Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×12 – Isabella
Obožavam ovu epizodu. I cijelu ovu završnu “trilogiju” sezone, čiji je Isabella vrhunac. U sjećanju mi je ostalo da je sama Isabella bila imala više mintuaže, no to je vjerojatno zato što je toliko upečatljiva – nisam se ni sjećao njenog izgleda, koliko nevinosti bjeline kojom je okružena i smirujućeg tona njenih scena.
Muzika je posebno odlična, ne samo zato što su istaknuti meni dragi bendovi – dapače, prilično sam siguran da je ovo bio prvi put da sam čuo Tinderstickse, čiji su Tiny Tears sjajan soundtrack za Tonyjevu depresiju.
Depresija Tonyjevog povlačenja po kući u šlafruku i mirnoća dočarana njegovim odnosom s idealiziranom majčinskom figurom u kontrastu su sa sirovom napetošću pokušaja atentata. Samo Tonyjevo hrvanje sa dvojicom plaćenih ubojica sjajno je naturalistički i klaustrofobično prikazano, da nije bilo niti potrebno da Tony kasnije kaže “Every fuckin’ particle of my bein’ was fighting to live”. Još je bolji uvod u samu “krađu auta” gdje opet sviraju Tiny Tears dok Tony prvo traži Isabellu, a zatim kupuje sok od naranče na kiosku (najbolja referenca na Kuma ikad) dok violine maksimiziraju tenziju paralelno sa odrazom crnca koji poteže pištolj u refleksiji prozora na autu.
Sve se to odigralo do tridesete minute epizode, a ostatak je poput produžene kode ovom spektaklu, počevši u bolnici sa FBI-em koji Tonyju nudi imunitet jer misle da nigdje nije siguran i nema drugog izbora, prijateljima i njegovim vojnicima koji mu marširaju u posjetu i zabrinutom djecom koja se međusobno tješe (sa “Safe families” posterom iznad njih).
U međuvremenu, Junior je zabrinut za posljedice (koji je i prije pokazao da mu ipak nije svejedno, doslovno mu je bilo zlo od toga što radi), a Livia hineći neznanje plače zbog toga što se dogodilo njenom sinu.
Scena sljedećeg dana kad Tony prima goste čini mi se najklasičnijom mafijaškom scenom do sad, s Tonyjem na prijestolju oko kojeg su savjetnici i podanici (i župnik koji je došao nešto ćalabrcnut), ali i Junior koji je izgubljen i ljut u ovoj situaciji dok Livia glumi senilnost i tako dosiže vrhunac repulzije spram njene otrovne ličnosti.
Na kraju, dok Creamov I Feel Free svira u pozadini, znamo da slijedi osveta i da će biti brutalna.
Epizoda: 1×12 Isabella
Originalno emitirana: 28.3.1999
Scenarij: Robin Green & Mitchell Burgess
Režija: Allen Coulter
Daljnje čitanje: AV Club (Todd VanDerWerff)
