Ja sam jednostavan tip. Volim hladno pivo, nogomet, ćevape s lukom i rokenrol. Volim i TV programe koji nemaju nametnutu cenzuru. Seks, golotinja, nasilje i prostote su dio svakodnevnog života, pa čemu ih onda skrivati? Sve te oznake, zabrane i preporuke tko što smije gledati su smiješne i krajnje nepotrebne.
Pa djeca prostače ko’ kočijaši čim napune sedam godina života, a već i ranije nalaze neprikladne sadržaje na internetu na svojim iKompjuterima i iPadovima. Neka roditelji odluče smije li njihovo dijete gledati R-rated “neprimjerenu” televiziju. Nemojte nama ostalima kvariti zabavu.
Osmjehnut ću se gledajući kabelske serije, i između gutljaja piva ću si s dječačkim veseljem u bradu nerazgovjetno izmumljati “hehe, sisa”. Trudeći se pritom da mi se pivo ne prolije po majici, a previše čipsa od paprike ne završi na tepihu. Siguran sam da to svi muškarci rade, a oni koji čitaju tekst i upravo si govore “gle kretena, to je notorna glupost” ili lažu ili preferiraju isti spol. Stvarno je toliko jednostavno. True Blood je kabelska serija i True Blood ima golotinje i nasilja. Zašto mi je onda toliko fundamentalno odbojna i svaki put me nevjerojatno isprovocira?
… i zao
“Sise”, krajnje jednostavno i nimalo poetično, jedan kolega sa stranice odgovara na upit kako opisati i predložiti nekome True Blood. I nije daleko od istine jer je druga, meni odbojnija asocijacija, “vampiri”. Ukusi su zajebana stvar. Različiti članovi Serijale imaju vrlo različita mišljenja oko svakojakih serija, ali podjela je možda najočitija kod HBO-eve vampirske drame. Jedan dio uredništva voli seriju, dok je drugi prilično indiferentan. Skupina u koju ja spadam je nekakva zlatna sredini (ne baš), pa me zapala dužnost najaviti vam novu sezonu, koju ćete imati prilike gledati od sutra, 19. 11., na HBO Adriji.
True Blood (po naški Okus Krvi) se temelji na Sookie Stackhouse knjigama američke autorice Charlaine Harris. Knjige nisam čitao, pa zbilja ne bih znao koliko je točno preklapanje radnje između TV serije i originalnog predloška. Ono što trebate znati je da je gospođa Harris zgrnula šlepere novca na vašoj opsesiji vampirima. Wiki navodi da serijal broji više od deset knjiga, pa se slobodno možete prošetati do obližnje knjižare, uzeti knjige i odgovoriti nam da li je Alan Ball poboljšao ili upropastio originalne ideje Sookie Stackhouse sage.
Bilo kako bilo, naslovna junakinja u seriji, Sookie (Anna Paquin), plavuša je i konobarica u jednom renomiranom establišmentu (čitaj seoska prčija) duboko u močvarama američkog juga. Sookie krije mračnu tajnu, kad već ne može svoj užasni naglasak. Ona naime posjeduje telepatske i razne druge ne ovozemaljske sposobnosti. Nijedna od kojih je njena nadljudska iritantnost. Sookie i njeni prijatelji žive u Harrisičnom svijetu u kojem ljudi i vampiri zajedno obitavaju. Znanstvenim pronalaskom sintetičke supstance (Tru Blood) koja zamjenjuje ljudsku krv, vampiri polako izlaze iz svojih “lijesova” i počinju se družiti s ljudima bez potrebe… sisanja svježe arterijske krvi na slamčicu. Integracija u svijet je spora i teška, a situacija je napeta i vampirofobična. Kako to obično biva, vampiri služe kao metafora za probleme koje Ameri obožavaju oslikavati pred kamerama. Homofobija, rasizam, zdravstvene reforme, George Bush, uragan Katrina, Jay Leno, Shyamalanov loši Last Airbender i još gora 3D konverzija istog… birajte.
Loš
Budući da znam koliko serija ima die-hard poklonika, neobično mi je na to sve gledati kroz prizmu potpunog autsajdera. Neobično iz razloga što očito nisam prepoznao ono što su milijuni vidjeli i popušili u tom redneck primitivizmu američke selendare u vukojebini Lousiane. Je li popularnost serije povećana činjenicom da će gledatelji (pretpostavljam većinom maloljetne djevojke) gledati/čitati bilo što s vampirskom tematikom? Jesmo li kao društvo pretjerali u vampirskoj fikciji? Jesam li ja samo ogorčeni gad jer želim nove sezone Carnivalea, Deadwooda i Fireflya? Vjerojatno sve navedeno, ali meni je osobno True Blood sa ili bez vampira sasvim osrednja, na trenutke i užasno problematična serija.
Možda najveća mana serije je što ni sama nije sigurna što hoće biti. Malo ozbiljna drama, malo ljigava dodvoravajuća sapunica. Priznajem da bih bio zadovoljniji kad bi se išlo na kartu ozbiljnosti (koliko god je to moguće obzirom da se radi o vampirima), ali serija ipak namjerno naginje svojim šund instinktima. Uz malo kvalitetniji razvoj likova i “smirivanje lopte”, True Blood bi profitirao, ali suptilnost je riječ koju serija ne poznaje. Igrajući tako na svoju campy stranu serija je i stekla horde fanova, no prečesto pretjeruje i onda ne možete spriječiti kolutanje očima i “kriste isuse spasi me” povike koje takve situacije donose.
Alan Ball je slično činio i na puno, puno boljem Six Feet Underu, no u True Bloodu to pretjerano forsiranje trash-šok situacija, samo kontroverze radi, djeluje kontraproduktivno. I za seriju i za gledatelje poput mene. True Blood je serija koja uživa u svom pretjeranom kiču i nadima se radnjom i likovima poput nekog balona koji samo čeka svoju kritičnu točku puknuća. Ne znam da li je već došao do te točke, ali nekolicina scena vec s početka treće sezone idu u prilog tome da se balon već davno rasprsnuo. Pa ako vam već prije nije smetalo, onda neće ni sada. I dalje je sve prepuno ljige, krvi, seksa, droge i juznjačkog rokenrola, budite bez brige.
Dobar
Nemojte me shvatiti kako mislim da je True Blood užasno loša serija, jer stvarno nije, ali kvalitetom je ipak daleko od nekih prijašnjih uspješnica svoje mreže. HBO je apsolutni broj jedan što se tiče kvalitete televizijskog sadržaja, pa je razočaranje samim time i veće. Frustrirajuće, čak štoviše, baš kao i velika većina likova i njihovih postupaka. Što je prava šteta, budući da serija na raspolaganju ima nekoliko izvrsnih likova (i glumaca), koji ne dobivaju minutažu koju bi trebali imati. Uvijek mi je drago kada jedna Jessica (Deborah Ann Woll) ili jedan Laffayette (Nelsan Ellis) dobiju nešto screentimea, ali što mi to vrijedi kada mi veselje svaki put pokvari neprirodno iritantna Tara (Rutina Wesley) i njena još gora mater, oglušujući naglasak glavne junakinje Sookie, te Billova (Stephen Moyer) uspavljujuća inertnost. Nije dobro kada vam je glavni dvojac u seriji, pa, jako dosadan za gledati u najmanju ruku. A kako nisam žena, ne pali me nešto osobito goli torzo i dupe Alexandra Skarsgarda (koji mi je pak bio draži, a i uvjerljiviji u Generation Killu).
Uz iritantne likove, serija pokazuje dosljednost u razvoju sezonskih arcova, te se ne stidi doslovno reprizirati neke situacije iz sezone u sezonu. Glavni arc svaki put počinje smisleno, da bi se nit vodilja izgubila i nestala brzo poput vaše stare veš mašine za vrijeme kvartovskog glomaznog otpada. Čini se kao da Ball sa svojim scenaristima baca razne ideje u zid, te bira one koje se zaljepe. Zabavno da, ali zamarajuće i besmisleno na duge staze. Sporedni arcovi su pak gotovo uvijek nezanimljivi (ponajprije oni Tarini) i često vode u slijepe ulice iz kojih se više ne izvlače. Srećom pa je sporedna glumačka postava (opet osim Tare), koja nosi te B-priče, na razini, pa ih spašava.
No, čak i uz sve te greške, True Blood ima svoja iskupljujuća svojstva i kvalitete, najvažniji od kojih je element zabave. Na svoju sreću, True Blood i dalje izvlači faktor zabavnosti, što je jedna od osobina koje na TV-u uvijek treba cijeniti. Bez obzira što se u srži ipak radi samo o visokobudžetnoj sapunjari. I što je na premium cableu sa golotinjom i seksom, što je ama baš uvijek vrijedno vaše pažnje.
Nažalost (ili na sreću, ovisi koga pitate) svakih nekoliko godina svjedoci smo nove pop-kulturne vampirske revolucije. Pogotovo u zadnjih petnaestak godina zlatnog doba televizije. Čak i bez ostalih vampira (film, stripovi, knjige), ako ste bili žedni krvopijske tematike, televizija vam je donijela i više nego dovoljno raznog vampirskog sadržaja.
Krajem devedesetih (i početkom dvijetisućitih) Joss Whedon nas je kolektivno zabavljao ubijajući vampire s Buffy, vjerojatno još uvijek najzanimljivijem i najboljem primjerku žanra. Desetak godina prije Sare Michelle Gellar, imali smo Forever Knight, generičnu seriju u kojoj je glavni junak – vampir, ali i detektiv, razbijajući tako koncept na samo malo neobičniju proceduralnu dramu.
U novom mileniju ništa se značajnije nije promijenilo, pa smo tako imali prilike gledati Moonlight i Blood Ties. Proceduralne serije s – pogađate, detektivima, policajcima, privatnim istražiteljma.
True Blood se s te strane može ponositi što ne slijedi zacrtane i ustajale vampirske televizijske koncepte, no letvicu si je ipak previsoko dignuo. Zapravo… letvicu je uklonio, pa sada skače na sve strane poput malog djeteta, često potpuno promašujući strunjaču na koju bi trebao sletjeti. Serija je vjerojatno bolja nego što se u tekstu čini, samo meni i dalje ne sjeda kako treba. Ako ste je kroz dvije sezone voljeli, voljeti ćete je i dalje. Ako je niste voljeli, onda se sada definitivno nećete predomisliti. Sredine ovdje nema.
Meni su prve dvije sezone bile super, ali je zato 3. sezona bila teško razočaranje. Dobra recenzija u svakom slučaju.
I ja imam otprilike isto mišljenje o seriji, uvijek balansira između genijalnosti i dosade.
Izgleda da je ovog gospodina neko obavestio da je Bog mrtav, i da je on naslednik trona, pa sve krece od njegovog ukusa (pivo, cips,)i njegovog poimanja sta gledalac (muski)zeli (zenske sise da, muski torzo ne)..
ako Vam se vec ne dopada zanr zamolite nekog od kolega koji se njime bave da napisu prikaz serije, a Vi se vratite “decackim” fntazujama (kad smo vec kod Firefly i Deadwood).
Moram uletiti jer mi je nešto zasmetalo. Ti kažeš da bi čovjek trebao imati predodređen pozitivan stav o seriji prije pisanja recenzije. TO NIJE RECENZIJA ONDA.
Zašto se ljudi uvijek uplaše za svoj ukus kada netko prezentira drugačiji? Tu nema ispravnih mišljenja. Ti nisi luda zato što ti je ova serija dobra. Reci nam zašto ti je True Blood dobar, mi jedva čekamo takvu raspravu!
I, da, kao sto sam rekao, na trenutke zna biti jebeno zabavna :) Steta sto su ti trenuci few and far in between :(
mislim da i dalje ima mnogo gorih serija za pljuvanje i, vracam se stalno na isto, cekam odgovor na pitanje: Zasto uopste prikaz/recenzija necega sto u startu ne podnosis? To je jedino sto mi je ostalo nejasno “Lako je mrziti ovaj zanr. Pogotovo sad. I pogotovo s trenutnim stanjem vampira na TV-u. U zadnjih xy godina TV vampiri su nemastoviti”. a ostali su mastoviti. i duhoviti. i dosledni. i imaju celinu i konstantu. bas.
slazem se s tobom da se puno toga izlizalo poslednjih godina, ali se ne slazem da treba sve da bude napravljeno “kako spada”, jer, koliko se meni cini, vec odavno je napusten koncept samo jednog zanra – a Buffy spada u to, za mene mix zanrova uopste nije losa stvar i nekako je logicno…
mislim da se razumemo, ali se ne slazemo bas potpuno :)
A ne,ni blizu…
“Ti kažeš da bi čovjek trebao imati predodređen pozitivan stav o seriji prije pisanja recenzije. TO NIJE RECENZIJA ONDA”
Nisam rekla da recenziju treba da pise neko kome se serija svidja, vec da ne treba da je pise neko KO NIJE CAK NI FAN ZANRA! Ako nesto ne volis uopsteno, kao napr. zanr, ne mozes da volis ni pojedinacno, napr. seriju, jer samim tim stavljas negativan predznak i pre nego sto si poceo. Logika je logicna :)
Ne razumem sta tu nije jasno?
“Zašto se ljudi uvijek uplaše za svoj ukus kada netko prezentira drugačiji? Tu nema ispravnih mišljenja. Ti nisi luda zato što ti je ova serija dobra. Reci nam zašto ti je True Blood dobar, mi jedva čekamo takvu raspravu!”
Odakle si izvukao da se plasim za svoj ukus? Ja sam rekla(napisala) da mi se serija svidja, da ima svojih mana ali i da ima mnooooogooo gorih i to je to.
Nemam, iskrena da bude bas ni vremena sad da pokrecem sveukupnu raspravu zasto neko voli ili ne voli seriju i nije poenta mog komentara da je branim, vec sam samo htela da ukazem na to da je, po mom misljenju startni ugao gledanja pogresan.
swink postujem tvoju recenziju, ali se mani vampira kad ih ne podnosis… btw true blood je odlicna serija bas zato sto je drukcija… e i da napomenem, valjda ako pises recenziju o njoj onda bi je trebao i pogledat ako nista s vremena na virijeme..
u true blood ima vampira, ali i vila, vjestica, vukodlaka, maenads i kojekakvih drugih qraca… dakle nije “vampirska” i u potpunosti mi se svida… ako tebi nije, ok…
i ubit cu te ako jos jednom spomenes twilight i true blood… twilight je pickast toliko da pickastiji ne moze biti… poserem se na cijelu ekipu i pisca… trueblood prikazuje jako realne vampire – no sun, no silver, compel, blood drinking… etc etc…
e da i nijedno mjesto u louisiani nije vukojebina… mi smo vukojebina ;)
Odlicno. To sam htio cuti i takav komentar volim. Drago mi je da razumijes da se radi o trashu. Trashu koji ja stvarno nisam ni nakon tri sezone mogao probaviti, ali mi je skroz jasno zasto netko drugi moze. Sve je u redu s tobom, samo jebiga… ukusi :D
Pa što gledaš toliko ako ti se ne sviđa. ;) Samo budi svjestan da mnogi i Firefly smatraju trashem. Na žalost. Ja bih im poručila, get that broomstick out of your ass and learn to have fun.
Napokon komentar koji ne sumnja u autorovo zalaganje. Respect. Jedan super blog je imao moto: mi gledamo smeće kako vi ne bi trebali. To se može primjeniti i na Serijalu. Što prevedeno znači da smo jako ludi za serijama i gledamo SVE. Ako još jednom pročitam komentar tipa: “Pa što gledaš toliko ako ti se ne sviđa.”, popizdit ću.
Osobno, meni je True Blood bila odlična serija prve dvije sezone. Trash or no trash, bitno je da te zabavlja. Najviše od svega volio sam stalno nadograđivanje mitologije i baš u zadnjoj sezoni, kada je toga bilo mnogo, True Blood mi je nekako izgubio okus. Mislim da su počeli pretjerivati i gubiti se u priči i to mi se ne sviđa. Zašto mi se to čini? Iskreno ne znam i zato bi volio raspraviti to s nekim normalnim.
mislim da je frka u komentarima nastala iz razloga sto se ocekivalo predstavljanje serije (kako pise u naslovu), a ne recenzija. ni po meni predstavljanje (ie. objektivni/neutralni uvod u nesto) i vlastito misljenje o necemu nije skroz ista stvar.
http://www.youtube.com/watch?v=nBelT-Xi1CY .
“Trash or no trash, bitno je da te zabavlja.” S ovim se definitivno slažem. A ono, “što gledaš” je bila više mala bockica nego što to stvarno mislim. Sori!
Ma, skužila sam poslije komentara da ispada da su žene idioti pa da zato vole gledati takve serije. Mislim da je prije stvar u tome da je ovo trash koji je potencijalno zabavniji ženama nego muškarcima. Isto kao što vi volite gledati sise, mi volimo vampire. Što ćeš. :)
Tj, imala sam dojam da ako gledaš nešto što te ne zabavlja, samo zato što iz nekog samonametnutog razloga misliš da moraš, nužno ćeš o tome imati lošije mišljenje.
Ja se slažem da True Blood nije serija koja je naročito inteligentna ili da to pokušava biti. To jednostavno hororac u epizodama koji se često zna našaliti na svoj račun, mada ne uvijek uspješno.
Gledao sam sve sezone i nisam mogao stati dok nisam završio, serija je jednostavno prezabavna za odbaciti.
Meni je najdraži lik Sookien brat koji je takav moron a opet simpatičan i zabavan. Sookie je u prve dvije sezone bila cool, i Bill isto ali u trećoj su mi postali malo dosadni.
Tara je iritantna kao i uvijek, ta cura treba šamar svakih pet minuta. Normalno da nema previše prijatelja s onakvim stavom i jezičinom.
Lafayette mi je isto cool, iako je gay. Ono kak je pričepio onog senatora je uber genijalna fora. I u trećoj nije bio loš.
Radnja treće sezone je malo nedorađena bila-di su reakcije svijeta na poteze poludjelog vampira koji ubnija na telki. Scena sa njim kako ukoka reportera pa fino sjedne za stol s krvavom podlakticom…zakon!
Bill je ispo ultra gad na kraju. Vampirima se ne treba vjerovati. Cijelo vrijeme je srao o tome kako je htio svoju ljudskost a ispada da je nije nikad ni imao. Eric je ispo faca i seronja opet u jednom. Ali bolji je od de-Billa.
Ukratko, mislim da serija ima još toga za dati, samo ne daj Bože da se počnu shvaćati preozbiljno.