Serijalin retrovizor: The Sopranos 2×01 – Guy Walks into a Psychiatrist’s Office…
Priznat ću vam, kao kamen na leđima stajao mi je nagovještaj ovog rewatcha, ne samo zbog toga što mi je sezona u sjećanju kao lošija (i sad nisam sretan što sam u uvodu to naglasio), već zbog toga što mi se čini kao da će me ubiti ovaj tempo i kad i kak ću ja sad to (dovršavam ovo čekajući vlak na željezničkoj stanici).
Ali nakon savršene uvodne montaže sa Sinatrinom “It Was a Very Good Year” u pozadini, osjećao sam se kao da se nalazim sa dobrim prijateljima koje dugo nisam vidio. I onda je sve imalo smisla. Još kad ugledam po običaju odlične komentare ispod…
Uvodna montaža pokazuje da se rutina vratila u svakodnevnicu, no gotovo iste sekunde kada je završila, stvari se kompliciraju (ovo ipak je premijera sezone) Pussyjevim povratkom iz Puerto Rica (ili, iz “Puerto Rica”?). Ekipa ga prihvaća natrag, ali odlično je (i razumno) kako mu Tony ne vjeruje – mislio sam da će se na roštilju onesvijestiti kad je isključio ostatak svijeta osim pogleda na njega.
Vraća se i Tonyjeva sestra Janice – vraća, doduše u njegov život, dok je mi u odrasloj verziji i izvedbi Aide Turturro prvi put vidimo; lik koji će biti dugo značajan element serije i pošto su moji dojmovi obilježeni godinama njenog sudjelovanja u radnji, jako me zanimaju dojmovi onih među vama koji su ju sreli prvi put.
Svjesnost se vratila i Liviji (iako je upitno je li ikad i nestala), koja je opet u svom standardnom elementu (“just let me die”) makar joj se suzio broj likova s kojima trenutno može komunicirati – ali to opet neće spriječiti da oblak njene prisutnosti i negativnog utjecaja visi Tonyju nad glavom.
Indikativno je da su mu se vratili napadi panike nakon što su mu misli ponovno počele zaokupljati majka i sestra. Iako Carmela kaže da ni druge stvari nisu baš funkcionirale otkad ne ide na terapiju, nakon napadaja je tek odlučio vratiti se doktorici Melfi. Koja liječi pacijente (između ostalog i Terencea Wintera, producenta na Sopranosima i autora Boardwalk Empirea u cameo ulozi) iz sobička u motelu i ne želi više imati nikakvog posla s Tonyjem – i to s potpunim pravom. Svakako, znamo da će svi njeni odlični i racionalni razlozi negdje ispariti, jer njihova terapija je duša serije, a i kakvog bi smisla imalo da je Tonyjev psihijatar tip obučen u traper od glave do pete koji misli da je u ‘Analyze This’.
Laganije note epizodi davali su Christopherova dva nadobudna potrčka – sjano je njihovo viđenje mešetarenja. Sam Christopher, pak, čini se da tone dublje u depresiju i ovisnost (nismo ga još vidjeli kako se puca heroinom, ali nam je Adriana jasno rekla da se to događa). Adriana (odnosno Drea de Matteo) također je od sad na naslovnoj špici tako da očekujte i više priča o njoj. Nisam bio primijetio neku ljubav prema njoj prethodne sezone, ali mislim da će se to kasnije promijeniti.
Na kraju, koliko god je epizoda bila posložila puno kockica za neke velike razvoje ove sezone, nekim od kojih će se utjecaj osjećati još godinama, zapravo se nije skoro ništa dogodilo i to je zapravo ono što posebno volim kod ove serije – najbolja scena bila je na kraju: Tony se vraća doma usred dana, Carmela mu podgrije neku tjesteninu (uvijek ima neke tjestenine) i u tišini nijh dvoje sjedaju za stol dok on jede, a ona razvrstava poštu.
Epizoda: 2×01 Guy Walks into a Psychiatrists Office…
Originalno emitirana: 16.01.2000
Scenarij: Jason Cahill
Režija: Allen Coulter
