12 najdosadnijih televizijskih komentara

Goodwinov zakon kaže da se vjerojatnost pojave Nacista – lokalizirana balkanska varijanta zakona odnosi se na Ustaše i komunjare – u internetskim rasprama približava vrijednosti 1 što je rasprava veća i dulja. Drago mi je da su komentari ovdje civiliziraniji od toga, ali svejedno postoji (barem) 12 dosadnih, izlizanih, napornih i ponekad glupih televizijskih komentara za koje bih volio da nestanu.

“Glupi Ameri”

Obično univerzalni komentar kada neka dobra serija bude otkazana. Samo po sebi je glupo jednu čitavu naciju etiketirati glupom po kriteriju navika gledanja televizije, ali površan, generaliziran i banalan komentar postaje ironičan čim otvorite raspored domaćih televizija i vidite nanizane sapunice, tursku  produkciju i najveće mediokritete američke produkcije u udarnim terminima. A tek domaća produkcija? Zbilja, jesmo li mi ti koji možemo s visoka gledati jednu naciju na temelju televizijskog sadržaja koji proizvode?

Zapravo, američka televizijska produkcija je po količini odličnih serija bez dileme najbolja i najuspješnija. Što nije iznenađujuće obzirom na hiperprodukciju i golemo tržište za koje se proizvodi sadržaj. Samo ima taj problem prisilnog dodvoravanja jako širokoj publici, uz iskrivljen model štancanja serija na proizvodnoj traci – no to se uglavnom odnosi na broadcast mreže (ABC, CBS, Fox i NBC, plus smotani CW), dok kabelska televizija danas proizvodi mnogo bolji sadržaj jer si može dopustiti ciljanje užeg gledateljstva te snimanje serija koje nisu “svačija šalica čaja”.

Britanci imaju bolje serije

Britanci imaju odlične serije. Britanske serije nerijetko završavaju prije nego li postanu dosadne. Britanska televizija nije toliko sputana regulatornim pravilima po kojima prikazivanje golog dupeta nije poželjno, ali je sasvim u redu ako je to golo dupe pokriveno krvlju. Britanci rijetko, zbog potpuno drugačijeg produkcijskog koncepta, čitavo desetljeće štancaju 22 epizode jedne te iste serije – ali razlog manjim sezonama baš i nije altruistička posvećenost kvaliteti.

Imaju Britanci otprilike proporcionalnu količinu televizijskog smeća kao i Ameri, a daleko do toga da je sve što izađe sa Otoka zlato. Količinski, iz Amerike još uvijek izlazi veći broj odličnih serija serija nego iz zemlje njenog Visočanstva. Logično, obzirom da ih proizvode u mnogo većem broju.

Mada — i ovo će zvučati vrlo površno i generalizirano — nerijetko je razlog dijela komentara na temu “britanske serije su bolje od američkih” svojevrsni televizijski hipsteraj i taj osjećaj superiornosti zbog gledanja manje popularnih i opskurnijih serija. Britanski hipsteraj u zadnje zamjenjuje onaj skandinavski te općenito serije koje dolaze van engleskog govornog područja. (Nemojte ovo pogrešno shvatiti kao kritiku skandinavske produkcije, koja je zbilja uspjela nanizati nekoliko sjajnih serija vlastitih serije, a isto tako sam svjestan da ih ovdje neopravdano zapostavljamo. No, to je već druga priča…)

Dopuna: kao što je istaknuto u komentarima, ne, ovo nikako nije bilo usmjereno na gledatelje koji jednostavno više vole britanske serije. Kao i ostatak članka, ovo je polu-površan komentar na površne komentare koji se povremeno pojavljuju. I dok je prosječna britanska serija vjerojatno bolja od prosječne američke, ponekad se zbog američke hiperprodukcije — koja, da, proizvede podosta smeća — britanska produkcija pretjerano diže u nebo kao nepogrešiva. Američka televizija se generalizira kao priglupa, pritom zaboravljajući na čitav niz sjajnih serija koje obitavaju po manje eksponiranim kabelskim mrežama.

Pljuvanje po remakeovima

Trenirao sam ovaj sport svojedobno, a još uvijek ga zaigram povremeno. Kritiziranje industrije zbog čestog oslanjanja na remakeove nije bez uporišta, dapače. Ali postane monotono kada na svaku najavu nekog remakea – posebice američke prerade britanske serije – ulijeću ljudi sa komentarima o “glupim Amerima” i vapajima za originalnošću. Da, postotak uspješnosti američkih remakeova Britanaca je neugodno nizak i šteta je kada ljudi neki film ili seriju asociraju sa blijedom modernom kopijom, umjesto odličnim originalom. Ali ne, remakeovi nemaju moć upropaštavanja originala.

Nisam brojao, ali rekao bih da američka televizija kroz godinu predstavi barem stotinu novih serija. Dio njih će neizbježno biti obrada neke viđene ideje, što ne znači da u remakeovima nema originalnosti. Bryan Fuller je Hannibalom uspio mnogo puta prežvakanu priču ispričati na nov i svjež način, a Parenthood je druga serija istog imena snimljena prema istoimenom filmu.

Ako pod remakeove uguramo i adaptacije, onda među trideset nama najboljih serija prošle godine imamo barem jedanaest koje nisu bazirane prema nekom predlošku. Netko će sigurno reći da je trend adaptacija zabrinjavajući te se pitati gdje su originalne ideje, ali iskreno… koga briga? To su redom sjajne serije koje nisu samo prepričavanja originala i televizija bi sigurno bila siromašnija bez njih.

Pljuvanje po domaćim televizijama

Da se razumijemo – ono što naše komercijalne televizije s nacionalnom koncesijom prodaju pod televizijski program je nešto što bih jedino gledao u zatvorskoj ćeliji, kada bi to bili jedini dostupni programi. Ali raspored komercijalnih televizija podređen je onima koji je konzumiraju – glupim Hrvatima. Hiperboliram.

S te strane je donekle razumljivo silovanje sapunicama i mediokritetima od američkih procedurala. I dok mi nije jasno zašto, pobogu, emitirati Community subotom ujutro, potpuno mi je jasno da ga Nova TV nikad neće uspjeti prodati ponedjeljkom u 21 sat. No, čak i otkupi Igre prijestolja i Homelanda – koji su pohvalni potezi HRT-u – bivaju dočekani cinizmom i negativnošću. Ljudi žele sve odmah i sada. Besplatno, naravno. “Otkup dvije godine kasnije? Ma koga to zanima.”

Pljuvanje po nagradama i nominacijama

Ne kažem da selekcijski proces, same liste nominiranih i odabir nagrađenih nije podložan kritici – kvragu, i mi se time veselo bavimo kod svakog ciklusa Emmyja ili Zlatnih globusa – ali stvar je sadržaja kritike. Prečesto se rasprava svodi na šatro razočaranost i uvrijeđenost zbog izostavljanja najdraže serije. Realno, u svakoj kategoriji danas postoji barem deset-petnaest manje ili više ravnopravnih kandidata za nominacijsko mjesto, a u glumačkim duplo više. Nisu ni sve serije “award type”, koliko god zabavne bile.

Akademija televizijskih znanosti i umjetnosti (Emmy) te Holivudsko udruženje stranih novinara (Zlatni globus) znaju često iznenaditi ponekim bizarnim izborom poput favoriziranja poznatih imena ili uobičajenih dobitnika, no imajmo na umu kako je danas sve teže sažeti jednu godinu odličnih serija i glumačkih nastupa u skučeni prostor od pet mjesta.

Serija (…) se trebala emitirati utorkom, a ne srijedom!

O da, svaki televizijski gledatelj kojem su otkazali više od tri omiljene serije zna apsolutno sve o gledanosti i rasporedima. Nema veze što serije skida s torrenata i nema pojma što je lead in, rating ili demografija, točno zna da je glavni problem bio što se serija emitirala srijedom u 21 sat, umjesto utorkom u 22. A ono kad je serija bila na pauzi četiri tjedna? Totalno je ubilo moment serije.

Nemojte ni da počne o tome kako su loše reklamirali seriju, iako je zadnji put reklame uz seriju pogledao 2007. godine kada je neoprezni pirat snimio epizodu zajedno sa reklamama, a najbliže originalnom DVD-u došao je slaganjem box-seta Dextera sa isprintanim coverima, zaprženog na printabilne Verbatimove DVD-ove.

Mreža (…) otkazuje samo dobre serije!

Fox i NBC su najčešće mete ovakvih kritika, a jednostavni kontraargument je “možda, ali Fox i NBC nerijetko riskiraju drugačijim serijama”. Nažalost, takve nerijetko ne uspijevaju pronaći dovoljnu publiku. Fox je posljednjih godina, prvenstveno zbog neslavnog otkazivanja Fireflyja, stekao reputaciju mreže koja gazi dobre serije nakon jedne sezone, ali zbilja, Fox je mreža koja će najčešće naručiti nešto konceptualno drugačije, barem kad gledamo broadcast mreže. Tretman Fringea, koji je usprkos užasnoj gledanosti dobio pet sezona i priliku za dostojan oproštaj, trebao bi im donijeti barem malo blagonaklonosti fanova. Uostalom, što fali jednoj odličnoj sezoni odlične serije?

Serija (…) ne zaslužuje novu sezonu!

Ili: “Xyz je zaslužio novu sezonu, a ne zyx!” U pravilu uzaludne rasprave u kojima se samo treba sjetiti da je televizija biznis u kojem najjači (pardon: najgledaniji) opstaju, a ne lokalno art kino. Površno gledanje stvari, kao uostalom i sve ostale rasprave o gledanosti i “milijunima” gledatelja, jer pravi razlozi otkazivanja i obnavljanja su specifični od slučaja do slučaja. Iako je generalni razlog otkazivanjima slaba gledanost, priča je uvijek puno kompleksnija od toga…

Na televiziji je samo smeće

Ovaj meme se malo istrošio i nestao u posljednje vrijeme, ali tu i tamo se zna pojaviti izgubljena duša koja od drveta ne vidi šumu. Možda televizija trenutno traži sljedeći “Breaking Bad“, iduću seriju oko koje će se u hvalospjevima ujediniti kritika i publika, ali broj zbilja odličnih – ako ne baš vrhunskih – serija vjerojatno nikada nije bio veći. Zabavno je vidjeti profesionalne kritičare, kojima je gledanje televizije posao, kako se žale da ne uspijevaju pogledati sve što bi voljeli i željeli – sigurno će onda svatko pronaći par serija za skratiti nekoliko sati vikenda tjedno.

Ali (…) ima ocjenu (…) na IMDb-u!

“Vidi kako je ova serija koju volim dobra, ima puno veću ocjenu na IMDb-u od one glupe serije koju ti voliš.” Slijedeći ovakvu logiku, još će ispasti da su – bez namjere omalovažavanja fanova ovih serija – Supernatural (8.8), The Walking Dead (8.8), The Originals (8.7), Vikings (8.6), Prison Break (8.6) i The Vampire Diaries (8.2) bolje serije nego recimo Enlightened (7.4), Girls (7.5), Top of the Lake (7.6), Veep (7.8) ili Treme (7.9).

Serija (…) je glupa jer je dosadna

Cijeli jedan televizijski žanr, ili potkategorija, je “spora televizija” koja od gledatelja traži strpljenje, a bazira se više na likovima i atmosferi, nego događajima i zaokretima u radnji. Komentar iz podnaslova smo često, prečesto ovdje čitali svaki puta kada bi spomenuli koliko volimo Mad Men, tu sporu, dosadnu, beživotnu pretencioznu seriju. Naravno, ovakve serije neće se svidjeti svima, no “presporo je” i “meni je ovo dosadno” su prilično dosadni komentari i jednostavno glupi “razlozi” zašto neka serija ne valja.

“Napravi ti bolje ako ti ne valja”, ili “Zašto gledaš ako ti ne valja”

Dva slična komentara koji obično dolaze od fanova koji teško podnose kada drugi ne dijele oduševljenje sa obožavanom im serijom. Ovim prvim netko bi me mogao počastiti zbog low blow i generaliziranog komentara o domaćoj tv-produkciji, no odgovor bio bio “ne znam i ne mogu”, kao i za vjerojatno sve serije koje sam do sada komentirao na ovom sajtu. Mada nije ni bitno, jer bi kritiku trebali kritizirati po nekim drugim kriterijima osim prvom rečenicom iz podnaslova, po mogućnosti konkretnije i argumentiranije. Ovaj drugi dio podnaslova u pravilu se može odgovoriti sa “Jer mi se može”, ali rijetko kad je uvod u civiliziranu i razumnu raspravu.