Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×04 – Employee of the Month – serijala.com
Trenutno čitaš
Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×04 – Employee of the Month

Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×04 – Employee of the Month

Tek smo ušli u drugi tjedan ovog nedjeljnog rewatcha, a već se ne držim rasporeda. Oprostite. Odgađanje obaveza za zadnji čas u najgorem trenutku mi dođe na naplatu. Prije nego počnemo, iako se ne tiče konkretno ove situacije, ne mogu propustiti priliku za preporučiti Film Crit Hulkov esej o tome kako se kao društvo odnosimo prema silovanju. Znam da je beskonačno dugo, ali, kao i sve što Hulk napiše, fantastično je.

3×04 Employee of the Month
Scenarij: Robin Green & Mitchell Burgess
Režija: John Patterson
Originalno emitirana: 18.03.2001

Dario je prošli tjedan primijetio znakovitost toga da je ovaj tjedan samo jedna epizoda na rasporedu: da, jedna je od onih obično slavljenih kao vrhunskih dostignuća Sopranosa. I to s potpunim pravom, iako se dobrog dijela epizode nisam sjećao, niti je bio nešto posebno istaknut. No, o tome kasnije. Zapravo, jedino što mi je ostalo duboko urezano u sjećanje je ova slika s kraja epizode, bolni pogled Lorraine Bracco i njen odgovor “Ne” na Tonyevo pitanje treba li pomoć. Naravno, krajevi su ono što nam obično zakuca poantu neke priče i zato ih se najživlje sjećamo, dok nam u magli ostaje prethodan zaplet koji je do njih doveo. I scene silovanja sjećao sam se kao brutalno prikazane i usprkos tome, opet me šokiralo koliko je naturalistički gnjusno odlična, kako njeni bespomoćni krici čupaju užas iz vas, kako je čitava situacija apsurdno nasumična i time realistična, a s druge strane, potpuno je proračunato sve inscenirano od strane autora. Melfi su morali su dovesti u apsolutno najgoru poziciju na svijetu kako bi joj postavili tu moralnu dvojbu, kako bi imalo smisla da Tonyju kaže da riješi njenog silovatelja, kada bi i nama gledateljima kao što je njoj u snu, rješavanje tog tipa izazvalo osjećaje ugode i olakšanja.

Jer koliko god njen muž i sin stiskali šake i prijetili, teško je reći bi ili išta učinili kada bi oni ugledali tog zaposlenika mjeseca. S druge strane, Tony bi ga pojeo za doručak. Uz komad sirovog celera. Odlično je kako je kadar nakon Richardovih stisnutih šaka Tonyjevo cijepanje drva. Odlično je i kako je Tony u čitavoj epizodi topao i suosjećajan kao dobroćudni medo – fantastične su te njegove tužne oči – pogotovo u sceni kad Carmeli objašnjava svoju zabrinutost za doktoričinu nesreću, a gotovo jednako fantastičan je Carmelin blijedi pogled.

No, i oni blijede pred Lorraine Bracco, jer ovo je njena epizoda. Ta bol na njenom licu kojeg skriva iza usiljenog smješka pred pacijentima, krhkost, strah i nemoć na koju je svedena ta snažna ličnost razarajuća je. U isto vrijeme, i tu krhkost nadvaldava njen karakter, u tom posljednjem “ne”, jednako krhkom koliko i prkosnom, jer za njen lik izdaja bi bila da je izabrala lakši put. Odlično je i indikativno ono “ne” prije toga, “ne” na Tonyjevo pitanje ne želi li ga prebaciti bihevioristu, jer iako zna da je moralno pogrešno iskoristiti ga za osvetu, koliko god je druga opcija teška, ali na kraju svega osjeća se sigurnije kada mu je blizu. Jer ponekad je dobro imati bijesnog psa na svojoj strani, makar ga nikad ne puštali s uzice.

Upada u oko potpuna “običnost” ostatka epizode, gdje se bavimo “business as usual” stvarima: malo više vremena provodimo s Ralphom kojeg usput Tony preskoči za poziciju kapetana, Jonhnny i Ginny Sack se doseljavaju u Jersey, Jackie Jr. nastavlja polako ulaziti u biznis usprkos Tonyjevom protivljenju i najupečatljivije, Janice još uvijek nije vratila Svetlaninu nogu. Bode što taj storyline također završava napadom na ženu, no u ovom slučaju je to bilo očekivano, a priznajmo, pomalo nam je bilo i smiješno i pomislili smo kako je dobila što zaslužuje. Ne sumnjam da je sve to vrlo namjerno bilo tako konstruirano.

Pročitaj još

Čudno je što je AJ-ev napad panike prošao nezapaženo, iako je na terapijama bilo potpuno prigodno mjesto za ubaciti ga u diskusiju, ali siguran sam da ćemo se još vratiti tome.

Još jednom, moje isprike na kašnjenju (ne ponovilo se), i, što vi mislite, bi li pustili Tonyja s uzice? I jeste li očekivali da će se to dogoditi u epizodi?

12 komentara
  • Svaka scena u prijašnjim epizodama u kojoj se pojavila dr. Melfi mi je bila odlična. Jednostavno mi je njena pojava kao službena, ozbiljna i profesionalna žena nasuprot osobe kao Tony bila odlična, uzimajući u obzir poneki sarkastični izraz lica i njenu neiznenađenost i ravnodušnost prema nekim Tonyjevim postupcima.

    Tako bih htio istaknuti koliko mi je cijela ova epizoda bila draga, unatoč tužnoj sudbini dr. Melfi. Jedna odlična epizoda u kojoj je kroz cijelo njeno trajanje bila istaknuta odlična gluma Lorraine Braco. Tako mi ju je bilo žao kad ju je napao onaj lik u garaži, ali onda toliko razočaran kad su ga onako pustili u policijskoj postaji. Nadam se da će se obratiti Tonyju za pomoć jer već duže vremena između njih postoji neka posebna kemija tako da sumnjam da će Tony biti nešto posebno iznenađen zahtjevom. Mislim, bit će, ali će ga ispuniti. Vjerujem da hoće, ako ona skupi hrabrosti da ga pita.

    Zbog ove vrlo slikovite i žive priče s Melfi, nisam ni obraćao neku posebnu pažnju na sporedne likove, a jedino sam zapamtio Janice koja postaje sve odvratnija s onom glupo nogom i pločama pa mi je i drago što je dobila što je zaslužila. Zar ona misli da može krasti umjetne noge Ukrajinskim sluškinjama i proći nekažnjeno? Čisto sumnjam…

  • Bilješke sam pisao kako je epizoda tekla, tako da sam išao redosljedom.
    -Melfi polako pada na Tonyev šarm. Ona smatra svoj život dosadnim, tipičnim, i Tony joj donosi neko uzbuđenje u životu.
    -Tony brutalno udara u vrata i zove Janice. Odlično!! Pomislio sam i da će je udariti.
    -ovaj novi lik ima zanimljivu frizuru:
    -btw. izgleda kao zanimljiv lik.
    “Zašto mi to radite?”

    • Mislila sam, prije nego što sam otvorila ostatak tvog komentara da vidim sliku, da ću ugledati Sackovu ženu :D

    • Ralphie je prilično zanimljiv lik, recimo to tako. A frizura bi bila talijanka vulgaris, kaj ne? Kakva je i kod nas bila popularna ranih devedesetih.

      E a Sackova žena i komentari na njenu debljinu… bit će još toga, i, u najmanju ruku, neće proći nezapaženo. Previše sam rekao :)

  • Odmah mi je bilo drago kad sam vidjela izdvojenu tu epizodu, jer je stvarno stand-alone.
    Zato što je filozofija, i ja malo kasnim jer sam htjela uhvatiti vrijeme kad mogu mirno sjesti, pogledati ponovno i razmisliti o epizodi.

    Baš se izravno veže na ono o čemu sam razmišljala u prošlom komentaru: priroda mafije.
    Prve scene Melfi i Richarda odmah otvaraju tu temu s njihovim razgovorom, u kojem Richard negoduje zbog liječenja Tonyja: zbog takvih kao Tony, svi misle da je i on thug jer mu ime završava na samoglasnik. Melfi i Richard su drugačiji Italo-Ameri, visokoobrazovani, uljuđeni, konvencionalni. Bolji su od ovih stereotipnih, karikaturalnih Talijana u potkošuljama. Ali upravo ono što Richard prezire (a sigurno i Melfi gleda svisoka): metode tih “sociopata”, će postati iskušenje. Ponos i ubilački bijes koji ne trpi sporost i tehničku zamršenost “civilizacije”. Naravno, možda Melfi ima dobar razlog i dovedena je u groznu situaciju, što čini temu osjetljivom, ali svodi se na pitanje preuzimanja života i smrti u svoje ruke.

    Sljedeći razgovori Melfi i Richarda opet spella stvar pa u razmirici nakon što saznaju da je silovatelj pušten na slobodu zbog tehnikalije, Melfi Richardu otvoreno kaže: „The whole fucking world’s about your self esteem.“ – upravo mafija koja se Richardu gadi ima taj self esteem u svom centru.

    Epizoda i nas uključuje, jer nas ljuti pa većina potajno navija da Melfi nahuška Tonyja na silovatelja, kao u snu. (san je isto odlično napravljen: stavlja MAKARONE u AUTOMAT, da bi onda michaelscottovskom analogijom povezala ne makarone, nego rotvajlera i „digging“ s Tonyjem :D)

    To „ne“ na kraju epizode (i brzo cut, mrak nakon toga – zakon) zaista čini seriju onim što je. I jest krhko i
    nadmoćno to “ne”, ali pitanje je da li ono potječe iz plemenite snage ili opet iz self esteema i ponosa i to ultimativnog, jer, kako Melfi kaže Bogadnoviću: ona ima ultimativno, najslađe zadovoljstvo u znanju da može uništiti svog napadača samo ako hoće i to ju čini još ponosnijom. Burna reakcija na Tonyjevo pitanje da li će ga prebaciti na behavijorista, što bi značilo da više nema Tonyja „za sebe“, kao svog privatnog rotvajlera, barem potajno, sve govori…

    Uz tu temu epizode, koja se može analizirati u najperverznije dubine psihologije, filozofije, sociologije… na primjeru Janice vidimo vrlo jednostavnu i straightforward formulu: „Thanks, Janice. They slapped my sister around. I’m gonna have to get payback.“ U Tonyjevom svijetu ne samo da nema dvojbe oko tih stvari nego je osvetiti se i dosadna obaveza.

    Baš si dobro opisao tu scenu silovanja: apsurdna nasumičnost ju čini tako realističnom i groznom. I brižni Tony s blago otvorenim okicama nad celerom :D

    In the meantime, Ralphie se pomoću nasilja dokazuje pred malim Jackiejem Aprileom i pokušava steći njegovu naklonost. Jer, kako je rekao na večeri: „Not that I think one conversation ever solved anybody’s problems.“ :D

    A Sackovo doseljenje u Jersey nije slučajno… ima veze s novostima u Garden Stateu. Ralphie se došaptava sa Sackom, a Tony škilji iznad cigare…

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861