Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×13 – I Dream of Jeanie Cusamano – serijala.com
Trenutno čitaš
Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×13 – I Dream of Jeanie Cusamano

Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×13 – I Dream of Jeanie Cusamano

Jimmy Altieri je definitivno prokazan kao krtica i završava upucan i ostavljen sa štakorom u ustima. Tonyu FBI potvrđuje da su njegove sumnje na Juniora opravdane, ali i da njegova majka stoji iza svega – zbog čega je nešto ranije napao doktoricu Melfi u brutalno agresivnoj sceni gdje po drugi put vidimo Melfi kako se boji nakon što vidi pravo lice svog pacijenta. Osveta slijedi prvo Juniorovim vojnicima: Chucky Signore odlazi spavati s ribama, a naporni Mickey Palmice odtrčao je u svoju smrt u šumi, ali prije toga uspio i skriviti što se Paulie opekao na bršljan (usput, Christopher i Paulie trče po šumi što sve koji su gledali dalje asocira na jednu drugu vrhunsku epizodu). Samog Juniora uhićenje spašava od gotovo sigurne smrti (a on ni u zatvoru ne gubi svoj ponos kojim možda namjerno, možda i ne, odmiče sumnje od Tonyja). Liviju (prema kojoj je Tony već krenuo s jastukom u ruci) spašavaju samo bolničari koji ju odvode nakon moždanog udara (dok će vas njeno groteskno lice vjerojatno pratiti u snovima).

Paljenje Artijevog restorana u pilotu isto dobiva svoj završetak, u jednu ruku otvaranjem novog Vesuvia, a u drugu njegovom konfrontacijom s Tonyjem. Arthur i on imaju jedan od najzanimljivijih (i najkompleksnijih) odnosa u čitavoj seriji – sjetite se kako je Tony rekao nedavno da ne dopušta ljudima da mu vrte prstom pred nosom, a Artie prođe nekažnjeno unošenjem cijevi puške u njegovu facu.

Zaokružen je i odnos Carmele i župnika, nakon što ona, razočarana što dijeli njegovu privrženost (i uživanje u hrani) s Rosalie Aprile, a kad se nenajavljeno pojavi u njihovom domu kopajući po frižideru i kolekciji pića, u facu istrese njegove probleme odličnim monologom.

Završna scena epizode gotovo je sanjivi epilog turbulenciji događaja koji su joj prethodili koja sažima svijet ljudi s kojima smo se družili ovih trinaest sati u intimnu sliku obitelji u jednom mirnom trenutku, za koji Tony podsjeća da je iznimka u kojoj treba uživati dok i u njemu samom izviru nesavršenosti.

Jedan od ovih ljudi koje vam stalno linkam je pisao kako je Chase nagurao toliko radnje u jednu sezonu jer je mislio da serija neće doživjeti sljedeću, pa je ona kompaktnija od budućih. No i u budućnosti će sezone slijediti sličan princip – iako serijalizirane i sa nekim, makar tematskim arcom priče, svaka su i jedna priča za sebe dok samo informiraju razvoj ostalih.

Likovi imaju svoje arcove, no u osnovi serije je tema o nepromijenjivosti pa koliko god su događaji ove sezone utjecali na njih, manje više se i situacija i oni sami vraćaju na neki status quo sa minimalnim pomacima. Bitni su trenutci u nepromjenjivosti života, a ova sezona bila je ispunjena sjajnim trenutcima: dramatičnim, smiješnim, bizarnim i dirljivim.

Jedino što je od bitnih niti priče ostalo nezavršeno je Pussy, no njegova priča je čitava druga sezona.

Što vi mislite? O epizodi i sezoni u cjelini? Opravdava li serija svoje hvalospjeve? Ima li je smisla gledati uz ovoliko bogatstvo novih serija?

I na kraju, što mislite o ovom rewatchu? Neće biti ankete na kraju, jer bih volio da se oglase i ljudi koji su možda gledali s nama, ali nisu se javljali u komentare. Prije svega hvala Dariu, Serial Watcheru, Macondu, Ani i magli na odličnim komentarima i sudjelovanju.

Zanima me gdje je nestalo ostalih osamdesetero koji su se javili na anketu? Jeste li gledali, ali niste imali potrebu komentirati? Je li vam tempo bio prespor ili prebrz?

Ostaje još i pitanje: što ćemo dalje? I hoćemo li išta? Ima li smisla ovako nešto? Treba li prilagoditi format (sa jednim tekstom za čitavu sezonu ili pola sezone, ili nekako drugačije)? Želite li nastaviti sa Sopranosima ili se prebaciti na neki drugi klasik pa se njima vratiti poslije? Odmah ili uz malu pauzu? Treba li ovako nešto biti rezervirano samo za ljeto ili bi nešto slično htjeli kroz čitavu godinu?

Naravno, što god kažete, ne znači da će se i ostvariti, makar to prihvatili i željeli izvesti. No opet, tko zna. U svakom slučaju, bilo mi je zadovoljstvo.

Pročitaj još

Epizoda: 1×13 I Dream of Jeanie Cusamano
Originalno emitirana: 04.04.1999
Scenarij: David Chase
Režija: John Patterson

Wikipedia

Playlista pjesama iz epizode

Daljnje čitanje: AV Club (Todd VanDerWerff)

37 komentara
  • Marko je to lijepo odradio, ali ja bi još jednom htio zahvaliti svima koji su sudjelovali i komentirali baš svaku epizodu, znate koji ste. Volio bi da je malo više ljudi aktivno sudjelovalo, znam da je definitivno bilo onih koje smo potakli da gledaju, ali nisu se javljali… Šteta.

    Hoće li se ovo nastaviti (i kada), stvarno ovisi o vama koliko i nama. Vremenski je to dosta zahtjevno, a kad prođu godišnji… Imamo neke ideje, slušamo vaše prijedloge, pa ćemo vidjeti. Vjerojatno ćemo na glas razmišljati o tome na idućem podcastu, a ja sam se samo napola zajebavao kad sam u društvu rekao da vas četvero trebamo pitati što dalje.

  • Prije svega, zelim se zahvaliti Serijali i Marku Đurđeviću sto su nam omogucili da pogledamo jednu od najboljih serija ikad. Ja osobno nisam planirao pogledati Sopranose u skoroj budućnosti jer nisam imao vremena i nisam se mogao organizirati oko toga, ali ovakvo gledanje u društvu je puno zanimljivije :) Kad znas da netko u istom trenutku proživljava isto sto i ti te dijeli svoje utiske s tobom je puno zabavnije nego kad gledam seriju sam. Mozda ne bih ni zapamtio sve likove i radnju da nisam poslije svake epizode procitao tvoju recenziju na nju te komentare.

    Nego, odlicno finale! :D Bas takva finala volim. Ona koja zavrse onako mirno tako da zadnja scena nije onako ogromni cliffhanger da te tjera da gledas sljedecu sezonu. Nemam ništa protiv njih, ali su mi jednostavno ovakve zadnje scene sa polaganih fade to black uz odlicnu muziku bolje. A ne da pomislis WTF JUST HAPPENED!?

    U cijeloj su sezoni prikazivali Tonyja kao obiteljskog covjeka dok su u pozadini polako odmotavali njegov drugi zivot u mafiji da bi ga sad u finalu prikazali kao odlučnog šefa i dobrog covjeka. Bas sam razmišljao kako su cijelu sezonu onako gradili njegov lik u nama, tj. razvijali nam empatiju za njim. Da su odmah u prvoj epizodi prikazali Tonyja kako provodi neko na-prvi-pogled hladnokrvno ubojstvo svi bi mislili kakav je to monstrum, kakvo je on čudovište, ali kad su prikazali da iza toga postoji jedna potpuno drugačija priča, onda je i pogled na njega potpuno drugačiji.
    Livia je u njenoj zadnjoj sceni u sezoni prikazana kao neki jebeni mastermind. Mozda je Carmela imala pravo pa Livia glumi svoje stanje, ali ako ne glumi, onda je dobila sto je zaslužila. Kad se vec htjela rješiti svog sina onda ju je stigla Bozja kazna za to. Jedva cekam da vidim sto se dogodilo s njom u drugoj sezoni iako sam citao nesto o samoj glumici sto necu spomenuti zbog spoilera.
    Scene sa Tonyjem i Melfi su mi bile izvrsne. Kako se samo usudio onako ju napasti kad mu je uvrijedila mamu, ali ipak tad jos nije cuo one FBI snimke. No, na kraju se pokajao sto ju je uvrijedio pa je Melfi pobjegla na sigurno. Radujem se vidjeti kako ce se njihova “veza” nadalje razvijati :)
    Carmela je konacno vidjela da od njene veze sa svecenikom nema nista hahah a i taj svecenik stalno zabada nos svugdje pa je jos dobro i zavrsio xD
    Znaci, Tony je sad postao sef mafije, ako sam dobro skontao jer je Junior u zatvoru. A mozda on povuce neke veze pa izadje sto prije da se osveti.
    I eto. Prva sezona je bila odlicna, sa nekim boljim, a nekim malo cudnim dijelovima, ali je sve to dio vece cjeline koju smo tek zapoceli. Narednih tjedan dana sam na moru pa nisam u mogucnosti gledati i drugu sezonu ako ju odmah budete organizirali, ali mi je inace jedna epizoda dnevno sasvim solidno, jedino ako se vama ne isplati pisati clanke za mali broj ljudi.
    Ako budete organizirali rewatch za jos neke serije, svakako cu pratiti i komentirati zajedno s ostalim komentatorima i serijalinim autorima :D

  • Mislim da je Jun preponosan da bi i pokušao krivnju svaliti na Tonyja jer bi to značilo da nije nikad bio capo, a to je nedopustivo. Pa makar bio u zatvoru. Baš se to zgodno poklopilo. I to čak i onda kad FBI ima dokaze da je Tony radio sve Junu iza leđa. Moraš se diviti tom starcu.
    A Sotona….ne znam više što da mislim. Toliko je mutna da mi se čini da je kadra i moždani lažirati, samo da ne vidi sina.
    Najbolja scena mi je ipak bila izneđu Carmele i svećenika, tako koncizna i sažeta kritika njegovog ponašanja, i u svemu je u pravu. Ti svećenici znaju baš biti gamad <3
    Mislim da ću nastaviti sa Sopranosima koliko stignem, vjerojatno nećemo dalje skupa gledati?

    • Mislim da je odlično koliko je to nejasno ostalo jel stvarno imala moždani ili ne.

      “Mislim da ću nastaviti sa Sopranosima koliko stignem, vjerojatno nećemo dalje skupa gledati?”

      Partibrejker.

  • Da, Jun je preponosan i još sa znanjem da Tony ide psihijatru – šta bi taj mental midgit bio pravi boss :D
    Livijino iskrivljeno lice će me zbilja proganjati, hahaha. Stvarno se smijala Tonyju ispod one maske.

    Jako interesantan razvij situacije s Melfi, da… sad, nakon odgledane sezone se može reflektirati na sve, čak mi dolazi da ponovno pogledam jer je sve lijepo upakirano. Sad ima više smisla i onaj razgovor Melfi i njezine obitelji na večeri, one zezancije susjeda o mafijašima… Brutalnost tih ljudi, Tonyjeve ekipe, koji jesu glupi, kak je primijećeno na početku, ono, imaju street smarts ali su neuki do bola, čemu se smijemo kroz cijelu sezonu; ovo što je Tony rekao u ovoj epizodi sumira cijelu sezonu: “Cunnilingus and psychiatry brought us to this.”
    I još eventualno što je Liviji prodana kuća.
    Fakat, glavni sukobi u ovoj sezoni s poslom veze nemaju…

    Super je i ono što je Carmela rekla župniku, stvarno, tip je licemjer do bola.

    Zapažanja još: kako smiješno pucaju. Kao da zamahuje i pištoljem prema naprijed. :D Prvo mi je bilo smiješno kako Tony puca, a onda i
    Christopher isto. Ono trčanje kroz šumu je bilo tako šlampavo sve nekak…
    mislim, namjerno šlampavo. Ko životinje se love. Ne znam kako Jun i njegovi suradnici nisu bili toliko mudri da se sad povuku i pobjegnu negdje iz grada, nego Mickey ide fino trčat…

    Moj prijedlog za dalje je da se otvori tema tj. neki opći članak za drugu sezonu možda, na kojoj ćemo komentirati ako ćemo nešto imati, ne ovako detaljno, ali da možemo razmjenjivati dojmove. Jer je ovo stvarno velik posao za serijalu, svaki dan i tekst sastaviti i slike i linkove i glazbu naći… A ja nastavljam gledati, ne znam za druge, ali pretpostavljam da ćemo svi koji gledamo nastaviti. Pa da se mogu zaletit i reć kak je ovo bila dobra epizodaaaa :D

  • Mislim da bi trebali otvoriti neki pool za novi klasik ,a Sopranose za sada staviti na pauzu pa joj se vratiti nakon mjesec-dva jer očito da komentari neće rasti iako ekipa koja konstantno komentira ima sjajna mišljenja i zaključke i stvarno je užitak čitati Vaša razmišljanja

  • Da još odgovorim na ova Markova pitanja iz članka: ja bih definitivno da se opet ovako nešto organizira nakon stanke, ovo ne samo da ima smisla nego je genijalno, što Serial Watcher reče. A za mali broj ljudi je – a tak je to izgleda, s ovakvim sajtovima i podcastima u Hrvatskoj, ali zato je nama koji vas volimo to jedan od najdražih hobija i zanimacija, nismo sami.
    Ovaj tempo mi je bio taman, moožda mrvicu prebrz – jedna dnevno, jer sam se ponekad uhvatila da brzo pišem komentare, a mogla sam još malo prevrtiti neke dijelove i razmisliti, ali opet to se zove disciplinirano gledanje i ponekad moraš izbaciti ono što imaš, misliš, i ajmo dalje. :)
    Format: uz određen obzir prema spoilerima, ovisno o tipu serije, da se gleda npr. Arrested Development, onda bih podržala da se pokrije više serija u komadu, onako, 3-4 tjedno da se pokrije jednim člankom ili tako nešto. A Deadwood da se gleda, onda definitivno 1 u nekoliko dana ili čak jedna epizoda tjedno da se izučava. :D
    Ja glasam za to da nastavimo sa Sopranosima, nakon cca mjesec dana pauze (da se Marko odmori u Boci). Ali sudjelovat ću i u nečem drugom ak se odluči, a Sopranose ja sigurno dalje gledam i vodim bilješke u Notepadu (šalim se, u Wordu :D) pa ak bude nešto, copy pejstam zanimljivije umotvorine.
    I da, ovo što sam već predložila: neka forum-platforma tj. članak ispod kojeg disqusamo možda, za ostatak Sopranosa, ako se neće dalje ovako gledati? Uz spoiler alertove.

    • Da, za mali broj ljudi je, to je problem. I još kad mi je Krešo rekao da članak privuče ljudi kao neka prosječna vijest, a vijest o povratku Prison Breaka x puta više ljudi, onda se čovjek malo zapita o smislu svega toga. I negdje oko osme epizode mi je već bilo onak, još samo četiri za odraditi i gotovo. Pogotovo kad je to bilo onih par za koje nisam znao kaj bi napisao (i onda kad nešto napišem, pročitam Todda i Sepinwalla i onda vidim koliko oni imaju tog za reć i koliko dobro). Ali onda kad dođu komentari i svi su odlični (makar ih je četiri) i svima je serija odlična, sve se to isplati.

      Ne znam koliko bi to funkcioniralo da nisam na godišnjem (jer metoda je bila pogledati epizodu jednom za sebe i onda sljedeći dan s laptopom u krilu i dok se ona vrti u pozadini pisati), ali evo recimo danas mi već fali ta obaveza u danu. :)

      Dakle, što se mene tiče, nije problem nastaviti – ali da, uz neku pauzu (makar se sad i meni gleda dalje, pogotovo kad sam čitao neke sinopsise sljedećih epizoda – nemojte to radit ak niste gledali). Tjedan dana svaki mjesec bih sigurno mogao odvojiti – da li to znači da bi bile po dvije epizode po članku ili bi samo pisao više unaprijed – ne znam – ali makar ima smisla malo ih bundlati (pogotovo ako se zaredaju neke za koje se nema što puno reći), ne bih baš za čitavu sezonu, jer onda mi se opet čini da gubimo to da svi gledaju u isto vrijeme (i da pauziraju nakon svake epizode).

      A za druge serije… Arrested je sigurno jedan od kandidata (i meni se to gleda ponovo). Konstantno navijam i za Buffy, jer mislim da su ljudi zaboravili koliko je to dobra, a i bitna serija, ali svi drugi mi kolutaju očima (ko ima vremena za to i slične bezvezne isprike).

  • I ja sam odgledao 1. sezonu zajedno sa vama no mozda malo drugacijom frekvencijom – ima dana kad nisam gledao niti jednu epizodu, nekad sam gledao dvije na dan itd.
    Sopranose sam cijele odgledao vec prije i sad sam krenuo opet zbog vas :-)
    Bilo mi je predobro, bolje nego kad sam gledao prvi put.
    Uglavnom, ova ideja sa zajednickim gledanjem mi se jako svida i imate moju punu potporu :-)
    Samo se nadam da cu iduci put imati vise vremena za komentiranje.

    Pozdrav!

    • Drago mi je.

      Tako sam nekako i ja računao, da će možda ljudi gledati različitim frekvencijama, kad stignu, ali opet tu negdje – ne znači da ako je članak o jednoj epizodi jedan dan, da drugi više nema potrebe za komentiranjem – ali znam i ja prvi često nemam kaj za dodati u komentarima.

  • Ja nisam stigao pogledati zadnje dvije ep. ali ocu u iduca tri dana :D
    Još jednom svake pohvale Serijali i ponajviše Marku koji nam je ovo omogućio i počeo nešto novo što bi trebalo zaživjeti (nadam se) na sajtu.
    Mislim da je ovaj projekt bio dosta uspješan uz dosta zanimljivih komentara i analiza na jednu od najcjenjenih serija ikada. Drago mi je sto smo svi zajedno ucinili ovo uspjesnim i nadam se da ovo nece biti zadnji rewatch.
    I da, radujem se iducem podcastu :D

  • Koliko mi je neka serija dobra uglavnom ovisi o tome koliko izvornih emocija probudi u meni (youtu.be/Sg3NrdLVDVc). Sve serije, rekla bih i sva umjetnost, računaju na emocije gledatelja, manipulirajući njima na neki način. Za razliku od većine drugih serija, Sopranosi to rade savršeno. Unutar sjajno napisane priče, suptilno se zapliću i raspliću njezine niti, odnosi među likovima i njihova djelovanja te zajedno s fenomenalnom glumačkom izvedbom, posebno Gandolfinija i Marchandice, izazivaju vrtloge emocija. Samo u zadnjoj epizodi bila sam zgrožena Tonyjevim bijesnim ispadom na Melfi, nanovo zgađena Livijinm manipulativnim igrama, sretna što je Junior završio iza rešetaka, a Tony spoznao svu silinu zla svoje matere. Također nisam mogla ostati ravnodušna ni kad je Christopher dobio svoj trenutak osvete, ni kad je Carmela, povrijeđenih platonskih osjećaja, istresla istinu svećeniku i baš mi je drago što ga nitko više ne jebe pola posto. Bilo mi je teško gledati scenu između Artija i Tonyja – Artijev očaj zbog izdaje i Tonyjev pokušaj da spasi prijateljstvo. S druge strane, bilo je zabavno vidjeti kako ostatak bande ima razumijevanja za Tonyjevu terapiju i Paulijevo priznanje. Fali Pussy.

    Svakako da odlična karakterizacija likova najviše pridonosi empatiji, no ne mogu reći da se suosjećam s njima ili da sam im tijekom ovih 13 epizoda postala privržena jer serija niti u jednom trenutku ne traži moje suosjećanje. To je ono što mi se kod Sopranosa najviše sviđa. Svaki pokušaj relativiziranja postupaka likova i rada mafije biva ugašen prikazom njezine okrutnosti i brutalnosti, kao i spoznajom da su svi likovi savršeno svjesni toga te da takvo stanje prihvaćaju. Čak je i Meadow totalno cool što joj stari nije tamo neki dosadni odvjetnik, a poštenom Arthuru ne smeta što mu mafijaši dolaze u restoran jer privlače stanovitu klijentelu. Svi su likovi u seriji moralno sivi, dubina i raspon njihovih karaktera daju seriji onu dozu realnosti, tj. autentičnost potrebnu za uranjanje u mikrokozmos Sopranosa i jako, jako me zanima što će se dalje događati s njima i kako će sve završiti.

    Svi lajtmotivi koje sam primijetila u prvoj epizodi, prisutni su tijekom cijele sezone, štoviše vjerujem da se protežu i kroz ostale sezone. Obitelj, mafija, tradicija, bračni i prijateljski odnosi, nasilje, osveta, odrastanje, depresija i ostali psihički poremećaji, seksualnost, moralna pitanja, životni uspjesi i padovi, pitanja koja se tiču sudbine i volje, itd. Sve je to utkano u srž serije i dio je onoga što čini seriju vrhunskom. Svaka scena u seriji ima svoju svrhu, uslijed čega je gledatelju teško ostati flegmatičan, ne proniknuti pritom u vlastite osjećaje ili prodrmati svoje stavove.

    Sopranosi, barem u svojoj prvoj sezoni, nisu vizualno impresivni, nešto na što smo danas razmaženo naviknuti. Međutim, to ne znači da scene nisu upečatljive. Neke od njih, zahvaljujući izvanrednoj režiji i glumi, definitivno su ostale u sjećanju. Izdvojila bih samo scenu iz pete epizode, napeto iščekivanje koje prethodi hladnokrvnom ubojstvu; dvije kapi znoja na Tonyjevom licu i žica urezana u kožu; glasanje ptica koje lete nebom. Scena od koje sam se naježila i koja je obilježila Tonyja kao okrutnog gangstera kojem je uzeti nečiji život jednostavno poput šetnje u parku. Jednako tako, glazbena podloga čini scene još pamtljivijim jer daje važnost određenom trenutku. Tko neće zapamtiti da Tiny Tears sviraju u pozadini tijekom pokušaja ubojstva Tonyja Soprana?

    Sve u svemu, iz svih gore nabrojanih razloga, jasno mi je zašto seriju zovu jednom od najboljih ikad. Obiteljska i psihološka drama, krimi triler prožet crnim humorom – sve su to Sopranosi. Mogu samo zamisliti kakvu je pojavu izazvala kad se pojavila prvi puta na televiziji. Njezini odjeci danas se vide možda najviše u sličnim dramama koje u primarnom planu imaju slomljene muškarce na sredini životnoga puta. Pitanje je bi li bilo Waltera Whitea, Nuckyja Thompsona, Gregoryja Housea, Francisa Underwooda, Nicholasa Brodyja, Cleavera Greenea i ostalih čije serije nisam pratila da prvo nije bilo Tonyja Soprana. David Chase je napravio prvoklasan posao i grijeh je svakome tko drži do pop kulture ne pogledati ovu seriju. Ne znam za ostale, ali definitivno ću je pogledati do kraja, vjerojatno u komadu. Pa eto, hvala serijali na poticaju za gledanje, puno hvala Marku na sjajnim uvodima i na HBO GO, hvala ostalim komentatorima, bilo mi je jako zanimljivo čitati vaša razmišljanja i vidjeti što ste svi vi smatrali zanimljivim i vrijednim izdvajanja. Također mi je bilo zadovoljstvo diskutirati sa svima vama, te se nadam da ćete (ćemo) nastaviti s ovom praksom u budućnosti, možda sa nekom drugom serijom.

      • The Good Wife nisam gledala, ali mene je to naučila Ally McBeal, ali Meadow očito ne gleda Ally. xD Mislim da u Colleagu, u onoj sceni u autu kad Tonyja pita je li u mafiji, kaže da joj je cool što joj otac nije poput drugih.

  • Ovaj, ne stignem sad odgovoriti na sve, ali vidim da već svi pričaju da gledaju dalje.

    Nemojte, kaj vam je, nastavljamo dalje po starom. Zasad računajte 7.9. You heard it here first.

    Osim ako vam se ne da više ovako gledati.

  • Evo da se i ja prikljucim. Sopranose sam sada poceo gledat za ozbiljno. ono sto sam gledao na tvu tu i tamo ne uzimam za ozbiljno. Ugl…dojmovi…odusevljen serijom. pogotovom majkom soprana…muzika odlicna….odlicni su mi prikazi stereotipa talijanskog mafijoze… sami toni mi je jedan od onih likova uz waltera whitea, frank underwooda, don drapera jedan od likova za kojih znas da su gamad al navijas za njih.

    • Ne bih se složio samo za Drapera (a i za Underwooda u smislu, za njega nikad ne bih navijao), ali Don Draper nije loša (i pogotovo nije zla) osoba.

      Znam da je bio negdje odličan članak o tome kako su Mad Men prekinuli niz antiherojske drame i pretvorili ju u ansambl dramu koja sad počinje dominirati televizijom. Moram to potražiti.

      • Ali je, kak’ nije. Svejedno je anti-heroj, samo je na “blazem”, vise gray area dijelu spektra nego ostali. I dalje to ide u neki siri kalup “bijelog nesavrsenog muskarca” kao dosta ostalih kabelskih drama. Losa je osoba, iako zla nije.

        • Pa nisam to rekao. Johnnyjeva rečenica je bila “…don drapera jedan od likova za kojih znas da su gamad al navijas za njih”

          Don Draper nije gamad.

          A ovo oko antiherojske drame je bilo više na samu seriju (i mislim da je bio Toddov članak. naći ću), jer na kraju su Mad Meni imali likove koji su imali vlastite živote koji nisu gravitirali oko Dona (i njihova se radnja nije događala kao posljedica nečeg što je on napravio).

          OK, i u Sopranosima možeš imati epizodu u kojoj su Paulie i Chris glavni likovi i ona može biti mnogim ljudima najdraža epizoda serije (jer je stvarno predobra), ali… da ne duljim, mislim da je ostatak ansambla bio manje-sporedan u MM, na to sam mislio.

  • Pozdrav, ima godinu dana sam skinuo kompletne sopranose i od tada su mi na čekanju, nisam bio redovan u gledanju pa nisam komentirao ali bih poslije svake epizode odmah pročitao članak sa svim komentarima. I danas sam prešao odmah na drugu sezonu, ali možda se zaustavim ako će se za 3 tjedna početi s drugom sezonom. U međuvremenu bi mogli ubaciti neku kraću seriju, preporuka “Desu noto” kad bi moglo ući u glasovanje. Tko nije upoznat lijepo će se iznenaditi. I svaka čast za ovo.

  • Pogledao sam i te zadnje dvije epizode. Zaista odlične i eksplozivne epizode. Nekako me najviše zanima odnos Livie i Tonya u idućoj sezoni. Bilo je presmiješno kad se Paulie opekao dok su on i Chris ganjali Mickeya po šumi, pa su ga pravo izrešetali (jedan zato što mu je ubio prijatelja, a Paulie vjerojatno zato što već zna koje su posljedice od opekotina :P ). Uglavnom sjajna sezona, i baš je brzo prošla, uz svo ovo komentiranje. Šteta što nas nije više komentiralo, ali je ipak vrijedilo, nas par je ostavilo oko 250 komentara na 13 epizoda. Mislim da neki nisu htjeli da gledajusSopranose baš zbog broja epizoda u cijeloj seriji.

    Neki dole spominju da bi trebali ubaciti koju seriju prije druge sezone Sopranosa. Moj glas bi išao za The Leftoverse! Ipak je bila na prvom mjestu vaše liste najboljih serija. A taman sad dolazi druga sezona. Još sam i pomalo zaboravio što se tamo događalo u finalu i kroz sezonu. Ja ću svakako ponovno pogledati prije druge sezone, ovo je samo moja preporuka :D

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861