Recenzija: Beavis and Butt-head – Hehe-heh-hehe-he-heh

Teško biste saznali da sve televizijske vijesti dobivate isključivo od nas, ali Beavis i Butt-head vratili su se prošlog mjeseca nakon četrnaest godina izbivanja. No, radi se o prilično bitnoj stvari i red je da pokrijemo i reinkarnaciju MTV-jevog animiranog hita iz devedesetih. Nisam gledao original – zapravo, bio sam u prvim razredima osnovne škole kada je 1997. serija završena. Kasnije nikad nije došlo pod ruku, iako daleko od toga da dosad nisam imao blage veze o najpoznatijim animiranim nejebima i metalcima devedesetih.

Beavis and Butt-head u svoje doba bila je u neku ruku revolucionarna serija, definitivno kulturalno relevantna. Infantilna i prizemna, da, ali i subverzivna, satirička dekonstrukcija tadašnje tinejdžerske popularne kulture. Naslovni dvojac, Beavis i Butt-head, seksualno ugroženi idioti svoje vrste, kroz sedam sezona i pet godina emitiranja ismijavali su glazbenu industriju komentirajući video spotove na MTV-u, u vremenu kad je MTV čak emitirao video spotove. S druge strane, autor, scenarist i glas glavnih dvaju likova, Mike Judge, kroz Beavisa i Butt-heada hiperbolirano je ismijavao američko društvo, i to ne samo tinejdžersko. U godinama nakon završetka serije, Judge se zabavljao na nešto drugačijoj animiranoj seriji, King of the Hill, a kultni status stekli su i njegovi filmski uratci, kao što su Office Space i Idiocracy.

Judge je Beavisa i Butt-heada odlučio vratiti, ponovo na MTV-u, čak četrnaest godina nakon završetka, a prilično sam siguran da je to najduži period pauze između dviju sezona neke serije na američkoj televiziji, pri čemu ne računam spin-offove i remakeove. Iako nisam točno siguran zašto, MTV povratničku sezonu označava kao devetu, dok se kronološki radi o osmoj. Pogledao sam nekoliko doslovce nasumično izabranih epizoda iz originalnih sezona, iako znam tko su Beavis i Butt-head te što su predstavljali, ali čisto da imam referencu za usporedbu.

Mnogo se toga promijenilo u desetljeću i pol njihova izbivanja, u društvu, kulturi, a posebice na televiziji. MTV-jevo “M” iz naziva tek je puki relikt prošlosti, a televizija se uvelike razgranala i počela producirati masu reality smeća, što Beavisu, Butt-headu i Mikeu Judgeu olakšava pronalaženje novih meta. No – začudo – Metallica i AC/DC, hard rock / metal bendovi s majica naslovnih junaka, još uvijek su aktivni, a format serije praktički je identičan. Čak je serija ostala u arhaičnom 4:3 formatu. Iako imam tek površnu bazu za usporedbu, čini se kako se zapravo malo toga promijenilo u samoj srži serije te će oni koji su je ranije voljeli prihvatiti ponovo, iako je ta generacija već okotila vlastite “Beavisove” i “Butt-headove.”

Ne, više nisu jedako invoativni i revolucionarni – i u ovom formatu to teško mogu biti – danas, kada su granice prihvatljivog tokom posljednjih 14 godina debelo pomaknute. Ali zato mogu biti, a dojma sam i da jesu, jednako infantilni i bezobrazni te su kao takvi i više nego dobrodošli da ismijavaju Twilight, Jersey Shore i aktualna MTV-jeva reality smeća.