Što vam god najave sugerirale, True Detective — Pravi detektiv po naški — nije serija o serijskom ubojici. True Detective čak nije serija o potrazi za serijskim ubojicom. Ni serija o ubojstvu. Vjerojatno nije ni ono što biste očekivali iz trailera. To je serija lišena svih dijelova koje biste očekivali od tipičnog policijskog trilera; lišena obrata i šokantnih otkrića, potjera i pucnjave. Jer True Detective nije policijski triler, ni serija o serijskom ubojici.
To je serija o dvojici detektiva, svaki sa svojim manama, demonima i pogledom na svijet. Mračna misterija sa hipnotičkim scenama tmurnog američkog juga, priča o emocionalnoj težini istrage i načinu na koji se dvije vrlo različite osobe nose s njome. To je serija koju, možda više nego ijednu drugu na televiziji, nose dva glumca. Dva prijatelja, čak. Matthew McConaughey i Woody Harrelson, vjerojatno ste već čuli, fantastični su u svojim ulogama.
Prošle godine televiziju je zapljusnuo novi val serija o serijskim ubojicama, iako je taj žanr već dovoljno potrošen i sagledan iz svih kuteva. I svejedno smo dobili Hannibala, seriju koja žanru uspijeva dati novi originalni i upečatljivi spin. Koliko god vam ta jedna televizijska šablona išla na živce – i ona druga o remakeovima i prequelovima – bilo je šteta propustiti Fullerovu reinkarnaciju iz tih površnih razloga. Što samo potvrđuje onu staru (i izlizanu) o knjizi i koricama. U ovom slučaju, valjda, o serijama, posterima i sinopsisima. Mislim da ne postoji bazična ideja koja se ne može sagledati iz novog, svježeg kuta i napraviti nešto zanimljivo i drugačije. Samo je bitna ideja i egzekucija (heh).
Autor serije je uglavnom nepoznati Nick Pizzolatto, koji je napisao scenarije za sve epizode osmo-epizodne prve sezone, dok je Cary Joji Fukunaga također režirao svih osam epizoda. Rijetko se to događa na televiziji, ali gotovo uvijek je to pozitivan znak. Serija je koncipirana kao antologija, dakle prva sezona bit će zatvorena cjelina sa svojim početkom i krajem, a daljnje sezone pratit će druge misterije i likove. Dobrodošao televizijski trend kojeg je započeo, odnosno oživio, American Horror Story.
Radnja je uokvirena u 17-godišnju istragu slučaja ritualnog ubojstva – kreće početkom istrage 1995. godine, a povremeno skače u 2012. godinu. Slučaj je tada naizgled zatvoren, a dvojac detektiva odgovara na niz pitanja o njegovom rješavanju. Osim što nam ti skokovi u “sadašnjost” polako otkrivaju neke detalje o istrazi te karakterima dvaju detektiva, promatramo kako je višegodišnja istraga utjecala na njihove živote.
Glavna misterija nije whodunnit, već događaji koji su oblikovali ova dva lika tijekom istrage. U ove dvije epizode nijednom nisam razmišljao tko bi mogao biti ubojica, niti me previše interesira. Siguran sam da negdje na bespućima interneta postoji Tumblr blog ili Facebook stranica koja se opsesivno bavi nagađanjima, ali zbija… Nije bitno. Ono što me itekako interesira, što je apsolutno glavna privlačnost serije, jesu ta dva detektiva, njihovi životi, njihov put kroz istragu i njihove sudbine. Kako su došli do momenata u životu u kojima se nalaze sada i koji su ih događaji promijenili u osobe koje gledamo u ispitivanjima 17 godina kasnije.
Fantastični Harrelson i još bolji McConaughey
Martin Hart (Harrelson) je tip koji ima posložen život. Ili barem tako misli. Površinski, objema nogama čvrsto stoji na zemlji — za razliku od svog partnera. Jednostavan je tip (koji sigurno voli čips i pivo), oženjen je i ima dijete. U prvoj epizodi, njegov partner dolazi k njegovoj obitelji na večeru pijan i čitav u neredu, a tada se još uvijek čini da je Hart tipičan dobri policajac koji uspijeva balansirati grozote posla i čiste glave se vraćati kući svojoj supruzi i kćeri. No, ispod te staložene vanjštine je čovjek opterećen nizom problema, koji svoje poroke i bračnu nevjeru opravdava potrebom da se “dekomprimira” od sranja s kojima se susreće na poslu.
Na McConaugheyjev lik, pak, je natrpano toliko toga što grabi nagrade, toliko glumačkog mesa da je već sada teško zamislivo da neće osvojiti sve moguće nagrade za koje će (neizbježno) biti nominiran. Rustin Cohle je lik opterećen golemim problemima i tragičnom prošlošću, daje nekoliko filozofskih monologa po epizodi, redovito je mislima odsutan i introspektivan, a McConaughey tumači jednog lika na dva različita načina u dvije faze života. Ako HBO odluči slijediti primjer FX-a te prijavi True Detective u kategoriju mini-serije, već sad imaju potpuno pravo sami štampati nominacije za što god požele. Harrelson je gotovo jednako sjajan i u bilo kojoj drugoj seriji bio bi glavni predmet hvalospjeva, ali ovdje je ipak, pomalo nepravedno, zasjenjen McConaugheyjem.
Zanimljiv je taj kontrast dvaju glavnih likova, gdje se samo površinski čini da je Hart staloženiji i sređeniji između dvojice, dok ipak u nekim slučajevima Cohle djeluje sabranije od njega. Mnogo svjesnije sebe i svoje okoline. Sedamnaest godina kasnije, Hart je manje-više ista osoba, samo ćelavija. Cohle, pak, je u potpunom rasulu. “Četiri dana radim, ostatak vremena pijem.” Ljuska od čovjeka, no još uvijek vrlo svjestan sebe i svoje okoline; i dalje staložen.
Digresija: McConaughey je zapravo trebao dobiti Harrelsonovu ulogu. Čitajući scenarij odabrao je ovu trenutnu te rekao da ima jednog frenda za drugu. Dvojac inače dijeli dugogodišnje prijateljstvo iza kamere. Da umjesto druge sezone iduće godine još jednom snime prvu sezonu, samo sa zamijenjenim ulogama McConaugheyja i Harrelsona, gledao bih.
McConaughey i Harrelson su toliko sjajni da bez problema nadoknađuju ono što pozadinskoj misteriji nedostaje, a to je zanimljivost i razlog da gledatelju zapravo bude stalo do njenog rješavanja. No, ta misterija i slučaj koji dvojac istražuje zbilja je pozadinska, sporedna stvar. Pizzolatto je, najavljujući seriju, govorio da ga ne interesiraju serijski ubojice, pa tako slučaj služi samo podloga za interakciju glavnih dvaju likova serije.
Očaravajuća depresiva američkog juga
Pejzaž Louisiane je turoban i blijed, depresivan. Nema mnogo šarenila, a boje koje serija koristi su isprane. Cohle, u jednom od svojih brojnih egzistencijalističkih monologa, kaže: “Ovo mjesto je poput nečijeg sjećanja na grad, a to sjećanje blijedi.” Poetični vizuali samo potenciraju tu depresiju, a serija izgleda kao noir miks Hannibala i Fincherovog Se7en. Spomenuti fantastični dvojac te Fukanagin vizualni stil uspjevaju odvratiti pažnju od, uvjetno rečeno, nedostatka prave radnje ili ponekih klišeja (Harrelsonov dobri policajac sa mračnijom stranom i njegova zapostavljena supruga koja “ne shvaća” težinu i važnost njegova posla).
Mala digresija na uvodnu špicu. U rijetkim slučajevima ih ne premotavam i mislim da je Lost imao odličnu špicu koja je u par sekundi uspjela obuhvatiti misterioznost i suštinu serije, a opet biti nenametljiva i toliko kratka da ne trebaš posezati za mobitelom dok se vrti u pozadini. Moguće da sam u manjini ovdje, ali dugačke špice smatram jednostavno nepotrebnima. Jako ih volim vidjeti kod novih serija, vidjeti kako autori žele predstaviti svoju seriju, ali nakon tri epizode gube svrhu. Ipak… Uvodnu špicu ove serije odvrtio sam… brat-bratu dvadesetak puta sigurno. Već je odabrana pjesma (The Handsome Family – Far From Any Road) odličnan turobni uvod u seriju, a postaje savršena kombiniranjem silueta likova sa turobnim i životopisnim slikama iz serije.
Koliko god u ovom trenutku televizija pričala bolje priče od filma (pristran sam, znam), još uvijek pati od svojevrsnog kompleksa manje vrijednosti. Da, poznata glumačka imena malo po malo počela su dobivati svoje serije, no imenima – ne i glumačkim dostignućima – televizija daleko zaostaje za filmom, a televizijski stolovi i dalje će biti smješteni u pozadini dvorane tijekom dodjele Zlatnih globusa. McConaughey i Harrelson najrazvikanija su glumačka imena koje je televizija pridobila od nesretnog i neprežaljenog HBO-ovog Lucka, koji je u glavnoj ulozi imao Dustina Hoffmana. No, McConaughey i Harrelson ovaj angažman uzimaju manje-više na vrhuncu svojih karijera, dok je preklani Hoffmanovo ime bilo daleko od vrhunca u osamdesetima. Ne glumački, dapače, već samo marketinški. Glavna stvar koja filmske glumce odbija od televizije je dugotrajan angažman, što me dovodi do još jedne digresije, a to je antologijski format.
Antologija, novi-stari televizijski format
American Horror Story nije izmislio, ali je iz naftalina izvukao format koji je na televiziji bio popularan u doba crno-bijele televizije. Kraći angažmani koji ne iziskuju vezanje na dulje od šest mjeseci mogli bi nastaviti privlačiti poznata imena željna izazova i mogućnosti razvoja priče te likova koje pruža prošireni televizijski format. Što je možda samo sporedna stvar — to privlačenje poznatih glumaca — eventualno bitna za marketinške, reputacijske i tabloidne svrhe. Važnje, antologija bi mogla biti novi trend koji može donijeti nove, interesantne i originalne ideje.
Ne očekujmo, doduše, poplavu i opću pomamu za antologijama, jer nijedna mreža koja drži do svoje bilance neće odustati od cijeđenja zadnje kapi profita iz polu-mrtvih serija. Nitko ne želi stvoriti seriju od 10+ milijuna gledatelja, da iduće godine krene od nule. Ali kao povremeni eksperimenti, antologije bi televiziji mogle donijeti mnogo toga dobroga. Dugovječnost je uništila reputacije mnogih serija – Dexter, True Blood, Sons of Anarchy neki su od posljednjih primjera, a već je i Homeland počeo pucati po šavovima. Dobre, zatvorene i zanimljive priče koje imaju svoj početak, zaplet, kulminaciju i završetak, umjesto beskonačno rastegnutog srednjeg dijela, mogle bi barem djelomično ispraviti glavnu boljku televizije – proizvodnju bez unaprijed određenog roka trajanja.
Zasad nije poznato kuda će druga sezona ići – bez brige, bit će je – ali prva sezona će na kraju osme epizode zatvoriti svoje poglavlje. Pizzolatto kaže da to neće nužno biti novi slučaj ubojstva i potraga za drugim serijskim ubojicom, već jednostavno nova misterija sa novim likovima koji će je rješavati. Ne tako davno sam požalio što sam Game of Thrones nakon prve sezone krenuo uspoređivati sa drugim velikim HBO-ovim dramama. Ne zato što nakon tri sezone mislim da sam puno fulao, ne, čisto zato jer mi se sada čini bespotrebno pompoznim proglašavati tako nešto nakon jedne sezone. Ali nadam se da će True Detective ovoj eri HBO-a donijeti nešto što joj nedostaje od kraja prošlog desetljeća.
http://www.youtube.com/watch?v=TXwCoNwBSkQ
Kriminalistička drama, misterija, antologija
Nic Pizzolatto
HBO
Matthew McConaughey, Woody Harrelson, Michelle Monaghan, Michael Potts, Tory Kittles
12. siječnja 2014.
što je to s HBO-om, serijama kojima ime počinje sa True i dešavaju se u Luisiani :)
a ocjena namjerno nije dana ili… ?
Ma ne, otvorio si u onom kratkom, trominutnom periodu nakon objave, a prije nego sam uspio dodati.
ah, ok, tnx. sad vidim ocjenu
odlična recenzija,odlična serija,odlična gluma! pravo osvježenje u svakom pogledu
Izvrsna serija! Šteta samo što se uvijek AHS koristi kao moderan primjer antologije, a svi zaboravljaju na Harper’s Island, CBS-ovu horror seriju koja nažalost nije izdržala dulje od jedne sezone (pa time ni iskoristila koncept antologije kako je i namjeravala).
Jebiga. Antologija od jedne sezone je mini-serija.
Svjestan sam toga, ali je pomalo nepravedno ne spomenuti HI kad je tema “izvlačenje antologija iz naftalina” jer AHS nije prva koja je to pokušala. Samo je prva koja je to uspjela. Da nekim slučajem TD ne dobije 2. sezonu, što onda? Sada se o njoj priča kao o antologiji jer to namjerava i biti. HI se nepravedno zapostavlja u tom slučaju.
Pa tada se nece pricati o njoj kao antologiji. U ovom trenutku se prica jer je format aktualiziran, serija je tek pocela i dio je te konverzacije. Ono je samo bila digresija koja se oduzila, ne neki povijesni presjek…
Digresija ili ne, nek je spomenuto, pa barem u komentarima.
Btw. Kad bih htio prococirati, bez zle namjere, linkao bi clanak na wikipediji gdje se uopce ne spominje medju mnostvom serija tog zanra http://en.wikipedia.org/wiki/Category:American_anthology_television_series
http://tvseriesfinale.com/tv-show/harpers-island-pulled/
Pročitaj zadnji paragraf.
Wikipedia nije konačno činjenično stanje. Jer, ako se Fear Itself nalazi na toj listi (iako je njen koncept antologije epizodan, a ne sezonski), a Harper’s Island ne, očito se radi o grešci.
Ovdje je čisto riječ o informiranosti. Tko je pratio HI i bio u tijeku, znao je za ovakve detalje. Onaj tko nije, očito ne zna (ukoliko ne istraži pomnije). AHS je komercijalizirana do te mjere da se samo nju i spominje u ovakvom kontekstu, a to nije fer. Ja samo očekujem od autora tekstova na stranici specijaliziranoj za serije da zna takve detalje. Ako se već i ne zna, ništa strašno, prizna se propust i ide se dalje, a ne tvrdoglavo uzvraća činjenicama s javne i besplatne enciklopedije.
Ma… Joj, ovo je otišlo predaleko, preozbiljno si me shvatio. Samo sam sitničav jer smo se zavrtjeli oko trivijalnosti, pa ono, in for a penny, in for a pound.
Nisam te htio napasti, pa ako je tako ispalo, oprosti.
Znam da je plan bio raditi seriju po antologijskom formatu, nije da tu hocu proturijeciti. Samo, jebiga, sudbina je htjela da serijin antologijski pokušaj ostane samo fusnota televizijske povijesti. (Ako bas hoces, Fear Itself ima vise pravo zvati se antologijom, posto je format epizodni – a ima ih 13. Ali opet sam sitničava pizda.)
Govorimo o generalnim pojmovima i utjecaju, AHS je uspješno izveo to što je izveo – makar seriju zbilja ne volim baš naročito – Harper’s nije. Tako da neki bitan utjecaj na trenutni trend (ako uopce mozemo govoriti o trendu, jer se radi samo o šačici serija) jednostavno nema. Prošlo je sedam godina, AHS je em aktualan, em friški primjer. Logično da ću, kad temu dotičemo samo usputno, spomenuti ljudima najpoznatiji primjer.
Nema problema, sve pet. :) Ja sam ovo sve preozbiljno shvatio jer mi nije drago slušati hvalospjeve o AHS sa svih strana, pa sam u ovom slučaju preburno reagirao. HI je nažalost završila kako je završila, nadam se da će TD ići dalje, jer zasad rastura. A i ne sumnjam da će biti obnovljena.
Po tebi nažalost, po meni nasreću. Žalim svaku minutu koju sam potrošio na Harper Island.
Vrisak u 13 epizoda, ali kako sam pogledao sve vriskove, pogledao sam i ovo :)
Vrisak je barem bio dosljedan – slasher sa nekakvim kvazimetakomentarom na cijeli žanr. Harper je počeo kao krvavi whodunnit po shemi “10 malih crnaca”, skrenuo u paranormalne vode, prešao u trash slasher i na kraju završio sa valjda najdebilnijim finalom ikad snimljenim za TV. Bilo je krajnje očito da kreatori Harpera nisu imali ništa opipljivo pored originalnog koncepta i onda su svaku budalaštinu koja im je pala na pamet samo utrpavali u scenarij tek toliko da popune sezonu.
Malo koja serija toliko otvoreno tretira gledatelje kao krajnje budale, i zato se uvijek iznenadim kad naiđem na nekog kome se Harper zapravo sviđa. Uostalom rasprava o Harper Island ne samo da ne bi trebala biti blizu članka o seriji True Detective, ne bi trebala biti ni u istoj galaksiji.
Imao sam vremena pogledati tek prvu epizodu ali ono što sam vidio je čista petica, ova dvojica briljiraju u svakom pogledu. Prvu epizodu sam pogledao dva puta zaredom jer me bilo strah da sam propustio neke detalje i bio sam u pravu. Ova serija se mora pratiti pozorno i svakako zaslužuje više gledanja Recenzija je također za peticu, bravo Krešo :) A druga epizoda je na rasporedu kasnije večeras :)
Dosta me po atmosferi, dubini i intelektu i naravno po kvaliteti podsjeća na sjajni Rectify.
Brilijantna serija. Pogledao sam obe epizode i već sada vidim kako će mi nedostajati Martin i Rust kad se sezona završi.
Nemaš brige! Već se snima spinoff “Hurt & Cohle – The College Years”:
Pogledao sam prve dvije epizode i serija mi se poprilično sviđa. Pizzolatto je, rekao bih, napravio pravu stvar što je naglasak stavio na likove, umjesto na misteriju. Ne mogu reći da me ne zanima tko je ubojica, ali s obzirom na već sada hrpetinu(suludih) teorija na netu, ne vjerujem da će kraj biti neko iznenađenje. McConaughey i Harrelson nose seriju i užasno me zanima kako su njihovi likovi završili tamo gdje jesu u 2012.
Uglavnom, preporuka.
Oops!
Sad sam primjetio da je Krešo napisao praktički iste stvari u članku. Izgleda da sam ovlaš pročitao tih par paragrafa. My sincere apologies.
Inače, na /tv/-ju sam vidio veliku količinu poprilično loših predviđanja. Pa tko želi gacati u tom gnoju…
možemo li ovih dana očekivati recenziju upravo završenog Sleepy Hollow-a?
https://www.serijala.com/izdvojeno/recenzija-sleepy-hollow-zabavno-zanimljivo-i-iznenadujuce-gledljivo/
Osim ovoga… sumnajm nekako. Vidit ćemo, ne obećajem ništa.
Sviđa mi se serija iako njome nisam oduševljen kao i autor recenzije. Glavni problem mi je taj što me svako toliko izvuce iz dozivljaja te se nakratko osjecam kao da gledam parodiju na ovaj zanr (pogotovo za vrijeme ekstremne liricnosti McConaughey-ovog lika). Ali inace je uistinu odlicna. Kao i sto u recenziji pise, najvise mi se sviđa to sto je u prvom planu razvoj glavnih likova i njihov odnos, a ne misterij na kojeg ionako nit ne obracam previse paznje posto nije pretjerano zanimljiv (ne donosi nikakve novine).
Pogledao pre dvije epizode jučer i moram reci da je jako dobra serija.Naravno skidanje Alex D. im sigurno nije odmoglo :).A sta reci zgodna cura + HBO = full frontal.Svida mi se odnos njih dvojice iako kao sto je Pep spomenuo ima par pretjeranih scena,no serija je svakako dobra i jedva cekam nastavak.
Nakon dvije epizode ja sa na ocjeni 50:50 sa puno ????? Sve pohvale za glumu ali meni je to sve presporo zbog toga sam i razočaran sa Hanibalom.
Ima dovoljno vremena za odmotati slučaj do kraja, a baš ta odluka što je to ostavljeno za kasnije mi je odlična. HBO u epizodi-dvije razvije 2 lika koliko neke serije ne uspiju u cijeloj sezoni (da ne kažem neko duže razdoblje).
Jedan mali lapsus:
Zasad nije poznato kuda će druga sezona ići – bez brige, bit će je – ali prva sezona će na kraju osme sezone zatvoriti svoje poglavlje.
OK, ipak se nadam da će se slučaj odmotati ranije :D
I can’t words.
Metju je maestralan. Zaboraviš na radnju… Uf!
Moram priznati da sam nakon treće epizode malo umoran od suštog Cohle-ovog nihilizma. Nekako fabula prečesto ide u smjeru – Hart i Cohle (hm tek sad skužih da je to igra riječi na “Heart and Soul”) se nađu u situaciji koja predstavlja trigger da Cohle iznese svoju filozofiju, Cohle održi monolog – i onda rez na “sadašnjost” gdje Cohle samo nastavlja propovijedati ali drugoj publici. Naravno, McConaughey je toliko dobar da bi ga mogao gledati kako sat vremena rezucka limenke i recitira sabrana djela Vjekoslave Huljić, ali ipak ne bih da cijela serija postane samo “čašica nihilizma sa čika Rustom”.
Ono što se uistinu nadam (a i radnja na to nekako navodi) da poanta ove filozofije nije da gospodin Pizzolato ima određen pogled na svijet koji želi podijeliti sa svekolikim pučanstvom u obliku detektivske serije i kroz Cohle-a kao svog proxyja, već da će sve dobiti narativnu svrhu. Naravno ne da je Rust Cohle novi ubojica, to bi bilo malo preočito… ali nekakav pay-off koji će zaokružiti fabulu i natjerati me da odmah nakon finala krenem od prve epizode pohvatati sitnice koje sam propustio kod prvog gledanja jer nisam bio svjestan stvari koje se otkrivaju kasnije. U tom slučaju ova serija će vrlo lako ući u mojih Top 10. Naravno, glumci, atmosfera i odmicanje od cliche-a je dovoljno da se i sada vidi da je serija zaista izvrsna samo.. recimo da sam blago optimističan kako će ostatak biti čak i iznad očekivanja.
Odlična serija, odlična gluma i naravno odlična uvodna špica :D
U zadnje vrijeme toliko loših i serija i filmova bar s Američke strane, jednostavno se ne mogu prisiliti gledajuću zavrzlame i peripetije i banalnošću radnje koja nije nimalo edukativna što se naravno ne odnosi na ovu seriju možda ipak bude gledljiva.
Mislila sam reći ono što je ponuđeno hrvatskoj je ništa što su filmovi nekad bili vjerojatno s razlogom pisci scenarija su doživjeli kreativnu krizu ili tako nešto, možda s namjerom kad pišem ovo netko i shvati.
Što se tiče humora svodi se na ismijavanje slabijih ljudi i psihološki ih možda dobro svrstavaju takvima kakvi jesu, ali je li to dobro za najmlađu publiku koja bi trebala i nešto naučiti iz tih filmova serija.Možda takva vrsta grubog humora i nije zdrava.
Što se tiče tih detektivskih možda ipak manje krvi ipak nismo svi kirurzi i doktori, ali i da jesmo vjerujte preveliko je prolijevanje ..krvi. Eto možda koga ovaj komentar koga dirne ,a možda ne vrijedi ni kune.
loših serija i filmova je uvijek bilo i biti ce.Amerikanci su barem po meni napokon počeli raditi dobre serije.
–
+++Mislila sam reći ono što je ponuđeno hrvatskoj je ništa što su filmovi nekad bili+++
Dali misliš na televiziju ili?Ne kontam ovo bas, nase tv postaje su oduvijek emitirale hrpe sranja od 1000000 puta repriziranih policijski akademija i samog u kući do svakog moguceg filma steven segala i jackie chena.No opet dosta redovito se da pogledati i kvalitetan film, a hrt je napokon krenuo s nekim kvalitetnim serijama.
I da se vratim na ovo o losim filmovima iz amerike.Slazem se upotpunosti zadnjih par godina je izasla takva hrpa usranih i jedva gledljivih filmova da je to pomalo zastrasujuce pravac koji su filmasi uhvatili i drze ga.
Tadija mislila sam na općenito to što ti misliš jedva gledljivih filmova, recimo dva lika ragovaraju za stolom žanr je neki polukomedija ova mu zabija vilicu( a nikakve reakcije i sl.) u ruku i tako, da ne govorim o krvavim scenama, istini za volju ako si bio u djetinjstvu ranjen ili nešto primjetio bi da pretjeruju s krvavim scenama. Osvrt bi dala na neku seriju koju sam gledala bilo je krvi, ali scena je bila maglovita. (pohvala)
Ne mogu podnesti nasilje općenito i voljela bih da je više ljubavnih ili ljubavnih komedija koje naravno nisu reprizirane i sl.
Nakon toga se pojavi nešto oke. Pa opet Tom i Jerry se igraju lovice. Mnoge stvari bi se mogle popraviti.
Ne razumijem,najkrvavije scene su u krimi serijama koje u večini slučajeva prikazuju realne događaje.Sta bi trebali kada prikazuju mjesto zlocina umjesto krvi prikazati kako ga okruzuje andeoska svjetlost dok se penje po dugi na nebo..
Sta bi trebali sve to ušeceiti i upakirati u jednu romanticnu komediju?detektivsku seriju?
Zasto gledas taj zarn ukoliko ga ne voliš,ima masa komedija i romanticnih serija.
Mislim da smo manje vise svi prosuli koju litru krvi do sada,to je sastavni dio života.Razumijem ovo o nasilju,ali opet ponavljam crime žarn…neznam sta ocekujes.
Pogotovo kritika ti nije na mjestu za ovu seriju jer pogledao sam dvije epizode i do sada krv i nasilje možes sabiti u 2 minute od prikazanih skoro 2 sata.. sto je za seriju o serijskom ubojici iznenadujuce..
Ukoliko zelis svladati strah od krvi,barem na tv-u,pogledaj dextera i zadnje dvije minute finala games of throne.. spolier alert biti ce krvi..
Ma znam Tadija to je tako jednostavno ne volim nasilje a nisam komentirala uopće ovu. Nego sam komentirala medicinske istina koje su realistične, ali prije je sve nekako bilo na profinjen način prikazano,
Od Američkih mi je dobar Raymond, Malcom u sredini i sl.
Kažem ima pomaka i što se tiče trećeg programa i dokumentaraca jako sam zadovoljna i super što su nam uspjeli približiti umjetnosti likovnost u naše živote.
Dirnula me samo tvoja nepismenost.
Četvrta epizoda i nevjerojatni dugi kadar pri kraju. Definitivno nešto što se ne viđa često na televiziji. Svaka čast Caryju Fukunagi.
Ne samo to, nego zadnjih šest-sedam minuta općenito! Fantasticno.
Kao što je već kazano, zadnja duga scena iz 4 epizode… briljantno!
Evo koja minuta do prikazivanja posljednje epizode na našem Hbo-u i ja moram reći,nakon pogledanih svih epizoda u protekla 36h,da je ovo jedna od najboljih televizijskih serija koje sam ikada gledao…..ovo je veličanstvena serija!Uhhhhhh—baš sam pod dojmom…možda samo Soprano ima taj nivo kvalitete ……kapa do poda svima koji su sudjelovali u snimanju ove genijalne i uzbudljive serije……………Bravo Hbo…:)
Strašan podbačaj na kraju
To mi do sad jos nije jasno, zbog cega neki to smatraju losim krajem ili podbacajem?
Jer je… preobican?