Death in Paradise – Kako raj “pretvoriti” u pakao

Karibi, pješčane plaže, more, sunce… Mnogi bi rekli- raj na Zemlji. No ne i DI Richard Poole, čangrizav i ukočen Britanac, glavni protagonist nove krimi-drame Death in Paradise. BBC One odlučio se poigrati te tmurnu i sivu londonsku svakodnevnicu zamijeniti nečim posve različitim, a odluka je pala na “stvaranje” otočića Saint Marie. Nakon uspješnog političkog trilera Hidden te, između ostalog, oproštaja od omiljenih obavještajaca u seriji Spooks, Britanci su odlučili da treba unijeti nešto novo u svijet zločina koji je već postao jednoličan i gotovo istrošen. Jesu li pronašli novi recept uspjeha? Pa, i da, i ne… Zapravo, ne.

Ben Miller, nesuđeni fizičar koji se ipak odlučio posvetiti glumačkoj karijeri, utjelovio je lik glavnog junaka Richarda Poolea koji na Saint Marie dolazi istražiti ubojstvo tamošnjeg inspektora, također Britanca Charlieja Hulmea, nakon čega i preuzima njegovu poziciju u policiji. Uskoro dobiva i partnericu te tako naš mali tim postane tim heroja koji će riješiti slučajeve ubojstava na ovom fiktivnom otoku.

Problem kod cjelokupne ideje, pa tako i tima jest- Poole. Očigledno je da je tvorac serije Robert Thorogood pokušao iskoristiti duhovitu stranu rivalstva Francuza i Britanaca te igrati na kartu stereotipa, ali ono što je uspio postići gotovo da je prešlo granice pretjeranosti i iritantnosti. Da, “znamo” svi da su Britanci hladni, ukočeni, rezervirani, da baš i ne podnose Francuze najbolje, a sve to nastojalo se upakirati u jednom inspektoru koji je napustio londonske ulice i završio u jednom sasvim drugačijem svijetu.  Ono što je pritom također uočljivo- ispada više nego naporan i dosadan. Unatoč 50 stupnjeva u hladu, Poole je zakopčan do grla 24 sata, žali se bez prestanka na vrućine, na okolinu, na hranu…na gotovo sve. No ni otok ni njegovi stanovnici nisu idealni- “ipak ih je 30% Francuza”. I prilično je primitivan; mala nedovoljno opremljena policijska postaja u kojoj koza bez vlasnika čeka iza rešetaka, kućica koja jedva nalikuje na dom u kojem su smješteni inspektori koji završe na otoku.

Sve to ponavlja se iz nastavka u nastavak, iako je, dakako, onaj prvi taj koji je najviše “patio”. Vjerojatno najprimamljviji je poirotovski pristup otkrivanja ubojice i rješavanje slučaja okupljanjem svjedoka i osumnjičenih za zločin, no gotovo pedeset minuta potrebno je da bismo došli do samog raspleta. Dojam je stoga razočaravajući. Možda je sve trebalo biti nekako simpatično zamišljeno, prije svega tu mislim na kulturne i druge razlike Britanaca i Francuza, ali snažan fokus na Poolea izgurao je radnju u drugi plan. Ostatak glumačke ekipe, Sara Martins u ulozi Camille te “Mačak” Danny John- Jules kao Dwayne Myers nisu zakazali, kao ni sam Miller, pri čemu mislim na samu glumu i utjelovljenje Poolea. Zaključak bi bio da je ovo jednostavno moglo biti bolje. Očito provjerena formula forenzičara, brutalnih zločina i serijskih ubojica u sivilu Britancima bolje leži.