Serijalin retrovizor: The Sopranos 2×09 – From Where to Eternity
Epizoda koja je turobna kao i My Lover’s Prayer koja joj formira strukturu ipak ne manjka humorom. Već je Chrisovo prepričavanje sna/near death experiencea urnebesno (mafijaški pakao je irski pub u kojem je svaki dan dan svetog Patrika) a kamoli tek kasnije Paulijevo računanje vrijednosti grijeha i hvatanje duhova njegovih žrtava koje ga počinju proganjati. I možda najbolje od svega, kako smatra da je novcem kupio svoje iskupljenje. Prekrasan je. I jeste li primijetili da mu je ljubavnica Carla iz Scrubsa?
S druge strane, Pussy i sam izražava svoje sumnje da ga je Tony prokužio i pokušava ih smiriti angažirajući se oko pronalaženja Chrisovog napadača, što i završava brzim i prigodno nasilnim rješavanjem problema Matthewa Bevilaque, da bi odmah nakon toga njih dvoje bezbrižno sjeli u irski pub na jedan steak i čašu piva.
Carmela, nakon što joj Silvijeva žena ispriča da je neki njihov poznanik dobio dijete sa svojom ljubavnicom zahtijeva od Tonyja da ode na vazektomiju na što on, naravno, popizdi, što kulminira time da joj pred AJ-em odbrusi: kako može na to pomisliti kad mu je jedini sin ovakav. Neizmjerno je tužno vidjeti AJ-ev pogled kad to čuje.
Pitanje vazektomije na terapiji ostaje samo uvod u Tonyjev monolog u kojem racionalizira svoj posao, uvjerenje da ne radi ništa loše i pripadnost tradiciji svoje manjine, koja je ujedno i manjina doktorice Melfi, na čijem se licu sjajno vidi kako joj svakom njegovom rečenicom raste nelagoda, neslaganje i gađenje nad njegovim razmišljanjima. Savršena je bila Lorraine Bracco u toj sceni, kao i u onoj na vlastitoj terapiji kada izražava svoj strah i sumnje u ispravnost njenog liječenja Tonyja kao i nezadovoljstvo samom sobom što mu je uopće izrazila svoj stav.
Koliko god te scene bile fantastične, biser ove epizode ipak je ona u kojoj se Tony ispričava AJ-u govoreći mu kako vidi sebe u njemu – Gandolfini je naprosto briljirao izgovorom svake riječi u njoj.
Jeste li pohvatali Paulijeve brojke? Koliko bi se vi zadržali u čistilištu (da ga nisu ukinuli)? Ili ste već donirali dovoljno orgulja?
Epizoda: 2×09 – From Where to Eternity
Originalno emitirana: 12.03.2000
Scenarij: Michael Imperioli
Režija: Henry J. Bronchtein
Dosta mračna mi je bila ova epizoda, s Chrisovim viđenjima iz kliničke smrti… smiješno on to opisuje i Paulie je smiješan cijelo vrijeme: super je ovaj podnaslov ‘…i grijesi kvantificiraju’ :) Skužila sam Carlu odmah! :D
Dio gdje Tony i Pussy ubiju Matta Bevilaquea je isto jeziv, tako hladnokrvno i onda na stejkove… Zbog tih trenutaka sam ipak suzdržana prema Tonyju, ne navijam za njega skroz… Iako, sad je Pussy eye witness Tonyjevom izvršavanju ubojstva pa ima što prijaviti FBI-ju…
Melfi plače na terapiji i uzima Ativan. Mislim da shvaća kako je napravila grešku što je opet uzela Tonyja, ona si to racionalizira kao profesionalni izazov, ali više mi se čini da joj je to thrill, kao što je i opisivala prije na terapijama kod Bogdanovicha, kao djevojčici joj je to uzbudljivo. Cijeloj toj manjini i sugrađanima Sopranosa su mafijaši opasna, uzbudljiva tema oko koje obilaze i pokeali bi ju nekako…
Trebao si ovu sliku staviti za naslovnicu :D
Jel to Mikey Palmice na slici?
Odlicna epizoda. Zasad mi je najdraza u ovoj sezoni. Svi likovi su bili sjajni u epizodi. Paulie najvise. Vic koji je Tony ispricao je ekstra smijesan. Gandolfini rastura opet. Melfica je odlicna.
Vidim da su se komentari poceli smanjivati nazalost :( ni ja ne stignem komentirati a kamoli pogledati. Samo nesto na brzake komentiram. Mozda je bolje da se prebaci komentiranje samo za vikend ako nastavis sa rewatchom i u trecoj sezoni.
Slažem se :)
Tijekom školskih praznika mi je jedna epizoda dnevno bila čak i premalo, dok mi se sad čini i previše lol. Odgledam ja to jer mi je to dnevni prioritet dok onda preko vikenda catchupam ona serije od radnog tjedna pa sam up to date :D
Izdržat ću do kraja sezone koja je taman u subotu pa ću to stići izbingeati, zapisati utiske u mobitel i copy/paste u subotu!
Da, ma i meni je malo prebrzo, odnosno, previše vremena oduzima.
Nastavljamo s trećom sezonom ako vi to hoćete :) ali da, već sam razmišljao o nekom drugačijem rasporedu… za sad mi se nekako najviše sviđa svaku nedjelju po dvije epizode (eventualno jedna kad je finale sezone).. kaj velite na to?
Meni se sviđa takav raspored . MOŽDA se i više ljudi priključi, catchupa prve dvije sezone za serijalin retrovizor :PP
Prvi šokantni dio – vazektomija!? Iznenadilo me kako je Carmela uopće pomislila na to, ali kasnije ju razumijem. Ona je tijekom cijele ove epizode htjela ono što je najbolje za obitelj i Obitelj. :)
No, Carmelin zahtjev je zasjenila dr. Melfi koja se počela raspadati pred svojim psihijatrom. Tko je tu sad kome psihijatar? Tony se izdere na Melfi, govoreći joj surovu istinu, a ona se ide žaliti. Možda je to taj neki začarani krug u Sopranosima… Carmela ima problem pa se žali Tonyju pa se Tony žali na nju kod Melfi te se onda Melfi ide žaliti svom psihijatru hahah Možda taj zadnji ide nekom desetom na svoje terapije lol
Tako vesela muzika tijekom tužne scene kad Adriana vidi kako oživljavaju Chrisa xD Opet ti čudni snovi. Meni ne smetaju jer mi se iskreno sviđa kako uz obiteljski i mafijaški dio serije vidimo i neki religiozni, mistični dio koji je povezan s humorom. Tko bi očekivao da će se Paulie najviše zapaliti za otkrivanje misterije Chrisovog sna, a kamoli biti u kontaktu sa duhovima ljudi koje je ubio lol
AJ-a mi je jednostavno bilo žao. Mali je samo htio večerati i ta mu posuda ispadne na krivom mjestu u krivo vrijeme. No, Tony nije čudovište pa osjeća neku grižnju savjest pa se već u istoj epizodi pomire. Nadam se da će AJ imati veću priču od hrane hahah
“No, Tony nije čudovište”
pa, sad… baš da nije… pogotovo u ovoj epizodi kad, kako je Ana gore rekla, hladnokrvno ubiju tipa i onda odu pojest nešto
Obiteljski dio Tonyja nije čudovište, dok je onaj mafijaški druga priča. Ne može se pred svojim kolegama pojaviti kao blagi i nježni obiteljski čovjek, iako se ni kod svoje kuće ne ponaša tako već onako kako ga je Melfi opisala u jednoj epizodi kao snažnog dominantnog muškarca.
To je istina, ovaj obiteljski dio je zapravo sasvim normalan, prosječan roditelj.