Recenzija: Episodes

Sean (Stephen Mangan) i Beverly Lincoln (Tamsin Greig) zvijezde su britanske televizije. Upravo su (ponovno) osvojili prestižnu britansku nagradu BAFTA za svoju humorističnu seriju Lyman’s Boys. No, život im se okreće za 180 stupnjeva kada im šef američke televizijske mreže Merc Lepidus (John Pankow) predloži snimanje remakea, te se bračni par odlučuje preseliti u LA. Ondje ih dočeka ogromna vila, donedavno korištena za snimanje reality showa, ali i sasvim nova kultura s kojom se moraju suočiti. Stvari kreću naopako kada im Amerikanci malo pomalo počnu izmijenjivati seriju, a posebice kada kao glavnog glumca izaberu nikog drugog, već Matta LeBlanca.

Koncept nove Showtimeove humoristične serije vrlo je zanimljiv, originalan i ironičan jer je odraz današnjeg stanja američke televizije, koji je krcat remakeovima (američke verzije Skinsa, Being Humana i Shamelessa su krenule ovog mjeseca u razmaku manjem od 10 dana). Obzirom da se iza kamera nalaze Jeffrey Crane i David Klarik, poznati po sitcomima Friends i Mad About You, teško je bilo sumnjati u kvalitetu Episodesa. Nažalost, razloga za sumnju ima.

I dok je pilot epizoda bila vrlo šarmantna i uspješna u izvlačenju nekoliko osmijeha na lice, stvari u nadolazećim epizodama ipak postaju repetitivne i predvidljive. Sav se humor u seriji temelji na dvije stvari: na američkoj gluposti i njihovom sveopćem manjku inteligencije – tu se ističe Merc sa svojim prepametnim komentarima te njegova asistentica Carol (Kathleen Rose Perkins), te na različitostima između britanske i američke kulture, koje se nikako ne mogu naći na pola puta. Sean i Beverly su nezadovoljni oko svega što je vezano za remake, već preimenovan u Pucks!, a i moraju biti, jer onda radnje za seriju ne bi bilo. U taj aspekt humora spada i Matt LeBlanc, koji iako reklamiran kao velika zvijezda serije tek ima scenu-dvije u pilotu, a i u kasnijim epizodama služi tek kao katalizator za svađu i nesuglasice između Seana i Beverly. Svi ovi minusi koje sam priljepio seriji i nisu toliko iritantni i razočaravajući koliko i onaj klasični nazovimo-ga-humor sa slijepom osobom, kao i “my dick is huge” humor, koji je potaknuo rečenicu: “When they saw my sonogram, they thought I was twins.” I ne smijem zaboraviti spomenuti debilizam s vratarom koji dan za danom ne prepoznaje Britance, što u svakoj epizodi potiče “humorističnu” scenu-dvije frustriranog nagovaranja da ih pusti u vlastiti dom.

Ima tu i pozitivnih stvari – Stephen Mangan i Tamsin Greig su odlični. Njihov, kako bi se reklo, comedic timing, je odličan, i serija bi blago rečeno bila žešće smeće bez njih. Matt LeBlanc je Matt LeBlanc – ovo mu je definitivno napredak u karijeri, nakon što se “proslavio” s Joeyem. Također, drago mi je vidjeti kako će prva sezona imati poprilično kratku sezonu od 7 epizoda, što znači da neće biti bespotrebnih fillera. Već u trećoj epizodi ekipa se skuplja za prvo čitanje scenarija pilota i snimaju se prve scene, što znači da će do kraja sezone pilot Pucksa! vjerojatno biti snimljen.

Fascinantno je kako su Amerikanci uopće dali ovakvoj seriji mjesto na rasporedu, obzirom da vrlo jasno naglašava i ističe zatupljenost Amerikanaca. Doduše, emitira se na Showtimeu, kojeg svaki devedeseti Amerikanac ima u svom domu, pa možda u toj činjenici leži odgovor. Da zaključim, Episodes je vrlo originalna i vrlo zabavna serija. Istina, uglavnom sam naglašavao njezine negativne strane, no ima tu potencijala da se ubaci još pokoji lik, da se razrade odnosi između postojećih likova i da se ne svodi sve na British vs. American humor. Osvježenje je vidjeti ovakvo što na Showtimeu, da nismo dobili još jednu dramedijicu sa ekscentričnim glavnim likom kojeg glumi poznata glumica u krizi srednjih godina i sad želi svoj Emmy. Kao da ne znamo da je idući rezerviran za Lauru Linney (The Big C). Blah.