Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×12, 3×13 – serijala.com
Trenutno čitaš
Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×12, 3×13

Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×12, 3×13

Božićno je čudo što sam nekako ostavio tjedan dana lufta u ovo praznično vrijeme pa tako mogu reći da ne kasnim s ovim epizodama tjedan dana, već da je to bio dio originalnog plana (i kad u onoj preglednoj tablici promijenim datum nitko neće znati da je trebalo biti drugačije). No, čini se i da nitko nije primijetio. Ili više nikog nije briga – OK, znam da to nije istina, ima vas nekoliko vjernih i makar u zadnje vrijeme pomalo kasnimo i vi i ja, nevjerojatno je da ovaj rewatch još uvijek funkcionira. I jako sam sretan zbog toga.

Nevjerojatno mi je i da je već gotova treća sezona – kao da je jučer počela i kao da se ništa nije dogodilo u njoj, a zapravo je bogata zbivanjima.

3×12 Amour Fou
Priča: David Chase
Scenarij: Frank Renzulli
Režija: Tim Van Patten
Originalno emitirana: 13.05.2001

Ova epizoda posebno je krcata događajima, vrhuncima svih niti koje se vuku kroz sezonu. Slično je bilo i prošle, a zapravo i u prvoj sezoni – nemojte uzeti ovo kao povijesnu činjenicu, ali ne znam je li do tad koja serija imala običaj u predzadnjoj epizodi sezone pozavršavati sezonske arcove, a finale ostaviti kao refleksivnu kodu ili namještanje za sljedeću sezonu – dok je sada to na HBO-u već praktički standard.

Tri priče su u fokusu: Tonyjeva veza s Glorijom, Carmeline ponovne sumnje o moralnosti njenog života i Jackijeva želja za brzim usponom u mafijaškim redovima.

Carmela ovaj put umjesto psihijatra posjećuje svećenika, koji je zanimljivo (i pomalo smiješno) za razliku od prethodnog, puno otvoreniji relativiziranju (čak i Carmela kaže “wow, the Church has changed so much”) i zajedno s posjetom ginekologu kojim skine i sumnje da ima rak (ili je trudna) naočigled završava njeno preispitivanje života dok se okreće novim hobijima (potaknuta Hillary Clinton). Nemam riječi koliko mi je sjajan njen lik, kroz čitavu seriju, gotovo jednako sjajan kao kad Melfi na kraju epizode kaže Tonyju kako je ona jedina žena u njegovom životu s kojom nije pogriješio – aaaaaw.

S druge strane, u Gloriji je i sam napokon otkrio jeku svoje majke, kada mu vraća gotovo iste replike kakve je i Livija imala, u sceni koja prerasta u brutalno nasilnu konfrontaciju, toliko upečatljivu da je jedna od onih koje se sjećam još od prvog gledanja (iako sam pamtio da je to malo drugačije završilo). Gloria je bila turbulentan dio sezone, a i njena posljednja scena, Patsyeva hladna prijetnja da njen kraj neće biti filmski ako pokuša ponovno kontaktirati Tonyja ili nedajbože Carmelu također je odlična u svojoj jezivosti.

I na kraju, Jackie Jr. za čiju priču sam se također sjećao da je malo dulje trajala, možda zbog njegove nepodnošljive prisutnosti koja se čini beskonačno napornom. Usprkos i suptilnom “upozorenju” Sharon Stone s ekrana koje nisu primijetili jer su gledali njeno križanje nogu, on i njegova ekipa pokušaju doslovno rekreirati pljačku koju im je Ralph prepričao iz njihovih mladih dana. Odlično je kako se taj poker kojeg je vodio Feech La Manna spomenuo i u drugoj sezoni (kada je Richie rekao Tonyju da ga je on zaštitio nakon što su oni to izveli), a vratit će se i ponovo. Tragikomično je realiziran taj njihov pokušaj koji umjesto Jackievim uzdizanjem u redovima mafije završava potpunom katastrofom, a posljedicama se bavi posljednja epizoda u sezoni.

3×13 Army of One
Scenarij: David Chase i Lawrence Konner
Režija: John Patterson
Originalno emitirana: 20.05.2001

Iako je Chris još u prošloj epizodi odmah popizdio i želio sam pronaći Jackieja i ubiti ga, Tony mu to ne dopušta i umjesto toga odlično izmanipulira Ralpha pozivajući se na njegovu capovsku odgovornost – slično, samo na većem nivou nego Paulieju u Pine Barrensu.

Jackie se skrivao u crnačkoj četvrti (kod nikog drugog nego kod Omara!) gdje je neslavno i skončao Vitovim hicem u glavu s leđa. Baš je krasno nepretenciozno to izvedeno – rekao bi Patsy, nimalo filmski.

Paulie, pak, opet nije zadovoljan jer smatra da nije dobio dovoljan postotak neke Ralphove pljačke, a nakon što Tony na sit-downu još presudi protiv njega, ide se potužiti prvo Junioru a zatim i Johnnyju Sacku. A sve što želi je svojoj dragoj mamici osigurati mjesto u Green Groveu. Vidjet ćemo kamo će ga njegova čangrizavost odvesti.

U središtu epizode ipak je A.J. i njegovo izbacivanje iz škole zbog krađe ispita, zbog čega Tony čvrsto naumi poslati ga u vojnu školu. Još jednom, predivna je realističnost tih obiteljskih scena u kući Sopranovih koja kulminira A.J.-evim novim uplakanim napadom panike. Rijetko je on toliko sjajno emotivno iskorišten kao ovdje, ali još više srce para Tonyjeva kasnija reakcija na terapiji “how are we gonna save this kid” uz suzu u oku dok mu sigurno kroz glavu prolazi Jackiejeva sudbina.

Jackiejev sprovod i karmine pozadina su druge polovice epizode, uz to što su odraz sprovoda njegovog oca iz prve sezone (zajedno čak i s uhićenjima), kulisa su za Meadowine reakcije – od dirljivog razgovora s majkom i branjenja obitelji pred Jackiejevom sestrom do prgavo-pijanih ekscesa; zatim i pokazivanje Ralphove nezainteresiranosti – je li to samo zato što je šupak ili ga muči krivnja zbog naređivanja ubojstva, nejasno je, ali čini se da na kraju Janice mota svoje prste oko njega; i na kraju, slično kao na kraju prve sezone, Vesuvio je kulisa za “mirne, dobre trenutke s voljenim osobama” praćen prekrasno dirljivom Chianeseovom izvedbom Core ’ngrato.

Čitava treća sezona, na neki način bila je svojevrsna reinterpretacija prve, ali ne na Star Wars način, već se stalno pozivajući na temu promjene ili nemogućnosti promjene.

Kao što sam već gore rekao, nevjerojatno mi je da je već gotova sezona, u jednu ruku, ali kad malo pogledam popis epizoda prisjetim se koliko se toga dogodilo u seriji i koliko su odlične bile pojedine epizode, standardno zabavne, pune fantastičnih karakternih trenutaka i kako god se ponekad teško prebaciti s aktualnih serija natrag Sopranosima, svaka epizoda ostaje potpuno ispunjujuć vrhunski sat televizije.

Kako se vama sezona svidjela?

Nadam se da vam je još uvijek zanimljivo, ispričavam se na kasnim odgovaranjima na komentare, želim vam sve najbolje u novoj godini i radujem se nastavku ovog druženja.

Usput, FBI je našao novi put prema špijuniranju mafije kroz agenticu koja se sprijateljuje s Adrianom, što je odličan tease u nastavak serije.

8 komentara
  • Nije da nismo primjetili, već nam je bio bed pilati te za vrime praznika :) Meni je 3. sezona bila najbolja, sjajno je odrađena, napokon riješen lacmu Jackie, i to efektno, usputnom egzekucijom, drago mi je da se nije radila oko samog čina velika drama, možda su išli i na sami prikaz hladnokrvnosti mafije, jer se ipak dosta vežeš uz familiju :) čisto da te otrijezni :)

    Omar Little <3

    ''….Čitava treća sezona, na neki način bila je svojevrsna reinterpretacija prve, ali ne na Star Wars način, već se stalno pozivajući na temu promjene ili nemogućnosti promjene.''

    Sjajna opservcija.

    • Ovaj, s tim da su se meni jako svidjeli novi Star Warsi :)
      (I oni su i djelomično krivi što nisam tjedan ranije stigao napisati ove epizode, makar sam ih pogledao, dvaput)

  • Ja sam primijetila, čudila sam se kako nema nove epizode pa sam pretpostavila da si si uzeo praznike :)
    Pa ovo zahtijeva izvjesni napor, odvojiti vrijeme, sjesti i pogledati – ali je toliko rewarding! I super je što rewatch traje, nek nas je barem nekoliko, a ove recenzije ostaju na stranici i možeš im se vraćati.

    Moj razlog kašnjenja su između ostalih i sami Sopranosi, to što sam počela gledati dalje i na pola četvrte sam već. Nisam mogla izdržati.

    Za početak 12., sutra ću 13. dok je još jednom pogledam.

    Počinje kao Carmelina epizoda, a negdje na pola, na ručku žena kad Carmela obavijesti sve da je u redu, epizodu preuzima potpuno slomljena Gloria i hladnoća potpisivanja Jackiejevog ubojstva.

    Scena ganute Carmele u muzeju je moćna (Carmelin lik je izvanredno građen) i njen oporavak u epizodi nekako koincidira s Glorijinim i Jackiejevim downfallom; ovo dvoje je zajedničko što nijedno nema obitelj, u pravom smislu, i pati zbog toga; ne znam je li to poveznica, ali imam potrebu povezati ta dva tragična lika. Na kraju Carmela prihvaća svećenikov savjet da pokupi dobre stvari iz situacije i poduprta uzorom Hillary Clinton odlučuje pretrpjeti Tonyjeve svinjarije u miru i započeti „her own thing“. U zadnjoj sceni čita real estate časopis, pripremila je mirišljavu hranu, bila je na stepu. Skinula je prsten koji ju je na neki način obilježavao kao bespomoćnu domaćicu-sponzorušu (uf da me Tony čuje).

    Carmela se pomaknula s nalaženja opravdanja Tonyju (kraj 1. sezone) na lagano odvajanje od njega. Možda je Carmela jedan lik koji je prilagodljiv, dok Gloria i Jackie Jr. (koji doslovno kopira istu priču o pljački u totalno drugi kontekst) nisu. Tony je pita: „Is that why you don’t have any of these looney-tune moods? Exercise?“

    Scene Carmele i Glorije su premoćne, a Glorijin uplakan telefonski poziv Tonyju je savršen… Takav očaj i nemoć (mislim da to nije bilo glumljeno i manipulirano, jer je Gloria jedna duboko nesretna i zbunjena osoba)… potaknuo me da se prisjetim još nekih superiornih ekranizacija depresije (a ne ono smeČe silver linings playbook :O)
    Pokušala se približiti Carmeli, jer joj je Tony fiksacija (tzv. nuklearna ljubav, amour fouor :D) pa joj je i Tonyjeva žena postala fiksacija u toj neurozi. U svakom slučaju, svojim neurotičnim interesom zakoračila je na Tonyju vrlo jasan, zabranjen teritorij. Melfi spell-outa (malo me to iznenadilo) da Tony nikad neće ostaviti ženu, ona bi mogla ostaviti njega, ali on nju neće jer mu je to jedini dobar izbor žene u životu; on je jedan vrlo konvencionalan čovjek.

    Gledala sam epizodu po drugi put sad kad pišem i na prvo gledanje razgovora između Tonyja i Ralpha o sankcioniranju Jackieja, činilo mi se da Tony nagovara Ralpha da poštedi Jackieja. Na drugo gledanje, baš i ne… Tony daje Ralphu, za kojeg zna kakav je, dozvolu da ide za svojim instikntima i da ne krivi sebe za ono što odluči. Tony, dakle, potpisuje ubojstvo Jackieja. Tu sam, mislim, najviše do sad vidjela neljudsku hladnoću u Tonyju i omrznuo mi je malo. (Poigravanje s gledateljima Sopranosa i jest da se bakću sa svojim toplo-hladno osjećajima prema vrlo straight-forward lošem tipu)

    Jedan od najdražih mi quoteova:
    “- Those eyes are deep.
    – Complicated.
    – I said deep, you said complicated.
    – You said dark.”
    poezija

    I jedan od najdražih Markovih quoteova:
    “u predzadnjoj epizodi sezone pozavršavati sezonske arcove, a finale ostaviti kao refleksivnu kodu”
    :D

    Nisam skužila suptilno upozorenje Sharon Stone!!! Nice! Ali jest mi uhvatilo pozornost to kako serija komunicira s filmovima.

  • 13.

    (Ooomar!! Omar comin’!)

    Ova epizoda je puna zabuna i iznenađenja gledatelju. Ono što očekujemo, ne dogodi se, ali na kraju se sve dogodi vrlo doslovno, od malih stvari, do velikih:

    –> Pauliejeva mama kaže: “My son let’s me live in a place like this… HE’S SUCH A GOOD BOY.” :D = neočekivano + pozivanje na (suprotnu) Liviju.
    –> Ralph zbuni Silvija i Paulieja lažnim pozivom “Tonyja” pa su, kao i gledatelji, i likovi zbunjeni unutar epizode.
    –> Sljedeće iznenađenje je opet banalno, hladno Silvijevo: “He’s in a housing project in fuckin’ boonton!” – kao da je to općepoznato, a kad smo prvi put vidjeli Jackieja kako se skriva kod Omara, mislili smo da se zaista bar koliko-toliko sakrio. No mafiji je opće mjesto gdje je on.
    –> Jackiejevo ubojstvo, centralna stvar epizode (čak i sezone), koje na prvo gledanje uopće nisam očekivala; isto se čini kao neka zabuna
    –> Carmela zove, čini se da plače. Svi očekujemo zbog Jackieja, ali radi se o A.J.-u.
    –> Furio pada na ledu usred sit-downa (wtf)
    –> Junior smiješno panično trči kad vidi policiju
    Meadowina reakcija je jedna od rijetkih očekivanih i duboko ganutljivih. Ona ne maže oči, kao što to čini svi ostali, čak i Carmela. Carmela kaže Meadow: “znao je u što se upušta”. Praktički isti odgovor koji o Tony daje, s tim da Carmela “misli” tj. pokušava uvjeriti samu sebe da je to zbog droge. Meadow zna da je to glupost, kao i Jackiejeva sestra. Ipak, Meadow se okreće na stranu obiteljskog biznisa u trenutku kad Jackiejeva sestra prosipa žuč pred outsiderom. Ta Meadowina reakcija mi se čini kao jedan od legendarnih Sopranos momenata. …”Some loyalty?”

    To je ona refleksivna koda koju je Marko spomenuo; o nemogućnosti promjene, rekla bih… Zapazila sam pozivanje na prvu sezonu na Carmeli i Jackiejeu starijem, ali nisam povezala da bi treća bila reinterpretacija prve… zanimljivo. Ne sjećam se toliko dobro, odnosno miješaju mi se događaji s drugom sezonom, da bih reflektirala toliko da povežem treću i prvu. Ali refleksija je i na cijelu situaciju, na prošlost, kako Tony i ostali wiseguyjevi oko njega “nisu imali izbora”, dok njihova djeca ipak imaju izbora… (je li Jackie stvarno imao izbora? Bio je glup, ali bio je okružen uzorima) to direktno opovrgava Major Zwingli (lol): “We’ve created too many options for our kids. We can’t blame the m for being confused.” Izbor ili ne-izbor, onda…?? Tko je kriv?…

    Tony nastavlja biti hladan prema Jackieju kad ga ovaj nazove u očaju… (tako ga je i Gloria zvala, opet poveznica između dva tragična lika) tu mi je opet Tony omrznuo. Koliko god Jackie bio glup, bilo mi ga je žao na ovom stupnju i pogodila me ova epizoda. Ipak je bio klinac, tata je bio boss i Tonyjev prijatelj… sve je to nadvladalo mafijaštvo.

    U autu s Ralphom, Tony kaže Ralphu da bi mu trebao dati prolaz, ali tako se nije činilo u prošloj epizodi… možda je Tony i u prošloj epizodi u razgovoru s Ralphom ciljao na to, a ne na potpis ubojstva… što mislite? Možda se dvoumio, na početku epizode, kad iščekuje vijesti o Jackieju je cijelo vrijeme nervozan i on edge. Ali zna da se nema on šta dvoumiti, delegirao je stvar. Dao je Ralphu carte blanche u vezi Jackieja.

    Omar u partiji šaha objašnjava Jackieju i njegovu real life poziciju. Nice touch + sjetila sam se The Wire šah metafore. :D

    Na prvo gledanje nisam očekivala da će Jackie biti ubijen samo tako, čak sam mislila da ga je debeljuco samo ošamutio da bi ga dovukao natrag… ali stvari su bile vrlo doslovne. Baš jest, totalno nepretenciozno izvedeno, totalno banalno, usred bijela dana, jedan hitac iz malog pištolja (u usporedbi s debeljucom iza njega). “rekao bi Patsy, nimalo filmski.” – odlično! (i još jedna poveznica s Glorijom i Jackiejem).
    Kad konačno Carmela dobije poziv o Jackiejeu, Tonyjeva faca je genijalna (kak-va gluma!!! – gleda, malo spusti oči… zna i prije nego što mu Carmela kaže, i zna što se točno desilo).

    Undercover agent! Yes! Ovo je jedan od razloga zašto sam požurila na 4. sezonu. :D Kako se majstorski približi Adriani.

    Priča s A.J.-jem je posebno zanimljiva, vojna škola koja donosi i comic relief, pomalo neprimjeren i kontrastan žalosti Jackiejevog ubojstva. Novi likovi, kao i undercover agentica, grade i grade interes i drže gledatelje prikovanima za ekran. Ravnatelj vojne škole, Major Zwingli (lol) je stereotip i podsjeća nas na niz filmova. :D
    “Here the higher good is the good of the corps. As General MacArthur said in his farewell address at the point, ‘the corps, the corps, the corps.'”
    “Why do guys in the Army or like spies use that o-thing when they tell time?”
    xD
    A. J. jest odličan ovdje.

    Pokreće se i Pauliejeva priča, s njegovim nezadovoljstvom koje se već nekoliko epizoda gradi.

    Najbolji moment u epizodi mi je ipak Juniorov: od pisanja njegovog lika, glume… uzeo je epizodu. Otkad je onako smiješno otrčao od policajaca pa sve do mirnog jedenja sosa u Vesuviju i pjevanja (praktički osjetiš kako je dobar sos i kak Jun ima nekakav starački miris kad pjeva :D:D – to je to kod televizije, kad osjetiš mirise i okuse = I’m buying it. :D). Totalno mi se obrnulo mišljenje o Junioru, koji me na početku živcirao. Odlično napisan i odglumljen lik.

    Sve u svemu, toliko odlične dvije epizode, odlična sezona… iako su mi sve tri podjednako dobre, ne bih se složila da je druga slaba.

    • Nisam predoslovno mislio kako su samo treća i prva ponavljajuće, ima i u drugoj sličnih nekih linija radnje; u biti cijelo vrijeme se ponavljaju iste stvari (ali na najbolji mogući način) :)

      Ovaj Major Zwingli mi je totalno bio Christopher Walken u Pulp Fictionu, samo je spominjanje nošenja sata u šupku falilo. :)

      “(praktički osjetiš kako je dobar sos i kak Jun ima nekakav starački miris kad pjeva :D:D – to je to kod televizije, kad osjetiš mirise i okuse = I’m buying it. :D)”

      Oodlično.

  • Meni se treća sezona dosta svidjela. Jeste bila puna događaja jer smo se oprostili od brojnih likova od kojih mi najviše nedostaje Livia jer je bila jako dobar lik i jako dobar “negativac”. Uvijek je bila tako naporna Tonyju u svakog pogledu i smiješno je kako takvom mafijaškom šefu najveći problem predstavlja njegova mama hahah

    Jackie je bio takav kreten i takva budala, ali me je i dalje šokiralo kako su ga tako hladno ubili, bez ikakve pripreme ili spomena. No, moram reći da mi baš i ne fali, a jedino mi je žao Meadow i njegove majke koje su ga jako voljele jer im je ipak bio dečko, odnosno sin. I još kad su došli svi na sahranu, a ono otvoren sanduk. Bože dragi, mogli su biti malo obzirniji. Znam da je takav običaj na sahranama, ali ipak je mlad i sve to. Ustvari, najviše mi je žao Jackijeve majke Ro u seriji jer nije ništa Bogu skrivila, a takve joj se nesreće događaju i kroz sve to mora prolaziti. Barem ima puno prijateljica koje joj pomažu jer su u sličnim situacijama.

    Na malo svjetliju stranu, Gloria je konačno otišla, iako nije baš dugo ni bila tu. Šta si ona umišlja da se može družiti sa ženom svog ljubavnika i onda se ljutiti kad ju je ostavio. Mislim stvarno… She could see that one coming.

    Iskreno, više ne vidim svrhu za Janice u seriji, mislim, općenito u scenama. Jednostavno služi za popunjavanje obiteljske slike jer su svi ostali mršaviji od nje. No, zabavna je tu i tamo s onim svojim jadnim dečkom hahah

    I kad se FBI epski zeznuo s onom glupom lampom, odlučio je iskoristiti Adrianu za svoje naume. Konačno će i ona imati poštenu priču, a mislim da se ona ženska koja ju špijunira najviše iznenadila od svih koliko je lako počela pričati s njom. Već u prvih nekoliko linija dijaloga spomenula je i Tonyja i pola mafijaške obitelji hahah Predosjećam da će mi taj dio biti jedan od zanimljivijih dijelova četvrte sezone, ako Adriana nastaviti biti tako naivna i pričljiva.

    Za Meadow sam baš mislio da će ju udariti auto u zadnjoj sceni, ali očito da je zaslužila drugu priliku u životu. AJ-a mi je baš žao jer sam mislio da će ići u tu vojnu školu, ali hvala Bogu, ima napade panike. Kako tragikomično. Ali zato doznajemo da su ti napadi panike nasljedni. Zanimljivo.

    Carmela je i meni najbolji dio serije jer mi se nešto posebno sviđa kod njene osobnosti i općenito kod takvih sličnih glavnih ženskih likova u većini drama. Nekako znaju bolje prenijeti svoje osjećaje publici pomoću svojih glumačkih sposobnosti. Slične su tipa Viola Davis, Taraji P Henson, Claire Danes, Gillian Anderson i mnoge druge. Ali Edie Falco je bila među prvima :D

    Radujem se sljedećim sezonama :D

  • Amour Fou- mogu reći da mi je ovo jedna od najdražih epizoda treće sezone. Sjajno su povezali dvije odlične epizode. Prvo Pine Barrens pa sada ova. Razgovor između Carmele i Glorie je bio jeziv i odlično odglumljen. Ako se ne varam, Gandolfini je dobio Emmy zbog ove epizode.
    Jackie, tipično po njega, radi ponovno glupavu stvar. Bilo mi je žao što njegov prijatelj biva ubijen.
    Tony se napokon (valjda) riješio Glorie, koja je očito postala luda za njim, čas galami na njega, čas ga moli da se vrati. Melfi će imati puno posla s njom… Nisam još gledao finale, a po komentarima izgleda da će se ipak riješiti Jackia i ubiti ga. spojleeers. oću ja komentirati dok nisam finale gledao ://

  • Army of One- jos jedna odlicna epizoda i klasicno zatvaranje sezone. Cijela epizoda je nekako teška za sve likove. Padalo je puno odluka, i griznje savjesti.
    Jackievo ubojstvo doslo je neocekivano brzo. Bilo mi ga je cak i malo zao. Sjajno je bilo kako je Tony gledao AJ-a na sprovodu nekako bojazljivo, i bojao se za njegovu buducnost, sto je rekao i Melfici.
    Sjajna mi je bila Juniorova izvedba na kraju epizode, emotivna i dirljiva. Volio bi da se Junior vrati u mafiju u 4. sezoni…
    Sjajno mi je bilo kako se Meadow osjeca tokom cijele epizode, potpuno realno.

    I prosla je jos jedna sezona. To znaci da smo uspjeli zajedno komentirati 39 epizoda. Zasad fascinantno. Želim vam svima sretnu 2016. godinu i nadam se da cemo odrzati ovaj rewatch zivim do kraja :DD

Odgovori

Serijala je online magazin posvećen aktualnim i popularnim televizijskim serijama, kritici i novostima.

© 2009-2020 Serijala.com, sva prava pridržana

ISSN 2459-5861