letjeli.
Pogledao sam obje epizode, ok na drugoj sam zadrijemao na 10-ak minuta pa nastavio ;) Marko je dobro zapazio da se štedilo na glumačkim honorarima jer moram priznati da su upravo oni najslabija karika. Nitko po mom mišljenju nije dovoljno uvjerljiv. A niti scenarij ih za sada pretjerano ne prati. U prve dvije epizodne ne znamo gotovo ništa o glavnim glumcima.
Logično je da je ovakva serija po naravi procedural jer kako drugačije ubaciti u priču velik broj slučajeva i različitih priča pa mi to toliko niti ne smeta.
Voli bih se scenaristima izrastu jaja pa da serija dobije nekakve konkretne obrise u sljedećim epizodama, da ne postane bezlična i glupa popcorn zabava. Jer za sada je samo zabava bez potrebe za previše pameti.
Malo zahtjevniji gledatelji, poput mene, tražit će možda više od likova a priče kroz narednih nekoliko epizoda a ako se to ne dogodi otići će dalje. Bez obzira na to mislim da je hype oko serije previše jak i da će zadržati dovoljan broj gledatelja (iako serije ostane šuplja) da se naruči i druga sezona.
Nakon dvije odgledane epizode moja ocjena je 65/100
Eh, koliko sam se ja sranja naslušala zbog Buffy :-D kao “koliki ti je koeficijent inteligencije” :-))) Ali kako idiotima objasniti da je nešto dobro ma koliko im plitko izgledalo…
Ali Avengersi?!? Veće sranje bolje rangirano nisam vidjela desetljeće! K’o Titanic…
Serija će sačekati da se nakupi nekoliko epizoda, da bih je uopće počela gledati…
“Ali Avengersi?!? Veće sranje bolje rangirano nisam vidjela desetljeće! K’o Titanic…”
Zašto? Ozbiljno pitam.
Pa iskreno, nekako mi šuplje, prazno, klišeizirano, nabacani likovi, od početka do kraja znaš svaki sljedeći korak… ne znam, iskreno da ti kažem, jednostavno me se nije dojmio. Svaki Batman, od ovih sa Baleom, mi je bio bolji, dublji, pametniji od Avengersa. Ostala sam iskreno iznenađena kada su ga proglasili najgledanijim.
Nolanove Batmane uopće ne smatram istim žanrom i volim ih bezuvjetno, ali jedino što mi se ne sviđa je što je pokrenuo trend “ozbiljnog” ili “mračnog” superherojskog filma (a nije samo to bilo ono zbog čega su funkcionirali).
Marvelov cijeli taj filmski univerzum mi je baš… stripovski (kao i X-Men First Class) i zapravo svakim gledanjem sve su mi draži. Zadnji put sam ih gledao sve redom uključujući i Avengerse i odlično mi se poklope.
A to da su Avengersi predvidljivi – po meni – jednako kao i svaka druga takva priča, koja mora imati tu neku zadanu formu – a ta je meni ovdje odlično izvedena.
I baš mi likovi sjaje u njima – odlični su bili svaki u svom filmu, ali ovako u kombinaciji – još bolji, a to je teško izvesti. I svaki film zasebno je bio različit, iako se dao ukalupiti u tipični stripovski film… a ovdje (meni) baš ništa nije bilo nabacano, već tako majstorski isprepleteno i svaki beat mi je na mjestu i odličan je humor i opseg i sve :)
Nije rekao ništa pametno, da, ali baš je joyride i ima mi duha, pravog, stripovskog duha… i to je očito ljudima kliknulo… a čini mi se da je tebi upravo suprotno.
Recimo, Pacific Rim je kakti isto tehnički ispoliran i trebao bi imati taj neki djetinji duh, ali meni je bio samo DOSADAN. Potpuno suprotno od Avengersa. A priča mu možda nije puno klišejastija od njihove… samo kaj je vješto izvedena.
Jedan mali primjer, u Avengersima su mi tipični Whedonovski banter i one-lineri baš podizali film, a sada u SHIELD-u mi se čine… ne toliko forsirani, koliko mehanički.
Nisam još gledala Pacific Rim, ali kad smo kod doslovno stripovskog duha, onda (i pored klišea) mi prvo mjesto zauzima Sin City.
A možda je kod mene izraženija ta mračna strana .. nije nemoguće.. Batman mi šije i Spidermana i Supermana i Ironmana i ostale ‘manove’ :-D
Sin City – OK, istina, tamo mi je odgovaralo što su doslovce prenijeli strip na film, makar to obično ispadne jako loše – kao recimo Watchmeni – jer u toj želji da ga precrta na film je izgubio svu dušu stripa. Ali Sin City je puno plići od njih pa mi je tu to pasalo.
“Pa valjda je to razlog što mi je i X-man origins-wolverine, najbolji od x-ova …”
Uključujući i First Class?
Meni taj nije bio toliko loš koliko ga je Internet popljuvao (baš je bio fun ride), ali uz FC koji mi je baš odličan, i prva dva su mi bolja, bez obzira na Singerov aktivizam koji je ponekad naporan i dosadan.
Agents of SHIELD je zapravo lagani no brejner od serije, savršen za gledat dok npr. jedete pire i kranjske koji ste si nedugo prije skuhali (tj. ako ne držite 100% oči na ekranu nećete ništa bitno propustiti – mimiku lika, sjajan kadar, nešto neizrečeno…). Jedini pravi plus seriji je univerzum Avengersa. Inače nisam osoba kojemu riječ procedural izaziva GERB te je razlog za odmah u startu dati 50 bodova manje za recenziju. No recimo kako je ova serija upravo to. Zapleti i ponašanja junaka doista me podsjećaju na NCIS (s tek malo više pucanja), a ne nešto novo, super, divno.
Ali fućkaš sve, kao i autor recenzije vjerojatno ću Agents of SHIELD gledati bar još neko vrijeme, jer se radi o Whedonu i Avengersima.
Pilot odličan! Druga epizoda već puno lošije i dosadnije… Hebeš Shield bez super moči i super heroja…
Ja taj čamac nisam primijetila :D Ali valjda je to bilo u trenutku kad sam otišla obaviti neke stvari dok se vrtio drugi dio epizode… Nije mi ovo još sjelo. Previše me podsjeća na one loše filmove o super junacima, prije ovog booma. Ne mogu ih doživjeti ozbiljno (što je u redu jer serija nije ni rađena na taj način), a opet mi nije dovoljno uvjerljiva s elementima campa (je li preteška riječ?), one-linera i sl. stvari koje progurava. Ali ne namjeravam odustati (još) pa se nadam da će se s vremenom stvari posložiti :))
Treća epizoda je za mene kraj. Prevelika hrpa gluposti i naive za moj ukus
Meni je treća baš bila prva koja mi je sjela. Opet, da, je sve bilo predvidljivo, ali baš mi je bilo zabavno. I dobili smo prvu poveznicu sa Marvel Universeom (woohoo, znači bit će nešto od toga)
Također, sise.
pogledao jucer sve 3 epizode i trenutno je ovo drek. Jedino kaj vrijedi gledati tamo je Ming-Na Wen.
No vidjet cemo, mozda se i razvije u nesto pametnije. POI mi je isto prvih 11-12 epizoda bio nis posebno, taman za pogledati na poslu kad je bilo lufta a sad mi je to serija sa najzanimljivijom pricom.
Ovo je gore čak i od jadnog Defiance-a, preloše!
oh ne, nikakao. Od Defiancea sam ocekivao nesto i kako su epizode isle tako je bivalo sve gore. Nakon 6 sam odustao.
Ovo se bar da gledati, ako nikako drugacije, bez mozga. Ali ova 4. epizoda mi bila puno bolja, pocetak pogotovo. Mozda i bude nesto od toga na kraju.