Recenzija: Marvel’s Agents of S.H.I.E.L.D – Je li hype bio opravdan?

Ja volim Jossa Whedona. Traje to već neko vrijeme i već sam o tome nekoliko puta i pisao. Pratio sam Buffy u njeno zlatno doba, kada je priznati da je to odlična serija bilo prilično nepopularno; urlao na otkazivanje Fireflyja i plakao na finalu Angela. Desetak godina kasnije, generalni je konsenzus da je Buffy jedan od ključnih televizijskih proizvoda, a Fireflyu se još uvijek zahtijeva uskrsuće (prestanite, za boga miloga). Kroz te godine, Whedon je uvijek imao fanove. Ponekad, činilo se, prilično neumjerene fanove koji ga u najmanju ruku smatraju božanstvom. Fanove kojima se ne bi usudili spomenuti kako nešto što je isti stvorio nije savršeno, zbog straha da će vam odsjeći jezik. Ukratko, vaši tipični žanrovski fanovi.

Prije nekoliko godina, stvari su se promijenile. Objavljeno je kako će Whedon režirati Avengerse, posljednji komadić Marvelove dugogodišnje slagalice. Gorespomenuti i njima slične supkulture bili su oduševljeni: Whedon poznaje stripove i voli ih, pisao je X-Mene i zna raditi sa velikim ansamblima. No, u isto vrijeme postojao je strah da se jedan autor kultnih serija neće moći nositi sa franšizom teškom stotine milijuna dolara. Franšizom čiji je najveći kolač zagrabio; koji je morao spojiti radnje pet filmova, balansirati među njihovim protagonistima, ispričati dobru priču i uz sve to zaraditi tonu love.

Sjećam se da sam na kraju Avengersa skoro pustio suzu, ne zbog nekog dramaturškog razloga, već zato što je uspio. Uspio je po svim točkama, nadmašio očekivanja i sada više nije bio neki kultni televizijski autor, već redatelj filma s najboljim rezultatom na box officeu u povijesti (ok picajzle, skoro najboljim). Jebite se vi što ste tvrdili da je Buffy tinejdžerska sapunica.

Nedavno je kolega Dario rekao da ponovnim gledanjem Avengersi toliko ne drže vodu, da su previše televizijski, ali ja to ne vidim. Svaki put kada ih gledam me baš razvesele i potpuno se utopim u njihovoj stripovskoj odličnosti. Dodatno, ostatak Marvelove prve faze ponovnim gledanjima postaje mi bolji, odnosno, stvari koje su me prije smetale više mi nisu bitne. Čime dolazimo i do poante ovog predugog uvoda: vjerojatno sam subjektivan što se tiče Marvela i pogotovo Whedona.

Agents of S.H.I.E.L.D. logičan je dodatak Marvelovom svemiru, čak i ako se Whedon makne iz jednadžbe. Imao je i neku vrstu prethodnika u Marvel One-Shotovima koji dolaze uz video izdanja filmova. Radi se o kratkim filmovima u kojima npr. Coulson spriječi pljačku benzinske dok je stao natankati auto putem prema Thorovom čekiću; Lizzy Caplan i njen dečko pljačkaju banke uz pomoć chiaturijevskog oružja, SHIELD-ovci ih uhvate i regrutiraju (Lizzy postaje tajnica Titusu Welliveru). Simpatično, kratko, ali ništa senzacionalno. Ne sumnjam da su Marvelu i Disneyju služili i kao ispipavanje terena za pravu, jednosatnu network dramu.

I tako je pogonjen Marvelovom mašinerijom, uz veliki hype i, naposlijetku, ime Jossa Wheodona, stigao i pilot. Opet, simpatično, ali ništa senzacionalno. Kao što je, uostalom, bilo i za očekivati.

Očekivanja su zajebana stvar. Publike s jedne i Marvela s druge strane.

Krenimo od prvih. Marvelov stripovski univerzum je golem, pun drugo- i treće-razdrednih junaka, likova kojima bi ova serija bila savršena za umetanje u Marvelov filmski univerzum i koji bi, u najboljem mogućem slučaju, bili nakon toga ubačeni i u jedan od filmova. U ekstremno najboljem slučaju dobili svoj film. Dodamo li tome Whedonovu magičnu iskru kojom ponekad uspije dodatno dati duha postojećim favoritima (npr. Avengersi i Astonishing X-Men), čuda se mogu dogoditi.

Uz to, SHIELD je ogromna organizacija čiji smo djelić vidjeli u filmovima, dok je serija prilika za upoznavanje sa low-level detaljima, sa posljedicama postojanja superheroja, opet, inspirirane stripovima i oživljene Whedonom, moralnim sivilom i teškim odlukama koje karakteriziraju njegove likove.

Marvelova očekivanja su naizgled jednostavna, ali zapravo komplicirano izvediva. Novac: kako najveću količinu istog izmusti iz činjenice da je ovo tie-in Avengersima i dodatno, kako pridobiti publiku koja nije gledala Avengerse da pogleda i njih i ostatak filmova iz franšize. Što znači da serija mora igrati na sigurno, zaokružiti epizode, referencirati se na filmove, ali ne na način da neupoznatima bude nejasno ili dosadno.

Do sada emitirane dvije epizode više su sličile opciji B, sa standardnim proceduralnim zapletom (u drugoj epizodi začinjenim i “x sati ranije” strukturom koju je J.J. Abrams valjda iscijedio do zadnje kapi krvi) prebačenom u Marvelov svemir, uz dodatak Whedonovskih mini-twistova i one-linera, koji ovdje ponekad izgledaju ubačeni na silu, odnosno tek toliko jer si ne može pomoći.

Glumački ansambl jednako je neupečatljiv, a uloge su im standardni televizijski arhetipovi. Izuzmemo li Clarka Gregga, koji je ovdje simpatičan kao i u filmovima, koji je jedan od Whedonovskih primjera gdje je uzeo nešto postojeće — Coulsona koji je prisutan od prvog Iron Mana i, ne samo učinio ga likom za kojeg nam je bilo žao kada je umro u Avengersima, već učinio da nam i retroaktivno postane bolji lik. Pomalo me začudilo što nisu vratili ćelavog agenta iz one-shotova, ako već nisu mogli Titusa Wellivera.

Gostujuću ulogu ima J. August Richards, poznatiji kao Gunn iz Angela i posljednji u nizu dokaza da su Whedonove serije zabava za njegove prijatelje, iako to već godinama negira (osim u slučaju Much Ado About Nothing, koji je doslovno zabava za njegove prijatelje snimljena na film — prilično dobar, k tome). Za SHIELD je možda i upitno je li stvarno “Whedonova serija”. Prvo, zato što uzde ovdje drži komitet ljudi u Marvelu; drugo, zbog činjenice da je čovjek okupiran projektićem zvanim Avengers 2. No, zato je zabavu za njegove prijatelje (i rodbinu) ovaj put većinom preselio iza ekrana. Tako su izvšrni producenti Jeph Loeb (autor stripova Batman: The Long Halloween i Superman for all Seasons, nekada je radio na Heroesima i trebao je biti showrunner animirane Buffy), Jeffrey Bell (jedno vrijeme prvi čovjek Angela i kasnije producent Aliasa), Jed Whedon i njegova žena Maurisa Tancharoen (koji su s njime radili Dr. Horriblea i Dollhouse). Nedostaju još samo Tim Minear i Drew Goddard, no iako su zauzeti drugim poslovima, ne sumnjam da će se u roku sezone pojaviti s gostujućim scenarijem.

Komentirali smo već mogućnost da su štedjeli na glumačkim honorarima jer ostatak pilota izgleda prilično skupo — iako je upitno koliko vrijedi potrošiti novac na avion s kojim će se snimiti desetak stock kadrova koji će se iskorištavati sljedeće tri sezone ili na glumce čiji će likovi zapravo biti razlog zbog kojeg će se gledatelji vraćati iz tjedna u tjedan.

Nije sve tako crno: iako Whedona nema, gore navedene producentske ruke prilično su sposobne, a u krajnjoj liniji on je udaljen samo jedan telefonski poziv. Proceduralnost nije loša, pogotovo u šumi puno lošijeg novosezonskog izbora. I u krajnoj liniji, postoji potencijal. U svim tim producentskim imenima, u dosadašnjem Marvelovom radu, čak i u glumcima.

Alan Sepinwall i Daniel Fienberg sa HitFixa odlično su primijetili u svom podcastu da je David Boreanaz bio drvo na početku Buffy, da bi kasnije iz njega stvorili solidnog glumca. U našem podcastu komentirao je Dario kako niti jedna Whedonova serija osim Fireflyja nije imala stvarno odličan pilot, a Firefly je stvarno imao jedinstvenu magičnu kemiju među ansamblom, u sadržaju i atmosferi. Čak i tamo, stvarno odlične epizode krenule su tek sa šestom (“Our Mrs Reynolds”). U Buffy, bila je to sedma (“Angel”), iako je prava stvar počela tek sredinom druge sezone (“Surprise” / “Innocence”). Angel je bio čudna biljka jer je došao s pedigreom Buffy, ali za prvu stvarno odličnu epizodu čekao jedanaest (“Somnanbulist”) i nakon toga tek počeo pokazivati što bi sve mogao biti i nastavio to otkrivati do samog kraja. Dollhouseu je tek šesta epizoda bila dobra (“Man on the Street”), stvarno je zasjao tek od jedaneste na dalje (“Briar Rose”), ali do kraja je imao problem nesposobnosti Elize Dushku.

Dakle, dao bih SHIELD-u barem do sweepsa u studenom da dobije svoju prvu odličnu epizodu — iako je moguće i da će zbog sweepsa dobiti tek prvi veći cameo nekih od glumaca iz filmova. Vezano na to, ne znam što bih rekao na pojavljivanje Samuela L. Jacksona u drugoj epizodi. Je li to samo mali nevini easter egg ili se marketing već boji pada ratingsa? Prije je ovo drugo, ali ne vidim situaciju u kojoj SHIELD ne doživljava drugu sezonu. Čak i ako šepajući kroz ratingse dođe do nje.

Osjećam i da će tek tada, dok se Avengersi 2 budu približavali i kada daju zraka producentima, SHIELD postati odlična serija. Za sada je samo solidno provedenih četrdeset minuta tjedno.

Bi li im dao ztoliko šanse davao da nema Whedonovog imena? Da, vjerojatno bih, jer su mi dragi i Marvelovi filmovi. Da nema poveznice s Marvelom, već da se radi o generičkim tajnim agentima koji skupljaju artefakte nepoznatog podrijetla? Opet, vjerojatno da, no ja sam pogledao čitavu sezonu Warehousea 13, tako da bi za normalniju osobu odgovor vjerojatno bio ne.

* autor članka nije Marvelov ilustrator, već samo njegov imenjak