Recenzija: Legion — Sjajna autorska vizija teškog i slabo poznatog Marvelovog strip “junaka”

Nisam siguran kako točno opisati novu FX-ovu seriju s Marvelovim dresingom, Legion. Na strukturalnom nivou to je djelo koje na prvi pogled ne osjeća potrebu za šašavim, modernim temeljima stvaranja serije poput forme i priče; tradicionalne građe epizoda, tijeka vremena i pripovijedanja. O, ne. Kako bi se otarasio tradicije, Legion miješa ideje pamćenja, uspomena, snova, ali i stvarnih događaja kroz sasvim nekonvencionalan i nelinearan razvoj radnje. U Legionu, bar u početku, gledatelj nikad nije sasvim siguran o kojem se dijelu slagalice sada radi; radnja je nepredvidljiva, a naslovni lik je nepouzdan. Dodajmo tome da je glavni “junak” mentalni bolesnik, institucionalizirani pacijent (*) i imamo jednu od najzanimljivijih i najneobičnijih serija na televiziji.

 *sredinom prve epizode David Haller na jedan od upita svojih tamničara o stanju u “ludnici” hladnokrvno odgovara “It’s a mental hospital, you know. People have issues.”

Problemi mentalnog zdravlja nisu novina u svijetu televizijske fikcije, You’re The Worst je odličan primjer kako se “humoristična serija” s time uhvatila u koštac, a čak se i Peter Berg izravno pozabavio temom u kratkotrajnoj ABC-jevoj seriji, Wonderland. Ono što Legion odvaja od ostatka je sasvim drugačiji pristup sadržaju, a i činjenica da tehnički dolazi iz svijeta stripova. Da, stripovi imaju bolesnike koji se oblače u šišmiše zbog trauma iz djetinjstva, ali gotovo nijedan nije na razini Davida Hallera.

Legion se prvi put pojavljuje 1985. u New Mutantsima autora Chrisa Claremonta i Billa Sienkiewicza. Kroz godine se sporadično pojavljivao u raznim arcovima, osobno sam ga upoznao kroz relativno novi X-Men: Legacy. David Haller nikad nije bio jako popularan dio Marvelove riznice superheroja, ali zaslužan je recimo za cijeli “Age of Apocalypse” kada se vratio u prošlost kako bi ubio Magneta i time razjebao timeline. Peter David ga čak nije htio upotrijebiti u jednom od klasičnih X-Men/X-Force teamupova zbog činjenice da je potpuno lud. Legion je jedna vrsta antijunaka, nikad dovoljno stabilan da bi mogao sudjelovati u jednakoj mjeri s ostalim, popularnijim junacima, i nikad dovoljno poznat da bi se probio u mainstream.

Marvelove priče s Legionom su teške, zamršene i neobične. Kako drugačije opisati strip junaka koji se može podičiti s oko 50 različitih osobnosti, od kojih je nacistički doktor jedna, a dinosaur sa satom umjesto glave druga.

Priča u seriji se vrti oko Davida Hallera (Dan Stevens), paranoidnog šizofreničara koji svoje vrijeme provodi u mentalnoj instituciji u nekakvom odvojenom svemiru Marvelovih X-Mena. David cijeli život osjeća kako mu nisu sve daske na broju, ali uz pomoć lijekova i terapije uspijeva izgurati dan. Davida muče halucinacije stvorenja sa žutim očima, sjećanje ga ne služi, a traume muče. Jednog dana u instituciju dolazi Syd (Rachel Keller) i David se zaljubljuje. Syd ima vlastitih problema, ali zaljubljuje se i ona u njega. David i Syd pobjegnu, ali David je poseban, možda čak i najjači mutant na svijetu, i sada ga lovi tajna Vladina divizija. Poznavanje X-Mena nije potrebno, ali ne odmaže.

U detaljniju radnju ne bih ulazio iz više razloga: 1. pogledajte barem pilot, 2. već ste pogledali pilot, 3. kratki sadržaj je najgluplji dio svake lektire. Autor serije je Noah Hawley, svima najpoznatiji kao tvorac jedne od najboljih serija unatrag zadnjih 5-6 godina, Fargo, ali i slabije poznate, ali ništa manje fascinantne atipične detektivske serije, The Unusuals. Amber Tamblyn i Jeremy Renner su prije sad-već-dosta godina zajedno glumili u zanimljivom hibridu drame i komedije, seriji koja nažalost nije preživjela do druge sezone. Hawley je kasnije imao nešto slabiji pokušaj, My Generation, konceptualno zanimljivu, ali na koncu otrcanu i sladunjavu mockumentary dramicu, koja je otkazana nakon dvije epizode.

Svijet koji je stvorio u Legionu je drugačiji od svega trenutno na televiziji; ovo je fascinantan pogled u svijet mentalne bolesti kroz prizmu superherojske serije koja pršti od stila u svakom kadru. Iako drugi likovi Davidu govore kako on nije bolestan već samo poseban – to i nije baš posve potvrđeno. Legion neće biti za svačije oči, ali ako vas osvoji – nećete moći prestati razmišljati o seriji.

Nakon tri epizode teško je bilo što zaključiti. Možemo i vi i ja ovdje trkeljati o simbolizmu imena Syd Barret, kadrovima u kojima se stvorenje prešetava iza likova, tko i što je stvarno, zašto nismo vidjeli stopala kada je Syd ušla Davidu u sobu i tako dalje, i tako dalje. Ništa od toga nije pretjerano bitno sada, a i kako je kolega jednom davno napisao: “Imam neku ludu teoriju da se dobra serija može vidjeti u prvih 5 minuta. Ako je to istina, ovo će biti legendarno.”