Recenzija: It’s a Sin — Dirljiva priča o odrastanju u sjeni AIDS-a

Riječ “pandemija” svakako je izraz koja je obilježio 2020. godinu, a gotovo sigurno ga nećemo izbaciti iz rječnika u godinama koje dolaze. No, prije svega četiri desetljeća, jedna druga zarazna bolest počela je uzimati maha diljem svijeta — oštro, nemilosrdno i nenadano brzo. Pandemija HIV-a i AIDS-a se do današnjeg dana samo blago stišala, ali kao i 80-ih, vreba nad našim glavama i tinja u pozadini bez obzira na seksualnu orijentaciju i veliki napredak medicine.

Iako i dalje nije moguće složiti se kojim se točno putem AIDS proširio po svijetu, prve službene potvrde o zaraženima počele su dolaziti 1981., godine u koju je smještena i ova britanska petodijelna miniserija. It’s a Sin novi je projekt scenarista Russela T Daviesa, oca modernog Doctora Who i Queer as Folk te nešto novijih Cucumber i Years & Years. Daviesov plan o pisanju serije fokusirane na život mladih homoseksualaca u sjeni pandemije AIDS-a tijekom 80-ih u Velikoj Britaniji poznat je već nekoliko godina, a bazira se na njegovom osobnom iskustvu iz studentskih dana. Slične priče iz SAD-a je već obradio FX-ov Pose u svojoj prvoj sezoni te hrabro nastavio dalje, pokrivajući i naredna desetljeća, dok It’s a Sin pažljivo oslikava atmosferu preko bare.

Serija kreće prije točno četrdeset godina kada Ritchie (Olly Alexander), Roscoe (Omari Douglas) i Colin (Callum Scott Howells) započinju novi život u Londonu. Sva tri 18-godišnjaka odrasla su u zatvorenim sredinama te je preseljenje u novi grad i potraga za otvorenijim i prihvatljivijim društvom nešto o čemu su oduvijek sanjali. Ritchie dolazi u London u želji da bude glumac te vrlo brzo upoznaje svoju najbolju prijateljicu Jill (Lydia West) koja ga dovodi do prvih ozbiljnijih ljubavnih interesa. Dok Ritchiejevi roditelji ne znaju da je homoseksualac, njegov novi prijatelj Roscoe u metropolu bježi od svoje snažno tradicionalne i religiozne nigerijske obitelji koja ga godinama pokušava izliječiti od njegove krive seksualne orijentacije.

Za razliku od Ritchieja i Roscoea koji su u novom društvu vrlo promiskuitetni i otvoreni po pitanju svojih preferencija, novopridošlica Colin je puno mirnije, sramežljivije i skromnije prirode. Zaposlio se u krojačkoj radnji gdje ga vesele jednostavne stvari, a ideje o dečku i romantici se čine kao neka daleka budućnost. Colin je fasciniran novim ljudima i njihovim životima koji mu daju nadu da će možda jednog dana i on moći ostvariti svoje snove usprkos svim preprekama.

Iako sva trojica imaju drugačije planove, zajednička motivacija im je ista. Kroz epizode vidimo da se žele osjećati slobodno i ugodno u svojoj koži. Izgubiti neugodni grč u želucu koji ih prati otkako su shvatili da znaju nešto o sebi što njihova okolina smatra božjom kaznom. Žele konačno izdahnuti i nikad više ne držati dah zbog straha da njihova neugodna tajna ne bi došla do krivih ušiju.

Ovdje treba pohvaliti izvrstan posao ove grupe mladih talentiranih novaka, kojoj se još pridružuje i Nathaniel Curtis pa vjerujem da bi njihova karijera mogla procvasti u godinama koje dolaze. Također, kroz pet epizoda serije možete popratiti i nekoliko krasnih gostujućih izvedbi, poput onih Keeley Hawes, Stephena Fryja i Neila Patricka Harrisa.

Prva epizoda jako dobro određuje motivaciju svakog od vodećih likova, ističući njihove optimistične planove, ambiciozne snove i nadu u život u koji su tek sad istinski zakoračili. No, vrlo brzo vidimo i drugu stranu medalje. Glasine o misterioznom virusu počinju biti sve glasnije, a kad prvi poznanici krenu netragom nestajati, cijela LGBT populacija polako shvaća kako je u ovoj pošasti naprosto sasvim sama.

Novi projekt oproštajno je pismo Daviesa njegovim davno izgubljenim prijateljima koji su u mukama podlegli ovoj nemilosrdnoj bolesti. Kao što je oslikano u seriji, jedan od vodećih motiva je osjećaj bespomoćnosti — nisu se imali kome obratiti, obuzimao ih je osjećaj obespravljenosti, izoliranosti i ogromne nepravde koju nisu imali gdje istjerati. Kako se epizode nižu, tako s glavnim junacima prolazimo kroz desetljeće koje ih je formiralo i nanijelo im velike gubitke.

Ti mladi ljudi čiji su životi nevjerojatnom brzinom ugašeni ne rade ni u čijem interesu i ne propagiraju ničiju ideologiju, već su osobe od krvi i mesa. Njih više nema zbog stigme, tuđe sramote i nemara. Neki od njih su i zauvijek zaboravljeni jer su im obitelji utonule toliko duboko u vlastita ograničena shvaćanja i samonametnutu sramotu. Bilo ih je lakše zaboraviti i potisnuti sjećanja nego si priznati za njih okrutnu istinu. No, to je križ koji će sami morati nositi.

Također, naslov serije je možda jedan od najčešćih uzrečica koja se olako koristi, bez ikakvog razumijevanja za unutarnje dvojbe pojedinca, njihove male pobjede i velike gubitke, i bez imalo trunke empatije. It’s a Sin je tako uspio obuhvatiti priče koje su odavno trebale biti ispričane te je svojim oštrim kontrastima vješto oslikao svu tragediju iz prve ruke.

Russel T Davies je svojom novom miniserijom opet dao glas osujećenoj homoseksualnoj manjini koju tijekom njegove mladosti nitko nije štitio. Baš naprotiv, vijest o bolesti za koju se tad još mislilo da ubija samo homoseksualce je samo rasplamsala homofobiju te je čak i opravdavala. Ova emotivno snažna i jezivo realna petodijelna priča tako šalje bitnu poruku protiv širenja stigme i diskriminacije, a tajming emitiranja u jeku još jedne pandemije samo pojačava već oštar učinak.

Svih pet epizoda It’s a Sin (“Grijeh“) bit će dostupno na HBO GO-u od 23. siječnja.