Recenzija: Love — O ljubavi i drugim stvarima

Prvo što bih trebao spomenuti je da sam veliki obožavatelj lika i djela Judda Apatowa. Čovjek koji je zaslužan za pokretanje brojnih holivudskih karijera, vlastitu karijeru započeo je ranih devedesetih godina prošlog stoljeća na kratkotrajnom The Ben Stiller Showu i The Criticu, da bi “slavu” stekao na jednoj od najboljih serija o odrastanju, Freaks & Geeks. Naravno, u vrijeme kada se serija emitirala nitko nije znao da će Apatow samo nekoliko godina kasnije postati jedan od najbitnijih producenata u Hollywoodu, ali i da ćemo još uvijek žaliti za F&G.

Slavu, onu pravu, naravno nije stekao na Geeksima, već na The 40-Year Old Virgin i od tada zapravo caruje svojim djelićem filmske, ali i televizijske, industrije.

Filmovi Judda Apatowa nisu otporni na kritiku, osobno smatram da ih zadnjih nekoliko ima velikih problema s trajanjem, a i uz uspjeh HBO-ovih Girls (koja je gotova sva u rukama Lene Dunham), smatram da je Apatow bolje plivao u televizijskim vodama.

Na vijest o tome kako je Netflix naručio seriju iz njegovog pera bio sam oprezno optimističan. Netflix i Judd Apatow, kao kava i mlijeko, dvije vrlo dobre stvari ruku pod ruku – naravno da sam bio sretan.

Kao što to obično biva, Netflix je jednog petka u veljači ponudio cijelu sezonu na gledanje svojim pretplatnicima i do kraja vikenda ja sam završio i taj projekt. Nažalost pišem “projekt” jer se u to pretvorilo bingeanje na Netflixu. No, sve u svemu bilo je… dobro. Misli je uvijek teško pretočiti na papir, a pogotovo s Love, serije koja je u spektru kvalitete toliko osrednja da sam dan nakon zaboravio što se točno događalo.

Kolega Marko slaže se samnom kada je riječ o tekstovima i prepričavanju radnje i koliko je to nepotrebno jer ako ovo čitate imate pristup Yahoou i možete pronaći rečenicu-dvije o seriji, a sam naziv i poster prilično su jasni. Imate dvoje mladih ljudi, ona je Gillian Jacobs, on je Paul Rust, a serija je o priča o njih dvoje. Sve više od toga je nepotrebno uništavanje gledanja, a premisa nije toliko komplicirana da svatko ne može unutar dvije minute shvatiti o čemu se ovdje radi.

Love, kao što sam rekao, neće osvojiti nagrade za originalnost svoje radnje, a njenih deset epizoda vrlo ćete brzo zaboraviti. Kao što je Apatowu u zadnje vrijeme problem rezati salo na svojim filmovima i Love pati od nepotrebnih viškova čijim bi se rezanjem ne samo skratilo vrijeme trajanja već uvelike pomoglo tempu. Trajanje epizoda je između trideset do četrdeset i pet minuta i jasno je da su kraće epizode dinamičnije i bolje.

Osim sa samog tehničkog aspekta trajanja, Love ne nudi jako zanimljivu priču koja će vas osvojiti na prvu i teško ćete se poistovjećivati s likovima koji su sebični i nemaju privlačne osobine. I Jacobs i Rust odlično igraju osobe u ranim tridesetima koje nemaju odgovore na životna pitanja i koji su i dalje u potrazi za samima sobom. Nesigurnost koja izvire iz njih, iz gledateljske perspektive ne djeluje problematično koliko nam serija trudi to prikazati. Rust i njegov lik Gus su ovdje u nešto boljoj poziciji, dok Jacobs, tj. njena Mickey, često sebi stvara probleme i onda umjesto da ih rješava kao odrasla osoba odlazi na vožnje podzemnom željeznicom s nadrogiranim Andyjem Dickom. Općenito mi se nikad nije previše sviđala samodestruktivnost fiktivnih likova koji to nisu zaslužili, a život u kalifornijskim upper middle class naseljima i ne smatram velikim problemom.

Sporedni likovi  su zanimljivi, zabavniji i lakše ih je gledati od glavnih junaka. Claudia O’Doherty kao Bertie mi je otkriće i nakon blijednog uvoda pretvorila mi se u najdraži lik u seriji.

Love ne donosi ništa posebno novo u žanr koji nema ime, a ne želim ga zvati “dramedija”, ali ništa me posebno nije ni smetalo. Netflix je usavršio umjetnost binge načina gledanja i nisam točno siguran kako, ali nekakvo pranje mozgova mora biti u pitanju jer kada biste me pitali o detaljima sezone vrlo bih se teško mogao sjetiti.

Prva sezona Lovea je dobra razbibriga od svega nekoliko sati, većinom zabavan, ali i iritantno iskrivljeni pogled u međuljudske odnose naše generacije. Love je kvazi-zrcalni pogled o životu dvadeset i tridesetnešto godišnjaka, o njihovoj neprilagođenosti društvu, životu, poslu, odnosima, ljubavi i svemu ostalome što ih mori. Ovo je slice-of-life serija u kojoj ćete se pronaći ili ne, ali u svakom slučaju postoji i gorih načina za izgubiti nekoliko sati. Kada bih vam morao izvući pull quote, to bi izgledalo upravo ovako: Love je dobra serija.

https://www.youtube.com/watch?v=Ym3LoSj9Xj8