Krajnje šokantno i potpuno nevjerojatno, ali da, istina je. Pilot Happy Towna nije dobar. Bez imalo grižnje savjesti, usudio bih se reći da je prva epizoda Happy Towna možda i najgorih 45 minuta neke serije ove godine. Ne mogu potvrditi da je to baš stopostotna istina, jer hej, nisam gledao sve televizijske uratke ove godine, ali među onima što jesam, Happy Town je šampion sveopće katastrofe, u televizijskoj sezoni koja je ponudila popriličnu konkurenciju. Hank, Romantically Challenged, Three Rivers, Trauma, Melrose Place, The Beautiful Life: The Beautiful Life (ovo nije greška, tako se serija zaista i zvala) anyone?
Ne želim biti kompletno džubre i reći da je Happy Town gori od svih navedenih serija (opet iz čistog razloga što ih nisam sve gledao), ali nevjerojatan je trud uložen da Happy Town ne bude dobar. To se valjda treba cijeniti na nekoj razini, jel tako? Gospoda zaslužna za stvaranje ovog užasa su ona ista trojica koji stoje iza dvije propale ABC-jeve serije, Life on Mars i October Road. Life on Mars je tu-i-tamo bio dobar (valjda zato što su doslovno prepisivali scenarije iz britanske verzije), do samog kraja, kada smo bili svjedoci jednog od najgorih razrješenja u povijesti televizije. Ako ste došli do zadnje epizode Life on Marsa, onda vam je ostala urezana u sjećanje scena vlastitog gangbang silovanja koju su vam priuštili Appelbaum, Nemec i Rosenberg. Ako niste, neću vam spojlati, ali izbjegnite sodomiju nad sobom, a ako mislite početi gledati seriju, jednostavno… nemojte, pod milim bogom… nemojte.
Druga, October Road se prikazuje/prikazivala se na domaćim televizijama, pa ako ste ikada mamurni palili televizor u nedeljno prijepodne, onda se možda sjećate one serijice o nečemu, koju su gledali samo oni kojima je baš u krivom trenutku otišla baterija u daljinskom upravljaču, a glumio je ovaj tip, ova ženska i Donna Pinciotti iz “Ludih 70-ih” kao plavuša. Nemojte me pitati zašto i toliko znam.
Htio sam voljeti Happy Town, zbilja jesam. Mislim, koliko loše može biti nešto što na papiru izgleda kao nikad prežaljeni Twin Peaks? Pa… može biti jako, jako loše. Happy Town se događa u malenom gradiću Haplin u Minnesoti, u koji dolazi Henley (Lauren German) iz pitaj boga kakvih razloga (zato što joj je majka umrla, zato što joj je majka kao dijete dolazila tamo, zato što su scenaristi tako napisali, zbog “fenomenalnog” twista na kraju epizode; umetnite što god hoćete). Haplin nije jako veseli gradić, unatoč imenu koji su mu stanovnici dali. Ta-dam! Gradić i ljudi koji u njemu žive kriju veliku tajnu. Ta-dam #2!
Dvanaest godina prije događaja u epizodi, gradić je počeo terorizirati negativac, slikovitog imena Magic Man. Da, Magic Man. Pilot nas vrlo nespretno upoznaje kroz veliku glumačku postavu, gdje većina likova djeluje kao da je tu da popuni brojeve za mogućeg kandidata Magic Mana. Jedan od tih nesretnika je misteriozni mađioničar Houdini, a mi ćemo kroz (nadam se samo) prvu sezonu morati pogađati koji od ovih karikatura može biti maštovito prozvani negativac. Zvuči zabavno, međutim nije.
Hrpa nabacanih i nezanimljivih jednodimenzionalnih likova, koji djeluju kao da su ispali iz ljubića u zadnjem broju Glorije, očajno loši, nenamjerno humoristični dijalozi koji će vas tjerati na ogromne količine facepalmeova, preforsirana, umjetna atmosferičnost koja ni sama ne zna što bi sa sobom u pojedinim scenama, pokušaji nekakvog post modernističkog pristupa pričanja priče sa kvazi-čudnim likovima i događajima bez trunčice smisla, logike, koherentnosti (baš kao i ovaj tekst) i kontinuiteta sa samo jednom svjetlom točkom.
Sam Neill je na svojoj uobičajenoj razini i jedini je koji je uspio dobiveni materijal kako-tako iskoristiti. Džabe trud, Sam, nije serija vrijedna toga. Naša topla i najiskrenija preporuka je izbjeći ovu seriju u što širem luku, a ako ima mazohista, slobodno nam javite ako se serija nekim mađioničarskim trikom popravi, ali nemojte se previše ljutiti kada ABC otkaže Happy Town nakon četvrte epizode. Mi i dalje žalimo što je David Lynch odustao od televizije.
