Čini mi se da je upravo usred ili neposredno nakon izlaska Horace & Pete Louis CK najavio svoju ljetnu stand-up turneju s potpuno novim materijalom. (Da, jako je teško prokopati kroz arhivu mailova kako bih provjerio kada je to točno bilo)
Nekoliko (ali samo nekoliko) nastupa planirao je i po Europi, a Zagrebu najbliža destinacija bio je Prag. Nećkao sam se isplati li se potegnuti do Praga samo kako bih ga vidio uživo, no kada je počela pretprodaja ulaznica i ubrzo nakog toga sestra mi javila kako karte munjevito nestaju, odluka se nametnula sama po sebi — pa ne možemo to propustiti. Ostalo je samo nekoliko slobodnih mjesta u zadnjem redu što je značilo i da ću vjerojatno vidjeti samo crno-narančastu mrlju, ali klik na “buy” nije bio uopće upitan. Kao i činjenica da ću zbog toga čitav godišnji odmor organizirati oko njegovog nastupa. Ne znam je li mu to veći hvalospjev od silnih koje sam mu već ispisao na ovim stranicama, ali nisam nimalo požalio.
View this post on InstagramJedva cemo vidit Louieja, al nema veze.
A post shared by Marko Durdevic (@mdurdevic) on
U međuvremenu se dogodilo nekoliko stvari. Poput toga da me moj vjerni sedamnaest godina star auto prvi put ostavio na cesti samo nekoliko dana prije puta i bio popravljen samo par sati prije polaska. Do toga da je Louie dodao ne samo još jedan nastup u Pragu i to u puno ljepšoj dvorani u centru, za koju je naš turistički vodič tvrdio da njena akustika posjetitelje gane do suza; već se još jedan nastup pojavio i u Budimpešti samo nekoliko dana kasnije. Do koje vožnja traje samo tri, umjesto osam sati.
No, da nije bilo njega, ne bih tako skoro vidio Prag (jer imam osjećaj da sam ili desetak godina prestar ili desetak premlad za tu destinaciju), niti usput posjetio neke drage ljude u Poljskoj, oduševio se ljepotom jednog Wroclawa i putem pokupio sredovječnu gospođu koja razumije samo poljski. Tu priču ćete moći čuti na podcastu, vratimo se Louieju.
“I can’t believe I sold out in the fucking Czech Republic” bile su riječi kojima je otvorio nakon tri kraća nastupa troje komičara: Joea Machija, Rachel Feinstein i Joea Lista. Crnu majicu i traperice zamijenio je crnim odijelom na prugice i crnom košuljom. Osvrnuo se odmah na početku i na malo bizaran socijalistički ambijent dvorane.
View this post on InstagramDakle kad smo mi bili na Louieju nastupao je u ovoj bljestecoj socijalistickoj zgradi iza…
A post shared by Marko Durdevic (@mdurdevic) on
Usput, pomalo je i čudno što nigdje, niti jednim slovcom, ni jednim plakatom, a niti (ako sam dobro guglao) recenzijom u Pragu nije spomenut njegov nastup. U tom kontekstu stoga ne zvuči toliko čudno ova njegova uvodna rečenica.
Materijal je potpuno nov, standardni set njegovih opservacija o životu, ljubavi, samoubojstvu, braku, razvodima, djeci, unucima i djedovima. O jednostavnosti i ljepotama života koji nekad može biti prilično nepodnošljiv. Uz prilično velik segment o pušenju kurca. Pomalo pesimističan, no opet ne depresivan, već poznat njegov pogled na život, filozofsko predavanje više nego niz šala; filozofija s kojom se nevjerojatno puno moji osobni stavovi podudaraju. Bez obzira na tu duboko subjektivnu crtu, besprijekorno je to uvježban i u milisekundu isplaniran nastup najvećeg profesionalca — čiju pomno iscrtanu izvedbu je u jednom trenutku prekinula publika.
Naime, sredinom nastupa je pogledao u prvi red, rekao da inače nikad to ne radi, ali pošto mu je bilo ravno pred očima, morao je komentirati: neki ljudi kasnili su jer su mislili da program počinje u 8 i njihova mjesta (u prvom redu!) bila su zauzeta. Brutalno je bilo što je ta osoba pokušala objasniti Louieju da su njegove karte s mjestima 11 i 12 (!) na što ga je on odrezao i vidno raspižđen viknuo “I don’t care. I never want to fucking talk to you in my life. Ever. ” te nastavio hodati dobacivši kako više ne želi ni kročiti na taj dio pozornice.
Bilo je to upravo ono čega sam se bojao, a uz to konstantno me i pomalo kopkalo da sam ostavio peglu upaljenu u stanu (morao sam ispeglati i obući košulju za taj događaj, doći u cargo shortsima bilo bi uvredljivo) pa mi se na dijelovima nastupa učinilo kao da mi nisu savršeni koliko sam očekivao, da je sve samo u redu sve dok nije došao kraj i shvatio sam da plačem od smijeha na zapravo bezveznu šalu jer Louis je toliko usavršio ufuravanje publike i građenje seta da se utopimo u njegovom humoru.
Bio je i kratki bis na kraju, naravno, jer koliko god tvrdio suprotno, ipak nije potpuni šupak* i nije mi trebao ambijent Rudolfiniuma za suzu i veliki pljesak na kraju majstoru stand-up komedije čiji budući neizbježno album s ovim materijalom mogu bezrezervno preporučiti.
* što se tog tiče, povijest će možda ipak pokazati suprotno s obzirom na nedavno ponovljene optužbe o njegovim seksualnim napastvovanjima za koje se jako nadam da su lažne jer, opet, iako i on sam tvrdi suprotno, odaje dojam jedne pozitivne osobe.
Ja sam pak bio na njegovom nastupu u Londonu prije dva tjedna. Isto nigdje po gradu nije bilo reklama, imao sam tjedan dana prije za turističko istraživanje. Sa svih strana su izvirivali plakati sa Rickyjem Gervaisom i njegovim Brentom. Standup je bio odličan, s istim komičarima u uvodu. Tamo nije bilo incidenata ali nije bilo ni bisa. Publika je lijepo pljeskala na kraju ali su ubrzo i krenuli prema izlazu. Možda tamo ne znaju za bis?
Nije bilo ništa posebno na bisu, ako se dobro sjećam bilo je nešto lokalno zanimljivo. Ono s njegovim djedom je bilo u glavnom programu, jelda? Jer tamo je spomenuo da je studirao u Pragu. Ili kratka pričica o tome kako pričati šale drugim komičarima nema smisla. U svakom slučaju, sigurno nije bilo ništa važno.
Nije spominjao Prag ni djeda. Pričao je o ocu a ni to o pričanju šala drugim komičarima nije bilo.
So jealous! Doslovno sam bio u Pragu tri dana kasnije! No, nema veze, vidim da ti se jako svidio, kao i Marinu John Oliver pa što se tiče one izreke da ne upoznaješ svoje idole, mislim da ovdje ne vrijedi :)