Serijalin retrovizor: The Sopranos 2×10 – Bust Out
Došlo je vrijeme i da se malo spusti na zemlju Tonyjeva bahata nedodirljivost kojom konstantno zrači i kakvim nam ga i serija konstantno predstavlja, u njegovom do sad najbližem susretu s mogućim uhićenjem. Kako i Melfi kaže, prvi put ga vidimo preplašenog, čak niti dok su ga pokušali ubiti nije izgledao uplašeno, uvijek je odavao dojam da kontrolira situaciju oko sebe.
Sve se to odvilo upravo kad je bio na rubu povezivanja s AJ-em, na svoj grub ali istovremeno simpatičan način, željeći ga usmjeriti tako da ne postane sličan Christopheru. I krasno je kako se kasnije, kad dobije košaricu za druženje od AJ-a, u razgovoru s Melfi i Carmelom ponaša kao povrijeđena curica. Na drugoj strani emotivnog spektra, nesigurnost ga tokom epizode vodi u sve veće otuđenje od obitelji, koju drži u mraku oko toga što mu se događa. Ne mogu opisati koliko obožavam sve njihove obiteljske scene i kako naturalistički izgledaju – ne samo u ovoj, već u svakoj epizodi. Od svih spomenutih s AJ-em i pijanog monologa Meadow do sukoba s Carmelom.
A s druge strane priče, on i Richie zajedno s ostatkom bande udomaćili su se u Davidovom dućanu, koristeći ga za narudžbe robe koju neće platiti, ali će ju zato preprodavati do bankrota (tj. naslovni bust out). Na početku je već Davey na rubu samoubojstva, a do kraja epizode je još više rastrojen. Mogu reći da mi ga nimalo nije bilo žao, jer sam si je kriv – znao je i tko je Tony i što radi i što ga otprilike čeka kad izgubi. Da, ovisan je i ne može si pomoći, ali usprkos tome što je njegov jad Robert Patrick savršeno utjelovio, nije me uspio navesti na suosjećanje s njegovom situacijom. Osim ako se ne broji gađenje poput Vicovog. Odlično je i kako mu Tony (makar smo mislili da je učinio sve da ga zaštiti) prizna da se nadao da će izgubiti novac jer mu se tako smiješila prevara s njegovim dućanom.
U međuvremenu, Carmela se zbližava s ostatkom Davidove obitelji, zapalivši se za njegovog šogora – čemu je dijelom kriva i Tonyjeva odsutnost – a sam Tony u potpunosti je kriv što je njihova strast bila kratkotrajna. I očekivano, praćena Andreom Bocellijem.
Dok je Carmelina zaljubljenost bila tinejdžerski simpatična, Janice i Richie su nam priredili prilično neugodnu scenu seksa (možda i najneugodniju u povijesti televizije) tokom koje Janice (kao prava mamina kći) potkubava napetost između Richieja i Tonyja, a bizarnost se nastavila i kasnije Livijinim spuštanjem niz stepenice. Koliko mislite da je vjerojatno da je Livia čula sve što se do tad događalo?
Richie, iako se na Janiceine provokacije pozivao na pravila i poredak, dan kasnije odlazi Junioru tražeći podršku za preuzimanje vlasti – na prvi pogled, čini se kao da će kraj druge sezone biti ponavljanje situacije iz prve, s Janice u ulozi Livije i Richijem (recimo) u Juniorovoj.
Janice (koju čak ni Junior ne voli) je u potpunosti i odlično preuzela Livijinu ulogu, no usprkos tome konstantno nedostaje Livijino veće prisutstvo, jer u svakoj sceni u kojoj se pojavi briljira. Sjajna je bila i minijatura kada ju je Meadow posjetila i izrecitirala na koje je sve fakseve upala, na što joj je ova uvalila novčanicu čime je posjet završio.
Tonyjeva situacija na kraju se razriješila sama od sebe – iako bi bilo očekivano da će Paulie i Furio svjedoka naći i ubiti, on se sam zabrinuo za sebe kad je shvatio koga je prokazao i odlučio povući prije nego što mu se išta dogodi – pokazujući nam još jedan simpatičan primjer kad nam Sopranosi serviraju atipično antiklimaktičan kraj.
Simpatično je i kako je mjesto na koje Tony ode uživati u svom osjećaju olakšanja nakon što sazna te vijesti isto mjesto Carmeline strasti ranije u epizodi, te kasnije kako veselo odšetucka iz Melfijine ordinacije povraćenom bezbrižnošću, sretno uvaljuje Beansieju novac i odlazi na ribičiju sa sinom ni u jednom slučaju ne obazirući se na ljude oko sebe.
Epizoda: 2×10 – Bust Out
Originalno emitirana: 19.03.2000
Scenarij: Frank Renzulli i Robin Green & Mitchell Burgess
Režija: John Patterson
Nebitno za sve ovo, ali zanimljivo je da Pussyju (koji namjerno nastavlja biti užasno loš doušnik) njegov handler kaže da je za svoje prodavanje heroina trebao dobiti minimalno 30 godina u zatvoru, a kasnije Pussy spomene kako Tonyja očekuje samo 20 (minimalno) – iako nije baš na ove situacije mislio, o minimalnim kaznama za dilanje nedavno je sjajno pričao John Oliver. Htio sam samo ponoviti još jednom, jer nikad nije dovoljno puta ponoviti: gledajte Johna Olivera, fenomenalan je.
