Serijalin retrovizor: The Sopranos 1×05 – College
Jedino što je teže od pristupanju seriji slavljenoj kao što je ova, je kad dođete do epizode te serije koja je slavljena kao njena najbolja i redovito na vrhu lista najboljih epizoda televizije u povijesti. I još k tome, kad je to tek peta epizoda. Hoće li takav pedigre okaljati iskustvo gledanja i je li sve nakon nje lošije? Naravno, odgovori su ne i ne.
Svijet Sopranosa je bogat odličnim likovima, situacijama i temama o kojima su napisani milijuni knjiga i članaka, ali srž odličnosti je uvijek bio Tony (i Gandolfinijeva izvedba), njegova dualna osobnost u vidu glava obitelji, njegov odnos sa Carmelom i u nešto manjoj mjeri Meadow (i AJ-em, ali k’o njega jebe, nek’ ide igrati Nintendo kod susjeda).
Čitavu srž serije ova epizoda upakirala je u svojih sat vremena. I na kraju doslovno ispisala ugraviranim citatom:
No man can wear one face to himself and another to the multitude without finally getting bewildered as to which may be true.
Da je dodano još malo podstave s oba kraja (radi ničeg drugog osim minutaže), funkcionirala bi odlično i kao zasebni film.
Interakcija Meadow i Tonyja — i razgovor na samom početku epizode, gdje Meadow odmah udara u glavu pitanjem (koje ste se i vi pitali): “Are you in the Mafia”, i onaj nenadjebiv trenutak iskrenosti oca i kćeri u restoranu (iskrenosti sa malo zadrške) jedan su emotivni centar epizode, prikazujući Tonyja kao oca punog ljubavi koji želi najbolje za svoju kćer i s njim odlično isprepleten onaj drugi, potpuno suprotni, gdje ga bez zadrške vidimo kao sirovog nepopravljivog kriminalca (ili kako je eksplicitno nekoliko epizoda ranije stari Židov rekao, golema, čudovište).
Chaseu je taj storyline donio i prva negodovanja od strane predsjendika HBO-a, koji se bojao da će publika izgubiti empatiju prema protagonistu ako se ovako rano pokaže kao hladnokrvni ubojica. Chase je odgovorio da bi bilo koja druga reakcija bila izdaja Tonyjevog karaktera i čitave serije.
Njegova potraga i ubojstvo mafijaškog izdaijce jedini je logičan razvoj događaja, no kako smo već svi kolektivno otupjeli na protagoniste koji hladnokrvno ubijaju, vjerojatno ne nosi takav udarac kakav bi trebao biti očekivan u realnoj situaciji, ali kako je samo ubojstvo postavljeno — ne kao rješavanje prigušenim hicem iz daljine, već garotiranjem koje traje dobru minutu, dok Tony uzdiše naporom, a njegova žrtva polako gubi život — sjajno potencira njegovu krvoločnost. Jer na kraju krajeva, taj lik Tonyju nije predstavljano nikakvu neposrednu ili buduću opasnost (OK, dok ga nije skužio), već ga je ubio jer to je ono što se radi smrdljivim izdajicama.
Natrag kod kuće, Carmela se oporavlja od gripe, kad joj pokuca župnik koji traži utočište od kiše (i malo zitija, ak’ je kaj ostalo). Njihova flertom ispunjena interakcija, koja uključuje jedenje, pijenje i komentiranje Last Temptation of Christ* kulminira Carmelinim meltdownom i ispovijesti zbog krivnje o tome kako živi svoj život i na kraju, vrlo bizarno seksualiziranim pričešćivanjem.
(Moram ovdje spomenuti koliko je super to što smo u komentarima zadnja dva dana komentirali zna li Carmela što Tony radi i kako živi s tim, a onda nam serija savršeno servira odgovor)
Dva storylinea na kraju se spajaju konfrontacijom Tonyja i Carmele (koja je usput i saznala da dr. Melfi nije muško), za čiju prekrasnost nemam više riječi. Osim da me podsjetilo na najdražu mi scenu u seriji u još jednoj epizodi koja je slavljena kao najbolja ikad, kojoj se više ne sjećam konkretnih detalja, ali osjećaj te scene je nezaboravljiv — i pomalo odjekuje ovom scenom. Da ne riskiram da one među vama koji seriju nisu gledali ne zagolica da preskočite do nje, neću reći koja je, ali tko je gledao zna na što mislim.
* osim što je čudno za tipičnog svećenika da odobrava ovaj film, moram samo ovdje napomenuti da mi je to u top 10 najdražih filmova, kojeg tradicionalno pred svaki Uskrs pogledam, i ciknuo sam od veselja na njegovo spominjanje. Osim toga, za taj film mi se već godinama kuha neka recenzija koja nikako da iz glave pređe na ekran.
Epizoda: 1×05 College
Originalno emitirana: 07. 02. 1999.
Scenarij: James Manos, Jr. i David Chase
Režija: Allen Coulter
Wikipedia
Playlista pjesama iz epizode
Daljnje čitanje:
