Serijalin retrovizor: The Sopranos 3×12, 3×13

Božićno je čudo što sam nekako ostavio tjedan dana lufta u ovo praznično vrijeme pa tako mogu reći da ne kasnim s ovim epizodama tjedan dana, već da je to bio dio originalnog plana (i kad u onoj preglednoj tablici promijenim datum nitko neće znati da je trebalo biti drugačije). No, čini se i da nitko nije primijetio. Ili više nikog nije briga – OK, znam da to nije istina, ima vas nekoliko vjernih i makar u zadnje vrijeme pomalo kasnimo i vi i ja, nevjerojatno je da ovaj rewatch još uvijek funkcionira. I jako sam sretan zbog toga.

Nevjerojatno mi je i da je već gotova treća sezona – kao da je jučer počela i kao da se ništa nije dogodilo u njoj, a zapravo je bogata zbivanjima.

3×12 Amour Fou
Priča: David Chase
Scenarij: Frank Renzulli
Režija: Tim Van Patten
Originalno emitirana: 13.05.2001

Ova epizoda posebno je krcata događajima, vrhuncima svih niti koje se vuku kroz sezonu. Slično je bilo i prošle, a zapravo i u prvoj sezoni – nemojte uzeti ovo kao povijesnu činjenicu, ali ne znam je li do tad koja serija imala običaj u predzadnjoj epizodi sezone pozavršavati sezonske arcove, a finale ostaviti kao refleksivnu kodu ili namještanje za sljedeću sezonu – dok je sada to na HBO-u već praktički standard.

Tri priče su u fokusu: Tonyjeva veza s Glorijom, Carmeline ponovne sumnje o moralnosti njenog života i Jackijeva želja za brzim usponom u mafijaškim redovima.

Carmela ovaj put umjesto psihijatra posjećuje svećenika, koji je zanimljivo (i pomalo smiješno) za razliku od prethodnog, puno otvoreniji relativiziranju (čak i Carmela kaže “wow, the Church has changed so much”) i zajedno s posjetom ginekologu kojim skine i sumnje da ima rak (ili je trudna) naočigled završava njeno preispitivanje života dok se okreće novim hobijima (potaknuta Hillary Clinton). Nemam riječi koliko mi je sjajan njen lik, kroz čitavu seriju, gotovo jednako sjajan kao kad Melfi na kraju epizode kaže Tonyju kako je ona jedina žena u njegovom životu s kojom nije pogriješio – aaaaaw.

S druge strane, u Gloriji je i sam napokon otkrio jeku svoje majke, kada mu vraća gotovo iste replike kakve je i Livija imala, u sceni koja prerasta u brutalno nasilnu konfrontaciju, toliko upečatljivu da je jedna od onih koje se sjećam još od prvog gledanja (iako sam pamtio da je to malo drugačije završilo). Gloria je bila turbulentan dio sezone, a i njena posljednja scena, Patsyeva hladna prijetnja da njen kraj neće biti filmski ako pokuša ponovno kontaktirati Tonyja ili nedajbože Carmelu također je odlična u svojoj jezivosti.

I na kraju, Jackie Jr. za čiju priču sam se također sjećao da je malo dulje trajala, možda zbog njegove nepodnošljive prisutnosti koja se čini beskonačno napornom. Usprkos i suptilnom “upozorenju” Sharon Stone s ekrana koje nisu primijetili jer su gledali njeno križanje nogu, on i njegova ekipa pokušaju doslovno rekreirati pljačku koju im je Ralph prepričao iz njihovih mladih dana. Odlično je kako se taj poker kojeg je vodio Feech La Manna spomenuo i u drugoj sezoni (kada je Richie rekao Tonyju da ga je on zaštitio nakon što su oni to izveli), a vratit će se i ponovo. Tragikomično je realiziran taj njihov pokušaj koji umjesto Jackievim uzdizanjem u redovima mafije završava potpunom katastrofom, a posljedicama se bavi posljednja epizoda u sezoni.

3×13 Army of One
Scenarij: David Chase i Lawrence Konner
Režija: John Patterson
Originalno emitirana: 20.05.2001

Iako je Chris još u prošloj epizodi odmah popizdio i želio sam pronaći Jackieja i ubiti ga, Tony mu to ne dopušta i umjesto toga odlično izmanipulira Ralpha pozivajući se na njegovu capovsku odgovornost – slično, samo na većem nivou nego Paulieju u Pine Barrensu.

Jackie se skrivao u crnačkoj četvrti (kod nikog drugog nego kod Omara!) gdje je neslavno i skončao Vitovim hicem u glavu s leđa. Baš je krasno nepretenciozno to izvedeno – rekao bi Patsy, nimalo filmski.

Paulie, pak, opet nije zadovoljan jer smatra da nije dobio dovoljan postotak neke Ralphove pljačke, a nakon što Tony na sit-downu još presudi protiv njega, ide se potužiti prvo Junioru a zatim i Johnnyju Sacku. A sve što želi je svojoj dragoj mamici osigurati mjesto u Green Groveu. Vidjet ćemo kamo će ga njegova čangrizavost odvesti.

U središtu epizode ipak je A.J. i njegovo izbacivanje iz škole zbog krađe ispita, zbog čega Tony čvrsto naumi poslati ga u vojnu školu. Još jednom, predivna je realističnost tih obiteljskih scena u kući Sopranovih koja kulminira A.J.-evim novim uplakanim napadom panike. Rijetko je on toliko sjajno emotivno iskorišten kao ovdje, ali još više srce para Tonyjeva kasnija reakcija na terapiji “how are we gonna save this kid” uz suzu u oku dok mu sigurno kroz glavu prolazi Jackiejeva sudbina.

Jackiejev sprovod i karmine pozadina su druge polovice epizode, uz to što su odraz sprovoda njegovog oca iz prve sezone (zajedno čak i s uhićenjima), kulisa su za Meadowine reakcije – od dirljivog razgovora s majkom i branjenja obitelji pred Jackiejevom sestrom do prgavo-pijanih ekscesa; zatim i pokazivanje Ralphove nezainteresiranosti – je li to samo zato što je šupak ili ga muči krivnja zbog naređivanja ubojstva, nejasno je, ali čini se da na kraju Janice mota svoje prste oko njega; i na kraju, slično kao na kraju prve sezone, Vesuvio je kulisa za “mirne, dobre trenutke s voljenim osobama” praćen prekrasno dirljivom Chianeseovom izvedbom Core ’ngrato.

Čitava treća sezona, na neki način bila je svojevrsna reinterpretacija prve, ali ne na Star Wars način, već se stalno pozivajući na temu promjene ili nemogućnosti promjene.

Kao što sam već gore rekao, nevjerojatno mi je da je već gotova sezona, u jednu ruku, ali kad malo pogledam popis epizoda prisjetim se koliko se toga dogodilo u seriji i koliko su odlične bile pojedine epizode, standardno zabavne, pune fantastičnih karakternih trenutaka i kako god se ponekad teško prebaciti s aktualnih serija natrag Sopranosima, svaka epizoda ostaje potpuno ispunjujuć vrhunski sat televizije.

Kako se vama sezona svidjela?

Nadam se da vam je još uvijek zanimljivo, ispričavam se na kasnim odgovaranjima na komentare, želim vam sve najbolje u novoj godini i radujem se nastavku ovog druženja.

Usput, FBI je našao novi put prema špijuniranju mafije kroz agenticu koja se sprijateljuje s Adrianom, što je odličan tease u nastavak serije.