Life is a journey, not a destination.
Zašto baš ovom rečenicom započinjem ovaj tekst? Devet godina smo se družili s Tedom, Robin, Barneyjem, Marshallom i Lily u pubu MacLaren’s. How I Met Your Mother mi je jedna od omiljenih serija i jedina koju već devet godina pratim epizodu po epizodu iz tjedna u tjedan. Dakle, to je skoro jedno cijelo desetljeće u kojoj je ova serija bila dio mog (i vašeg) života.
U međuvremenu su se pojavili mnogi bolji sitcomi (30 Rock, Parks and Recreation, Community…), a i prije njih HIMYM nije imao ništa što već ranije nije viđeno (Seinfeld, Friends). Serija se počela prikazivati 2005. godine na CBS-u, o grupi prijatelja u New Yorku. Ipak, razlikovala se po svom konceptu – otac u budućnosti priča svojoj djeci o svojim i doživljajima njegovih prijatelja, u prošlosti (našoj sadašnjosti), dok traga za ljubavlju u velikom gradu.
Te 2005. godine HIMYM, slično kao Arrested Development, se igrao s načinom na koji priče mogu biti ispričane, kroz razne flashbackove, ali u multi-cam formatu. Iako se ne može reći da je HIMYM jako utjecajna serija, jer je i sama nastala pod utjecajem drugih serija, pogotovo Prijatelja, pokazala nam je da i sitcom može imati high concept format, iako je sniman sada zastarjelom metodom sa smijehom publike u pozadini. Kasnije će se Community i 30 Rock još više uzdići svojim poimanjem konceptualnosti, dok će single-cam i mockumentary sitcomi kao The Office, Parks and Recreation, Modern Family prevladati nad multi-cam sitcomima u kasnijem periodu.
Možda su Prijatelji bili prva serija koju sam počeo pratiti još kao klinac i bio oduševljen kul mladim ljudima, koji po cijele dane piju kavu i pričaju o svojim životima, pa sam jedva čekao da napunim 20 godina i odem u New York. Ali Prijatelje sam gledao na TV-u kad su već završavali, a HIMYM mi je jedna od prvih serija koje sam počeo gledati od prve epizode onako kako se prikazivala premijerno, i uz koju sam naučio razliku između multi-cam i single-cam sitcoma, snimanja serija po sezonama i dugog čekanja na nove epizode i česte pauze, strah od otkazivanja zbog slabe gledanosti… Dakle, jedna od serija koje su uzrokovale moju opsjednutost serijama kao formom i vidom umjetnosti.
Već sam je od prve epizode zavolio sa preokretom na kraju, kada vjerujemo da gledamo priču o tome kako je Ted upoznao majku, ali ispostavi se da je to “teta Robin” kako kaže djeci na kraju epizode.
Sada, kada imam puno odgledanih serija iza sebe (neki bi rekli i previše), HIMYM nikada ne bih stavio ispred serija koje ćete često viđati na top listama najboljih ikada. Ali sve te serije sam gledao ili kada su već bile završene (The Sopranos, Arrested Development, Lost) ili prije početka novih sezona (veliki catch-upovi Mad Mena prije šeste sezone, Breaking Bad i 30 Rock prije njihovih završnih sezona) ili su još uvijek suviše nove i daleko od kraja (Game Of Thrones, Girls). I sve bih te navedene serije stavio ispred HIMYM po kvaliteti, ali s većinom sam proveo kratko vreme gledajući ih u velikim porcijama po nekoliko epizoda na dan, dok je HIMYM bio uz mene devet godina, svih 200 i nešto epizoda jednom tjedno.
Cijelo jedno desetljeće uz seriju, koju sam počeo gledati u osnovnoj školi, kroz srednju, i sada se završava dok sam na fakultetu. Zato će ovaj osvrt biti dosta subjektivan, i siguran sam da ima onih koje ne vole HIMYM, ili misle da mu je kvaliteta u kasnijim sezonama dosta pala (s čim se, nažalost, moram složiti).
Pošto se osjećam kao Ted koji je započeo priču za koju mu trebaju godine da je završi i često skrećem s teme (znam da koristim suviše zagrada), da se vratim na poantu – dakle čemu citat s početka? Sigurno će biti onih koji će reći da nas je serija godinama vukla za nos, ne dajući nam ono što svi želimo i zbog čega smo je počeli gledati – tko je, dovraga, Majka iz naslova?! Ali u tome nikada nije ni bila poanta, što je i meni trebalo vremena da shvatim.
Nikada nije ni bilo važno ko je naslovna Majka, jer je fokus na petoro prijatelja, posebno na Tedu. Ted ponekad zna biti cmizdravi romantik, ali njegova optimističnost u pogledu romantike i “one prave” je osvježavajuća i rijetko ispričana iz muškog ugla u serijama, filmovima ili knjigama. Na kraju, to i jest priča o Tedu i njegovom putu ka odrastanju, u smislu da mora prihvatiti da svijet nije kao u fikciji i da nema svatko svoj happy end. Ipak, on i dalje odbija vjerovati da će njegov happy end doći. To je zanimljivo za gledanje i meni, kao jednom sarkastičnom ciniku koji baš i ne veruje u “pravu ljubav” (najsličnijem Chandleru Bingu, sa Abedovom opsesijom prema pop kulturi).
Ali koliko je to priča o Tedu, toliko je i o Robin, Barneyu, Marshallu i Lilly. Koliko su oni važni za Teda vidimo u epizodi iz treće sezone How I Met Everyone Else. Ali sve je počelo od Robin – to je djevojka koju je Ted upoznao u prvoj epizodi i kojoj će se često vraćati kasnije. Robin je sušta suprotnost Tedu: ona je surovo realna i nije djevojka kojoj je potreban dečko ili muž da bi se osjećala potpunom. Zato skoro i ne čudi što je završila s Barneyem, najvećim plejbojem New Yorka i jednim od najzanimljivijih likova u povijesti sitcoma (Suit Up!). Tu su i Marshall i Lily, koji predstavljaju sve ono što Ted želi imati, a to je par koji je savršen u svakom smislu. I pred njima je bilo puno izazova, jer nije dovoljno samo voljeti nekoga pa da sve bude lako. Za happy end se treba boriti, ili u Tedovom slučaju, bar vjerovati da on uopće i postoji.
Prve četiri sezone su odlične, a naročito epizoda Slap Bet iz druge sezone, u kojoj otkrijemo Robininu tajnu prošlost kao kanadske tinejdž pop zvijezde Robin Sparkles i njen hit “Let’s Go To The Mall”, što će dovesti do oklade u šamare između Barneya i Marshalla. Te prve sezone stavio bih ih uz klasike komedija kao što su rani Simpsoni, The Office od druge do sedme sezone, druga i treća sezona Community i Parks And Recreation, i skoro svih epizoda Friends i 30 Rock. Negdje od pete sezone serija je postala repetitivna, i kao i svaka serija koja duže traje, gubi sposobnost da nas iznenadi i pokaže nam nešto što već nismo vidjeli. Tako da smo često bili žrtve Tedovog i Robininog “will they or won’t they”, pa zatim ljubavnog trokuta između Teda, Robin i Barneya, kao i brojnih Tedovih djevojaka za koje smo znali da nisu Majka (top 5 Tedovih djevojaka: Robin – Cobie Smoulders, Cindy – Rachel Bilson, Victoria – Ashley Williams, Zoe – Jennifer Morrison, Stella – Sarah Chalke).
Ali i u tim kasnijim sezonama su se mogle naći odlične epizode, kao iz šeste sezone Last Words, u kojoj umire Marshallov otac; iz sedme sezone Symphony Of Illumination, u kojoj Robin zamijeni Teda kao narator priče svojoj djeci, za koje se ispostavi da su imaginarni jer je otkrila da ne može imati djecu; u osmoj sezoni The Final Page, u kojoj Barney konačno pocijepa svoj Playbook i oprosti se od svojih dana i noći samačkog života, pa zaprosi Robin.
Posljednja, deveta sezona je sjajan primer kako da se završi jedna serija s tako bogatom mitologijom kao što je ova. Istina, imali smo loše epizode i u devetoj sezoni: na pamet mi pada epizoda ispričana kroz rimu ili epizoda s posljednjim šamarom za Barneya kao parodija na kung fu filmove. Deveta sezona je upravo namjenjena za fanove serije, i 90 posto fora se odnose na događaje iz ranijih sezona, a vidjeli smo gdje su i kako brojni epizodni likovi završili. Posljednja sezona nam je dala i neke od najboljih epizoda još od ranih dana, gde smo u samo nekoliko scena vidjeli Teda i Majku zajedno.
I Majka je savršena. Christin Milioti, koja je tumači, je apsolutno divna i krade fokus s glavnih likova u svakoj sceni u kojoj se pojavi, čak i na kratko. Nisam bio siguran što misliti o njoj kada se pojavila na kratko na kraju osme sezone (jako mi je ličila na miks Robin i Lili), ali epizoda u kojoj vidimo njenu stranu priče How Your Mother Met Me je bila dovoljna da za 20 minuta vidimo zašto bi se Ted, lik kojeg znamo devet godina, zaljubio u nju – samo pogledajte onu scenu gdje ona pjeva “La Vie En Rose”.
http://www.youtube.com/watch?v=6eHX7N2KmuI
Postoje razne teorije o tome kako će se serija završiti. To me podsjeća na Lost, gdje su fanovi također imali mnogobrojne ideje o kraju, i kada se kraj nije poklopio s njihovim viđenjem, rekli su da im je posljednja epizoda upropastila i uživanje u ranijim epizodama. Je li Majka mrtva u budućnosti? Da li je Robin Tedova žena u budućnosti, a Majka samo majka njegove djece jer ih Robin ne može imati? Da li su Robin i Barney i dalje zajedno poslije vjenčanja? Da li Ted ima Alzheimerovu bolest, pa zato priča djeci tako detaljne priče jer se plaši zaborava? Znat ćemo u ponedjeljak, odnosno utorak. U svakom slučaju, te posljednje dvije epizode će sigurno biti emotivno zadovoljavajuće jer su nam kreatori serije Carter Bays i Craig Thomas pokazali da poštuju svoje fanove i da žele ispričati ovu priču na najbolji mogući način.
A ukoliko vam se baš i finale ne dopadne, nemojte dopustiti da vam tih 40 minuta pokvare skoro desetljeće provedeno s ovim likovima. Opustite se, na kraju krajeva, to je samo serija. Pozovite svoje društvo, izađite u omiljeni kafić/bar/pab (ili tržni centar, kako Robin Sparkles pjeva), popijte nešto i stvorite uspomene kojih ćete se jednog dana moći prisjećati. IT’S GONNA BE LEGEN – wait for it…
